• Poduzetništvo/
• Razvoj/
• Tranzicija/
• Povijest/
• Ljudi i karijere /
• Društvo/

24. 04. 2021

Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (IV.DIO)

• Marijan Ožanić

Zmaj Jura, logo Tehnološkog parka, kreiran 1998. godine.

(Autor: Milan Lekić)

1997. GODINA

Godina 1997. bila je relativno mirna godina, za Hrvatsku godina obnove i saniranja ratnih razaranja i ratne štete. Vlakom mira 8. lipnja Hrvatska se simbolično ponovno vratila u Vukovar. U lipnju (15. lipnja 1997.) su održani predsjednički izbori. Izabran je dr. Franjo Tuđman. Dobio je 61,41% glasova.

U 1997. godini u Hrvatskoj je bila 6. Vlada (7. studenog 1995.-27.siječnja 2000.) s predsjednikom Vlade Zlatkom Matešom. Ministri gospodarstva su bili Davor Štern do 14.4.1997. i Nenad Porges od 14.4.1997. Ministri financija bili su  Božo Prka do 11.9.1997. i Borislav Škegro od 11.9.1997.

Facebook i Twitter još nisu ugledali svjetlo dana. Google je tek  15. rujna 1997. godine službeno registrirao domenu http://www.google.com.

U Zagrebu je 23. listopada u Zakladi hrvatskoga državnog zavjeta održan okrugli stol o temi “Korupcija i njezino suzbijanje u svijetu i u Republici Hrvatskoj”.

Ministar gospodarstva u Tehnološkom parku, siječanj 1997.

Ministar gospodarstva Davor Štern je 14. siječnja 1997. godine u okviru posjete KONČAR-u posjetio i Tehnološki park. Upoznali smo ga s našim radom, upoznao je poduzetnike, vidio njihove proizvode i pohvalio naš rad. Isticao je potrebu da se podupru domaći proizvođači, ali nisam imao dojam da je shvatio važnost malih poduzetnika. Sve je pristojno poslušao, ali nije puno razumio. Čovjek koji je svoj poslovni vijek proveo u velikom poduzeću, INI nije, uz najbolju volju, mogao razumjeti  što mali poduzetnici mogu na tržištu napraviti kraj velikih poduzeća kao što su INA, KONČAR, HEP i slični.

Končarevac siječanj/veljača 1997.

Izvješće Upravi KONČAR-a, početak 1997.

Nakon 3 godine rada, početkom 1997., u izvješću Upravi opisao sam postignute rezultate:

• Tijekom 3 godine rada KONČAR-Tehnološki park uspio je okupiti 18 malih privatnih, inovativnih, razvojno orijentiranih, high-tech poduzeća, što predstavlja najveću koncentraciju takvih poduzeća u Hrvatskoj.
• U Tehnološkom parku djeluje 18 poduzeća na 3 područja:

             I - elektronika i telekomunikacije – 9;

             II - informatika – 6;

             III - dijagnostika, unapređenje poslovanja i konzalting – 3.

• Za to je trebalo provesti privlačenje i selekciju takvih tvrtki, praćenje njihovog rada, pružati im pomoć, podršku, konzultacije i marketinšku promidžbu.
• Tijekom boravka u Tehnološkom parku veći broj poduzeća je već prošao fazu „inkubacije“ i dostigao poslovnu zrelost, a najbolje među njima su za to vrijeme uspjele povećati svoju realizaciju nekoliko puta.
• Sada već mnoga Končareva društva surađuju s tvrtkama iz Tehnološkog parka koristeći činjenicu da su uz koncern koncentrirane male, razvojne tvrtke, čije usluge mogu koristiti prema potrebi na razvojnim projektima, kupujući razvojna rješenja, proizvode i usluge.

Ja sam bio ponosan na rezultate Tehnološkog parka, ali članovi Uprave to nisu komentirali. Njima je sve manje bilo jasno zašto bi KONČAR trebao imati tehnološki park, a sve više su ih iritirali uspjesi poduzetnika iz Tehnološkog parka. Smatrali su ih konkurencijom Končarevim poduzećima, a još više ih je ljutila činjenica da kraj rezultata poduzetnika na vidjelo dolazi nesposobnost velikog broja Končarevih direktora i  neefikasnost i neuspješnost mnogih Končarevih poduzeća.  U Upravi Končara sve se više pokazivalo neprijateljstvo prema poduzetnicima iz Tehnološkog parka od kojih su mnogi bili bivši končarevci. A to u početku prikriveno neprijateljstvo s vremenom će kod nekih poprimiti upravo bolesne razmjere.

U to vrijeme KONČAR se pripremao za velike akcije privatizacije i prodaje dionica u kojima su se vrtjeli veliki novci i Tehnološki park, njegovi ciljevi i zadaci pali su potpuno u  drugi plan, dok se nisu potpuno izgubili.

Kod toga se zaboravljala naizgled očita činjenica. Uprave svih državnih poduzeća trebala su provoditi aktivnosti u interesu vlasnika. Vlasnik državnih poduzeća je država, a interes države je razvoj poduzetništva. Zato bi državna poduzeća trebala aktivno podupirati razvoj poduzetništva, naručivati proizvode i usluge od naših poduzetnika i pomagati im na tržištu. A to je nešto što uprave državnih poduzeća nije zanimalo.

Mnogi u Končarevim poduzećima, od direktora do šefova nabava neprijateljski su se odnosili prema svojim bivšim kolegama, s puno ljubomore i čvrstim stavom - „ne budem im pomogao da se obogate“.  I radije su naručivali proizvode i usluge od stranaca koje su mogli kupiti  i od naših poduzetnika.  Jedan direktor je volio govoriti za poduzetnike, bivše končarevce: „Oni su odnijeli znanje iz Končara“.  Zanimljivo, nije tako strog bio prema onima koji su odnijeli novce.

A tako su se ponašala i druga državna poduzeća.

Naravno, bilo je i pozitivnih primjera, ali ne previše.

Nagrada „Best of Show“ u Los Angelesu, travanj 1997.

Na izložbi računalne telefonije CT  EXPO 97 u Los Angelesu u travnju 1997. godine inovacija Denisa Kotlara, vlasnika poduzeća ENVOX d.o.o. iz Tehnološkog parka dobila je Prvu nagradu, „Best of Show“.

Nagrada „Best of Show“ koju je u Los Angelesu dobio Denis Kotlar, ENVOX d.o.o.

O putu u Los Angeles i nagradi Denis Kotlar mi je rekao:

       „To je bio još jedan od mojih ludih izleta, u stvari moja najveća investicija. Opet sam se zadužio. Rekao sam: „Idem opet,  pa ako propadnem reći ću im da mi stave kuglu na nogu pa ću za njih programirati kao nadničar. Otišao sam kud puklo da puklo.

       I ništa, dolazim u Los Angeles i tamo pokupim nagradu 'Best of  Show'. Nisam ni znao za to, a nakon 15 dana počinju dolaziti čestitke preko e-maila. Tada je došla i plaketa. Kažem super, znači nisam tamo išao za ništa. Ali tamo sam napravio i drugih kontakata. Nagrada  mi je dosta pomogla na tržištu, sve reklame smo vezali s tim. To ide u korist imidža i to je korisno.

       Kada sam jednom prije bio u Njemačkoj i razgovaram s jednim Nijemcem i kada mu dam vizitku, on ju gleda, piše Zagreb, Croatia i ne vjeruje. Ja kažem ENVOX je iz Zagreba, on s nepovjerenjem gleda i pita me  imamo li vode i struje u Zagrebu. I to Nijemci koji nas, recimo, dobro poznaju. Tada sam vidio da bez obzira na moj entuzijazam,  svijet to gleda drugačije i da se s time trebam pomiriti. Znači treba  poslove prodaje voditi ne iz Hrvatske, već iz inozemstva.

       U kontekstu svega toga odgovarala mi je Švedska koja me je frapirala, iako sam živio i u Njemačkoj i u Kanadi i Australiji. Ostao sam potpuno preneražen standardom i organiziranošću.“

Strategija razvoja tehnološkog parka za razdoblje 1997.-2001., travanj1997.

U malom elaboratu „Strategija razvoja i planovi poslovanja KONČAR-tehnološkog parka 1997.–2001.“ napisanom 2. travnja 1997. godine, opisao sam ciljeve i zadatke koji su definirani na početku, u 1994. godini:

1. proširiti poslovna područja novim, modernim, high-tech, čistim i profitabilnim proizvodima i tehnologijama;
2. zaustaviti odlazak poduzetnih i sposobnih Končarevih stručnjaka omogućujući im da realiziraju svoje poduzetničke ideje osnivanjem privatnih poduzeća u Tehnološkom parku;
3. privući poduzetne i sposobne stručnjake omogućujući im da realiziraju svoje poduzetničke ideje;
4. iskoristiti i zaposliti slobodne proizvodne i istraživačke kapacitete KONČARA;
5. ostvariti profit prodajom udjela u mješovitim brzorastućim poduzećima. 

Navedeni su još i sljedeći zadaci:

• vođenje i realizacija kompleksnih projekata s poduzećima iz Tehnološkog parka;
• vođenje poduzetničkog obrazovanja;
• vođenje konzalting projekata unapređenja poslovanja;
• stvaranje pozitivnog imidža koncerna kao inovativne, moderne, razvojno orijentirane tvrtke.

U elaboratu je navedeno kakva poduzeća mogu, a kakva ne mogu u Tehnološki park.

Poduzeća koja imaju prednost za ulazak u Tehnološki park:

1. Poduzeća s područja high-tech tehnologija (elektronika, informatika,..).
2. Poduzeća čija djelatnost proširuje tehnološke mogućnosti KONČARA.
3. Poduzeća koja proizvode komponente koje uvoze Končareva poduzeća.
4. Poduzeća koja proizvode komponente i proizvode koje Hrvatska uvozi.
5. Poduzeća koja, u dogovoru s Končarevim poduzećima, jeftinije proizvode komponente, dijelove i sklopove.

 Poduzeća koja ne mogu ući u Tehnološki park:

1. Poduzeća s „prljavim“ tehnologijama.
2. Poduzeća koja bi svojom djelatnošću remetila poslovanje ostalih poduzeća u Tehnološkom parku.
3. Poduzeća čija djelatnost ruši ugled koncerna KONČAR.

Kao što to u životu često biva, život je otišao u smjeru koji Strategija nije uopće predvidjela. U to vrijeme nisam predvidio mogućnost da Tehnološki park izađe iz koncerna KONČAR, niti sam o tome razmišljao. A nije prošlo pola godine,  a ja sam se „polomio“ u aktivnostima da spasim Tehnološki park koji su htjeli ugasiti i nagovorim Grad Zagreb da ga kupi.

Prvi seminari u Tehnološkom parku

Koncepcija Poduzetničkih poslovnih seminara razrađena je već 1996. i objavljena u listu „Končarevac“ (veljača, 1996.). Tom prilikom sam definirao koncepciju poduzetničkog obrazovanja s težištem na potrebama hrvatskih poduzetnika. Tada sam kreirao šest obrazovnih programa: 1. Program za nove poduzetnike; 2. Efikasno poduzeće; 3. Informatička škola; 4. Škola poslovnog stranog jezika; 5. Kako svladati umijeće izražavanja; 6. Poslovna tajnica.

U 1997. godini održali smo prve seminare. To su bila 4 seminara  - za poslovni strani jezik, informatiku i umijeće govorništva.

Zanimljiva je bila edukacija iz govorništva.

Nazvala me poslovna tajnica jednog velikog i poznatog tajkuna koju znam iz Končara i zamolila za pomoć. Rekla mi je: „Naš gazda je postao ugledna osoba, često mora prisustvovati raznim svečanostima i tamo održati neki govor. I to ispada uvijek grozno. Svaki puta želim propasti u zemlju. Sljedeći tjedan u Intercontiju mora govoriti na jednoj svečanoj večeri i predavati neke nagrade. Bojim se kako to  bude ispalo. Možeš li nam pomoći?“

U to vrijeme sam upoznao jednu doktoricu komunikologije koja se upravo vratila iz Francuske i htjela neki angažman u Hrvatskoj. Imala je veliko iskustvo u pripremanju ljudi za javne nastupe, a svojevremeno je radila i sa spikericama na TV. Otišao sam kod tajkuna da se dogovorimo. On mi je rekao. „Ja sam od 16. godine 'na cesti' i nisam se stigao obrazovati i pripremati za takve stvari. Jedna stručna pomoć bi mi dobro došla.“

Komunikologinja je preko vikenda intenzivno s njim radila i na večeri u utorak je briljirao. Mi smo se nadali jednoj uspješnoj i dugotrajnoj suradnji. Međutim, on je suradnju prekinuo i rekao da je naučio što treba i da mu pomoć više nije potrebna.

Nakon toga nismo više nastavili s takvom edukacijom.

Nastup na izložbi INOVA, rujan 1997.

Na 26.međunarodnoj  izložbi izuma i noviteta INOVA 97 tri poduzeća iz Tehnološkog parka nastupila su sa svojim inovacijama zajedno s Končarevim poduzećima. To su bile inovacije - Budnik ALP1, sustav za održavanje budnosti u vučnim vozilima poduzeća ALTPRO d.o.o., Envox CT studio, 32-bitni generator aplikacija, poduzeća ENVOX d.o.o. i VelAcc-Mjerni davač vibracijske brzine i vibracijskog ubrzanja poduzeća VESKI d.o.o.

Najava nastupa Končarevih poduzeća i Tehnološkog parka na izložbi INOVA u Končarevcu iz kolovoza 1997.

Zanimljivo je da su inovacije poduzetnika iz Tehnološkog parka predstavljene kao inovacije Končara.

O nastupu poduzeća iz Tehnološkog parka na izložbi INOVA 97,  Končarevac, rujan 1997.

VelAcc-Mjerni davač vibracijske brzine i vibracijskog ubrzanja poduzeća VESKI,

Končarevac, listopad 1997.

ENVOX je dobio Srebrnu plaketu, a uz to i nagradu sponzora za najbolju inovaciju na području informatike.

VESKI je dobio Brončanu plaketu za svoju inovaciju.

Nastup na izložbi EUREKA, studeni 1997.

Na 46. susretu izumitelja i inovatora koji se održavao od 5.-12. studenog 1997. godine u Brusselsu KONČAR je nastupio s 4 inovacije, od toga su 2 bile od poduzetnika iz Tehnološkog parka koje su već dobile nagrade na INOVI 97. To su „ENVOX CT STUDIO“, autora Denisa Kotlara iz poduzeća ENVOX i „VelAcc“, autora Gorana Oreškovića, Borisa Meška i Miroslava Vučetića iz poduzeća VESKI.

Naši inovatori, Denis Kotlar iz ENVOXA, te Goran Orešković i Boris Meško iz VESKI-a dobili su Zlatne medalje.

Zlatna medalja koju je Denis Kotlar osvojio na izložbi EUREKA 97 u Brusselsu

Inovacija  VelAcc za koju je poduzeće VESKI d.o.o. iz Tehnološkog parka dobilo Zlatnu medalju na izložbi EUREKA 97.

 Predavanje u Oroslavju, jesen 1997.

Tijekom svog rada u Tehnološkom parku nastojao sam na sve strane djelovati da se organizirano potiče poduzetništvo. Držao sam predavanja u Sisku, Rijeci, Zagorju, nudio svoju pomoć, znanje i iskustvo. Tako sam u jesen 1997. godine došao i u grad Oroslavje, lijepo malo zagorsko mjesto tridesetak kilometara udaljeno od Zagreba koje je tada bilo  u katastrofalnoj gospodarskoj situaciji. Nekada industrijsko središte Hrvatskog zagorja s tekstilnim tvornicama, tvornicom obuće i jakim obrtom došlo je u situaciju da su im sva veća poduzeća propala, bila u stečaju ili pred stečajem, s velikim gubicima, s više nezaposlenih nego zaposlenih. 

U nedjelju na Veliku Gospu, kada je Dan grada Oroslavja održana je  svečana sjednica Skupštine Grada. Pored svih svečarskih govora, mene su pozvali da govorim o projektu oživljavanja gospodarstva putem poticanja poduzetništva. Nakon što sam iznio  cjelovitu koncepciju projekta, sa ciljevima i  zadacima, rekao sam im:

       „Da bi taj projekt imao šanse treba ispuniti jedan osnovni preduvjet. To nisu financije, kako se obično misli. To su ljudi, to su poduzetnici. Trebamo poduzetnike. Trebamo imati ljude koji žele biti poduzetnici, koji imaju poduzetničke sposobnosti, koji su spremni ući u jedan poduzetnički pothvat. Ima li takvih ljudi u Oroslavju i okolici? Ako nemamo potencijalnih poduzetnika, besmisleno je govoriti o poduzetništvu. Trebamo ljude koji su nezadovoljni time što su slabo plaćeni, što rade, a ne dobivaju plaću, koji su nezaposleni, koji ne žele stalno putovati u Zagreb na posao, koji žele uspjeti svojim radom.

Ima li u Oroslavju takvih ljudi?

       Ako ih ima, a mora ih biti, kao svugdje na svijetu, kako ćemo ih naći? Bilo bi glupo tražiti financijsku pomoć od Vlade za projekte, a onda se otkrije da nema ljudi koji bi u tome sudjelovali.“

Predložio sam da se jakom lokalnom medijskom kampanjom kroz njihov radio, novine, zborove birača ljude informira o projektu, pozove ih na jedan sastanak, sakupi na jednom mjestu, počne s njima razgovarati, podučavati ih, pripremati projekte, voditi ih, tražiti financiranje tih projekata, osnivati mala poduzeća, pomagati im u nastupu na tržištu.

       „Ako sakupimo u jednoj dvorani 100 zainteresiranih ili samo znatiželjnih, vjerojatno će dvadesetak od njih biti ozbiljno zainteresirano i s njima bi mogli početi raditi. Nakon nekog vremena, vjerujem da bismo mogli pokrenuti tri mala poduzeća“, rekao sam im. Prošlo je godinu dana, nije napravljena ta prva faza i još se nije saznalo ima li u Oroslavju uopće potencijalnih poduzetnika.

O toj ideji razgovarao sam i s kolegom, direktorom jednog poduzeća  iz Zlatara, malog mjesta iz Hrvatskog zagorja. Nije bio zadovoljan mojim prijedlogom i mojom koncepcijom.

       „To nije ono što nama treba. To je sve dugotrajno i komplicirano. Ljudi  znaju raditi i oni će od tebe očekivati da im ti nađeš tržište, posao i oni će to napraviti,“ rekao mi je razočarano.

       „Izgleda da se ne razumijemo,“ odgovorio sam mu. „Ja govorim o poduzetnicima, o privatnoj inicijativi, o otkrivanju potencijalnih poduzetnika, o sustavu pomoći koji bi im pomogao da samostalno djeluju, a ti mi govoriš o zaposleničkom mentalitetu ljudi koji čekaju nekoga tko će ih zaposliti, dati im posao. Ako netko nije u duši poduzetnik, taj će uvijek čekati svog gazdu. Od takvih ja ne mogu stvoriti poduzetnike, ali mogu pomoći onima koji to žele i koji su spremni za privatni posao, za rizik i borbu na tržištu.“

Došao je FIT-Al d.o.o., studeni 1997.

FIT-Al d.o.o. došao je u Tehnološki park 14.11.1997. godine. Vlasnik i direktor poduzeća je Darko Domiter. Djelatnost poduzeća je razvoj i projektiranje sustava tehničke zaštite (vatrodojave, video-nadzora, kontrole pristupa, protuprovale i sl.).

Darko Domiter, FIT-Al d.o.o.

Prvi Program za poticanje poduzetništva, prosinac 1997.

Sredinom 1990-ih u  jednom našem gradu su izbacili iz proračuna stavku predviđenu za poticanje poduzetništva, jer „bit poduzetništva je u tome da njima ne treba pomagati, sami moraju uspjeti, ako im se pomaže, neće nikada postati poduzetnici".  U cijelom svijetu su u razvoj gospodarstva uključene potpore za razvoj poduzetništva, samo je kod nas neko vrijeme bilo puno „mudraca“ koji su mislili da našim poduzetnicima "ne treba ništa”. Nakon prve tri godine u kojima u cijelom društvu nije bilo dovoljno razumijevanja za razvoj poduzetništva, stanje se počelo polako poboljšavati. Do tada mnoge moje inicijative o potporama poduzetnicima nisu realizirane,  bezuspješno sam slao na razne strane projekt o tehnološkim parkovima u svakoj županiji, nailazio sam na probleme raznih vrsta, slušao sulude izjave tipa „poduzetnicima ne treba pomagati, jer ako im se pomaže, tada više nisu poduzetnici“, bez nekih rezultata držao sam predavanja po raznim mjestima, od Oroslavja do Siska, o poduzetništvu i poduzetničkim inkubatorima.  

Iako je već u studenom 1994. godine u malom istarskom mjestu Brtonigli Ministarstvo znanosti i tehnologije organiziralo znanstveno-stručno-poslovni skup pod nazivom „Tehnološki parkovi-europska iskustva za hrvatski razvoj“, (uz sudjelovanje i KONČAR-Tehnološkog parka) možemo reći da su godine 1997. i 1998. bile prve godine početka sustavnog afirmiranja poduzetništva na državnoj razini koje je počelo u Ministarstvu gospodarstva, a nakon toga širilo se po gradovima i županijama.

U Gradskom uredu za gospodarstvo Grada Zagreba tog pionirskog posla primio se Odjel za gospodarski sustav na čelu s načelnikom Ištvanom Gaalom, iskusnim inženjerom koji je prije dolaska u Gradsko poglavarstvo radio u velikim zagrebačkim tvornicama  (TPK i TEP).

Do kraja 1997. godine izradili su prvi službeni i cjeloviti program poticanja maloga gospodarstva u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj. Program pod nazivom „Program poticanja razvitka maloga gospodarstva u Gradu Zagrebu“ Gradska skupština Grada Zagreba donijela je na sjednici 11. prosinca 1997. Objavljen je u Službenom glasniku Grada Zagreba br. 15/97. Autori tog pionirskog Programa bili su načelnik Odjela za gospodarski sustav Ištvan Gaal i šefica Odsjeka za razvoj obrta i poduzetništva Dunja Belak. Ovaj program Grada Zagreba bio je prvi službeno prihvaćeni takav programski dokument jedne jedinice lokalne samouprave.

U Programu su se nastojali definirati pojmovi i osmišljavati struktura programa, kompleksnija i dugoročnija od dotadašnjih modela kreditiranja. Struktura ovog programa u narednim godinama postaje manje-više prihvaćeni model u cijeloj državi, uključujući i prvi državni program poticanja razvoja maloga gospodarstva koji se pojavljuje tek otprilike za dvije godine.

Značaj ovog prvog zagrebačkog programa poticanja razvoja maloga gospodarstva je u tome što se pored već prihvaćenih oblika poticanja, kao što su krediti sa subvencioniranim kamatama i različiti oblici financijskih potpora, stvorila obveza lokalne samouprave da se trajno angažira na posve novim područjima razvoja poduzetništva. Program, naime, određuje ulogu i značaj, kao i oblike poticanja osnivanja, funkcioniranja i integriranja najrazličitijih potpornih institucija u funkciji razvoja poduzetništva.

U Programu su kao infrastrukturna podrška bili predviđeni tehnološki centri i tehnološki parkovi, poduzetnički centri, inkubatori poduzetništva itd.

Pored ostalog, trajna vrijednost ovog Programa bila je i da se prvi put inovatorstvo nije tretiralo samo kao dio tehničke kulture ili kao simpatičan hobi nadarenih, pomalo otkačenih ljudi, nego kao jedan od najvažnijih razvojnih faktora gospodarstva. Shodno tome inovatorstvo je integrirano u Program za poticanje razvoja malog gospodarstva kroz cjelovito oblikovan i kompleksno organizacijski razrađen „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija“.

Time se počeo stimulirati i sustavno pomagati razvoj inovacija usmjeren prema poduzetništvu.

Gospodin Ištvan Gaal, autor tog programa za poticanje inovacija, dobio je i državno priznanje dodjelom odlikovanja Reda Danice Hrvatske s likom Nikole Tesle, (NN Br.131 od 28.prosinca 2000.)

Značajna novost u Programu je i tretman obrtništva. Naime, ono se u svemu smatra ravnopravnim dijelom poduzetništva, a u mnogočemu i njegovom najstabilnijom osnovom.

Prisjećam se situacija s prvih zajedničkih skupova malih poduzetnika i obrtnika kada su samosvjesni obrtnici, s punim pravom, upadali u riječ govorniku koji je spominjao samo poduzetnike. Unatoč tome, pomalo  se već i službeno udomaćio izraz koji je korišten u nazivu prvog zagrebačkog programa: „malo gospodarstvo“, koje i pojmovno, leksički, a sve više i pravno, pokrivao pojam malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva.

S vremenom sam ja sve više počeo zastupati stav da je obrtništvo dio poduzetništva i da je potpuno nepotrebno razdvajati ih, a bijes obrtnika sam izazvao kada sam kritizirao rad HOK-a (Hrvatske obrtničke komore) i zalagao se da se ukine i pripoji Hrvatskoj gospodarskoj komori čime bi se pojačao sektor malih poduzeća koji je u HGK potpuno bačen u drugi plan, jer u Komori vladaju predstavnici velikih poduzeća. Nepravedno su me optuživali  da sam neprijatelj obrtnika, a smatrao sam ih izvanredno važnim dijelom malog gospodarstva. Uostalom, ponosan sam na svog djeda, obrtnika, postolara koji je za svoje cipele dobio Zlatnu medalju u Londonu 1933. godine, što je najveći uspjeh obitelji Ožanić u cijeloj obiteljskoj povijesti.

U proljeće 1998. godine, 23. travnja, Istvan Gaal je na jednom sastanku u Ministarstvu gospodarstva predstavio zagrebački Program poticanja razvitka maloga gospodarstva. Predavanje je popratio zanimljivim slikovitim  prikazima.

Koncepcija tehnološkog parka-inkubatora poduzetnišzva

Program za mlade

Potpora poduzetničkim inovacijama

Kao što se nije razumjelo poduzetništvo, isto tako nije se razumjela važnost inovatorstva i potreba da se inovatorima pomaže u razvoju inovacija. Zato treba cijeniti inicijativu Poglavarstva Grada Zagreba koje je već 1997. godine pokrenulo kompleksan pionirski projekt s ciljem pomoći inovatorima da svoje ideje i inovacije pretvore u proizvode i plasiraju ih na tržište. To je bilo u vrijeme kada je gradonačelnica Zagreba od svibnja 1997. do ožujka 2000. godine bila Marina Matulović Dropulić. Program je nazvan „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija“. Naziv programa je bio možda malo dugačak i kompliciran, ali je dobro isticao čime se želi baviti. Težište je bilo na poduzetničkom korištenju inovacija i na jednom cjelovitom pristupu. U Programu su utvrđeni uvjeti, kriteriji i način odobravanja, dodjeljivanja i korištenja bespovratnih financijskih sredstava za financijsku i tehničku potporu inovatorima i pravnim osobama koje se bave sustavnim oblicima inovatorskog rada. Integralni sustav obuhvaćao je cjeloviti proces potpore inovatorima od tehničko-tehnološke obrade inovacija, ekonomske analize, do poduzetničkih kredita, izrade poslovnih planova i praćenja inovatora tijekom godine dana poslovanja, s ciljem da inovator postane poduzetnik. Osnove tog inovacijskog sustava su definirane u „Programu poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva u Gradu Zagrebu“.

       „Komercijalizacija  nekog izuma je u tome da se neka ideja mora suočiti  s konkurencijom", piše u uvodu projekta pod nazivom „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija“. 

Suočavanje s konkurencijom se odvija na tržištu. To je ring na kojem se testira vrijednost neke ideje, neke inovacije i nekog proizvoda. Jedino na tržištu ideja provjerava svoju vrijednost. Inovativnost je jedan o temeljnih preduvjeta konkurentnosti i Tehnološki park je u okviru Programa za poticanje razvoja malog gospodarstva Grada Zagreba kontinuirano pomagao inovatorima u razvijanju njihovih inovacija.  

Kroz taj je sustav već polovicom 1997. godine započela suradnja KONČAR-Tehnološkog parka i Gradskog ureda za gospodarstvo, prije nego što su počeli razgovori o kupnji TP-a od strane Grada Zagreba.

Priprema za prodaju Tehnološkog parka Gradu Zagrebu

Od samog početka realizacije „Programa poticanja razvoja maloga gospodarstva u Gradu Zagrebu“ puno je napora trebalo uložiti da se shvati i prihvati dugoročna razvojna važnost potpornih institucija predviđenih Programom. Prvi i najznačajniji korak u tome je bila kupnja KONČAR-Tehnološkog parka i njegovo stavljanje u službu razvojnih ciljeva i izvršitelja brojnih zadataka iz Programa.

Često me pitaju zašto je Grad Zagreb kupio Tehnološki park, odnosno zašto je KONČAR prodao Tehnološki park. To je malo duža priča i ne znam sve detalje. Sve je počelo nakon što je Tehnološki park počeo dobivati sve veći ugled, a njegovi poduzetnici sve više nagrada i raznih priznanja. U KONČARU se počelo pričati kako Tehnološki park „pod prozorom KONČARA“ stvara konkurenciju Končarevim poduzećima.

Jednom sam ljutit otišao tadašnjem predsjedniku Uprave KONČARA i rekao mu:    

       „Predsjedniče, ako mala firma ZZAP Elektronik s jednim zaposlenikom, Perom Marinčićem, ugrožava na tržištu Končarevo poduzeće INEM koje ima dvjesto zaposlenika, tada INEM treba odmah zatvoriti.“

Plan Končara za gašenje Tehnološkog parka

Dolazilo je sve više do nesporazuma. Drastičan potez bio je na pomolu kada su počeli procesi spajanja sličnih Končarevih poduzeća i donesena je odluka da se Tehnološki park pripoji Institutu. Znao sam da bi nakon toga Tehnološki park nestao. Direktor Končarevog instituta uopće nije razumio poduzetništvo, a poduzetnike iz Tehnološkog parka smatrao je velikom konkurencijom Institutu. Direktor koji je došao poslije njega poduzetnike iz Tehnološkog parka smatrao je svojim neprijateljima, iako je s nekima od njih prije 1990. godine sjedio i radio u istoj sobi.

Nekoliko godina poslije mi je direktor poduzeća KONČAR-Trgovina i zastupstva d.o.o. rekao da je on trebao preuzeti zgradu - baraku Tehnološkog parka. Srušio bi ju i tamo sagradio nekakav prodajni centar ili nešto slično. Čuo sam i za planove da se baraka sruši i tu napravi širi izlaz iz Končareve lokacije. Direktor Trgovine mi je tada rekao:

          „Nisam htio preuzeti zgradu, jer si ti moju djecu vodio na Sljeme.“ Naime, stanovali smo u istoj ulici i kada sam sa svojom djecom išao na Sljeme, pokupio sam djecu iz ulice da idu s nama.

Ali sve to mi ne bi pomoglo da spasim Tehnološki park da nisam poduzeo jednu  odlučnu akciju.

Spašavanje Tehnološkog parka

Otišao sam u ured dr. Đure Njavre koji je bio savjetnik Predsjednika Franje Tuđmana za gospodarstvo. Objasnio sam mu situaciju i rekao: „Zar ćete dozvoliti da nakon tako dobrih rezultata netko zatvori prvi i za sada jedini tehnološki park u Hrvatskoj?“

Dr. Njavro je odmah nazvao Predsjednika Uprave KONČAR-a i pitao ga zašto su donijeli takvu odluku. Direktor Končara se odmah smekšao i počeo izmotavati. Tada mi je dr. Njavro rekao: „Otiđite u Gradski ured za gospodarstvo. Tamo je jedan mladi i pametan čovjek, mr. Krešo Buntak koji uz to priprema doktorat i porazgovarajte o tehnološkom parku.“ 

Otišao sam i porazgovarao s  Krešom Buntakom koji je bio zamjenik pročelnika Ureda za gospodarstvo Grada Zagreba i odmah smo se razumjeli. Ubrzo su nam se pridružili i Ištvan Gaal i Velimir Vinčić. U cijeloj povijesti Tehnološkog parka ta tri čovjeka su jedini u Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba imali razumijevanja za Tehnološki park i pružali su nam stalno podršku. Kada su oni otišli iz Gradskog poglavarstva ni podrške ni razumijevanja više nije bilo.

Krešimir Buntak, u Tehnološkom parku 2000. godine.

Inženjer Ištvan Gaal, u Tehnološkom parku 2001. godine.

Prijedlog financijskog ulaganja Grada Zagreba u Tehnološki park, studeni 1997.

Sretna okolnost u toj situaciji bila je činjenica da je Grad Zagreb u to vrijeme (1997.) usvojio dobar i cjelovit Program za poticanje razvoja maloga gospodarstva u Gradu Zagrebu. U njemu su bili programi poticanja poduzetništva i trebao im je Tehnološki park ili poduzetnički inkubator koji nisu imali.

Zato sam napisao kratak elaborat „Prijedlog programa financijskog ulaganja gradskog poglavarstva u KONČAR-Tehnološki park d.o.o.“ i  24. studenog 1997. godine  poslao ga Gradskom poglavarstvu.

U uvodnim napomenama Prijedloga sam napisao:

1. Prijedlog se temelji na Programu poticanja razvitka malog gospodarstva Grada Zagreba.
2. Upoznat s Programom poticanja razvitka malog gospodarstva Grada Zagreba KONČAR-Tehnološki park nudi suradnju i spreman je preuzeti dio odgovornosti za postizanje ciljeva postavljenih u Programu.
3. Ovakav pristup ujedno znači i konkretnu primjenu razvojnog načela „maksimalno koristiti sve raspoložive resurse razvoja“, kako je navedeno u programu „Grad Zagreb 1997.-2001. g. - funkcioniranje i razvitak“.
4. Oblici financijskog ulaganja u KONČAR-Tehnološki park:

• otkup dijela vlasništva društva KONČAR-Tehnološki park;
• dokapitalizacija društva;
• financiranje djelatnosti prema točkama Programa te kroz projekt „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja - za tehnološku obradu inovacija“, (krediti, potpore, preuzimanje dijela razvojnih troškova i ostali oblici).

Interesi Grada Zagreba u KONČAR-Tehnološkom parku opisani su na sljedeći način:

1. Da bi ostvario predviđene ciljeve Gradu je jeftinije i brže ući u vlasništvo postojećeg Tehnološkog parka koji dobro i uspješno funkcionira umjesto da gradi, osniva i organizira novi Park, što bi osim novaca zahtijevalo najmanje 2-3 godine.
2. Grad će imati veći interes sudjelovanja u djelovanju Tehnološkog parka ako u njemu ima vlasnički udio.
3. Tehnološki park KONČAR se potpuno uklapa u kriterije djelatnosti iz Programa.

Predviđena su i financijska ulaganja u Tehnološki park prema sljedećem programu:

• Otkup vlasništva,
• Dokapitalizacija,
• Subvencioniranje zajedničkih funkcija,
• Subvencioniranje najma,
• Financiranje poduzetničkog korištenja inovacija,
• Osnivanje zajedničkih poduzeća.

Većina korespondencije odvijala se s gospodinom Ištvanom Gaalom, načelnikom Odjela za gospodarski ustav koji je odmah razumio vrijednost tehnološkog parka za Grad Zagreb.

Vrlo brzo je KONČAR-Tehnološki park uključen u Program za poticanje poduzetništva. Suradnja je krenula prvo kroz Program poticanja inovacija, a nakon toga i kroz zajedničko organiziranje Okruglog stola o poduzetništvo za mlade.

Pismo namjere KONČAR-a, prosinac 1997.

Nakon dogovora s Gradskim poglavarstvom od 9.12.1997. godine, Uprava KONČARA napisala je 10.12.1997. „Pismo namjere o mogućim oblicima partnerstva poglavarstva grada Zagreba i Končara d.d. u društvu Končar-Tehnološki park d.o.o.“  Nakon toga došla je mala delegacija: mr. Krešimir Buntak, Ištvan Gaal i Velimir Vinčić u Tehnološki park. Nakon razgledavanja i razgovora rekao mi je Velimir Vinčić:

       „Recite mi jedan razlog zbog kojeg bi Grad Zagreb kupio Tehnološki park.“

       „Dat ću vam tri razloga“, odgovorio sam. „Prvo, Grad Zagreb treba tehnološki park, drugo, ako ga ide sam osnivati, trebat će mu par godina, a sada ga može dobiti gotovog i treće,  bez mene će vam biti teško osnovati ga, a sada u paketu dobivate i mene koji znam voditi tehnološki park.“

Nakon toga krenuo je proces pripreme i sama kupnja Tehnološkog parka koja se provela u 1998. godini.

Financijski rezultat Tehnološkog parka na kraju 1997. godine

U 1998. godini ostvarili smo sljedeći financijski rezultat:

• Prihod ……………………………………………698.414 kuna
• Rashod …………………………………………..675.976 kuna
• Dobit nakon oporezivanja ……………………..   10.613 kuna

1998. GODINA

Nakon višegodišnje okupacije završila je mirna reintegracija Podunavlja u ustavno-pravni poredak RH. Hrvatska je 15. siječnja 1998. godine izašla na svoje istočne granice i time je konačno završeno ratno stanje u Hrvatskoj.

U siječnju (7.siječnja) umro je  nobelovac Vladimir Prelog, hrvatski znanstvenik, kemičar.

U Zagrebu je 3.svibnja preminuo Gojko Šušak, potpredsjednik HDZ-a i ratni ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do 1998. godine.

Microsoft je predstavio svoje Windowse 98.

Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je 11.srpnja 1998. treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj pobijedivši Nizozemsku rezultatom 2:1. Prije toga je 4.srpnja Hrvatska pobijedila Njemačku s 3:0 u Lyonu (Francuska) u četvrtfinalu SP 1998. Ta utakmica proglašena je najvećom utakmicom u povijesti Hrvatske nogometne reprezentacije.

Papa Ivan Pavao II. je od 2. do 4. listopada 1998. godine drugi put  pohodio Hrvatsku. Prilikom tog posjeta posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu i Split kojeg je posjetio uz proslavu 17 stoljeća grada. Taj drugi pohod, imao je posebno povijesno značenje zbog proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Prvi dan posjeta govorio je vjernicima pred zagrebačkom katedralom. Sljedeći dan na sv. misi proglasio je blaženim kardinala  Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici pred oko 500.000 vjernika. U četiri godine od prvog Papina pohoda Hrvatska koja je doživjela teška iskušenja progonstva i rata, vratila je sve svoje okupirane krajeve. Stotine tisuća prognanika vraćeno je na svoja ognjišta, obnovljena su mnoga razorena naselja i crkve čime su stvorene pretpostavke za obnovu sveukupnog pa tako i vjerskog života.

Osnovan MPC iz Čakovca, siječanj 1998.

Nakon Tehnološkog parka u Zagrebu počeli su se osnivati tehnološki parkovi, poduzetnički inkubatori i poduzetnički centri i u drugim hrvatskim gradovima. Najprije je 1.siječnja 1998. godine osnovan MPC-Međimurski poduzetnički centar d.o.o. u Čakovcu. Osnivači i vlasnici MPC-a bili su Međimurska županija (60 posto) i Grad Čakovec (40 posto), a za direktora je postavljen inženjer strojarstva Marjan Novak. Uz direktora su bile zaposlene i dvije djelatnice.

Poduzetnički centar spada u poduzetničku infrastrukturu za poticanje poduzetništva kao i poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi, ali za razliku od njih  ne posjeduje zgradu s poslovnim prostorima za poduzetnike pa ne provodi procese inkubacije, već sve radi samo na savjetničkoj razini. Veliki broj poduzetničkih centara kasnije se preregistrirao u razvojne agencije.

Marjan Novak je inženjer s velikim iskustvom iz industrije i velikim ugledom u Međimurju. Od 1991. do 1994.godine bio je direktor metaloprerađivačkog poduzeća „Metalac“ iz Čakovca, a od 1995. do 1998. savjetnik za industriju u HGK.

Hobi mu je glazba i svirao je  trubu u Dixie bandu Čakovec.

Marjan Novak

Na druženju s kolegama tijekom posjete poduzetničkom inkubatoru BIOS u Osijeku

MPC je bio vrlo aktivan centar, na razgovore i konzultacije u vezi raznih tema s područja malog gospodarstva, tražeći savjete  godišnje ga je posjetilo oko 1.100 poduzetnika i oko 100 potencijalnih poduzetnika, a njihove seminare je godišnje polazilo nekoliko stotina poduzetnika i potencijalnih poduzetnika.  

Stručnjaci MPC-a poduzetnicima su pružali veliki broj usluga. To si bili - provjera poduzetničkog pothvata (ideje u različitoj fazi realizacije), izrada poslovnih planova i investicijskih studija, opći konzalting: savjetodavne usluge u poslovnoj politici, strateškom upravljanju i marketingu, restrukturiranju poslovanja, tzv. “management consulting”, pomoć u nalaženju i aktiviranju financijskih izvora, pomoć u rješavanju regionalne problematike, mogućnosti i ulaganja, organizacija zajedničkog nastupa na sajmovima, operativni marketing, “šalter” za posredovanje informacija, vezanih za specifične i komercijalne potrebe korisnika (osoblje, oprema, robe, inovacije, ulaganja), temeljno i razvojno poduzetničko i poslovno obrazovanje, pomoć u pronalaženju potencijalnih partnera za potrebe korisnika, formiranje, ocjena i vođenje složenih projekata za domaće ili inozemne osobe i/ili institucije za gospodarsku suradnju.

Marijan Novak i suradnici 2003. godine napravili su zanimljivo istraživanje o tome kako poduzetnici doživljavaju općinskog i gradskog službenika, a kako službenik općine i grada doživljava poduzetnika.

Kako se međusobno vidimo

(Izvor slike: arhiva Marjana Novaka)

Na 3. nacionalnom savjetovanju za malo poduzetništvo u Dubrovniku od 3.-5.lipnja 1999. godine i  4. nacionalnom savjetovanju u  Šibeniku, 2000. godine  MPC je dobio Zahvalnicu za zalaganje u provedbi programa poticanja malog gospodarstva. U cilju povezivanja poduzetnika iz susjednih regija održan je i vrlo uspješan poslovni susret u Nagykanizsi na kojem je sudjelovalo 13 mađarskih i  15 hrvatskih poduzetnika. Organizirani su i zajednički posjeti poduzetnika ostalim sajmovima, npr. obrtničkom sajamu u Munchenu i sajmu u Zalaegerszegu u Mađarskoj.

Nakon nekoliko godina, MPC je 2001.godine za vrijeme ministra Željka Peceka  proglašen najboljim poduzetničkim centrom u Hrvatskoj.

Pravni slijednik Međimurskog poduzetničkog centra je Regionalna razvojna agencija Međimurje REDEA d.o.o. osnovana  9.prosinca 2004. od strane Međimurske županije, sa ciljem pružanja podrške procesima održivog razvoja u Međimurju. Direktor REDEA-e do 2006. godine bio je Marjan Novak.

Zajedno  s  Općinom Nedelišće MPC je začetnik sajma “MESAP- Međunarodni sajam poduzetništva“. Prvi MESAP je održan od 14.-16.6.1999. godine. Od 2006. godine Marjan Novak je bio direktor MESAP-a. U 2007. godini izgrađena je sajamska dvorana čime se podigla razina sajamskih usluga i otvorila mogućnost održavanja sajmova i ostalih gospodarskih manifestacija u svim vremenskim uvjetima i kroz cijelu godinu.

Sajam MESAP, 2008.godine

 (Izvor slike: arhiva Marjana Novaka)

Suradnja s MPC-om i Marjanom Novakom ostala mi je u lijepoj uspomeni. Marjan Novak je bio odličan i pouzdan suradnik, uvijek spreman za suradnju i svaku pomoć i dragi prijatelj.

TIC iz Rijeke počeo raditi, ožujak 1998.

Nakon Tehnološkog parka u Zagrebu u Rijeci je osnovan TIC-Tehnološko-inovacijski centar Rijeka d.o.o. iz Rijeke. Kao znanstveno tehnološki inkubator počeo je raditi u ožujku 1998., a registriran je 28.11.1997. godine.

Logo TIC-a

(Izvor slike: arhiva Davora Begonje)

Direktor TIC-a  bio je mr. Davor Begonja, vrhunski inženjer, jedan od naših najboljih projektanata brodova. Kolega Begonja je radio u brodogradilištu 3. Maj iz Rijeke, a u 1990-ima bio je i direktor brodogradilišta. U mladim danima pjevao je u zboru „Jeka Primorja“.  

.  

Mr. Davor Begonja, direktor TIC-a, 2005.godine.

(Izvor slike: arhiva Davora Begonje)

Ideja o osnivanju TIC-a nastala je na Sveučilištu u Rijeci po uzoru na tehnološke centre u Europi. Osnivači društva u početku su bili Sveučilište u Rijeci, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, Riadria banka d.d., Brodogradilište Viktor Lenac d.d., Torpedo d.d., Croatia line d.d. Donatori društva bili su Ministarstvo znanosti i tehnologije u Hrvatskoj vladi, Ministarstvo obrazovanja, tehnologije i razvoja Njemačke,  Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske pošte i telekomunikacije, Zagrebačka banka d.d.

Na kraju su vlasnici/udjelničari  TIC-a bili Sveučilište u Rijeci (većinski vlasnik), Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i Riadria banka d.d.

Mi smo u Tehnološkom parku u Zagrebu imali sreću da smo uvijek imali samo jednog vlasnika, a TIC ih je imao mnogo i to je dosta kompliciralo donošenje odluka. Dominantan vlasnik je bilo Sveučilište koje se na kraju postavilo jako neprijateljski prema TIC-u.

Temeljna svrha TIC-a bila je  primjena znanosti, razvoj proizvoda i tehnologija u komercijalne svrhe.

TIC je dobio zgradu na adresi Rijeka, J.P.Kamova 19. Tu je imao 720 m2 poslovno-proizvodnih prostora koji uključuju sobu za sastanke i dvoranu za prezentacije, čajnu kuhinju, kafeteriju i sanitarne prostorije.

Zgrada TIC-a Rijeka, J.P.Kamova 19.,  snimljena u lipnju 2021. godine.

(Izvor slike: arhiva Davora Begonje)

Poduzetnici  TIC-a bavili su se sljedećim djelatnostima: zbrinjavanje otpadnih voda, izrada i primjena specijaliziranog softvera za brodogradnju, informatički inženjering, projektiranje specijalnih postrojenja i strojeva, proizvodnja elektroničke opreme, razvoj višenamjenskih inteligentnih strojeva i uređaja, razvoj naprednih metoda u ispitivanju voda i namirnica, osnivanje drvnog klastera zapadne Hrvatske, dizajn novih proizvoda, izrada sklopova i uređaja  za telekomunikaciju i upravljanje procesima, projektiranje specijalnih pomorskih objekata.

TIC je imao 4 djelatnika.

Kroz TIC je u 12 godina rada prošlo 36 poduzeća s brojem zaposlenika od 1 do 30. U TIC-u je proizvedeno 15 različitih prototipova i napravljeno 10 patentnih prijava, održano preko 25 seminara za poticanje poduzetništva i inovacija koje su održali domaći i strani stručnjaci. TIC i njegovi poduzetnici dobitnici su 20 nagrada i priznanja.

TIC je s najboljim namjerama osnovao Zakladu za financiranje izrade prototipova- FIPRO, jedinstvenu u Hrvatskoj. TIC je u temeljni kapital uplatio 100.000 kn. Svrha FIPRA je bila financijsko podupiranje izradbe prototipova, a namijenjena je poduzetnicima-inovatorima s proizvodima koji se temelje na naprednim tehnologijama.  Povoljnom projektu, sukladno predviđenim kriterijima, sredstva su se  dodjeljivala bez kamata, bez učešća, bez jamaca i bez hipoteke u maksimalnom iznosu do 20.000 eura. Sukladno izrađenim marketinškom planu za korisnike, poduzeto je niz aktivnosti koje su rezultirale prijavama za financiranjem. Zaprimljeno  je 30 različitih prijedloga od kojih je u uži izbor uključeno 9. Zaklada FIBRO  je  financirala samostalno 2 projekta (300.000 kn), a u zajednici s PGŽ-om, projekt komercijalizacije inovacija - 8 projekata (500.000 kn). 

FIPRO je bio dobro osmišljen projekt s iskrenom željom da financijski pomaže poduzetnicima u realizaciji njihovih inovativnih ideja, ali je na kraju taj projekt Sveučilište u Rijeci iskoristilo da zatvori TIC.

Inženjer Begonja je u okviru TIC-a pokrenuo i vodio niz zanimljivih projekata od kojih treba posebno istaknuti dva - projekt TIBRO (tehnologija i inovacije u brodogradnji), predan BICRO-u 2008. godine i projekt BROD BUDUĆNOSTI iz 2012. god.

Projekt TIBRO

Projekt TIBRO je napravljen uz suradnji  s Fakultetom strojarstva i brodogradnje i CTT-om iz Zagreba te Tehničkim fakultetom iz Rijeke, sa svrhom izrade znanstveno, tehnološko inovacijske mreže kojom bi se omogućila izrada i primjena projekata za povećanje konkurentske sposobnosti hrvatske brodogradnje. Namjera je bila da se sav znanstveni i stručni potencijal Hrvatske stavi u službu naše najjače, još preostale, industrijske izvozne grane. Iako su projekt pismenim potporama podržali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti-znanstveno vijeće za pomorstvo, Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, BICRO je projekt odbio.

Brod budućnosti

Skupina stručnjaka okupljenih oko TIC-a razvila je inovativno plovilo pogonjeno vjetrom, suncem i valovima (bez glavnog motora).  Razrađen je idejni projekt tankera nosivosti 50.000 tDW za rutu Norveška - SAD.  Pokazano je da je rješenje tehnički moguće, a usporedba sa sagrađenim brodom iz brodogradilišta 3. Maj, pokazuje da je ovo ekološki prihvatljivije rješenje i ekonomski isplativo. Poslije prezentacije na brodograđevnom simpoziju “SORTA” (2012. god.)  tražen je investitor.

Sveučilište u Rijeci je u kolovozu 2008.godine osnovalo uz podršku Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta u Rijeci d.o.o. – STeP Ri  radi komercijalizacije rezultata znanstvenog i stručnog rada, poticanja suradnje znanstvenika i gospodarstvenika i jačanja za znanost zasnovanog gospodarstva. I umjesto da se TIC i STeP Ri spoje i djeluju zajedno koristeći iskustva TIC-a  Sveučilište je, nažalost, poduzelo sve da eliminira TIC.

Davor Begonja nam je bio dragi prijatelj kojeg sam jako cijenio i vrlo lijepo smo surađivali.

Grad Zagreb kupuje Tehnološki park,  srpanj 1998.

U jednom trenutku je proces pripreme za prodaju Tehnološkog parka prekinut zbog jednog incidenta i nesporazuma i nakon toga je ponovno nastavljen. Konačna odluka o kupnji Tehnološkog parka donesena je nakon dva sastanka između načelnika Ištvana Gaala i Predsjednika Končara Vjekoslava Srba gdje su dogovorili sve detalje. Nakon toga je na 14. sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba od 29.lipnja 1998. godine donesena je odluka da:   

         „Grad Zagreb kupi poslovni udjel u 100% iznosu u visini 150.000 kn od dioničkog društva KONČAR-Elektroindustrija d.d., Zagreb, Fallerovo šetalište 22, u društvu s ograničenom odgovornošću KONČAR-Tehnološki park d.o.o., Zagreb, Fallerovo šetalište 22.“

Uz vijest o odluci Gradske skupštine ide i jedan primjer moje naivnosti, jer u to vrijeme nisam imao pojma kako politički sustav funkcionira.  Vijest o odluci Gradske skupštine o kupnji Tehnološkog parka čuo sam na radiju u autu. Vijest me, naravno, razveselila, ali me šokirala da činjenica da odluka nije donesena jednoglasno, već je bio određen broj suzdržanih. Nisam mogao vjerovati da postoje ljudi koji ne shvaćaju vrijednost Tehnološkog parka i počeo sam istraživati tko su bili ti suzdržani zastupnici. I pronašao sam da su to bili članovi SDP-a i među njima sam pronašao jednog profesora s FER-a. Našao sam njegov telefonski broj, nazvao sam ga i izrazio moje strašno čuđenje da nije glasao za Tehnološki park. On mi je rekao: „Dragi kolega, ja jako shvaćam vrijednost Tehnološkog parka i podržavam kupnju, ali u našoj stranci je pravilo da kada HDZ (koji je s Gradonačelnicom Marinom Matulović-Dropulić vladao Zagrebom) ima neki dobar prijedlog mi smo suzdržani, a ako je prijedlog loš, tada smo protiv.“  Vjerojatno se jako čudio mojoj naivnosti.

Kupnjom poslovnog udjela Grad Zagreb je stekao pravo osnivača i pravo promjene tvrtke Društva. U obrazloženju je navedeno:

     „Ulaganje u Tehnološki park se temelji na Programu poticanja razvitka malog gospodarstva donesenom na 5. sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba održane 11.prosinca 1997. i koristit će za postizanje ciljeva postavljenih u Programu.

        Tehnološki park KONČAR se potpuno uklapa u kriterije djelatnosti iz Programa (tčk.2).“

Ugovor je svečano potpisan 16.srpnja 1998. u 11 sati u Tehnološkom parku Zagreb. Sa strane KONČARA ugovor je potpisao predsjednik Uprave gospodin Vjekoslav Srb, a sa strane Grada Zagreba potpisnica je bila Gradonačelnica Zagreba Marina Matulović-Dropulić koju je kod potpisivanja zamijenio mr. Krešimir Buntak, zamjenik pročelnika u Gradskom uredu za gospodarstvo. Poslije svečanosti održan je mali domjenak u vrtu „pod orahom“, nakon čega je to postalo mjesto druženja i odmora.

Na pitanje novinara „Večernjeg lista“ zašto su prodali Park za relativno malo novaca, odnosno za 150.000,00 kuna predsjednik Uprave KONČARA Vjekoslav Srb je rekao:     

          „Naš projekt je ostvaren i sad prelazi naše okvire. Ovime želimo osigurati daljnji poticaj razvoju Parka i modernih tehnologija.“

Zamjenik pročelnika Gradskog ureda za gospodarstvo mr. Krešimir Buntak kazao je da je Gradu „bolje krenuti od pete štenge nego od nulte“, što znači da je jeftinije i brže ući u vlasništvo postojećeg tehnološkog parka, nego da se osnuje i gradi novi.

U Večernjem listu 17.srpnja 1998. godine objavljen je članak pod nazivom „Gradu visoka tehnologija za 150.000 kuna –Zagreb je postao vlasnik KONČAR–Tehnološkog parka.“

U listu Končarevac je prodaja Tehnološkog parka  bila mala, drugorazredna vijest.

Vijest o prodaji Tehnološkog parka, Končarevac, kolovoz 1996.

Uprava KONČAR-a je bila sretna da se riješila Tehnološkog parka, jer nije znala što bi s njim i prodala ga je za jako male novce.

Kada je Grad Zagreb kupio Tehnološki park od KONČARA, nije kupio zgradu pa je Tehnološki park morao izdvajati značajna sredstva za plaćanje najma KONČAR-u kao vlasniku zgrade. Taj problem smo riješili tek nekoliko godina poslije.

U početku je ostao dotadašnji naziv KONČAR-Tehnološki park d.o.o.

Službena promjena imena u Tehnološki park Zagreb d.o.o. provedena je tek  4.siječnja 2.000 godine. Uz ostalo je tada izmijenjena adresa u Drvinje 63. Mi smo u komunikaciji odmah počeli koristit naziv Tehnološki park Zagreb (TPZ).  

Kako bilo da bilo KONČAR-Tehnološki park je prešao u vlasništvo Grada Zagreba i time je započela nova faza u životu Tehnološkog parka. Počeli smo dobivati potporu iz proračuna Grada. Nažalost, najveći dio potpore iz proračuna išao je na plaćanje najma zgrade KONČARU. Ali, Tehnološki park je prvi put mogao stvarno financijski pomoći poduzetnicima i pokreću se projekti koje subvencionira Grad Zagreb.

Imali smo sreće što je u jednoj kritičnoj fazi, kada je Tehnološki park mogao nestati, usvojen u Skupštini Grada Zagreba „Program za poticanje razvoja malog gospodarstva u Gradu Zagrebu“ koji je predvidio nužnost osnivanja tehnoloških parkova. I na kraju smo imali sreću da su u Gradskom uredu za gospodarstvo u to vrijeme bili ljudi koji su razumjeli poduzetništvo i stalno davali podršku djelovanju Tehnološkoga parka. Posebno je dragocjena bila suradnju s gospodinom Ištvanom Gaalom čije nam je iskustvo, kreativnost i razumijevanje poduzetništva bilo od velike koristi, a veliku podršku i razumijevanje imali smo u to vrijeme od zamjenika pročelnika u Gradskom uredu za gospodarstvo mr. Krešimira Buntaka.

Krajem godine, 3.prosinca 1998. godine kod bilježnika Šaškora sastavljen je zapisnik o izmjeni Izjave osnivanju. Gradonačelnica Matulović-Dropulić bila je zastupnik jedinog člana društva – Grada Zagreba.

Nakon toga je Tehnološki park ponovo nekoliku puta mijenja vlasnika i adresu, a da se nismo maknuli iz one stare barake. Ubrzo je adresa Fallerovo šetalište 22 promijenjena u Drvinje 63, jer je ulaz u Park s ulice Drvinje (prijašnja Kroflinova), a poslije u Ulicu Dragutina Golika.

Programi poticanja poduzetništva

Prelazak Tehnološkog parka u vlasništvo Grada Zagreba imao je posljedicu važnu za razvoj poduzetništva - ušli smo u osmišljeni Program poticanja razvoja poduzetništva.

Važan segment poticanja razvoja poduzetništva su potpore, odnosno subvencije. To su financijska sredstva, najčešće bespovratna, kojima institucije javne uprave, ministarstva, županije, gradovi  pomažu djelovanju različitih poslovnih aktivnosti, odnosno potiču aktivnosti od zajedničkog interesa.

Ima različitih oblika potpora, to su krediti,  smanjenje kamata,  potpore (bespovratna sredstva), preuzimanje (subvencioniranje) dijela razvojnih  troškova, drugi oblici poticajnih sredstava (smanjenje troškova najma u tehnološkom parku i sl.).

Potpore razvoju poduzetništva u Hrvatskoj prolazile su kroz razne faze koje su se mijenjale kako se mijenjao i stav društva prema poduzetništvu i samo razumijevanje poduzetništva. Bio sam uključen u sve te procese pa ih dobro poznajem. Koliko god se taj sustav stalno razvijao, imao sve više novaca i potpore su bile sve bogatije, u svim faza je bilo puno i iluzija, nerazumijevanja poduzetništva i neefikasnosti.

Faze razvoja sustava potpora poduzetništvu

1. FAZA – početak 1990-ih

U početku, 1990-tih krediti su poduzetnicima bili teško dostupni  i dobivali su se uz dvoznamenkaste kamate. Tada su se državne i gradske institucije angažirale  kod banaka da se smanje kamate, a u nekim gradovima i županijama  su odlučili preuzeti dio kamata koje su trebali plaćati poduzetnici,  (to se zvalo subvencioniranje kamata).

Svi su čvrsto vjerovali da će lakša dostupnost jeftinijih kredita snažno potaknuti razvoj poduzetništva.

I, gotovo ništa se nije dogodilo!!!

Često sam govorio da krediti, sami za sebe, ne potiču razvoj poduzetništva i zapošljavanje.  Kada bi to bilo moguće, tada bi se država mogla zadužiti npr. kod MMF-a za milijardu dolara i time bi razvila poduzetništvo i otvorila mnogo novih radnih mjesta. Ali, tako to ne ide.

Razvoj poduzetništvo omogućuju samo prodani proizvodi i potpisani ugovori. Povoljniji krediti samo pomažu da se ugovori realiziraju.

 2. FAZA – oko 1998.-2000.

Kad se vidjelo da manje kamate i lakše dobivanje kredita značajno ne potiče razvoj poduzetništva, tada se prešlo na razne oblike financijskih potpora za različite programe – za inovacije, konkurentnost, sustave kvalitete i sl. U realizaciji programa potpora poduzetnicima poduzetnički inkubatori, tehnološki parkovi i razvojne agencije imali su značajnu ulogu.

Naravno, krediti su već postali lakše dostupni i subvencioniranje kamate je ostalo kao potpora.

3.FAZA – 2010.

U 3. fazi oko 2010. godine uvodile su se poreske olakšice za R&D poduzeća, odnosno ona koja se bave istraživanjem i razvojem.

To je dobra zamisao, ali se sve spotiče na kriterijima koji određuju što je R&D aktivnost u poduzeću i pod to se podvaljivalo svašta.

4.FAZA – 2013.

Nakon ulaska Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. godine sustav potpora je potpao pod stroga pravila koja propisuje EU. Tada je na snagu stupio Zakon o državnim potporama (NN 72/13) koji je zamijenio dotadašnji istoimeni Zakon iz 2005. godine, kada je sve bilo posve u nadležnosti Republike Hrvatske.

Prema definiciji, davatelj državne potpore je središnje tijelo državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te svaka pravna osoba koja dodjeljuje državne potpore.

Korisnik državne potpore je svaka pravna i fizička osoba koja, obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluje u prometu roba i usluga, a prima državnu potporu, bez obzira na njezin oblik i namjenu.

Ugovor o funkcioniranju Europske unije određuje elemente državne potpore:

       „Svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.“  

Takve stroge odredbe su ubrzo jako ublažene. Europska komisija je 21. svibnja 2014. godine usvojila novi tekst „Uredbi o skupnom izuzeću“ (eng. General Block Exemption Regulation - GBER). Novom Uredbom znatno je proširen obujam izuzeća od prethodnih pravila obavještavanja o dodjeli državnih potpora poduzetnicima.

Uredba je stupila na snagu 1.srpnja 2014.

Glavni novi elementi nove Uredbe:

      „Komisija je uključila nove kategorije potpora u Uredbu o skupnom izuzeću: potpore za inovacijske klastere te inovacije po pitanju organizacija i procesa, širi prostor za pomoć vezan uz financiranje rizičnih ulaganja, potpore za ulaganja u istraživačku infrastrukturu, novu, pojednostavljenu odredbu o pomoći za start-up tvrtke.

Dodjela bespovratnih sredstava u okviru EU i ostalih projekata  traži primjenu strogih pravila pod nazivom „de minimis“.

De minimis pravilo – izuzimanje manjih iznosa potpore od obveze prijave.

Uredbom (EU) br. 1407/2013 o „de minimis pravilu“ za državne potpore se utvrđuju pravila o manjim iznosima državnih potpora (takozvanim de minimis potporama) koje su izuzete iz nadzora državnih potpora, jer se smatra da ne utječu na tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu EU-a.

Određeno je da ukupna vrijednost pomoći dodijeljene tvrtki ne smije prijeći iznos od 200.000 eura neto u razdoblju od tri financijske godine, a navedeni se iznos smanjuje na 100.000 eura za one tvrtke koje djeluju u cestovno-prometnom sektoru.

Pravilo se ne odnosi isključivo na bespovratna sredstva EU, nego i na sve ostale potpore male vrijednosti koje dodjeljuju tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj. Pod pravilo „de minimis“ potpadaju i potpore iz raznih programa poticanja i subvencioniranja poduzetništva, kao što su bili „Poduzetnički impuls“ i drugi.

Ali, većina od tih faza bile su nam nepoznate te davne 1998. godine kada je  Tehnološki park počeo dobivati potpore iz Proračuna Grada Zagreba.

Sustav potpora je bio sve više uključen u programe na svim razinama od Vlade RH do gradova i županija.

Nakon određenog vremena bilo je potrebno izvršiti analizu rezultata koje su potpore ostvarivale. Ali te analize uglavnom se nisu radile i na kraju godine su se u izvješćima navodili samo iznosi potpora koji su bili sve veći, ali se nisu navodili ostvareni rezultati.

I u tome je ležala suština svih prigovora koji su se tim potporama mogli uputiti.

Suradnja TP-a s Ministarstvom i Gradom Zagrebom na projektima

Tehnološki park je dobro surađivao s Ministarstvima gospodarstva, odnosno Ministarstvom za obrt malo i srednje poduzetništvo. Suradnja je započela već dok je Tehnološki park bio u Končaru, a u potpunosti se realizirala nakon što je Grad Zagreb kupio Tehnološki park od Končara.

Godine 1998. Tehnološki park je zajednički s Ministarstvom gospodarstva (ministar Nenad Porges i pomoćnik ministra za obrt, zadrugarstvo, malo i srednje poduzetništvo Vladimir Žanić) i Gradom Zagrebom realizirao zanimljiv projekt: „Mladi stručnjaci u malom gospodarstvu“ i započeo suradnju na projektu „Komercijalizacija inovacija“ koja se nastavila sljedećih godina.

Nakon toga Tehnološki park sudjeluje redovito u raznim programima potpore poduzetnicima i djelatnostima Parka.

Projekt „Mladi stručnjaci u malom gospodarstvu“, rujan 1998.

TPZ je uvijek s velikim zadovoljstvom i entuzijazmom surađivao s mladima, od studenata, mladih poduzetnika do srednjoškolaca. Već je 11.lipnja 1998. godine KONČAR-Tehnološki park d.o.o. zajedno s Gradskim uredom za gospodarstvo, Ministarstvom gospodarstva i Udruženjem obrtnika organizirao okrugli stol „Mladi i poduzetništvo – nove šanse, nove granice, novi izazovi“.

Ubrzo nakon toga, u rujnu 1998.godine, u skladu sa svojim programima poticanja razvoja malog gospodarstva Grad Zagreb i Ministarstvo gospodarstva pokrenuli su projekt „Mladi stručnjaci u malom gospodarstvu“. Projekt, je u potpunosti razradio i vodio Tehnološki park.

Tim projektom svi sudionici su se aktivno uključili u realizaciju jednog od ključnih hrvatskih razvojnih ciljeva: poticanje zapošljavanja mladih, obrazovanih stručnjaka te poticanje poduzetništva. Poduzetnici se teško odlučuju zaposliti mlade stručnjake koji tek završe fakultete, jer u mlade treba u početnom razdoblju mnogo ulagati, a poduzetnici za to nemaju novaca. Zato se kroz Projekt željelo omogućiti mladima lakše zapošljavanje u malim poduzećima. Predviđeno je da kroz taj projekt Grad Zagreb i Ministarstvo financijski pomažu poduzetnika u početnom razdoblju.

Projekt je imao tri faze:

I. FAZA - izbor studenata, poduzetnika i mentora;

     - izrada diplomskih radova u malom poduzeću (financira Gradsko poglavarstvo); 

II. FAZA - pripravnički staž u malom poduzeću (1 godina)

     -sufinancira Hrvatski zavod za zapošljavanje i Ministarstvo gospodarstva;

 III. FAZA – zapošljavanje u malom poduzeću.

Opis faza

I. FAZA

Najprije su provedeni opsežni pripremni radovi u kojima sam kao predstavnik  Tehnološkog parka obilazio naše fakultete. Počelo je 23.rujna 1998. na PMF-u, Prirodoslovno- matematičkom fakultetu, s prof. dr. Robertom Mangerom, bivšim „končarevcem“, a nakon toga održani su sastanci sa studentima i profesorima na FER-u, Fakultetu elektrotehnike i računarstva, FSB-u, Fakultetu strojarstva i brodogradnje i na Ekonomskom fakultetu. U razgovorima s profesorima i studentima–apsolventima objašnjavao sam smisao projekta i motivirao sam ih da u njemu sudjeluju. Profesori na fakultetima su se rado odazvali sudjelovanju na projektu, osim jednoga koji je to odbio jer „ne želi da njegovo znanje besplatno iskorištavaju poduzetnici“.

Nakon toga je 8 poduzetnika iz Tehnološkog parka u suradnji s profesorima izabralo 11 studenata i studentica koji su pokazali interes za rad u malom poduzeću. Profesori i poduzetnici zajedno su definirali diplomske radove koji su se radili dijelom na fakultetu, a dijelom kod poduzetnika u Tehnološkom parku. Svi radovi su bili u funkciji konkretnog poduzetničkog programa.

U projektu su sudjelovali prof.dr. Robert Manger (PMF), doc.dr. Silvije Orsag (Ekonomski fakultet), prof. dr. Zdravko Dolinar (FSB), prof. dr. Drago Ban (FER) i prof. dr. Vjekoslav Sinković (FER).

Tu fazu je sponzorirao Grad Zagreb i na maloj svečanosti u Tehnološkom parku 22. veljače 1999. potpisano je prvih 11 ugovora između predstavnika Gradskog poglavarstva za gospodarstvo Grada Zagreba i pojedinih poduzetnika.

Grad Zagreb je u skladu s ugovorom u potpunosti financirao tu 1. fazu s po 10.000,00 kuna po diplomskom radu.

II. FAZA

Nakon stjecanja diplome mladi stručnjaci su se zapošljavali kod „svog poduzetnika“. Pripravnički staž (1 godina) trebao se sufinancirati dijelom kroz Nove mjere za poticanje zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dijelom od strane Ministarstva gospodarstva.

Nažalost, ta faza nije u potpunosti financirana na predviđeni način pa je to stvorilo probleme u konačnoj realizaciji projekta.

III. FAZA

Nakon pripravničkog staža mladi stručnjaci zaposlili su se u malim poduzećima iz Tehnološkoga parka na poslovima koji su dogovoreni.

Ugovor o poslovnoj suradnji na potpori inovacijama, lipanj 1998.

Tehnološki park je jako poticao i vrednovao inovativnost poduzetnika, stekli smo veliko iskustvo na tom području  i logično je bilo da mi budemo glavni partner Gradu Zagrebu u realizaciji programa za poticanje razvoja poduzetničkih inovacija. Suradnja KONČAR-Tehnološkog parka i Gradskog ureda za gospodarstvo koja je započela 1997. godine  formalizirana je  14.lipnja 1998.godine Ugovorom  između Gradskog ureda za gospodarstvo Grada Zagreba i KONČAR-Tehnološkog parka d.o.o. To je bio  ugovor o poslovnoj suradnji na realizaciji projekta „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija“ iz  Programa poticanja razvitka  malog gospodarstva ( Službeni glasnik Grada Zagreba br. 15/97 )

Dužnost KONČAR-Tehnološkog parka bila je obavljanje, odnosno organiziranje tehnološke obrade inovacija. Uvjeti, kriteriji i način odobravanja, dodjeljivanja i korištenja bespovratnih financijskih sredstava za financijsku i tehničku potporu inovatorima i pravnim osobama koje se bave sustavnim oblicima inovatorskog rada definirani su Pravilnikom o uvjetima za odobravanje potpora inovatorima

Cilj projekta

Ovisno o potencijalima pojedinih inovacija cilj programa poticanja inovacija bio je:

1. inovacije samo plasirati na tržište, pronaći kupca i pomoći inovatoru da proda svoju inovaciju na tržištu (to su one inovacije koje nisu dovoljne za poslovanje jednog poduzeća).
2. inovacije poduzetnički koristiti - to znači pomoći inovatoru da osnuje poduzeće koje će poslovati proizvodeći i prodajući inovativni proizvod, pozitivno poslovati i povećavati broj zaposlenih, odnosno poticati postojeće poduzetnike da budu inovativni i svoje inovacije poduzetnički koriste.

S vremenom se pokazalo da je drugi cilj prioritetan i odlučeno je da treba svu aktivnost usmjeriti na poduzetničko korištenje inovacija.

Faze Projekta

Projekt se svake godine odvijao u 4 faze:

1. Raspisivanje natječaja.
2. Bodovanje, rangiranje i izbor najboljih.
3. Definiranje oblika pomoći i realizacija potpora:

• tehničko-tehnološka obrada inovacija;
• ekonomsko tržna analiza;
• financiranje poduzetničkog projekta.

4. Izvješće o ostvarenim rezultatima.

Prva faza - natječaj

Najprije se raspisao natječaj na koji su se javljali inovatori sa svojim inovacijama i zahtjevima za pomoć. Za svaku inovaciju su  u Državnom zavodu  za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske trebali podnijeti  Zahtjev za priznanje patenta.

Druga faza - bodovanje

Sve pristigle inovacije su se ocjenjivale  i bodovale na temelju Kriterija za izbor inovacija za tehničko-tehnološku i tržišno-ekonomsku obradu. Najviše bodova dobivalo se na temelju osvojenih nagrada i priznanja na domaćim i inozemnim izložbama, ocjene patentne dokumentacije i tržišne procjena inovacije.

Inovatori u Tehnološkog parka dobili su mnogo nagrada na raznim izložbama što im se bodovalo kod prijava njihovih inovacija.                                          

Treća faza - određivanje potpore

Savjet projekta je na temelju rang liste koja se dobila nakon bodovanja svake inovacije i raspoloženih sredstava izabrao inovacije kojima je odredio vrste potpore. Bile su moguće: 

a) Tehničko-tehnološka obrada.

    Uz pomoć izabranih konzultanata:

• utvrđivala se tehnologičnost inovacije za proizvodnju,
• predlagao, ako je potrebno, tehnologičniji oblik inovacije,
• definirala optimalna tehnologija proizvodnje,
• pronalazio potencijalni proizvođač i
• odredila cijena koštanja (najprije prototipa a onda gotovog proizvoda za tržište).

b) Marketinška potpora

U suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom-Zagreb provodilo se marketinško istraživanje i utvrđivalo:

• ima li ta inovacija šanse na tržištu,
• treba li inovaciju preoblikovati,
• koliko se takvih proizvoda može prodati i
• po kojoj cijeni.

Marketinška faza odvijala se u stvari paralelno s tehnološkom fazom, jer rezultati istraživanja tržišta djeluje na tehnologiju proizvodnje inovacije.

c) financijska potpora – prema raspoloživim sredstvima i procijenjenoj vrijednosti inovacije odobravala se financijska potpora.

 Potpore su bile namijenjene za financiranje:

• provedbe zaštite industrijskog vlasništva u zemlji i inozemstvu;
• analize i tehničko-tehnološke obrade inovacija,
• izradu i ispitivanje prototipa,
• tržno-ekonomske obrade inovacije;
• sufinanciranje promotivnih aktivnosti sa svrhom pripreme inovacije za poduzetničko korištenje;
• poduzetničkog obrazovanja inovatora.

Potpore su se odobravale i za naknadno pokriće troškova koje je inovator ostvario u razvijanju inovacije prije raspisivanja natječaja.

Četvrta faza – izvješće o troškovima

Svaki inovator kome je odobrena i isplaćena potpora bio je dužan u roku od tri mjeseca po primitku sredstava i nakon dovršenja projekta dostaviti Tehnološkom parku Zagreb dokumentirano izvješće o troškovima i prikaz rezultata koji su ostvareni.

Zanimljivo je da je bilo dosta inovatora koji nisu bili skloni pisati izvješće i morali smo ih dosta „ganjati“ da nam predaju ta izvješća.

Konzultantska pomoć

Inovatori često trebaju konzultantsku pomoć u procesu realiziranja inovacija pa smo za tu svrhu koncem 1998. godine osnovali MTI - Mrežu konzultanata za tehničko-tehnološku obradu inovacija.

Osnivanje MTI mreže započeto je u ožujku 1998.godine.

Tehnološki park je bio koordinator mreže MTI.

U tu mrežu smo uključili vrhunske stručnjake, npr. profesore sa Strojarskog fakulteta i iz KONČAR-a.

Savjet projekta

Gradsko poglavarstvo je osnovalo povjerenstvo pod nazivom Savjet za potpore inovatorima (u daljnjem tekstu Savjet). Savjet je bio stručno tijelo za provedbu stručne, financijske i tehničke potpore inovatorima.

Stručno-administrativne poslove za Savjet obavljao je  Tehnološki park. Savjet projekta je počeo raditi krajem 1998. godine.

Savjet je imao predsjednika i šest članova koje su  imenovali:

1. Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo.
2. Savez inovatora Zagreb.
3. Državni zavod za intelektualno vlasništvo.
4. Hrvatska gospodarska komora – Komora Zagreb.
5. Hrvatska obrtnička komora – Obrtnička komora Zagreb.
6. Gradski ured za gospodarstvo.
7. Tehnološki park Zagreb.

Reklamni letak za „Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija“

Autor Milan Lekić

 Financiranje

Financijska sredstva za potporu inovatorima utvrđivala su se u okviru godišnjeg plana sredstava za provođenje Programa i osiguravala se u gradskom proračunu. Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odobravalo je  Tehnološkom parku financijska sredstva za poslove iz Programu rada Tehnološkog parka za tekuću godinu.

Potpore inovatorima u razdoblju 1999.-2004.

Analiza utrošenih potpora pokazala je da je najveći učinak potpore za inovacije ostvaren kod inovatora poduzetnika i to uspješnih poduzetnika. Nažalost, individualni inovatori najčešće nisu uspijevali komercijalizirati niti dobre inovacije usprkos potporama koje su primili.

Osnivanje konzultantske mreže za pomoć u realizaciji inovacija, rujan 1998.

S ciljem da se pomogne inovatorima u realizaciji njihovih inovacija osnovana  je koncem 1998.godine MTI - Mreža konzultanata za tehničko-tehnološku obradu inovacija. Budući da su inovacije dolazile s vrlo različitih područja nužno je bilo angažirati stručnjake, specijaliste iz različitih područja koji su mogli kvalitetno analizirati inovacije, ocijeniti ih i pomagati inovatorima tijekom realizacije ideje. U projektu su povezani Gradski ured za gospodarstvo Grada Zagreba, Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, HSI - Savez Inovatora Grada Zagreba i Končar-tehnološki park d.o.o.

U rujnu 1998.godine izradili smo Uputu kojom je definiran rad mreže MTI.

U Uvodu je pisalo:

       „U želji da se pomogne  inovatorima da svoje ideje i inovacije pretvore u proizvode i plasiraju ih na tržište pokrenuti su projekti "Integralni sustav razvoja i poduzetničkog korištenja inovacija" u Gradu Zagrebu i " Komercijalizacija inovacija " u Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske. U okviru tih projekata provodi se ekonomsko-tržišna i tehničko-tehnološka obrada inovacija koje su izabrane na osnovu Natječaja i koje su temeljem bodovanja po kriterijima prikupile najviše bodova.

U suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom-Zagreb provest će se marketinško istraživanje i utvrditi :

• ima li ta inovacija svoje tržište,
• kako inovacija mora izgledati,
• koliko se takvih proizvoda može prodati i
• po kojoj cijeni.

Paralelno s tržišnim ispitivanjem provodit će se tehničko-tehnološka obrada inovacije. To znači :

• utvrdit će se tehnologičnost inovacije za proizvodnju,
• predložiti, ako treba, tehnologičniji oblik,
• definirati optimalna tehnologija,
• pronaći potencijalnog proizvođača i
• odrediti cijena koštanja.

       Ponuditelji usluga tehničko-tehnološke obrade inovacija mogu biti fizičke osobe (konzultanti), odnosno pravne osobe, ( trgovačka društva ili obrti ).

       Nakon objavljenog Natječaja i analize prispjelih ponuda izvršit će se izbor podobnih pružatelja usluga tehničko-tehnološke obrade inovacija, odnosno stvorit će se 'Mreža konzultanata za tehničko-tehnološku obradu inovacija – MTI'.

       Konzultanti - članovi mreže MTI imaju pravo u svom nastupu na tržištu koristiti logotip-oznaku članstva u Hrvatskoj mreži konzultanata tehničko-tehnološke obrade inovacija.“

Nažalost, Hrvatska gospodarska komora-Zagreb pokazala se kao potpuno nesposoban suradnik, jer nisu bili u stanju provesti bilo kakva ozbiljna marketinška istraživanja i njihove sve analize bile su bezvrijedne.

Tehničko-tehnološka obrada inovacije radila se na puno kvalitetniji način.

U Uputama smo napisali:

       “Zadatak konzultanata, stručnjaka iz mreže MTI je tehnološka priprema inovacije  za nastup na tržištu i  stvaranje   mogućnost da inovator na osnovi toga postane i poduzetnik. Zadaća konzultanta ( fizičke osobe) je:

• izvršiti tehničko-tehnološku analizu,
• predložiti optimalno tehnologično konstrukcijsko rješenje,
• predložiti optimalan tehnološki proces - tehnološke operacije, opis radnog mjesta i stroja na kojem bi se operacija izvodila, tehnološko i pripremno vrijeme i potrebne alate (ovisno o predviđenom broju komada),
• definirati kalkulativne elemente za određivanje cijene koštanja ( rad, materijal i alate),
• pronaći optimalnog proizvođača,
• dobiti ponudu za proizvodnju inovacije prema postavljenim marketinškim i tehničko-tehnološkim parametrima.

        Završenu tehničko-tehnološku obradu inovacije najprije je proučio direktor Tehnološkog parka i svoje mišljenje je dostavio Savjetu projekta.

       Savjet projekta je ocijenio tehničko-tehnološku obradu inovacije. Ukoliko je bio zadovoljan izvršenim poslom, tada je sugerirao inovatoru da proslijedi inovaciju u daljnju fazu - proizvodnju po novom tehnološkom procesu kod predloženog proizvođača.“

Savjet projekta

Gradski ured za gospodarstvo Grada Zagreba,  HSI-savez inovatora Zagreba, i  KONČAR- Tehnološki park d.o.o.  raspisali su Natječaj za izbor podobnih davatelja usluga tehničko-tehnološke obrade inovacija.  Pozivali su se  stručnjaci s područja strojarstva, elektrotehnike, prerade plastičnih masa, drveta,  informatike i ostalih tehnoloških područja i tehnološki sposobna poduzeća ili obrtnici s područja Grada Zagreba da upute svoje ponude i odazovu se na suradnju za davanje usluga za tehnološku obradu inovacija.

Stručnjaci su morali imati  znanja i iskustva da utvrde tehnologičnost inovacije i predlože optimalno tehničko-tehnološko rješenje uz minimum troškova, a trgovačka društva, odnosno obrti morali su biti tehnološki opremljeni da mogu i proizvoditi  inovaciju na osnovi tako definiranog rješenja.

Javio se veliki broj stručnjaka s raznih područja i izabrani su konzultanti, 14 fizičkih i 5 pravnih osoba,  među kojima je bilo sveučilišnih profesora, inženjera i znanstvenika koji su aktivno sudjelovali u tehničko-tehnološkim obradama inovacija.

Loše iskustvo s patentiranjem

Kod ocjenjivanja inovacija jako smo poticali i financirali patentiranje i zaštitu vrijednih inovacija. Međutim, dogodio se jedan slučaj  koji je bacio novo svijetlo na sam sustav patentiranja. Jedan mladi poduzetnik koji je bio i vlasnik kafića patentirao je inovaciju koja je priključena uz aparat za kuhanje kave točno brojala kave i time onemogućavala konobarima da manipuliraju brojem skuhanih kava. Ta inovacija je ostvarivala značajnu uštedu vlasnicima kafića i počela se uspješno prodavati.  Mi smo financirali patentnu zaštitu. U jednom trenutku je inovator uočio da se na tržištu pojavio identičan uređaj koji je proizveo jedna velika tvornica. Inovator koji je smatrao da je patentom zaštitio taj uređaj podnio je sudu tužbu protiv velike tvornice. I na sudu je izgubio!!! Velika tvornica je angažirala stručnjaka s FER-a koji je napisao stručno mišljenje kojim je poništen patent. Mi smo svi bili šokirani.

Otkrili smo gorku istinu da malog poduzetnika u sudaru s velikim poduzećima niti patentna zaštita ne zaštićuje.

Zmaj „Jura“ - logotip tehnološkog parka, studeni 1998.

Logotip Tehnološkog parka Zagreb bio je mali, simpatični, debeljuškasti i dobroćudni zmaj. Zovemo ga Jura. Svaku prezentaciju Tehnološkog parka ili svako predavanje poduzetnicima započeo sam  slikom našeg zmaja, a ja sam se predstavio na sljedeći način:

          „Ja predstavljam Tehnološki park kao instituciju, a ovaj zmaj predstavlja dobri duh i sinergiju koja vlada u našoj sredini.“

Često nas pitaju zašto je zmaj simbol tehnološkog parka i kako smo došli do njega. Obično se raspiše natječaj, pa se osnivaju komisije, pa se boduje i tako to. Kod nas je išlo drugačije. Najprije sam objašnjavao da je zmaj simbol snage visokih tehnologija (!), ne znam gdje sam to pronašao, možda sam to izmislio. Uz njegov nastanak vezana je mala priča. Početkom 90-tih godina kada sam vodio jedan kolegij Zagrebačke poslovne škole, na jednom mom predavanju studenti su brusili kreativnost na pitanju koje sam im postavio: „Na što vam sliči Hrvatska?“

 Uz uobičajene odgovore – banana, mjesec, perec, najednom je netko rekao: „Pa stvarno izgleda kao zmaj“. Krila su Slavonija, glava je Istra, a tijelo Dalmacija.

Hrvatska kao zmaj

30 godina nakon moje ideje našao sam ovu sliku uz jedan članak na portalu ideje.hr iz prosinca 2020.

(Izvor slike. https://ideje.hr/...)

Ta slika mi se dopala i pratila me je godinama, dok je nisam odlučio realizirati kroz znak tehnološkog parka. Zato sam zamolio prijatelja Milana Lekića[1], koji je tada već dvadesetak godina svojim karikaturama i ilustracijama pratio moj spisateljski rad i ilustrirao mi članke i knjige, da nacrta jednog simpatičnog zmaja. Rekao sam mu:

          „Zmaj mora biti simpatičan, mora imati ‘zagrebački štih’ te mora biti pogodan za korištenje na posjetnicama, memorandumima, značkama, naljepnicama i sl., odnosno mora biti pogodan za korištenje u raznim namjenama koje reklamiraju društvo Tehnološki park Zagreb.“

To je bilo 1996. godine. Prvim crtežima nisam bio zadovoljan. Milan se vratio iz vojske, sudjelovao je u ratu, u Oluji i to je ostavilo trag na njemu. Crteži su bili oštrih linija, pomalo zločesti i ja sam pričekao da se on „vrati na svoje“, da linije postanu oble, da se smekšaju i da u zmaja dođe onaj dobri duh koji sam htio.

Milan Lekić crta zmaja

(Autor: Milan Lekić)

Nakon mnogo crteža krajem 1998. zmaj je bio gotov, simpatičan, debeljuškasti, sa šestinskim šeširićem, okrenut čvrstim korakom prema naprijed.

Kako je nastao Zmaj Jura

(Izvor slike:arhiva autora)

Napravili smo poster sa Zmajem Jurom i natpisom Tehnološki park Zagreb. Kada smo ga objesili u hodniku, gospođa Vlatka Žigolić ga je pogledala i rekla, ne znam zašto: „Nek’ se zove Jura!“

I to je ime ostalo.

Reklamni plakat Tehnološkog parka

Početkom studenog 1998. godine izradili smo prvi memorandum sa zmajem, a taj lik se od tada javljao na svim objektima, knjigama, prospektima, reklamama, prezentacijama, na svemu što je bilo vezano uz Tehnološki park Zagreb.

Zmaj Jura je bio „najbolji zmaj na svijetu“, a mi smo bili jedini tehnološki park na svijetu sa zmajem - kao logotipom.

Došle su MAXIMA i LEO-LD

U 1998. godini u Tehnološki park su ušla dva mala poduzeća koja su osnovale i vodile žene,  MAXIMA PROF d.o.o. i LEO-LD d.o.o. To nisu bila poduzeća iz područja visokih tehnologija, već su pružale usluge poduzetnicima u Tehnološkom parku.

MAXIMA PROF d.o.o.

Poduzeće MAXIMA PROF d.o.o. osnovano je 29.7.1994. i ušlo u Tehnološki park 1.1.1998. Poduzeće se bavilo računovodstvenim uslugama i izradom poslovnih planova poduzetnicima u TPZ-u i onima izvan TPZ-a. Stručnjacima tog poduzeća naši poduzetnici su se mogli obratiti za financijske savjete.  To je bilo važno, jer je većina poduzetnika u Tehnološkom parku bilo tehničke struke, inženjeri raznih specijalnosti  i financije im nisu bile bliske.

LEO-LD d.o.o.

Poduzeće LEO-LD d.o.o. osnovano je 8.1.1997., a u Tehnološki park su ušli 10.1.1998. godine. Vlasnica i direktorica je Vesna Lojen. Preuzeli su mali kafić i poslove čišćenja u Tehnološkom parku.

Vesna Lojen, LEO-LD d.o.o.

Slomljena noga, prosinac 1998. 

U prosincu 1998. godine bilo je jako hladno, sve se smrzlo, na cesti je bio led i bilo je jako sklisko. Išao sam u poslovnicu FINA-e u blizini Trešnjevačkog placa plaćati neke račune. Nakon obavljenog posla, vraćao sam se do parkiranog auta i na cesti iza Crkve sv. Josipa poskliznuo sam se i noga mi je pukla kod gležnja i završio sam u Traumi (Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici), ali i u crnoj kronici Jutarnjeg lista.

Članak u Jutarnjem listu od 8.12.1998.

Bor za Božić

Svake godine za Božić smo u Tehnološkom parku u hodniku na ulazu imali lijepi, veliki okićeni bor.

Okićeni bor u hodniku Tehnološkog parka

Božićni domjenci

Pred kraj svake godine u Tehnološkom parku imali smo Božićne domjenke, da zajedno uz glazbu, ples, finu hranu i piće završimo jednu godinu. Ja sam obično održao mali govor, rekapitulirao što smo te godine postigli, čestitao svima Božić i Novu godinu  i nakon toga smo krenuli sa zabavom.

Na Božićnom domjenku, sa slomljenom nogom i štakom, prosinac 1998. godine

Hranu je uvijek pripremio Jura Zbiljski, ZAPP d.o.o.

Sviraju dečki iz poduzeća ALTPRO d.o.o.

Kraj IV. dijela

Nastavak slijedi

[1] Milan Lekić (Lex) – (1955., Ričice kraj Imotskog), poznati hrvatski karikaturist. Jedan od naših najboljih portret-karikaturista, a vjerojatno najbolji na području tzv. brzopoteznih, „trominutnih karikatura“. Živi i radi u Zagrebu od 1960. Po zanimanju je strojarski tehničar. Do mirovine radio je u poduzeću KONČAR. Član je Hrvatskog društva karikaturista od 1997. godine. U Društvu je do sada obnašao slijedeće dužnosti: član Predsjedništva HDK 2002., predsjednik Nadzornog odbora 2003.-2004. te potpredsjednik HDK 2005. Dobitnik mnogobrojnih nagrada za karikature.

Povezani članci

• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (I.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (II.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (III.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990.godine (V.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VI.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VII.DIO)

Komentari

Komentiraj