• Poduzetništvo/
• Razvoj/
• Tranzicija/
• Povijest/
• Ljudi i karijere /
• Društvo/

30. 04. 2021

Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990.godine (V.DIO)

• Marijan Ožanić

Početni radni tim iz Tehnološkog parka

Sjede, s lijeva  na desno Anita Brajković (buduća Skoko), Lidija Čilić (buduća Zadro) i Tamara Sunarić (buduća Didak). Stoje Saša Grozdanić i Marijan Ožanić

1999. GODINA

NATO je 24.ožujka započeo zračne napade na SR Jugoslaviju koja je odbila potpisati mirovni sporazum. 

Hrvatski sabor je 29.listopada 1999.godine proglasio 18.studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.godine.

Misom polnoćkom 24.prosinca 1999.godine u cijelom kršćanskom svijetu započeo je Veliki jubilej, 2000 godina od Isusova rođenja. Jubilej je završen na Bogojavljanje, 6.siječnja 2001.godine. Središnju misu u Rimu  predvodio je papa Ivan Pavao II.

 Umro je 10.prosinca 1999.godine dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske.

Došao je Saša, ožujak 1999.

Uvijek sam isticao da  je poduzeće Tehnološki park Zagreb d.o.o.  moglo uspješno  obavljati svoje zadatke, jer sam imao  vrijedne, mlade i pametne suradnike. Imao sam sreće da sam oko sebe sakupio divne ljude, ali tim se gradio postepeno. Od prvog trenutka Tehnološki park je djelovao i poslovao na poduzetnički način, a posebno u odnosu na kadrovsku politiku i zapošljavanje. Kroz prvih pet godina bio sam jedini zaposlenik, bio sam i direktor i radio sve ostale poslove koji su bili nužni u jednom poduzeću s jako širokim područjem djelovanja. Zanimljivo je usporediti to vrijeme s današnjim situacijom gdje svi poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi odmah nakon osnivanja imaju po desetak zaposlenika. Nažalost, u većini slučajeva ti svi zaposlenici izabiru se po stranačkom ključu koji treba zadovoljiti sve koalicijske partnere. Ali to je posebna tema.

Nakon što je Grad Zagreb postao vlasnik i zadužio TPZ da realizira projekte iz Programa poticanja poduzetništva, mogli su se uključiti i novi zaposlenici.

Najprije je  1.ožujka 1999.godine došao  Aleksandar-Saša Grozdanić. Saša je pametan zagrebački dečko,  inženjer s velikim međunarodnim iskustvom, branitelj, duhovit i kreativan,  savjestan,  odgovoran i pouzdan suradnik koji mi je bio velika pomoć. Ubrzo je preuzeo vođenje projekta „Komercijalizacija inovacija“, a nakon toga i mnoge druge projekte.

Svi zagrebački inovatori prošli su kroz Sašinu radnu sobu, pročitao je i analizirao sve njihove prijave za natječaje za inovacije, razgovarao s njima, davao ima savjete, sudjelovao u komisiji koja je ocjenjivala inovacije, pripremao naš izložbeni prostor na izložbama inovacija. Stekao je veliki ugled među inovatorima i poduzetnicima.

Na našim seminarima Saša je držao predavanja o poslovnim planovima i istraživanju tržišta.

Aleksandar-Saša Grozdanić

Iste godine, 2.kolovoza 1999.godine kroz projekt „Mladi stručnjaci u malom gospodarstvu“, uz subvenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje došla je k nama ekonomistica Marija Lukić.

Nakon 3 godine ona nas je napustila i prešla u Zagrebačku banku.

Seminari u TPZ, 1999.

Kontinuirano obrazovanje poduzetnika u Tehnološkom parku počelo se sustavno provoditi nakon što je Grad Zagreb postao vlasnik Tehnološkog parka i nakon što je Tehnološki park uključen u programe Ministarstva. Nudili smo 10 vrsta poslovnih seminara za poduzetnike. To su bili:

1. Informativno-motivacijski seminari za poticanje poduzetništva (2 - 4 sata).

• provodili smo ih u raznim gradovima Hrvatske i u TPZ-u.

2. Seminari za poduzetnike početnike (21 sat).
3. Seminari za mlade – srednjoškolce i studente (4 sata).
4. Tematski seminari za poduzetnike u rastu i razvoju (10 sati)

• Uspješno poslovanje
• Organizacija i menadžment malog poduzeća
• Osnove financija
• Uspješna prodaja i marketing za poduzetnike
• Poslovni planovi

5. Seminari za savjetnike poduzetništva (32 sata)

• pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva

6. Informatički seminari ( 20 sati)
7. ISO seminari (100 sati)
8. Seminari za menadžere velikih poduzeća
9. Poslovni strani jezik
10. Umijeće govorništva

• ta tema je ubrzo „ugašena“, jer nismo uspjeli motivirati ni poduzetnike niti menadžere za taj oblik obrazovanja.

Za branitelje i nezaposlene seminar je bio besplatan, a za ostale cijena seminara je bila vrlo pristupačna, zapravo simbolična, jer su Grad Zagreb i Ministarstvo subvencionirali cijenu seminara.

Program prvog seminara za poduzetnike početnike, predavač – Marijan Ožanić.

U 1999.godini u TPZ-u smo organizirali 5 seminara na kojima je bilo 137 polaznika.

Seminar za poduzetnike početnike.

Zanimljivo je da su na seminarima u 1990-ima dominirali muškarci, a  2020.godine većinom su bile žene.

Primjer programa jednog seminara iz tog vremena

Pripreme za osnivanje UHIPP-a, 1999.

Ubrzo nakon 1994.godine počeli su se sve više u Hrvatskoj osnivati novi poduzetnički inkubatori, tehnološki parkovi i poduzetnički centri. U 1999.godini u Hrvatskoj su bile osnovane ili su bile u procesu osnivanja 22 potporne institucije za poduzetništvo  i osjetila se potreba za njihovom većom suradnjom i koordinacijom.

Prema načinu osnivanja to su bile tri skupine institucija:

1. jednu skupinu je osnivalo Ministarstvo znanosti preko BICRO-a.

(CTT-Centar za transfer tehnologije, uz Strojarski fakultet u Zagrebu, Tehnološki centar u Splitu, “nešto” na Tehničkom fakultetu u  Rijeci, a nešto se planiralo u Vukovaru uz pomoć Amerikanaca i Talijana.)

2. drugu skupinu je osnivalo Ministarstvo gospodarstva.
3. treću skupinu su činili centri koje su samostalno osnivali pojedini gradovi i županije (npr. Tehnološki park Zagreb, MPC….. )

Između te tri skupine nije bilo nikakve suradnje niti koordinacije. Zato smo smatrali da je  nužno da netko potakne osnivanje udruženja, asocijacije ili  mreže, koja bi ih sve okupila, koordinirala i omogućila izmjenu informacija, međusobnu suradnju i pomoć te  zajednički nastup. Logično nam je bilo da inicijativa krene iz Grada Zagreba, a da  Tehnološki park Zagreb koordinira i organizira prvi sastanak.

U lipnju, 14.6.1999.godine Tehnološki park je poslao pismo zamjeniku pročelnika Gradskog ureda za gospodarstvo mr.Krešimiru Buntaku u kojem smo napisali:

     „Predlažemo osnivanje udruženja, asocijacije ili mreže koja bi okupila sve do sada osnovane institucije za poticanje poduzetništva, koordinirala i omogućila izmjenu informacija, međusobnu suradnju i pomoć, te zajednički nastup“.

Tu našu inicijativu nazvali smo „Projekt HUPI- Hrvatska mreža-udruženje poduzetničkih inkubatora.

Nakon toga je Gradski ured za gospodarstvo poslao svim poduzetničkim centrima pismo koje smo mi napisali s inicijativom da se osnuje mreža tih institucija. U pismu je pored ostalog pisalo:    

          „Naša je dužnost da svojim radom i rezultatima širimo saznanje o ulozi poduzetničkih inkubatora, međusobno si pomažemo i sudjelujemo u daljnjem osnivanju centara, te transferu informacija i znanja. …

….. Da bismo mogli postizavati još bolje rezultate neophodno je da se međusobno pomažemo, informiramo i zajednički djelujemo. Zato smatramo da je nužno potaknuti osnivanje mreže, asocijacije ili udruženja, koje bi nas sve okupilo i omogućilo koordinirano djelovanje“.

Prijedlog je, naravno, prihvaćen, osnovan je Inicijativni odbor u kome su bili:

• Marjan Novak, Međimurski poduzetnički centar, Čakovec;
• dr.Željko Lončar, Centar za poduzetništvo, Krapina;
• Doris Sošić, inkubator PORIN, Rijeka;
• mr.Jadranka Švarc, Ministarstvo znanosti i tehnologije;
• mr.Krešimir Buntak i Ištvan Gaal, Gradski ured za gospodarstvo, Zagreb;
• Marina Lang-Perica, Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva;
• Darko Lorencin, Istarska razvojna agencija;
• Boris Lauc, Poduzetnički centar, Osijek;
• Marijan Ožanić i Saša Grozdanić, Tehnološki park Zagreb.

Sastanci su se tijekom gotovo 6 mjeseci održavali u Tehnološkom parku. Izrađen je prijedlog Statuta, organizacije i svih potrebnih dokumenata.

U 1999. godini u TP su došli LAKI-Elektronik d.o.o. i PROCESS ELECTRONIC d.o.o.

LAKI-Elektronik d.o.o.

LAKI-Elektronik d.o.o. osnovan je 14.12.1994., a u TPZ  je došao 1.7.1999.godine. Vlasnik i direktor poduzeća je Gabrijel-Laki Ilakovac. Djelatnost poduzeća bio je razvoj tehnologije iz područja telemetrije, komunikacije između računala i nadzora i regulacije procesa. Laki je vrhunski inženjer, bivši končarevac, treća generacija končarevaca u obitelji Ilakovac, nekada je radio u Končarevom institutu.

Gabrijel Ilakovac u svom uredu u Tehnološkom parku

Laki je simpatičan i dobar čovjek kojeg sam zapamtio po nevjerojatnom neredu koji je imao na svojim radnim stolovima. A istovremeno je u svom poslu bio veoma precizan i pedantan, a dokumentacija koju je izradio uz svoje proizvode bila je uzor urednosti i kvalitete. Često sam se šalio s njime o tome da se kod njega sukobljavaju dvije suprotne strane njegove osobe, vrhunska pedantnost  i preciznost s jedne strane i totalan nered i kaotičnost s druge strane. Govorio sam mu: „Ti bi trebao podučavati mlade inženjere, ali ih ne bi smio pustiti u svoju radnu sobu.“

PROCESS ELECTRONIC d.o.o.

PROCESS ELECTRONIC d.o.o. je došao u TP 26.3.1999. godine. Vlasnik i direktor poduzeća je mr.Krešimir Žic.

Bavio se informatizacijom marina. Napustio nas je 30.3.2001.godine.

Druženja pod „orehom“

Tehnološki park je uvijek bio zajednica kreativnih, stručnih i dobrih ljudi. To zajedništvo se održavalo kroz poslovnu i prijateljsku suradnju, a najpoznatija su bila druženja „pod orehom“. U dvorištu iza zgrade  bio je jedan stari orah  oko kojeg smo postavili stolove i stolice, tu smo pili kavu, razgovarali, razmjenjivali ideje, tu su se stvarale ideje za najinovativnije proizvode, a tu smo često organizirali  roštilj i čobanac.

Čuveni roštilj poliven pivom pekli su kolege iz VESKI-a, Gordan Kurelec i Željko Mesar, čobanac je kuhao kolega Darko Domiter (FIT-AL), a znali su su nas oduševiti svojim čobancem i Željko Mesar i Gordan Kurelac iz VESKI-a. Svi su uvijek bili pozvani. Bažul i Darko iz ALTPRO-a su često uzeli gitaru i zapjevali.

Stvarala se vesela, prijateljska atmosfera koju su stvarali mladi ljudi koji su mnogo i ozbiljno radili, a onda se povremeno opustili.

Stari „oreh“  jedan od simbola Tehnološkog parka

Željko Mesar i Gordan Kurelac iz  VESKI-a kuhaju čobanac

Druženje na terasi „pod orehom“

S vremenom smo našu terasu sve više uređivali, stavili nove ploče na pod, kupili pravi zidani roštilj,  nove stolove i stolice, obojali ogradu, stavili cvijeće, a na kraju smo morali učvrstiti i podbočiti stari orah koji se gotovo srušio.

2000. GODINA

Godina 2000. bila je prijestupna godina prema gregorijanskom kalendaru, a započela je u subotu. Moderna kultura je smatra i početkom 21.stoljeća i 3.tisućljeća, iako je to po strogim kriterijima gregorijanskog kalendara zapravo bila 2001.godina.

Diljem svijeta 1.siječnja se slavio dolazak novog tisućljeća. Milenijski bug prošao je bez ozbiljnih računalnih problema koji su bili predviđani.

Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 3.siječnja 2000.godine koalicija opozicijskih stranaka oko SDP-a pobijedila je nakon 10 godina vlasti HDZ-a.

Tehnološki park  mijenja naziv i postaje TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB, siječanj 2000.

Nakon što je Grad Zagreb kupio Tehnološki park od KONČAR-a naziv nije odmah promijenjen i neko vrijeme je i dalje imao naziv KONČAR-Tehnološki park d.o.o. i adresu Fallerovo šetalište 22. U siječnju 2000.godina donesena je odluka  da se naziv poduzeća promijeni  i 4.siječnja 2000.godine  u sudski registar trgovačkog suda u Zagrebu upisano je :

• promjena imena (tvrtka) u Tehnološki park Zagreb d.o.o.,
• promjena sjedišta u Drvinje 63,
• dopuna djelatnosti i dodana izdavačka djelatnost,
• povećan temeljni kapital sa 50.000,00 na 100.000,00 kuna,
• usvojena nova Izjava, kao posljedica gornjih promjena.

Pola godine nakon toga, 19.srpnja 2000.godine Grad Zagreb (ovaj put po zastupniku gradonačelniku Bandiću) je opet mijenjao Izjavu o osnivanju društva. Odluka Skupštine o izmjeni izjave donesena je 3.srpnja 2000. Promjene su se odnosile na odredbe o tome tko može biti direktor.

Novi pročelnik za gospodarstvo, početak 2000.

Početkom 2000. godine nakon što je Milan Bandić postao prvi put gradonačelnik na izvanrednim izborima, u Gradskom poglavarstvu je imenovan novi pročelnik za gospodarstvo koji će na tom mjestu ostati više od 10 godina. Budući da je prije toga radio u jednoj velikoj zagrebačkoj metaloprerađivačkoj tvornici, Jedinstvu nadao sam se da će razumjeti proizvodne djelatnosti i da ćemo moći surađivati. Nažalost, nakon nekog vremena, kada se učvrstio na svojoj poziciji, uvidio sam da njega gospodarstvo uopće ne zanima, da ne možemo niti o jednoj temu vezanoj  na gospodarstvo,  poduzetništvo ili Tehnološki park uopće razgovarati. Kada sam išao kod njega na razgovor o nekoj temi vezanoj uz Tehnološki park, u šali sam sa svojim suradnicima vježbao da svoju temu objasnim u najviše 25 sekundi, jer je nakon tog vremena gubio koncentraciju i više o toj temi nije htio razgovarati. Kada se pisala Strategija razvoja Grada Zagreba ni to ga nije zanimalo, osim što je svaki put mudro izjavljivao da je najvažniji strateški projekt u Zagrebu garaža ispod Klaićeve. Zastupao je glupu tezu da je Zagreb preskup za industriju i time su opravdavali svoju potpunu nezainteresiranost za razvoj gospodarstva.  Nije ih zabrinjavala  činjenica da je u prstenu oko Zagrebu, u dvadesetak poduzetničkih zona, u Zagrebačkoj županiji sagrađeno poslije 1990-ih preko 200 novih tvornica, a u Zagrebu ni jedna i što sve više ljudi ujutro ide na posao iz Zagreba, a ne u Zagreb kao nekada.

Prije 100 godina zagrebački gradski oci koji su vodili Zagreb znali su da je industrija veoma važna za razvoj grada i za standard njegovih stanovnika. Na karti Zagreba iz 1923.godine vide se mnogobrojne industrijske zone predviđene urbanističkim planom razvoja ondašnjeg Grada Zagreba. Takva strategija omogućila je da Zagreb bude industrijski grad, središte hrvatskog gospodarstva i hrvatske znanosti,  pokretač razvoja cijele Hrvatske.

Ljudi koji upravljaju Zagrebom zadnjih dvadesetak godina smatraju da Zagreb ne treba industriju, zato Zagreb na svim područjima zaostaje.

Ubrzo smo uvidjeli da je najvažniji interes pročelnika za gospodarstvo u Gradu Zagrebu objavljivanje knjiga poezije i kod toga je bio jako produktivan. Otvoreno je pričao da mu je cilj ući u Guinnessovu knjigu rekorda po broju objavljenih knjiga poezije. Gradska poduzeća su morala kupovati te knjige koje su se poslije mogle naći u kontejnerima. Zanimljivo je da nikome, a ni medijima  to sve nije bilo čudno.  Istini za volju, treba reći da mu pjesme i nisu bile loše. Nije to neka vrhunska poezija, ali nije ni zadnje smeće.

Nakon određenog vremena pronašao je svoju najmiliju djelatnost. Lukavi tajnik Saveza inovatora Zagreba uključio ga je u taj Savez i nakon toga je  procvjetao inovatorski turizam, posjećivali su sve izložbe inovacija na kugli zemaljskog, od Pittsburgha, Moskve do Kuala Lumpura, na trošak Grada Zagreba. Nakon povratka s izložbi pred medijima su se hvalili osvojenim medaljama i da je „malo falilo da potpišu velike ugovore o prodaji inovacija“.

Mi smo se svaki put morali boriti za svaku kunu iz proračuna Grada i opravdati svaku potrošenu kunu u našim godišnjim izvješćima nad kojima su se činovnici u Uredu za gospodarstvo iživljavali.

To sve ne bi bilo vrijedno spomena da nije oslikavalo potpunu nezainteresiranost pročelnika za gospodarstvo, a to je vrlo ozbiljan problem.

Kada sam otišao u mirovinu, mojem nasljedniku koji je došao na listi SDP-a, iznos novaca koji je Tehnološki park počeo primati iz gradskog proračuna, povećan je 30 puta (!) Ja sam bio jedini ili jedan od rijetkih, direktora javnih poduzeća u Hrvatskoj koji nije bio ni u jednoj stranci, a to se kažnjava. Uostalom, nikome nije bilo jasno kako sam uopće s takvim statusom mogao tako dugo ostati na tom mjestu.

Došli su CITUS, LD SOFT, DOM PRO, WISPRA, KK CONSULTING i AUTOWEB

CITUS d.o.o.

Informatičko poduzeće CITUS d.o.o. osnovano je 9.9.1999., a u Tehnološki park su ušli 14.2.2000.godine. Direktor i osnivač CITUS-a je Tomislav Bronzin. Uz njega u poduzeću su u početku bili njegov brat Ivan Bronzin i supruga Danijela Bronzin. Kako je poduzeće raslo CITUS je imao sve više zaposlenika. Bavili su se projektiranjem, implementacijom i održavanjem složenih (poslovnih) informacijskih sustava baziranih na Microsoft tehnologiji, te provođenjem informatičkog obrazovanja. S vremenom se njihova djelatnost sve više širila i uključivala najsuvremenije tehnologije.

Od samog dolaska u TPZ Tomislav Bronzin je snažno počeo podizati informatičku razinu Tehnološkog parka, uveo je internet u zgradu i doveo mnogo donacija. Većinu toga što znam o korištenju interneta i računala naučio sam od Tomislava i Ivana Bronzina. Kada god nam je nešto trebalo na području informatike, odmah smo zvali Bronzine. Provukli su i intranet mrežu po cijeloj zgradi. Ivan se provlačio po tavanu i vukao kabele.

Zanimljivo je da su se braća Bronzin nekada bavili i judom. Ivan je na jednom Europskom prvenstvu u judu osvojio jednu medalju.

Tomislav Bronzin i CITUS su prvi u Tehnološkom parku, 2003 godine  dobili patent za svoje inovativno informatičko rješenje.

Tomislav, Danijela i Ivan Bronzin

CITUS tim

LD Soft d.o.o.

Informatičko poduzeće LD Soft d.o.o. osnovano je 1.12.1995., a u TPZ su došli 25.5.2000.godine. Osnivač i direktor poduzeća je Damir Lacković. Djelatnost poduzeća bila je projektiranje, implementacija, održavanje informacijskih sustava i konzalting. Dok su bili u TPZ-u radili su na velikom informatičkom i organizacijskom projektu – upravljanje poslovanjem uz informatičku podršku u zagrebačkoj Plinari. Kao što to obično biva dio rukovodećih struktura je pružao otpor uvođenju novog načina rada. Iako su se pojedini moduli uspješno primjenjivali, stalno su prigovarali, stvarali probleme i odugovlačili s plaćanjem. Morao sam nekoliko puta ići kod direktora Plinare da rješavamo nastale sporove.

Damir Lacković, sjedi, Mladen Maslovar, stoji lijevo  i  Luka Gros

Dom Pro d.o.o.

U isto vrijem s LD Softom u  Tehnološki park ušlo je i informatičko poduzeće Dom Pro d.o.o.  Djelatnost im je bila projektiranje, implementacija, održavanje informacijskih sustava i konzalting. Vlasnik i direktor poduzeća je Mladen Maslovar. Dom Pro je radio na zajedničkim projektima s LD Softom.

WISPRA d.o.o.

Poduzeće WISPRA d.o.o. osnovano je 1995.godine, a ušli su u TPZ 17.7.2000. godine. Osnivačica i direktorica poduzeća je profesorica Božena Bahun. Djelatnost poduzeća obuhvaća individualne i grupne tečajeve njemačkog, engleskog i talijanskog jezika, tečajeve stranih jezika za poslovne ljude, a profesorice su bile ovlašteni tumači za njemački, engleski i talijanski jezik.

WISPRA nije bilo poduzeće koje se bavi razvojem proizvoda visoke tehnologije kakva su bila ostala poduzeća u TPZ-u, ali su došli sa ciljem da ostalim poduzećima budu na pomoć kod nastupa na stranim tržištima.

Božena Bahun, u sredini, i njezine profesorice iz poduzeća WISPRA d.o.o.

KK Consulting d.o.o.

Poduzeće KK Consulting d.o.o. osnovano je 1997.godine. Došli su u Tehnološki park 23.5.2000.godine. Osnivač i direktor poduzeća je Krešimir Kos.

Njihova djelatnost je informatičko savjetovanje i projektiranje. Internetom su se bavili od kraja 1997. godine i bili su jedna od prvih tvrtki u Hrvatskoj koja je nudila usluge Web hostinga i izrade Web stranica. Nakon toga su pružali usluge za veće korisnike s fokusom na leasing društva i financijske institucije.

Nisu bili dugo u Tehnološkom parku. Nakon dvije godine 1.9.2002.godine izašli su iz TPZ-a.

AUTOWEB d.o.o.

Poduzeće AUTOWEB d.o.o. došlo je u Tehnološki park 26.9.2000.godine. Osnivač i direktor poduzeća je Krešimir Prtenjak. Djelatnost poduzeća je vezana uz internetsku podršku tržištu automobila.

Nisu se dugo zadržali u TPZ-u i napustili su nas 30.6.2003. godine.

Priča Tomislava Bronzina

Svaki od poduzetnika je donio svoju poduzetničku priču. Izdvojiti ću priču Tomislava Bronzina koju je ispričao kao gost u mojoj emisiji „Argumenti“ na HKR-u (Hrvatskom katoličkom radiju)  u utorak, 13.siječnja 2015.godine. Uz Tomislava gost je bio još jedan briljantan poduzetnik iz Tehnološkog parka, Bruno  Birgmajer, vlasnik i direktor poduzeća VISOR d.o.o.

Pored ostalog, Tomislav je rekao:

          „U poduzetničkom životu uvijek postoje neke teške situacije, ali nikada nisam požalio što sam postao poduzetnik. Meni je moj otac, koji je profesor, rekao da sam ja tu odluku donio već u 4.razredu osnovne škole. Kada su me tada pitali što želim postati u životu, dok su drugi htjeli postati policajci, vatrogasci, ja sam  rekao: 'Hoću biti programer'. A to doba to se spajalo s poduzetništvom, zapravo obrtništvom. Moja odluka o poduzetništvu je praktično sazrela već u srednjoj školi, kada sam bio uključen pod mentorstvom starijih kolega u jednu firmu koja se bavila informatikom. To je bilo u 1990-ima kada je počela transformacija u tržno gospodarstvo. I 1998. godine sam osnovao svoju prvu firmu. Za razliku od mnogih mojih kolega koji su kretali iz nužde u poduzetništvo, moje poduzetništvo nije bilo iz nužde, već kako se kaže, iz prirode. U početku, 1998. i 1999.godine radio sam u jednom drugom poduzeću, samo zato jer mi je to omogućavalo ugovor s tom tvrtkom da moja tvrtka, tada s troje ljudi, radi sve one poslove koje je ta tvrtka odbila. Imali su veliki broj veza i partnera i ugled na tržištu. Moj partnerski odnos njima i znanje koje sam stekao u suradnji s tom tvrtkom bili su  korisni, a kroz to sam omogućio financiranje plaća u mojem poduzeću.

Čitav niz godina radili smo na novim rješenjima. I tada sam dobio ponudu Microsofta da preuzmem jednu važnu poziciju u njihovom lokalnom uredu. Ali smo te 2003.godine bili u velikom poslu za izradu mobilnih aplikacija u jednom prilično čudnom okruženju, u Hrvatskim šumama. Nakon toga sam opet dobio ponudu za jednu važnu međunarodnu poziciju, opet usred nekih naših važnih projekata i svaki put mi je laknulo da sam imao razlog odbiti te ponude. To sve ne bilo moguće bez odličnog tima koji sam imao, a u svemu mi je jako važna i obitelj. Kroz godine sam doveo najprije kolege s fakulteta, a onda smo privukli i druge svojim znanjem i inovacijama. Nije lako raditi kod nas i mnogi koji su probali su odustali, a neki su gledali sa strane i rekli: 'Ne bismo mogli za nikakve novce raditi ovo što vi radite.' Poduzetnici u malim tvrtkama su i glavni inženjeri i  lideri i mentori i treneri i motivatori. A naši djelatnici su nam kao obitelj.

Velika mi je podrška moja supruga Danijela. To je posebno bilo važno, kada je pala prva ponuda iz Microsofta, vrlo privlačna,  prava 'nemoralna' ponuda.  Kada sam očekivao da će ona reći: 'Ma pusti ovo sve skupa, toliko ulažemo u našu firmu, samo se mučimo'. Najprije je bila jedan duga šutnja, a onda mi je rekla: 'Zar ćeš se odreći svega ovoga što smo zajedno stvarali?'

To su bili moji počeci u poduzetništvu.“

Tomislav Bronzin, desno i Bruno Birgmajer, lijevo  u emisiji na HKR-u, 13.1.2015.

Marijan Ožanić, Bruno Birgmajer i Tomislav Bronzin u emisiji na HKR-u, 13.1.2015.

Donacije I., travanj 2000.

Tehnološki park je prepoznat kao mjesto koje se bavi razvojem na području visokih tehnologija i nekoliko informatičkih poduzeća je htjelo pomoći u našem radu i donirali su svoje proizvode koji su podigli informatičku razinu cijelog TPZ-a. Na svečanosti koja se u Tehnološkom parku održala 25.travnja 2000.godine  donatori Goran Radman, direktor Microsofta Hrvatska, Danijel Šarić, direktor marketinga Iskona, Miroslav Isailović, direktor tvrtke IKI i Tomislav Bronzin, direktor tvrtke CITUS uručili su svoje donacije Tehnološkom parku.

Svečanosti su tada prisustvovali prof.dr. Robert Manger, pomoćnik Ministra znanosti i tehnologije za informatiku, mr.Ladislav Prežigalo, zamjenik povjerenika Vlade RH za Grad Zagreb, mr.Krešimir Buntak, zamjenik pročelnika Gradskog ureda za gospodarstvo, Ištvan Gaal, načelnik u Gradskom uredu za gospodarstvo i mr.Jadranka Švarc, načelnica u Ministarstvu znanosti.

Microsoft Hrvatska d.o.o.

U želji da pomogne programe poticanja poduzetništva na području visokih tehnologija i realizaciju projekta „Izgradnja intraneta i integralnog računalnog i poslovnog sustava u Tehnološkom parku Zagreb“, Microsoft Hrvatska je odlučio pokloniti Tehnološkom parku Zagreb i njegovim poduzetnicima veliki paket najsuvremenijih softvera iz MSDN/TechNet Library s 400 odgovarajućih licenci za sve zainteresirane korisnike unutar Tehnološkog parka. Poduzetnici su dobili na korištenje sve licence za Microsoft Office 2000 Hrvatska verzija, Exchange Server 5.5, Windows 2000 Professional, System Management Server 2.0, Microsoft Proxy Server 2.0, itd.

Donacija se uklapala u Microsoftov projekt širenja znanja potrebnih za projektiranje informacijskih sustava na Windows DNA.

Jedan od sekundarnih ciljeva izvedbe projekta bio je i postavljanje case study, odnosno oglednog primjera izvedbe informacijskog sustava za podršku poslovnom odlučivanju koji bi bio prikazivan ostalim inkubatorima poduzetništva visoke tehnologije diljem Hrvatske pa i šire.

Microsft je donaciju dao TPZ-u na inicijativu poduzetnika Tomislava Bronzina, direktora i vlasnika poduzeća CITUS d.o.o. iz Tehnološkog parka.

Goran Radman, Microsoft d.o.o. i Marijan Ožanić potpisuju ugovor o donaciji

ISKON d.o.o.

ISKON je  donirao 100% cijene stalnog pristupa internetu do kraja 2000.godine i 50posto cijene rootera za pristup internetu.

Iskon je hrvatska ICT tvrtka koja se bavi pružanjem usluga koje se temelje na širokopojasnom (broadband) pristupu internetu, sa sjedištem u Zagrebu. Iskon je u Čakovcu 1997.godine osnovao Damir Sabol. 

Danijel Šarić, Iskon d.o.o. predstavlja svoju donaciju

IKI d.o.o. (tvrtka iz Tehnološkog parka)

IKI je omogućio besplatan pristup internetu preko svog priključka na „frame relay“.

Miroslav Isailović, IKI d.o.o., predstavlja svoju donaciju

CITUS (tvrtka iz Tehnološkog parka)

CITUS je donirao je besplatno vođenje projekta, uvođenje interneta i instalaciju mreže.

Tomislav Bronzin, CITUS d.o.o. predstavlja svoju donaciju.

Uz Tomislava Bronzina je Marija Lukić iz TPZ-a.

Prije početka svečanosti.

U prvom redu, s lijeva na desno - prof.dr. Robert Manger, mr.Krešimir Buntak, mr.Ladislav Prežigalo.

U drugom redu Ištvan Gaal i mr.Jadranka Švarc.

Domjenak na kraju svečanosti

Novi program poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva u Gradu Zagrebu, rujan 2000.

Ostvarivanjem različitih programskih zadataka, osobito u dijelu koji se odnosi na različite oblike povoljnog kreditiranja i subvencioniranja kamata, stečeno je dragocjeno iskustvo o realnom poduzetničkom potencijalu maloga gospodarstva u Zagrebu. Ali su se uz to uočili i ozbiljni problemi. Pokazalo se da tražitelji kredita vrlo često imaju samo maglovitu predodžbu o činjenici da je kredit novac koji treba vratiti. A poslovni plan su uglavnom shvaćali kao nekakav „papir“ koji treba banka, kao prilog ugovoru o kreditu, a ne kao vlastitu poslovnu projekciju, koja među ostalima, treba predvidjeti i prihvatljiv poslovni rizik, odnosno i cijenu tog kredita izraženu u kamatnoj stopi.

Problemi u poslovanju i troškovi kredita koji su se morali pokriti poslovnim prihodima, stvarali su probleme u vraćanju kredita. Umnožili su se zahtjevi za reprogramiranjem starih kredita i za novim povoljnijim kreditima.

Budući da su prvi krediti bili s relativno visokim kamatnim stopama, jačali su pritisci poduzetnika na banke i na Grad Zagreb, odnosno na nadležno Ministarstvo, da se povećaju subvencije i smanje kamate. Pojavile su se i nove potrebe i nove interesne grupe (branitelji, žene-poduzetnice, itd.), koje su tražile povoljniji položaj u sustavu kreditiranja maloga gospodarstva.

Sve to zajedno, ali i realna potreba da se otvaraju neke nove mogućnosti poticanja razvoja poduzetništva i skrati postupak odobravanja odnosno prihvaćanja kreditnih zahtjeva i poduzetničkih projekata, potaknulo je rad na dopuni starog Programa. Odnosno trebalo ga je prilagoditi novim zahtjevima.

Tako je 2000.godine izrađen novi „Program poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva u Gradu Zagrebu“. Program je Gradska skupština Grada Zagreba donijela na 4.sjednici, a objavljen je 26.9.2000.godine u Službenom glasniku Grada Zagreba br. 17/00.

Možda je potrebno naglasiti izrazito pozitivan tretman obrtništva u Programu i daljnje širenje mogućnosti za nove oblike stimuliranja razvoja zagrebačkog obrta. Na osnovi ovog Programa omogućena je, na primjer, i posebna materijalna zaštita tradicijskih, umjetničkih i deficitarnih zanata. Ovaj program je  još neposrednije definirao ulogu i značaj institucionalnih oblika potpora razvoju poduzetništva.

Na kraju, temeljem ovog programa je planirano organizacijsko i prostorno proširenje Tehnološkog parka Zagreb.

Potpore za inovacije poduzetnicima iz TPZ-a, 2000.godina

Sedam poduzetnika iz TPZ-a u 2000.godini dobili su potpore u okviru programa „Komercijalizacija inovacija“. To su bili Zvonko Viduka, ALTPRO d.o.o., Boris Meško, VESKI d.o.o., Željko Dujmović, MIKROTREND d.o.o., Gabrijel Ilakovac, LAKI ELEKTRONIKA d.o.o., Lidija Loborec, ERGONOMIKA d.o.o., Tomislav Bronzin, CITUS d.o.o., Danijela Bronzin, CITUS d.o.o.

Dobili su  ukupno 372.580,00 kn za izradu i ispitivanje prototipova svojih inovacija.

U okviru tog programa tvrtka CITUS d.o.o. iz TPZ-a te godine dobila je kredit u iznosu 320.000,00 kn.

Mi smo pomagali poduzetnicima napisati i poslati prijave na natječaj.

Osnivanje UHIPP-a

Priprema za osnivačku skupštinu UHIPP-a, rujan 2000.

Krajem ljeta anketirali smo potencijalne članove buduće udruge  UHIPP.  Pitali smo ih:

• je li potrebno povezivanje/umrežavanje ustanova za poticanje poduzetništva,
• što očekuju od takve udruge i
• što žele predložiti. 

Svi anketirani dali su podršku osnivanju Udruge, a od Udruge su očekivali:

• razmjenu specijalističkih znanja, iskustava i bolji protok informacija, te koordinaciju aktivnosti,
• definiranje problematike i zajednički nastup prema vladinim institucijama, jačanje uloge ovakvih institucija i bolje pregovaračke mogućnosti,
• novi kanal za povezivanje poduzetnika iz svih regija RH, te rad na zajedničkim projektima.

Predlagali su sljedeće korake:

• predložiti model umrežavanja, načina rada i financiranja,

• osnivanje Udruge kao krovne organizacije, definiranje Statuta, osnivačka skupština, plan djelovanja…,
• stvaranje zajedničkih standarda.

U međuvremenu je predložen nov naziv udruge, UHIPP – Udruga hrvatskih institucija za poticanje poduzetništva. Mislim da je Saša Grozdanić izmislio taj novi naziv. U rujnu je počela priprema Osnivačke skupštine UHIPP-a.

Osnovan je Organizacijski odbor za pripremu Osnivačke skupštine. Članovi Odbora bili su :

1. Doris Sošić   - PORIN, Rijeka
2. Marijan Novak - MPC, Čakovec
3. Željko Lončar - CZP, Krapina
4. Jadranka Švarc - Ministarstvo znanosti i tehnologije
5. Ištvan Gaal - Gradski ured za gospodarstvo, Grad Zagreb
6. Marijan Ožanić - Tehnološki park Zagreb
7. Saša Grozdanić - Tehnološki park Zagreb

Organizacijski odbor održao je 4 sastanka u Tehnološkom parku Zagreb, 7.rujna, 21. rujna, 6.listopada i 13.listopada.

U želji da o toj inicijativi obavijestimo Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo 11.rujna 2000.godine uputio sam pismo Zamjeniku ministra, Ivanu Knoku s molbom za sastanak. (Ministar je bio Željko Pecek). Željeli smo da se i Ministarstvo uključi u organizaciju Skupštine i izabere svog predstavnika, ali i da bude pokrovitelj UHIPP-a. U Organizacijski odbor Ministarstvo je uključilo Marinu Lang-Pericu.

Na sastancima se Organizacijski odbor bavio različitim temama važnim za osnivanje Udruge. Zajedničko mišljenje bilo je :

1. još uvijek nema dovoljno razumijevanja za ulogu centara i samog poduzetništva od strane pojedinih gradskih, županijskih i vladinih struktura.
2. različiti su statusi, uloge i načini financiranja pojedinih centara.
3. potrebno je da se zakonski regulira  poticanje poduzetništva, uloga centara i način financiranja.
4. nužno je osnivanja Udruge koja bi mogla autoritativno promicati interese poduzetnika i institucija koje potiču poduzetništvo.
5. Udruga mora imati autoritet i značaj u društvu, te kvalitetom prijedloga i djelovanja utjecati i na javnost i upravne strukture.
6. postoji velika zbrka u nazivima, pojmovima i terminologiji na području poticanja poduzetništva.
7. treba potaknuti jednu krovnu instituciju koja bi na razini Hrvatske pokrivala sve centre.

U Hrvatskoj je postojao veliki broj centara s vrlo različitim nazivima, a uz to je bila velika zbrka u terminologiji. Koristili su se slijedeći nazivi:

1. tehnološki park,
2. tehnološki centar
3. poduzetnički inkubator
4. poduzetnički centar
5. tehnološko-inovacijski centar
6. centar za transfer tehnologije
7. centar za poduzetništvo
8. centar za tehnološki razvoj
9. inovacijska korporacija
10. centar za razvoj poduzetništva

Definirani su ciljevi UHIPP-a:

1. Stvaranje pozitivnog okruženja za poduzetničku inicijativu, povećanje zapošljavanja i promicanje ideje slobodnog poduzetništva.
2. Biti nositelj promicanja i razvoja malog gospodarstva putem institucijskih potpora i poduzetništva općenito.
3. Zajednički nastup prema vladinim, županijskim, gradskim i općinskim institucijama radi jačanja uloge ovakvih institucija i utjecanja na zakonske mjere i ostale regulativne propise.
4. Umrežavanje i izgradnja informacijskog sustava svih potpornih institucija te povezivanje s drugim nacionalnim i međunarodnim mrežama.
5. Primjena, prijenos i razmjena znanja o institucijskim potporama sa ciljem podizanja kvalitete i ujednačenog standarda svih institucijskih potpora.
6. Međusobno poslovno-interesno povezivanje članica Udruge.
7. Razvoj poduzetničke infrastrukture.
8. Razvoj poslovne suradnje maloga gospodarstva i većih gospodarskih subjekata - poticanje industrijske kooperacije.
9. Stvaranje i realiziranje zajedničkog, jakog i kvalitetnog programa za poticanje poduzetništva.
10. Integracija znanosti i inovacija u gospodarsko poduzetničkoj primjeni.

Usvojen je tekst Statuta UHIPP-a.

Izrađen je popis potpornih institucija poduzetništva u Republici Hrvatskoj u 2000. godini.

Popis potpornih institucija za poduzetništvo u Hrvatskoj u 2000. godini.

U pripremnim materijalima je pisalo:

      „Udrugu osnivaju 23 institucije za poticanje poduzetništva koje sada djeluju u Hrvatskoj. To su poduzetnički centri, poduzetnički inkubatori, tehnološki parkovi, tehnološki centri i centri za razvoj poduzetništva. Članovi Udruge bit će i stručnjaci iz gradskih, Vladinih i županijskih institucija koji kroz svoje funkcije djeluju na poticanju poduzetništva.

Na taj način okupit ćemo institucije i ljude koji su vrlo kompetentni da daju puni doprinos razvoju gospodarstva na području obrta, malog i srednjeg poduzetništva.

Cilj osnivanja Udruge kao krovne institucije je stvaranje pozitivnog okruženja za poduzetničku inicijativu, povećanje zapošljavanja i promicanje ideje slobodnog poduzetništva, te zajednički nastup prema Vladinim, županijskim, gradskim i općinskim institucijama radi jačanja uloge potpornih institucija.“

Skupština UHIPP-a, prosinac 2000.

Skupština je održana u utorak,  12.prosinca 2000.godine, u hotelu  Golden Tulip Holiday u  Zagrebu, Jankomir 25, na zapadnom ulazu u Zagreb. Na Skupštinu smo kao goste pozvali Ministra  za obrt, malo i srednje poduzetništvo, Ministra znanosti i tehnologije  i njihove suradnike, gradonačelnike, pročelnike, predsjednike komora i predsjednike dviju udruga malih i srednjih poduzetnika. Većina se nije odazvala već su poslali svoje suradnike. Međutim, važno je da su došli direktori i direktorice svih potpornih institucija za poduzetništvo koji su osnovali Udrugu.

Hotel  Golden Tulip Holiday u  Zagrebu

(Izvor slike: https://www.holidaycheck.de/...)

Saša Grozdanić, Tehnološki park Zagreb odradio je najveći dio posla u organizaciji Skupština

 U ponedjeljak, 11.12.2000.godine, navečer, nakon registracije okupili su se svi sudionici na zajedničkoj večeri.

Zajednička večera, 11.12.2000. nakon okupljanja svih sudionika Skupštine

U utorak, na početku Skupštine uvodnu riječ održao je mr.Kešimir Buntak, nakon čega je izabrano Radno predsjedništvo.

Radno predsjedništvo

Nakon petominutnog predstavljanja svake institucije započela je Osnivačka i izborna skupština Udruge.

Donesena je Odluka o osnivanju UHIPP-a, prihvaćen je Statut i izabrani su Predsjednik i članovi Predsjedništva Udruge.

Predsjedništvo UHIPP-a

Predsjedništvo UHIPP-a

Nakon konferencije za tisak i zajedničkog ručka završena je Osnivačka skupština UHIPP-a.

 Zajednička slika na kraju Skupštine

Nakon osnivanja UHIPP-a nekoliko inozemnih organizacija dolazilo je k nama sa željom da osnuju mrežu poduzetničkih centara i inkubatora. Bili su jako razočarani, kada su čuli da smo to učinili bez njih.

Nakon Skupštine nastavljena je lijepa i korisna suradnja svih potpornih institucija. Jedanput ili dva puta godišnje održavale su se tematske konferencije na kojima su se izmjenjivala iskustva i govorilo o temama važnim za razvoj poduzetništva i potpornih institucija.

Ta suradnja i druženja ostala su nam u lijepom sjećanju.

Nažalost, Ministarstvo nije pokazali ni malo razumijevanja za našu inicijativu i čak nisu ni odgovarali na pisma u kojima je UHIPP tražio financijsku potporu. Oni uopće nisu razumjeli vrijednost jedne takve inicijative i vrijednost mreže stručnih ljudi koji „na terenu“ mogu provoditi programe potpore poduzetništvu. Vjerojatno su bili i ljubomorni na Udrugu koja nije bila njihova ideja. Osim toga, ministarstva su nakrcana činovnicima izabranim po stranačkom ključu koji ništa ne razumiju. Nevjerojatno je da čak jedan ugledan poduzetnik koji je bio na mjestu pomoćnika Ministra poduzetništva nije dao podršku UHIPP-u.

Tijekom godina u Hrvatskoj je osnivano sve više poduzetničkih centara, inkubatora, tehnoloških centara i tehnoloških parkova i 2004.godine UHIPP je obuhvaćao više od 40 takvih institucija.

Donacije II., studeni 2000.

Pred kraj 2000. godine dobili smo još dvije vrijedne i korisne donacije.

SFERA-KON d.o.o.

SFERA-KON je u okviru projekta uvođenja interneta u Tehnološki park donirao 16-portni SWITCH.

World Hope

Krajem 2000. godine gospođa Katarina Jagić, predsjednica UMISA-a, udruge malih i srednjih poduzetnika, dovela je u Tehnološki park gospodina Joela Ananda Samyja, predsjednika američke humanitarne, kršćanske organizacije World Hope. Ubrzo nakon toga, u studenom 2000. godine World Hope je darovao TPZ-u 18 računala u svrhu obrazovanja poduzetnika. Ta računala su najprije namjeravali donirati u Bosnu i Hercegovinu, ali su iz nekog razloga odustali i onda su se prije povratka u SAD htjeli riješiti tih računala pa su ih poklonili Tehnološkom parku.

Najveći dio računala je upotrijebljen za opremanje informatičke radionice Tehnološkog parka i na njima je obrazovano mnogo potencijalnih poduzetnika, branitelja, invalida i nezaposlenih osoba Grada Zagreba. Ostatak je dan na korištenje poduzetnicima početnicima koji djeluju u sklopu Tehnološkog parka Zagreb.

Informatičke seminare izvodili su stručnjaci iz CITUS-a Tomislav, Ivan i Danijela Bronzin.

Uz donaciju World Hopea.

S lijeva na desno-Tomislav Bronzin, Saša Grozdanić, Danijela Bronzin, Marijan Ožanić i Joel A. Samy.

Uz donatore iz World Hopea vezana je jedna čudna priča. Nakon što su nam donirali računala Joel A. Sammy i njegova partnerica, Riječanka  Nataša Srdoč vratili su se u SAD. I nakon nekoliko godina, 2004.godine došli su ponovo u Hrvatsku, kao muž i žena. Posjetili su nas u Tehnološkom parku i rekli da više ne rade u organizaciji World Hope, već da ih financira neka američka fondacija. Čini mi se da je to bila Heritage fundacija, jedna od najutjecajnijih američkih think tankova konzervativne orijentacije. Iz razgovora s njima shvatio sam da su dobili zadatak da u Hrvatsku uvedu flat tax porezni sustav. To je porezni sustav u kojem postoji samo jedna stopa poreza, a ne nekoliko kao što je Hrvatskoj i u većini europskih zemalja. Tada sam prvi put čuo za taj pojam. Organizirali su u Esplanadi jednu konferenciju na kojoj je o tome govorio slovački premijer. Uz sav trud nisu uspjeli, naravno, ništa napraviti. Uostalom ni SAD nema flat tax porezni sustav.  U Hrvatskoj se o toj ideji nije niti počelo ozbiljnije raspravljati.

Zanimljivo je kako Amerikanci ne poznaju ni Hrvatsku, a ni Europu. Pošalju dvoje marginalaca da u jednoj suverenoj državi provedu radikalnu promjenu poreznog sustava.

Tada je Nataša Srdoč zajedno s Joelom A. Samyjem osnovala Adriatic institut za javnu politiku. Budući da nisu uspjeli izvršiti zadatak i uvesti flat tax porezni sustav, Nataša Srdoč je počela histerično i agresivno napadati Hrvatsku optužujući ju za korupciju i sva zla ovog svijeta. Tada sam prekinuo svaki kontakt s njima.

Nataša Srdoč namjeravala se i aktivno baviti politikom. U lipnju 2011.godine osnovala je političku stranku Hrvatska 21.stoljeća. Sjedište stranke bilo je u Rijeci. Nakon što su bili nezamijećeni kroz pet godina postojanja, stranka je 2016. službeno brisana iz Registra političkih stranaka. Nataša Srdoč je, pored ostalog, u Huffington Postu objavljivala ružne tekstove o Hrvatskoj pune neistina. Adriatic institut dugo  godina nije bio usklađen sa Zakonom o udrugama, nije predavao financijska izvješća, što je obveza neprofitnih organizacija, niti je objavljivao podatke o poslovanju.

To sve ne bi bilo vrijedno spomena da nije nekoliko naših ozbiljnih i obrazovanih ljudi povjerovalo njezinim tekstovima i izmišljenim podacima i koristili su ih u svojim javnim nastupima. 

Otišli su ASIS i  LOGOS

Početkom 2000.godine, 30.4.2000.godine iz Tehnološkog parka otišlo je poduzeće ASIS d.o.o. Gordana Smadila.

Na Staru godinu, 31.12.2000.godine napustio nas je LOGOS d.o.o. Kroz 6 godina koliko su bili u Tehnološkom parku su toliko narasli da su prerasli mogućnosti koje im je pružao Tehnološki park i preselili su se u veliki, moderan poslovni prostor u Radničkoj cesti.

Osvojene nagrade u 2000. godini

I u ovoj godini poduzetnici iz Tehnološkog parka dobili su razna priznanja i nagrade.

1. VESKI d.o.o. je dobio godišnju Nagradu Hrvoje Požar, najveću znanstvenu nagradu za inovacije na području energetike.

Nagrada „Hrvoje Požar“ za VESKI d.o.o., 2000. godine

2. MIKROTREND o.o. je dobio zlatnu medalju, INPEX XVI, Pittsburgh, USA, u kategoriji uređaja za poboljšanje kvalitete života, za „Lasersko-ultrazvučni radar za slijepe osobe“.

Zlatna medalja, INPEX XVI, „Radar za slijepe“, 2000. godine

3. AUTOWEB d.o.o. je osvojio „Oscara“ za najbolje web stranice u kategoriji automobili prema „VIDI“ natječaju.
4. MIKROTREND d.o.o. je osvojio brončanu medalju na izložbi INOVA 2000, Zagreb.

Nastup na raznim konferencijama

U 2000.godini Tehnološki park Zagreb je sudjelovao na „4^th Central European Workshop on Basic Sciences for Development” u Slovačkoj, u gradu Smolenice, od 25.-28.lipnja 2000.godine. Moje predavanje imalo je naziv „Research, development and entrepreneurship”.

Tu radionicu u Slovačkoj pamtim po tome što sam tamo upoznao jednu divnu osobu, prof.dr. Gretu Pifat-Mrzljak s Instituta Ruđer Bošković. Osim što je bila znanstvenica s velikim ugledom u svijetu znanosti postala je poznata kao inicijatorica i organizatorica jedinstvene akcije „Apel za mir u Hrvatskoj“ koji je  potpisalo od listopada 1991. do veljače 1992.godine 127 nobelovaca. Apelom su se pozivali međunarodni čimbenici da spriječe i zaustave rat, nasilje i ubijanje u Hrvatskoj. Dan nakon što je Hrvatsku priznao Vatikan i dan prije nego što su to učinile države Europske unije, “Apel za mir u Hrvatskoj” objavljen je 14.siječnja 1992.godine u uglednom New York Timesu

Sve je zapravo krenulo od apela Linusa Paulinga, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju i za mir kojeg je u rujnu 1991.godine odaslao svjetskim vladama. Nakon toga se doktorica Greta Pifat-Mrzljak obratila  za pomoć nobelovcima Manfredu Eigenu i Robertu Huberu iz Njemačke s kojima je surađivala. Oni su proširili inicijativu dalje i odjednom su na adresu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu počeli putem telefaksa pristizati brojni potpisani apeli. Do kraja veljače 1992. apel je potpisalo čak 127 nobelovaca.

Ta akcija bila je jedinstvena i u povijesti laureata Nobelove nagrade okupljenih oko ideje sprečavanja vojne agresije na jednu državu.

Profesorica Greta Pifat-Mrzljak mi je rekla da je pohađala moju, VIII.gimnaziju, na Trešnjevci.

Prof.dr. Greta Pifat-Mrzljak

(Izvor slike: file:///C:/Users/Marijan/Downloads/597861.Book_of_Abstracts_ISB2012.pdf)

Apel za mir u Hrvatskoj koji je potpisalo 127 nobelovaca

Krajem 2000.godine, 15.studenog, Tehnološki park Zagreb bio je partner i moderator u organizaciji  „5^th Annual Worldwide Lessons in Leadership Series“ s nazivom “ The Brave New Workplace: Strategies to Excel in a World of Change“. To je bio izravan prijenos globalnog tele-konferencijskog događaja godine u kome su svojim predavanjima sudjelovali najpoznatiji svjetski “gurui menedžmenta“, Tom Petrs, Stephen R.Covey, Ken Blanchard, Martha Rogers. Don Tapscott, Andy Grove, Margaret Wheatley, Bob Nelson, Robert Cooper i Jerry Jang. 

Predstavljanje poduzetnika u HGK

TPZ je u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, Komorom Zagreb i predsjednikom Komore dr.Zlatanom Froelichom, u njihovim prostorima organizirao nekoliko puta uspješno predstavljanje pojedinih poduzetnika i njihovih razvojnih rezultata.

Na takvim prezentacijama su nastupali Zvonko Viduka, Goran Orešković, Lidija Loborec, Tomislav Bronzin i Nikola Čolaković.

Predstavljanje u HGK-Zagreb poduzetnika iz TPZ-a

Božićna priredba za djecu

Na kraju svake godine organizirali smo Božićnu priredbu za djecu. Te priredbe su me jako veselile i svima nama i roditeljima i djeci (koja su sada već i roditelji) su ostale u lijepom sjećanju. S tim priredbama smo krenulo spontano. Jedanput mi je gospođa Kovačević iz poduzeća IKI d.o.o. iz Tehnološkog parka na hodniku rekla: „Idu godine i moja djeca neće doživjeti priredbe za djecu i Djeda Mraza koji im daje darove, kao što smo to nekada imali.“  Rekao sam joj: „Gospođo ove godine ćemo organizirati i Djeda Mraza i priredbu za djecu.“

I te godine, a onda i svake godine oko Božića organizirali smo lijepu priredbu za djecu. Angažirali smo razne klaune i zabavljače, a najpoznatiji je bio Jozo Bozo. Sve je bilo veselo i  zabavno. I djeca su nastupala, svirala i pjevala, a na kraju su dobivala poklone.

Božićna priredba za djecu, 2000. godine.

Kraj V. dijela

Nastavak slijedi

Povezani članci

• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (IV.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (III.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (II.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (I.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VI.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VII.DIO)

Komentari

Komentiraj