03. 09. 2025
Što končarevci rade u mirovini (4) – Goran Budiselić: „Traganje za ljepotom“ (1. dio)
Među mnogim končarevcima u mirovini pronalazim one koji svoju mirovinu provode na jedan aktivan i kreativan način. Upoznali smo Milana Lekića, karikaturistu, Žarka Baučića, slikara i prof, Benčića, pisca i nakladnika. Sada ćemo upoznati Gorana Budiselića, koji kroz umjetničke fotografije traga za ljepotom.
Goran Budiselić, dipl.ing.
Uvod
Da bi se netko mogao uspješno baviti tehnikom treba ju voljeti, posvetiti se rješavanju tehničkih problema, traganju za najboljim rješenjima i treba mnogo učiti. Nije jednostavno postati dobar projektant i konstruktor strojeva, dobar tehnolog i dobar rukovoditelj u proizvodnji. Obično se misli da su tehničari suhoparni ljudi, okruženi materijalnim, tehnicističkim svijetom u kojem nema mjesta za umjetnost. To je jako pogrešan dojam. Tehničari u tehnici nalaze mnogo lijepog, često se može čuti: „Ovo je baš lijepo i elegantno rješenje.“ Ljudi koji su „fahidioti“ nisu u stanju rješavati najsloženije tehničke probleme i donositi inovativna i kreativna rješenja.
Poslovanje na tržištu u suvremenim uvjetima zahtijeva baratanje izvanredno velikim područjem informacija i znanja, analize njihovih odnosa, stvaranje novih sinteza i novih percepcija. Ta kompleksna sposobnost ostvaruje se kulturom koju ljudi nose u sebi, primjenjuju u radu, u procesu stvaranja rješenja i u odnosu prema drugima.
Pamtim jednu izreku prof.dr. Božidara Frančića, končarevca, sveučilišnog profesora i Predsjednika uprave Rade Končara od 1977. do 1990. On je jednom rekao.
„Tko nije sposoban raspoznati ono što je lijepo, vrijedno i skladno, neće moći razabrati niti ono što je poslovno dobro i dugoročno korisno.“
Dr. Frančić (Frane za prijatelje) bio je inženjer „stare škole“, a to su bili ljudi koji su, osim što su bili vrsni stručnjaci, bili i ljudi široke kulture. Uz njega se veže jedna priča koju končarevci vole pričati.
Na jednoj stručnoj konferenciji u Londonu sudionicima konferencije na večeri priključile su se njihove supruge. I tada je jedna u šali rekla: „Vi inženjeri osim te vaše matematike i strojeva ne znate ništa“. Tada se dr. Frančić digao sa stola, sjeo za klavir koji je stajao sa strane i odsvirao jednu Beethovenovu sonatu.
Pripadnik te stare škole bio je i inženjer Vladimir Jarić-Jarac, legenda Tvornice generatora, najveći stručnjak za mehaničke proračune koji je bio redoviti posjetitelj svih koncerata u Lisinskom, zajedno s mnogim drugim končarevcima.
Tijekom svog radnog vijeka te svoje afinitete, sklonosti i posebne sposobnosti u većini slučajeva končarevci nisu pokazivali i samo njihovi najbliži su za to znali. Ali, kada su otišli u mirovinu, neopterećeni i nesputani svojim stalnim radnim obvezama i zadacima, neki končarevci su počeli ostvarivati svoje umjetničke sklonosti u punom obimu. Milan Lekić stalno crta portretne karikature i sudjeluje na izložbama, Žarko Baučić postao je uvaženi slikar prekrasnih i originalnih jadranskih motiva, Zvonko Benčić, nažalost pokojni, napisao je i objavio veliki broj knjiga u kojima je iz zaborava donosio značajne osobe naše znanstvene povijesti, a Goran Budiselić uporno traga za ljepotom kroz oko fotografskog aparata i mobitela i prenosi prekrasne prizore iz svoje okoline.
Njihova zajednička karakteristika – osim što su bili vrsni stručnjaci u Končaru, oni su svi dobri ljudi.
Kroz priče koje objavljujem na ovom svom portalu želim prikazati njihove umjetničke radove, ali i prikazati njihov život i nekadašnju profesiju da ih upoznamo i da pronađemo u tome izvor njihovih umjetničkih sklonosti. Umjetničke sklonosti ne dolaze niotkuda, već su rezultat cijelog životnog puta.
Kolega Budiselić često mi šalje svoje zanimljive umjetničke radove, lijepe fotografije koje većinom snima u jutro u svom naselju, Središću u Zagrebu, ptice, zalaske i izlaske sunca, oblake, tragajući za ljepotom u kojoj uživa.
Rekao sam mu da ćemo o tome napraviti priču koju ću objaviti na svom portalu.
I Goran Budiselić mi je 28. srpnja 2025. godine u kafiću na Utrinskom placu ispričao svoju priču:
Djetinjstvo
Rođen sam 12.5.1951. godine u Beogradu. Otac mi je bio oficir, a mama domaćica. Kasnije je otac završio studij strojarstva i postao stručnjak za balistiku. Mama je ostala doma i svoj život posvetila odgoju mene i pet godina mlađe sestre Gordane.
Mama Kata i otac Milan u Fužinama 1957., Skradu 1959. i Liču 2000. godine
U Beogradu smo živjeli do 1967. Tamo sam završio osnovnu školu i dva razreda 9. beogradske gimnazije.
Ljubav prema kapama i šeširima datira iz najranijeg djetinjstva.
Na Kalemegdanu 1954.
U 2. razredu OŠ u Beogradu, stojim drugi s desna, u jesen 1958. godine.
Slika iz Đačke knjižice za 8. razred, u jesen 1964. godine
U jesen 1967. doselili smo se u Zagreb, na Trešnjevku, u Susedgradsku ulicu u blizini VIII. gimnazije. Stanovali smo u trećem neboderu prema tvornici Nikola Tesla.
Pogled na nebodere u Susedgradskoj ulici s Trešnjevačkog placa, 1970-tih
Roditelji, djed, baka i Gorski kotar
Roditelji su mi rodom iz Gorskog kotara, iz Liča u Ličkom polju 3 kilometra južno od Fužina. Lič je prije drugog svjetskog rata imao oko 2.700 stanovnika, da bi danas pao na manje od 500.
Lič uz zapadni rub Ličkoga polja
(Izvor slike: monografija „Lič“)
Djed po tati je bio željezničar, a baka domaćica. Bavili su se i poljoprivredom, imali su vrt, stoku, sijeno. Gorski kotar je pun gljiva, pa su ih i oni brali. Pričalo se kako su veći dio novca za novu veliku kuću, koju su izgradili 1937. godine zaradili tako što su u velikim željezničarskim košarama slali vrganje u Esplanadu u Zagrebu.
Četiri generacije Budiselića, prabaka Vjekoslava – Loza, djed Vjekoslav – Slave, otac Milan, mama Kata i ja kao trogodišnjak, snimljeno u Liču u ljeto 1954.
Moj djed po majci Petar – Pero Paškvan bio je mesar, baka Antonija - Tonica je bila domaćica. Imali su troje djece. Živjeli su u centru Liča, gdje su imali mesnicu i pekaru. Mama nam je pričala kako je kao curica od 10 godina u velikoj košari na leđima raznosila kruh po selu. Inače su Paškvani u prethodnoj generaciji doselili u Lič iz Hreljina u Hrvatskom primorju.
Baka Tonica i djed Pero u Liču 1930.
Baka Tonica i djed Pero sa svojom starijom djecom, Zvonkom i Katom, mojom mamom, u Liču 1932.
Ličko groblje pored župne crkve Svetog Jurja, viteza i mučenika sagrađene 1662. god.
(Izvor slike: https://www.tz-fuzine.hr/...
U Ličkom polju je očuvano i obnovljeno Svetište Majke Božje Snježne, omiljena destinacija katoličkih hodočašća i turističkih putovanja.
Svetištu Majke Božje Snježne u Ličkom polju
(Izvor slike: https://www.tz-fuzine.hr/...
Moja pokojna mama Kata na Svetištu Majke Božje Snježne u Ličkom polju 2000. god.
U zatvorenoj osnovnoj školi sada je izložena zanimljiva kulturno-povijesna zbirka uporabnih predmeta iz starih vremena.
Iz zbirke Etnografske udruge "Sv. Juraj" Lič
(Izvor slike: https://www.facebook.com/...)
Mladi Liča su osnovali etnografsku udrugu Sveti Juraj i 2024. izdali bogato opremljenu monografiju Lič na 800 stranica.
Monografija Liča
U Gorskom kotaru smo provodili mnogo vremena. Moj otac je bio lovac, volio je Gorski kotar. Iznad Ličkog polja, u blizini Fužina su vrhovi Mala i Velika Viševica. Tu na 900 m/nm je izgradio malu vikendicu, 20 m2 s visokim krovom gdje se spavalo. Tamo sam od malih nogu provodio svako ljeto, a i poslije kada sam se oženio i dobio djecu, svaki put na povratku s mora tjedan dana smo provodili u Gorskom kotaru. Mog oca nema već 5 godina pa je sve pomalo i zapušteno. U kući sada gospodare puhovi.
Obiteljska vikendica u Zabrdima u Liču, sagrađena 1970-tih
Pokojna mama je ulaz u vikendicu uvijek ukrašavala buketićem šumskog cvijeća, kojem se sada dive samo puhovi
S mamom Katom na vrhu Brda iznad Ličkog polja uz zalazak sunca, 19.8.2000.
Tamo smo imali susrete s raznim divljim životinjama, medvjedima, srnama, lisicama, puhovima i jastrebovima. Često smo oko vikendice brali šumsko voće, maline i borovnice. Tako smo još kao djeca zavoljeli biljni i životinjski svijet.
Gimnazija i fakultet
U Zagrebu sam se upisao u VIII. gimnaziju u Dobojskoj ulici. Igrao sam košarku i bio sam kapetan juniorske ekipe Trešnjevke. Prestao sam igrati u jesen 1969., kada sam se upisao na Elektrotehnički fakultet (ETF).
Ulaz u VIII. gimnaziju u Dobojskoj ulici, kraj Trešnjevačkog placa na Trešnjevci
Moja bivša ekipa je u siječnju 1970. postala prvak Jugoslavije u juniorskoj košarci u Slavonskom Brodu. Nastavio sam igrati košarku na fakultetu u ekipi Elektrika 2. To mi je bila zgodna studentska zabava.
Na Elektrijadi u Poreču 1973. godine izvodim slobodna bacanja
Brončana medalja osvojena na košarkaškom turniru na Elektrijadi u Poreču 1973.
Na 3. godini upisao sam smjer Elektronika i postao stipendist poduzeća Rade Končar. Na 4. godini sam upisao usmjerenje Elektronika - Automatika. Studij sam završio u prosincu 1973. godine.
Preuzimanje diplome na promociji na ETF-u u prosincu 1973.
U Končaru, 1973.-1996.
Institut, Zavod za regulaciju, 1973.-1978.
U Končaru sam prvi put bio 1972. godine na industrijskoj praksi u Zavodu za regulaciju. Diplomski rad počeo sam raditi 17.10.1973. kod inženjera Miroslava Vuletića u Odjelu za elektroniku. Mirek, kako smo ga zvali, mi je bio prvi šef i najdraži učitelj i mentor. Bio je vrhovni autoritet za analognu elektroniku.
Miroslav Vučetić, moj mentor i prvi šef, potpisuje mi za uspomenu diplomski rad 51 godinu nakon izrade, na božićnom domjenku 2024. u poduzeću VESKI
Nakon diplome zaposlio sam se u Končarevom institutu 1973. godine. Počeo sam raditi na vrlo zanimljivim poslovima u okviru suradnje Končarevog instituta i INEM-a (Končareve tvornice industrijske elektronike).
Prvi posao mi je bio Analogni ulazni podsistem za digitalno računalo koji je uključivao multuplekser na ulazu i A/D pretvarač na izlazu. To je bilo dosta zgodno. Razvoj podsustava je nakon 2 godine uspješno okončan s uobičajenim kašnjenjem, ali on nažalost nije doživio svoju primjenu u praksi, jer je u međuvremenu putem licence od ASEA-a stiglo rješenje na bazi DS 8 sustava.
Analogni ulazni modul, 1973.
Onda sam dobio zadatak izradu projekta „Upravljanje tračnom pilom za raspiljivanje trupaca u daske za tvornicu Bratstvo“. Rješenje se baziralo na primjeni Combilogic pločica koje su se uticale u utore u Combiflex 19“ okvire. Na pločicama su bili zalemljeni integrirani krugovi s logički vratima čijim povezivanjem se kreirala upravljačka sekvenca. Funkcija se ostvarivala povezivanjem izvoda na stražnjoj strani okvira bakrenom žicom tzv. wire wrapping pištoljem.
Kada sam otišao u vojsku, taj je posao „zamrznut“ i dočekao me nakon godinu dana, na povratku iz vojske da ga privedem kraju.
INEM, 1978.-1987.
U INEM-u je u ljeto 1978. osnovan novi odjel Upravljanje transportom fluida u koji sam dogovorno prešao.
U INEM-u sa suradnicima iz Odjela za IS u transportu, 1984. godine
Radili smo na tzv. SCADA (Supervsory Control and Data Acquisition) sustavima, sustavima za daljinski nadzor i upravljanje procesima. Sustav se sastojao od centra upravljanja u kojem je bilo digitalno računalo DEC PDP 11-44 sa softverskim paketom PRPZA 11 D/R iz vlastitog razvoja i daljinskih stanica (RTU – remote terminal unit) međusobno povezanim najčešće radio vezom za prijenos podataka.
Prvo smo radili veliki projekt za Gradsku plinaru „Sustav za nadzor i upravljanje distribucijom plina u Zagrebu“.
Dispečerski centar Gradske plinare Zagreb, 1982. godina
Nakon toga smo izradili i isporučili „Sustav za nadzor i upravljanje transporta plina u Hrvatskoj za INA – Naftaplin“.
Dispečerski centar INA-Naftaplina u Zagrebu, 1984. godina
U INEM-u sam svjedočio svim tehnološkim promjenama koje su dolazile temeljem licencnog ugovora s ASEA-om. Prvo je to bio digitalni sustav DS8 na bazi kojeg su rađene daljinske stanice (RTU) za prikupljanje ulaznih signala iz procesa i distribuciju upravljačkih naloga. Uz to smo koristili programibilne automate PLC 700 za sekvencijsko upravljanje i lokalnu automatiku.
Kasnije smo preuzeli Asea Master, sustav za distribuirano upravljanje procesima. Sustav je 1988. godine, kada su se ASEA i Brown Boveri povezali u ABB dobio ime ABB Master. Bio sam zadužen za potporu aplikaciji tog sustava u industrijskim postrojenjima.
RK PRO Master
Jedan od prvih velikih projekta u kojima je ABB Master primijenjen je „Sustav za upravljanje duo-reverzibilnim stanom u valjaonici gredica u Željezari Štore“. To je bio Končarev veliki projekt. Specifikacija projektirane, isporučene, montirane i puštene u pogon opreme je prikazana u nastavku.
Štore specifikacija, 1990.
Kontrolna soba u vrućoj valjaonici u Štorama, 1990. godina.
Inženjering za objekte i postrojenja, 1987.-1991.
Iz INEMA prešao sam 1987. godine u Inženjering za objekte i postrojenja. Tamo sam radio kao voditelj sektora za prodaju elektroopreme za metalurgiju, za željezare po cijeloj bivšoj državi.
Brošure o Rade Končar – Inženjering za objekte i postrojenja iz 1986. godine.
Inženjering za industriju, 1991.
Novi Inženjering za industriju osnovan je 1991. godine. Tamo sam nekoliko godina bio direktor Poslovne jedinice za bazičnu industriju. Osnovni posao nam je tih godina bila isporuka rezervnih dijelova za elektro opremu za upravljanje u koksarama u Rusiji.
U to vrijeme sam pokazivao interes za dodatno osposobljavanje u području poslovnog upravljanja.
Tako sam položio prijemni ispit za upis na MBA studij u Zagreb Business School, koju je planirao pokrenuti profesor Jure Šutija sa FIU (Florida International University) iz Miamia, Florida u SAD-u u suradnji s profesorom Velimirom Srićom sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Cijeli pothvat je propao zbog nedostatka logističke i financijske potpore države koja je bila u ratnim uvjetima.
Babson College, SAD, 1993.
Zahvaljujući razumijevanju direktora ljudskih resursa poduzeća Končar-EIektrotehnički institut 1993. godine pohađao sam jednotjedni seminar o menadžmentu i poduzetništvu u Bostonu, SAD koji je organizirao Babson College, kraj Bostona u državi Massachusetts, u suradnji s HGK iz Zagreba.
Evo što sam zapisao u Izvješću s tog službenog puta:
„Prema programu, HGK na put sam krenuo u subotu, 3.7.1993., a u Boston sam stigao 4.7.1993.
Seminar o poduzetništvu započeo je u utorak, 6.7.1993. na Babson Collegeu i odvijao se do subote, 10.7.1993. prema programu koji se nalazi u materijalima.
Središnja tema seminara je bila izrada poslovnih planova. Rad se odvijao dominantno po metodi analize slučajeva uz završne prezentacije uvaženih predavača.
Poseban naglasak dan je na važnost (ulogu) rukovodnog tima, a prezentirane su i metode u osnivanju malih poduzeća, vođenju poslova u rastu, rukovođenju po kriteriju totalne kvalitete, praćenju trendova poslovanja i rukovođenju u kriznim poslovnim situacijama. Navedene su osnovne značajke obiteljskih poslova kao i pojednostavljena slika računovodstva za poduzetnike.
Konačno su prezentirane metode procjene vrijednosti firmi te transformacija velikih firmi uz promjenu atmosfere "unutarnjim" poduzetništvom te izrada poslovne strategije za nastup na međunarodnom tržištu. U dva navrata održani su susreti s poslovnim ljudina iz Hrvatske koji žive i rade u Bostonu, a rad seminara pozdravio je ambasador Hrvatske u SAD, gospodin Petar Sarčević.
Uspostavljeni kontakti mogu se koristiti za razradu nastupa u državi Massachusetts.
Seminaru su prisustvovala 44 prolaznika, iz Hrvatske (17) i Slovenije (27).
Planira se suradnja Babson Collega i HGK oko organiziranja sličnih seminara u Hrvatskoj.
Opsežni materijali sa seminara nalaze se u registratorU i bit će dostupni svim zainteresiranim, a ja osobno spreman sam da zainteresiranom krugu suradnika prezentiram sažetak seminara i naglasim ključne koncepte.
U Zagrebu, 21.07.1993.“
Voditelj seminara na Babson Collegeu bio je profesor dr. Lawrence-Larry Godfredsen koji je 1991. godine posjetio KONČAR.
Na seminaru je uz mene bio i dragi kolega i prijatelj, nažalost prerano preminuli, Darko Škrobot, čovjek koji je prvi u Končar SES-u radio na primjeni Computervision radnih stanica u tzv. CAD (Computer aided design) ili projektiranju uz pomoć računala.
Za ilustraciju prilažem nekoliko fotografija s tog seminara na Babson Collegeu 1993. godine.
U slobodnim danima bili smo na proslavi Dana nezavisnosti (4. srpnja) u Bostonu,
Obišli smo znamenito Sveučilište Harvard, na čijim smo travnjacima zamijetili brojne studente kako uče, bili smo u Muzeju vještica u Salemu, te u Newportu, obližnjem ljetovalištu na Atlantiku.
Susret sa Željkom Arbanasom
Uz zadovoljstvo što sam pohađao taj seminar u sjećanju čuvam i susret s dragim kolegom i prijateljem iz Končara, mr. Željkom Arbanasom, legendom Končar – IET-a i projekta tiristorske lokomotive, koji je tada već gotovo 10 godina uspješno radio u SAD-u. Odigrali smo teniski meč bez pobjednika na terenu Babson Collega, a navečer sam bio Željkov gost u japanskom restoranu u Bostonu.
Prijateljstvo za Željkom traje do današnjih dana i susrećemo se svake godine kad na ljeto dođe u Hrvatsku.
Sa Željkom Arbanasom i Duškom Risterom poslije ručka Kod Pere na Šalati, 19.8.2022. godine
Profesor Godfredsen u KONČAR-u, 1991.
Profesor dr. Lawrence-Larry Godfredsen s Babason Collegea, SAD u posjetu Končaru 18. 6.1991. godine u razgovoru s financijskim direktorom Ivanom Cesarcem o obrazovanju menadžera i pretvorbi vlasništva (Izvor slike: časopis Končarevac-lipanj 1991. godine)
Upravljanje kvalitetom, ISO 9000
Končar, 1994.-1996.
Kako se bazična industrija gasila, došli su problemi i 1994. sam dobio ponudu da preuzmem upravljanje kvalitetom koje je u to vrijeme postalo popularno. Preuzeo sam ulogu Quality managera od jednog kolege i nastavio voditi uspostavu Sustava upravljanja kvalitetom po normi ISO 9001.
To sam radio oko 2 godine. Na kraju sam došao u zasićenje, jer nije bilo dovoljno interesa za suradnju na sustavu i za njegovu primjenu.
SIQ, od 1996.-2008.
1996. godine dobio sam ponudu od Slovenskog instituta za kvalitetu i mjeriteljstvo (SIQ) da preuzmem razvoj njihovog poslovanja u Hrvatskoj, što sam prihvatio. U SIQ-u sam radio 12 godina, najprije kao voditelj predstavništva, a poslije kao direktor firme SIQ Croatia.
U uredu SIQ predstavništva u RH. u Zagrebu, 1999. godine
Radio sam široki spektar tehničke potpore izvoznicima, od ispitivanja proizvoda na sigurnost i atestiranje do održavanja mjerne opreme. A najvažnija djelatnost bili su mi sustavi upravljanja. Temeljni sustav je bio sustav upravljanja kvalitetom po normi ISO 9001, onda slijedi sustav upravljanja okolišem po normi ISO 14001, poslije je došao sustav zaštite na radu prema normi OHSAS 18001, pa sustav zdravstvene ispravnosti hrane, te sustav informatičke sigurnosti, itd. To sam zdušno prihvatio. Ležao mi je taj sustavni pogled na poslovanje, osnovna načela upravljanja kvalitetom bila su mi prihvatljiva i rado sam ih promovirao.
Najprije sam radio u zgradi Zagrepčanki na 9. katu, a onda sam prešao u Novi Zagreb, u ured u Aveniji Dubrovnik preko puta Velesajma.
Seminar za tehničku potporu izvoznicima u EU, HGK-Komora Zagreb, siječanj 2005.
U tom periodu sam ostvario značajnu i meni osobno dragu suradnju s brojnim organizacijama u okviru holdinga KONČAR – Elektroindustrija d.d. Tako sam sudjelovao u certficiranju sustava upravljanja kvalitetom i okolišem te zaštitom na radu u sljedećim organizacijama: KONČAR – Energetski transformatori, KONČAR – KIN, KONČAR – Mjerni transformatori, KONČAR-NNA, Zlatar, KONČAR – KET, KONČAR – Ugostiteljska oprema, KONČAR – Električni uređaji, Split, KONČAR – Energetika i usluge pa i u samoj centrali KONČAR – EIektroindustrija.
Uručenje certifikata za SUK po normi ISO 9001 KONČAR-KIN-u.
Direktor Ivan Rujnić sa suradnicima, 1997. godine
Uručenje certifikata za SUK po normi ISO 9001 u tvornici KONČAR-Ugostiteljska oprema.
Direktor Augustin Sever sa suradnicima, 2000. godine.
Vrlo mi je draga bila i suradnja s Uredom za normizaciju i kvalitetu u Končaru. Rado sam se odazivao na pozive za sudjelovanje na godišnjim Končarevim ISO Forumima te često dovodio specijaliste iz SIQ-a na radionice za pojedine teme iz područja tehničke potpore izvoznicima i sustava upravljanja po ISO normama.
KONČAR ISO Forum na kojem sam prezentirao Načela upravljanja kvalitetom, 1997.
Jedna od radionica u KONČAR-u o mjerenju zadovoljstva kupaca, 1998.
Spomena je vrijedna i suradnja s TPZ – Tehnološkim parkom Zagreb, koja pokrenuta zahvaljujući razumijevanju direktora mr. Marija Ožanića, a bila je široko prihvaćena i od njegovog mladog i agilnog tima suradnika. Rezultat je bio da smo u par godina certificirali sustav upravljanja kvalitetom po ISO 9001 normi u gotovo svim firmama u TPZ-u i tako im osigurali još jedan oslonac za razvoj poslovanja.
Skupna fotografija predstavnika certificiranih firmi iz TPZ-a, 2002. godine
Kada su iz centrale u Ljubljani počeli inzistirati na segmentu poslovanja koji mi nije bio zanimljiv, a to je Tehnički nadzor automata za igru na sreću odlučio sam zahvaliti se SIQ-u na suradnji. Nije mi bilo lako, jer sam u tih 12 godina imao prilike naučiti mnogo toga iz struke te ostvario brojne poslovne kontakte i stekao veliki broj znanaca i prijatelja među suradnicima i kupcima.
ABB, 2008.-2016.
Dobio sam i ponudu od ABB-a u Hrvatskoj da im se priključim. To sam vrlo rado prihvatio. Još u INEM-u sam surađivao s ASEA-om, a kroz brojne posjete njenim uredima i tvornicama u Vasterasu u Švedskoj u meni je rasla želja da se okušam u jednoj takvoj radnoj sredini. Njihov način poslovanja mi je imponirao. Tamo sam dobio poziciju Voditelja ljudskih resursa, kao član kolegija. Uz to sam se bavio i integriranim sustavom upravljanja kvalitetom, zaštitom okoliša i zaštite na radu.
Tako sam narednih 8 godina, od 2008. do 2016. godine proveo u vrlo zahtjevnom ali i poticajnom okruženju u organizaciji koja je stalno rasla. Sudjelovao sam u mnogim procesima poput selekcije i zapošljavanja novih suradnika, razvoja kompetencija suradnika, godišnjeg ocjenjivanja ostvarenja suradnika i postavljanja novih ciljeva. Bilo je zahtjevnih zadataka poput akvizicije inženjering firme EXOR, potpore izaslanim radnicima, pa davanja poslovno uvjetnih otkaza u teškim poslovnim vremenima.
Mirovina, 2016.
U mirovinu sam otišao 1.4.2016. godine. Otišao sam mjesec dana prije nego sam napunio 65 godina, a imao sam 41.5 godina staža. Oproštaj od ABB-a bio je dirljiv, jer je to bila konačna stanica mojeg poslovnog putovanja zvanog karijera.
Kolegama sam napisao:
Drage kolegice i kolege ABB-ovci,
kao što znate, moje poslovno putovanje započeto u jesen davne 1973. godine u Končaru završava za dva danu, u proljeće 2016. Posljednjih 8 godina vozio sam se u ABB-ovom brzom vlaku, s nekima od vas svih 8, a s ostalima malo manje.
Skupa smo prošli mnoge uspone i padove, zavoje i tunele. Nije uvijek bilo lako, ima i ožiljaka, ali je bilo uzbudljivo i zabavno.
Nastojao sam se u radu držati ABB-ovih poslovnih načela o stalnoj aktivnosti, timskom radu, učenju, stvaranju i uživanju u svemu tome.
Imam dojam da ste me prihvaćali sa svim mojim manama i pokojom vrlinom. Osjećao sam uvijek vaše razumijevanje i potporu, poslovno i privatno.
Za sve to vam mogu reći smo jedno veliko HVALA.
Krajem tjedna nastavljam svoje putovanje u vlaku HZMO-a, možda jedinom preostalom „Ćiri“, koji vozi malo sporije i prilagođeno ljudima treće dobi.
Vama koji ostajete u ABB-ovom vlaku želim da ostvarite tri zlatne riječi iz novih ABB-ovih vizija - jednostavno, brzo i uspješno - u poslu i životu.
Pozivam vas sve koji ste u Zagrebu ili vas službeni put nanese u Zagreb da u ovaj petak, 1.4.2016., u 14:00 navratite u vagon restoran ABB-a na 8. katu Almerije da se oprostimo uz koji zalogaj, gutljaj pića i neku uspomenu iz ABB-a.
Falit ćete mi, ali sam sam si kriv, tko me je tjerao da tako mlad počnem raditi…
Srdačan pozdrav,
Goran
PS
Vjerujte mi, nije prvoaprilska šala. Na taj dan sam počeo i raditi u ABB-u 2008. godine, a ovih 8 godina nije bila šala. Ili možda jest?”
Zahvale za suradnju kolega iz ABB-a u Milanu, 2016. godine
Zahvale za suradnju kolega iz ABB-a u Zagrebu, 2016. godine
Vrijeme brzo leti i već sam 9.5 godina u mirovini.
55. obljetnica mature
Lani sam proslavio 55. obljetnicu mature. Takva okupljanja maturanata iz 1969. su mi draga jer njima evociramo uspomene na bezbrižne mladenačke dane, prisjetimo se onih kojih više nema i najviše pričamo o svojem zdravlju, djeci i unucima.
Početna slova imena maturanata slavljenika na glagoljici
Zlatna diploma FER-a
Krajem prošle godine dobio sam na FER-u zajedno sa svojim kolegama iz generacije Zlatnu diplomu povodom 50. obljetnice od diplome na ETF-u 1973. godine.
Koliko god iza te diplome ne stoji neka moja posebna zasluga, već samo neumitni tijek vremena, bio sam ispunjen ponosom, jer sam doživio tu počast.
Sa suprugom Duškom, koja mi je bila glavni oslonac u cijelom radnom vijeku, nakon preuzimanja Zlatne diplome na FER-u, 8.11.2024.
S dragim kolegom i prijateljem od studentskih dana do danas, Dušanom Risterom, istaknutim Končarevcem, nakon dodjele Zlatne diplome na FER-u, 8.11.2024.
Zadovoljan sam činjenicom da sam u svojem radnom vijeku radio na različitim pozicijama u struci i poslovnom upravljanju od razvojnog inženjera, projektanta, voditelja projekta, voditelja odjela, voditelja komercijalnog sektora, voditelja poslovne jedinice, voditelja predstavništva, direktora društva do voditelja ljudskih resursa i tako zatvorio cijeli krug poslova koji se nadopunjuju.
Možda je sada, na kraju ovog uvodnog biografskog dijela, mjesto i vrijeme da pojasnim zašto sam prihvatio ponudu svog kolege i prijatelja, Marijana Ožanića, da na svom portalu Sve o poduzetništvu objavi prilog o meni koji sam po Marijanovoj ocjeni našao način da u umirovljeničkim danima dokolicu zamijenim kreativnim hobijem, fotografiranjem svega i svačega, koji smo zajedno nazvali Traganjem za ljepotom.
Moje razloge najbolje opisuje citat američkog dječjeg pisca, ilustratora, animatora i karikaturiste Dr. Seusa (Theodor Seuss Gisel, 1904. – 1951.), koji je rekao:
"Čovjek ponekad sazna vrijednost nekog trenutka tek kad on postane sjećanje."
Kraj 1. dijela
Nastavak slijedi
DIO 2. - https://sveopoduzetnistvu.com/...