07. 06. 2019
Tehnološki park Zagreb – Nakon 25 godina „baraka u Drvinju“ zatvara se za poduzetnike
U „baraci“ u Drvinju, 1994. godine osnovan je prvi tehnološki park, poduzetnički inkubator za visoke tehnologije u Hrvatskoj. I ta baraka ima važno mjesto u povijesti hrvatskog poduzetništva. Nakon 25 godina donesena je odluka da baraka više neće služiti poduzetnicima i svi poduzetnici moraju izaći iz tog prostora.
Poduzetnici ispred „barake u Drvinju“, 31. svibnja 2019. godine. U toj baraci svi su oni započeli svoj poduzetnički put.
(Izvor slike: arhiva autora)
Krajem svibnja 2019. godine jedna skupina uglednih zagrebačkih poduzetnika dobila je pozivnicu sa sljedećim sadržajem:
„U petak, 31. svibnja 2019. godine čuvena „baraka u Drvinju“ prestaje služiti poduzetnicima. Prije 25 godina tu je osnovan prvi tehnološki park u Hrvatskoj i ta baraka ima značajno mjesto u razvoju hrvatskog poduzetništva. Svi mi koji smo bili sudionici te povijesti s ponosom i s mnogo emocija sjećamo se dana koje smo proveli u toj sredini.
Zato vas pozivamo
da dođete u petak, 31. svibnja 2019. godine, u 16.30 sati
u našu staru baraku u Drvinju,
da se družimo kao u „ona dobra stara vremena“, kada je to bilo mjesto
znanja, rada, kreativnosti, visokih tehnologija, inovativnosti
i druženja „pod orahom“,
uz koje nas vežu najljepše uspomene.
Vaši TPZ-ovci
Pozivnicu su poslali i organizirali lijepu svečanost poduzetnici koji su bili vezani uz Tehnološki park. Na svečanost su došli naši dragi prijatelji, neki od njih su pred 25 godina u Tehnološki park ušli s jednim zaposlenikom, a sada imaju poduzeća s 20 do 200 zaposlenika i izvoze svoje proizvode po cijelom svijetu, došli su poduzetnici koje znam dok su još išli u srednju školu, jer smo godinama pratili njihov razvoj od škole, fakulteta do ulaska u tehnološki park, došli su bivši končarevci koji su nakon stečaja Končarevog Instituta završili na burzi, skupili hrabrost i samopouzdanje, osnovali svoja poduzeća i došli u tehnološki park, a sada su među najuglednijim proizvođačima specifičnih proizvoda visoke tehnologije u svijetu, došli su i mladi ljudi koji su sa svojim roditeljima dolazili u tehnološki park kao male bebe, dolazili su na Božićne priredbe za djecu na kraju godine, a sada već imaju svoju djecu, a neki još idu u školu, došle su i cijele obitelji naših poduzetnika.
Došli su dragi ljudi, naši prijatelji koji su svojim radom obilježili 25 godina Tehnološkog parka Zagreb i svojim rezultatima postigli da smo mogli reći da je Tehnološki park Zagreb (TPZ) postao najveća koncentracija poduzetnika na području inovacija, razvoja proizvoda i visokih tehnologija kod nas, a po svojim rezultatima na području razvoja proizvoda i izvoza bio je sigurno jedan od najboljih tehnoloških parkova Srednje Europe.
Moje je geslo uvijek bilo „vrijednost tehnološkog parka nije u zgradi, vratima i prozorima, već samo u poduzetnicima i njihovim rezultatima“, a ti rezultati su uvijek bili vrhunski. Poduzetnici iz TPZ-a za svoje inovativne proizvode dobili su 13 patenata i preko 150 nagrada na izložbama inovacija po cijelom svijetu, od Pittsburgha, Londona, do Zagreba i Čakovca, veliki broj državnih, društvenih, gospodarskih i znanstvenih priznanja (Zlatna kuna, Orden Danice, nagrade Hrvoje Požar,..). Svake godine se u TPZ-u kreiralo, proizvelo i plasiralo na tržište 25–40 novih proizvoda. Kroz razne seminare u TPZ-u je prošlo više od 8.000 polaznika i tisuće ljudi koji su došli po savjet i porazgovarati o svojim poduzetničkim idejama.
A najvrjedniji rezultat je izvoz proizvoda u preko 48 zemalja svijeta.
„Zid slave“ na zidu u Tehnološkom parku, najvrijednije diplome i patenti poduzetnika.
(Izvor slike: arhiva autora)
Jedan od patenata poduzetnika u Tehnološkom parku
(Izvor slike: arhiva autora)
Ti rezultati nisu došli sami od sebe, oni su rezultat jednog načina rada koji se razlikovao od načina rada u ostalim tehnološkim parkovima. Selekcija za ulazak u Tehnološki pak bila je jako stroga i mogli su ući samo najbolji poduzetnici koji su se bavili visokom tehnologijom (npr. informatikom, elektronikom) i razvojem inovativnih proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu. A cilj TPZ-a nikada nije bio samo iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga, već je težište stavljeno na procese razvoja inovativnih proizvoda i proces rasta i razvoja poduzetnika. Uvijek je bio najvažniji mentorski rad s poduzetnicima, poslovni savjeti, poslovno obrazovanje, stvaranje kreativnog ozračja za razvojni rad, poticanje inovacija, sinergija sustava, te praćenje poduzetničkog potencijala, rasta i razvoja. Takvi zadaci zahtijevaju vrhunske, obrazovane i iskusne profesionalce.
TPZ-tim pred vratima Tehnološkog parka Zagreb 2009. godine.
S desna na lijevo: Tamara Didak, Saša Grozdanić, Anita Brajković Skoko, Marijan Ožanić, Marina Grgić Eldić, Lidija Zadro, Ljubica Čurić
(Izvor slike: arhiva autora)
25.godišnjica
Uobičajeno je da se proslavljaju okrugle godišnjice pogotovo ako te godišnjice imaju značajno mjesto u povijesti društva i gospodarstva. Grad Zagreb kao vlasnik Tehnološkog parka Zagreb nikada nije bio previše zainteresiran za svoj tehnološki park kao što nije nikada bio zainteresiram ni za poduzetništvo niti za gospodarstvo pa je razumljivo da se nitko u gradskom Uredu za gospodarstvo nije sjetio te godišnjice. Simbolično su se poklopile i godišnjica osnivanja Tehnološkog parka i odluka Gradskog poglavarstva da svi poduzetnici trebaju izaći iz zgrade, jer će zgrada dobiti neku drugu namjenu.
Baraka u Drvinju i Tehnološki park
Mi tu zgradu zovemo „baraka u Drvinju“, iako više nema ulice Drvinje, jer je ta ulica na Trešnjevci, uz zapadni rub Končara dobila naziv Ulica Dragutina Golika. A baraka je zato, jer je to montažni objekt koji je u 1980-ima kupilo poduzeće Končar da se u njega smjesti jedan dio naglo naraslog inženjeringa. Končarevci su tu zgradu zvali baraka pa smo i mi zadržali taj simpatičan naziv.
„Baraka u Drvinju“ u kojoj je 25 godina bio smješten Tehnološki park Zagreb.
(Izvor slike: arhiva autora)
U Knjizi koju smo izdali 2004. godine povodom 10 godina rada Tehnološkog parka Zagreb napisao sam:
„Tehnološki park je počeo s radom 1.ožujka 1994. godine. Tim datumom počela se ozbiljnije izgrađivati poduzetnička infrastruktura u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.
Tijekom svih tih godina poslovnog života nismo se micali iz barake uz zapadnu ogradu KONČAR-a, ali smo promijenili 3 adrese (Fallerovo šetalište 22, Drvinje 63 i sada Dragutina Golika 63), 4 pravna oblika – KONČAR-TEHNOLOŠKI PARK d.o.o., TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o., (dio društva GKG Zagreb) i ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o, podružnica Tehnološki park Zagreb i 2 vlasnika - najprije koncern KONČAR d.d., a nakon toga Grad Zagreb.
Iako su nam sve te promjene stvarale administrativne, birokratske i organizacijske probleme, naše djelovanje, naša misija i način rada u osnovnim crtama se nisu mijenjali, osim što smo stalno stjecali nova iskustva, nova saznanja i ugrađivali ih u djelovanje Tehnološkog parka. Za to vrijeme su oko nas tutnjale nevjerojatne promjene i turbulentni procesi stvaranja novog društva i novog gospodarstva. Iako nismo mogli utjecati na opća društvena zbivanja, sva ta zbivanja djelovala su na nas, naše poduzetnike, njihov poslovni život, njihove uspjehe, probleme, a često i poslovne poraze. To nam je dalo priliku da kroz naš Tehnološki park, kao u jednom malom laboratoriju, proučavamo procese koji su se odvijali u društvu i gospodarstvu. Dobro smo upoznali kako naše gospodarstvo djeluje, uočili sve devijacije, sve greške koje su napravljene i koje se u tim procesima i dalje prave. I mislim da na osnovi toga možemo reći da prilično dobro poznajemo sve dobre i loše strane našeg poduzetništva i znamo što bi trebalo napraviti da bude bolje.
Međutim, moramo istaknuti da sve ocjenjujem i procjenjujem na osnovi jednog kriterija - a to je kako povećati izvozne mogućnosti kroz stvaranje na znanju utemeljenih poduzeća i kroz razvoj novih proizvoda konkurentnih na stranom tržištu. Nenormalno nabujali dio gospodarstva koji se bavi uvozom i koji je dva puta premašio izvoz smatram patologijom ovog društva i takvim poduzećima se nismo posebno bavili.
Pored svih problema i kriza koje su se odvijale u našem okruženju nastojali smo da naša mala zajednica, „mali brod na olujnom moru“, bude brod na kome vladaju još uvijek pravila civiliziranog ponašanja, poslovne etike, međusobnog uvažavanja i poštovanja, prijateljstva i suradnje. To su sve pravila koja je „današnje napredno vrijeme pregazilo“, ali ponosni smo da smo uvijek bili mali otok na kome se takva pravila poštuju.
Razvoj Tehnološkog parka cijelo je vrijeme polazio od uvjerenja da je poduzetništvo izvanredno značajno za hrvatsko gospodarstvo, da je temelj novog gospodarstva, novih vrijednosti i novih odnosa. Posebno je u svemu tome bilo izraženo uvjerenje o posebnoj vrijednosti poduzeća koja djeluju na high-tech području, oslanjaju se na znanje i inovativne proizvode konkurentne na globalnom tržištu, na proizvode koji su rezultat vlastitog razvoja. Naše je uvjerenje da su takva proizvodna poduzeća neophodna za naše gospodarstvo, jer ćemo bez njih biti kolonija u globalnom svijetu.
Netko će reći: 'Što zapravo znači taj mali tehnološki park i tih oko 50 malih poduzeća među više od 100.000 poduzeća u našem gospodarstvu?' Po broju to možda ne znači mnogo, možda ništa. To je prava mrvica u ukupnom broju. Ali veća vrijednost je u našoj misiji, našoj poruci koju širimo dalje. Mi smo bili prototip za širu akciju. Hrvatska treba mnogo takvih institucija, treba mnogo takvih malih, razvojno orijentiranih poduzeća, konkurentnih na globalnom tržištu. Tada ćemo predstavljati snagu. Zato takvim poduzećima treba davati podršku u njihovom rastu i razvoju.“
Imao sam sreću
Kada se sada osvrnem na godine koje smo zajedno prošli, iskreno priznajem da sam imao veliku sreću, jer sam bio okružen ljudima koje sam cijenio, poštovao i volio. Cijenio kao izvanredne stručnjake, poštovao kao vrijedne poslovne ljude i volio kao prijatelje. Oni su pronijeli slavu Tehnološkog parka Zagreb.
Imao sa i veliku sreću što sam kao suradnike imao vrhunske stručnjake i divne ljude, s kojima sam stvarao i razvijao naš Tehnološki park. Zato je Tehnološki park dobro funkcionirao i stekao visoki ugled i u njemu je uvijek vladala ugodna, prijateljska i poticajna radna atmosfera.
Svi zajedno smo iz te «barake u Drvinju», krećući ni od čega, stvorili instituciju koja ostvaruje rezultate vrijedne i u međunarodnim razmjerima. Stvarali smo neponovljiv duh naše sredine, stvarali smo povijest razvoja hrvatskog poduzetništva. Na to možemo biti jako ponosni. Posebno se sjećamo ugodnih prijateljskih druženja pod «orehom u vrtu», u kojima su se izmjenjivala iskustva i u pravim stručnim, inženjerskim diskusijama kreirali zajednički projekti i novi proizvodi. Stvarao se i „Dobri duh TPZ-a“ kroz veliku ljubav prema tehnici i razvoju proizvoda, inženjersko samopouzdanje i vjeru u moć znanja, rada i istraživanja, kroz širenje prijateljstva i suradnje, kroz rješavanje problema, ali više od svega kroz česte razgovore i diskusije. Roštilji pod orehom se pamte kao jedna čuvena tradicija TPZ-a.
Zajednica
Mi nikada nismo bili samo neka institucija ili neko gradsko poduzeće. Mi smo uvijek bili zajednica kreativnih ljudi, vrsnih stručnjaka i dobrih i plemenitih osoba. Moji suradnici i ja nikada naše poduzetnike nismo zvali „stanarima“ tehnološkog parka. Oni su za nas uvijek bili najprije prijatelji, suradnici i članovi jedne posebne, elitne zajednice.
Poduzetnici iz Tehnološkog parka 1995. godine na izložbi u Hrvatskoj obrtničkoj komori u Ilici.
(izvor slike: arhiva autora)
Poduzetnici ispred barake Tehnološkog parka 2004. godine
(izvor slike: arhiva autora)
Poduzetnici ispred barake Tehnološkog parka 2010. godine
(izvor slike: arhiva autora)
Poduzetnici ispred barake Tehnološkog parka 2019. godine
(izvor slike: arhiva autora)
Druženja, proslave, veselice i roštilji
Život zajednice ne čini samo suradnja na projektima, razvoj proizvoda i rad „dan i noć“. U tehnološkom parku važnu ulogu imao je „društveni život“ u kome su često bili organizirani domjenci, roštilji, kuhanja čobanca i pečenje ribe pod „starim orehom“. To je uvijek bio povod da se poduzetnici okupe i provesele u opuštenoj atmosferi.
A svi mi rado se sjećamo i priredbi koje smo organizirali za djecu na kraju godine.
Zaštitni znak „Starog TPZ-a“
Zaštitni znak Tehnološkog parka bili su vrhunski poduzetnici, ali i Zmaj Jura i Stari orah. Svega se sjećam s velikim ponosom i s puno emocija. Zmajevi su obično prikazani kao zločesti likovi u raznim bajkama, a ovaj naš zmaj je dobar, zapravo to je najbolji zmaj na svijetu. I zato se zove Jura. Autor našeg simpatičnog zmaja je Milan Lekić[1], moj prijatelj, končarevac, jedan od najboljih hrvatskih karikaturista.
Prospekt Tehnološkog parka Zagreb
(Izvor slike: arhiva autora)
Zmaj Jura na ulazu u Tehnološki park
(Izvor slike: arhiva autora)
Drugi zaštitni znak starog tehnološkog parka bio je stari orah na našem dvorištu. Oko „starog oreha“ smo se okupljali, pili kavu, razgovarali, diskutirali i izmjenjivali ideje. Zato smo bili sentimentalno vezani uz njega.
Dvorište Tehnološkog parka sa starim orahom u sredini.
Orah je sada posječen, a direktor Končarevog instituta je „preoteo“ dvorište i postavio ogradu.
Zloća nema granica.
(Izvor slike: arhiva autora)
Sada, od toga više ničeg nema. Stari orah su posjekli, jer je bio star i truo, zmaja Juru su skinuli sa svih mjesta gdje je bio, sada više nema ni barake, a ja sam u mirovini.
I mene su izbrisali, kao da me nikada nije bilo.
Uspomene na lijepe trenutke iz 31.5.2019. godine
Na svečanosti u petak, 31. svibnja 2019. godine snimio sam niz slika koje su nam lijepa uspomena.
Mala svečanost i druženje u Tehnološkom parku 31.5.2019. godine.
(Izvor slike: arhiva autora)
Formula uspjeha
Uvijek sam isticao da na ulazu u Tehnološki park stoji natpis koji ne vidite, ali ga možete osjetiti:
„Nek' nitko ne dođe do prijatelj drag“
Zato smo cijelo vrijeme bili okruženi dobrim ljudima i dragim prijateljima. Ne mogu ih sve nabrojati. U početku su važnu ulogu u preuzimanju tehnološkog parka od strane Grada Zagreba imali Krešimir Buntak i Istvan Gaal iz Gradskog ureda za gospodarstvo, a pamtiti ćemo uvijek prijateljsku suradnju s direktorima poduzetničkih inkubatora iz cijele Hrvatske, posebno s Davorom Begonjom iz Rijeke, Marjanom Novakom iz Čakovca i Igorom Nedićem iz Osijeka. Rado se sjećam i suradnje s prof.dr. Vojinom Šenkom iz Novog Sada kojemu smo u početku pomagali kada je osnivao tehnološki park na svom fakultetu u Novom Sadu, a onda sam s njime ostao u prijateljskom kontaktu, pratio njegov rad i divio se izvanrednom takmičenju za najbolju inovaciju cijele države koje je organizirao i vodio petnaest godina.
Želim istaknuti da smo prijatelje Tehnološkog parka imali i u medijima, to su novinarke i novinari koji su s puno simpatije pisali o nama i pružali nam podršku. Na tome sam iskreno zahvalan novinarkama Nives Nedved, Vesni Turtuli, Tončici Čeljuski, Nadi Kolegi i novinarima Ratku Boškoviću, Branimiru Biliću i Branku Kuzeleu.
Naravno, oko nas je bilo i jako mnogo zločestih ljudi, ali njih ne želim spominjati i njih se ne želim sjećati, nisu toga vrijedni. Sada, u mojim godinama „pamtim samo sretne dane“.
I na kraju možemo reći da je za dobar tehnološki park potrebno imati, kako se to sada obično kaže, hardver i softver. Hardver su zgrade, oprema, internet i slično. Softver je znanje, iskustvo i srce, entuzijazam i ljubav za taj posao.
Hardver se može kupiti, znanje i iskustvo se može steći,
a srce morate imati.
Imate ga ili nemate.
I to je sve.
A nekom budućem tehnološkom parku, nekim novim ljudima, generacijama koje će doći poslije nas, poručujem:
„Ne budite činovnici, budite prijatelji poduzetnicima.
Činovnici daju samo informacije, prijatelji pružaju pomoć.
I neka vrata Tehnološkog parka budu uvijek otvorena.“
Pismo na kraju
Drugi dan poslije svečanosti svima sam poslao slike koje smo snimili na svečanosti uz popratno pismo.
Mili moji,
zahvaljujem Matiji i svim njegovim suradnicima na inicijativi i organizaciji našeg susreta. A svima vama zahvaljujem na lijepim trenucima koje smo zajedno proveli jučer, na 25. godišnjici naše „barake u Drvinju“, ali i za sve lijepe trenutke koje smo zajedno proveli tijekom prošlih 25 godina.
Ta naša stara „baraka u Drvinju“ ima važno mjesto u povijesti hrvatskog poduzetništava, a svi mi bili smo dio te povijesti.
Baraka je bila mjesto znanja, rada, kreativnosti, visokih tehnologija, inovativnosti i druženja „pod orahom“. Uz sve to nas vežu najljepše uspomene.
Sve te uspomene nitko nam ne može dati ni oduzeti.
Ja sam tijekom svih tih godina bio sretan, jer sam bio okružen mladim, pametnim, sposobnim i što je najvažnije, dobrim ljudima.
Mi nismo nikada biti samo institucija, mi smo bili zajednica dobrih ljudi, vrhunskih stručnjaka i sposobnih poduzetnika.
Ponosan sam na sve vas kada gledam kako lijepo napredujete, kako vaša poduzeća napreduju, a svi ste ostali dobri ljudi kakvi ste bili i kada ste dolazili u Tehnološki park.
Sretan sam kada vidim da „ljepilo“ koje povezuje dobre ljude nije oslabilo tijekom svih tih godina.
Hvala vam za sve godine koje smo proveli zajedno.
Sve vas volim i mislim na vas.
Uvijek vaš,
Marijan Ožanić
Stari Tehnološki park Zagreb, Zmaj Jura i Stari orah odlaze u povijest, a nama ostaju samo sjećanja.
Baraka Tehnološkog parka u srpnju 2021. godine.
Branitelji se nisu uselili, zgrada stoji prazna, zapuštena, oronula, borovi (tuje) su se razrasli, sve djeluje jadno, ružno i sramotno. To je prava slika odnosa Grada Zagreba prema poduzetništvu.
LITERATURA
- Ožanić, Marijan (2004.),Tehnološki park Zagreb – 10 godina razvoja, Tehnološki park Zagreb, Zagreb.
- Ožanić, Marijan (2009.), Tehnološki park Zagreb – 15 godina razvoja, Razvojna agencija Zagreb-TPZ d.o.o., Zagreb
- Ožanić, Marijan (2014.), Mali brod na olujnom moru-priručnik za poduzetnike, 2.izdanje, Profil d.o.o., Zagreb.
[1] Milan Lekić, (Lex) – (1955., Ričice kraj Imotskog), poznati hrvatski karikaturist. Jedan od naših najboljih portret-karikaturista, a vjerojatno najbolji na području tzv. brzopoteznih, „trominutnih karikatura“. Živi i radi u Zagrebu od 1960. Po zanimanju je strojarski tehničar. Do mirovine radio je u poduzeću KONČAR. Član je Hrvatskog društva karikaturista od 1997. godine. U Društvu je do sada obnašao slijedeće dužnosti: član Predsjedništva HDK 2002., predsjednik Nadzornog odbora 2003.-2004. te potpredsjednik HDK 2005. Dobitnik mnogobrojnih nagrada za karikature.