02. 05. 2021
Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VI.DIO)
U šestom dijelu pratimo zbivanja u 2001. i 2002.godini, došla je Anita Brajković, kupili zgradu od Končara, uredili zgradu i terasu, održavali seminare, došli su poduzetnici, dobili potpore i nagrade, izdali knjigu „Poslovna pisma“, počela priprema proširenja TPZ-a, BIOS u Osijeku počeo uspješno djelovati, završio prvi projekt ISO 9000 za poduzetnike.
Poduzetnici iz Tehnološkog parka koji su prvi dobili certifikat kvalitete ISO 9000, listopad 2002.
2001.GODINA
Umro je 1.siječnja 2001.godine Fabijan Šovagović, veliki hrvatski kazališni i filmski glumac.
15. siječnja pokrenuta je Wikipedia.
9.srpnja u legendarnom meču protiv Australca Pata Raftera hrvatski tenisač Goran Ivanišević po prvi puta u povijesti za Hrvatsku osvojio Wimbledon.
11.rujna više od 3.000 poginulih u terorističkim napadima na World Trade Center u New Yorku, Pentagon i ruralno područje oko Shanksvillea u Pennsylvaniji.
U Tehnološki park došao NAVIGO SISTEM d.o.o.
Poduzeće NAVIGO SISTEM d.o.o. osnovano je 27.4.2000., a u Tehnološki park su došli 30.3.2001. godine. Vlasnik i direktor bio je Neven Čolić. Bavili su se GPS sustavima navigacije i snimanjem podataka za banke podataka u tim sustavima.
Neven Čolić, NAVIGO SISTEM d.o.o.
Kupnja zgrade, „barake“, u Drvinju
Kada je Grad Zagreb kupio Tehnološki park od KONČARA, nije kupio zgradu pa je Tehnološki park morao izdvajati značajna sredstva za plaćanje najma. U kontaktima s ljudima u Gradskom poglavarstvu otkrili smo da istovremeno KONČAR Gradu Zagrebu duguje značajna sredstva za komunalnu naknadu. Stoga smo predložili da se taj dug kompenzira vrijednošću zgrade. Postupak usuglašavanja i pregovaranja tekao je gotovo cijelu godinu:
30.ožujka 2001.
Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba na 54. sjednici donijelo je Zaključak kojim će Grad Zagreb i KONČAR-Elektroindustrija d.d. zaključiti Sporazum o međusobnim pravima i obvezama kojim će ugovoriti podmirenje duga (KONČARA) kompenzacijom i to za (pored ostalog):
- lokaciju Tehnološki park, Drvinje 63, koju čine objekt površine 1078 m2 s pripadajućim zemljištem 839 m2, koji se nalazi na z.k.č.br. 1356/427, z.k.ul. 10520 k.o. Vrapče Staro;
- isplatom zakupnine za objekt Drvinje 63, dužnika ustanove Tehnološki park, u vlasništvu Grada Zagreba.
10.travnja 2001.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i Predsjednik Uprave Društva KONČAR–Elektroindustrija d.d. Darinko Bago potpisali su Sporazum o rješavanju međusobnih odnosa-rješavanje dugovanja komunalnih naknada kompenzacijom.
1.svibnja 2001.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i Predsjednik Uprave Društva KONČAR–Elektroindustrija d.d. Darinko Bago potpisali su Ugovor o rješavanju međusobnih potraživanja i dugovanja.
U tekstu Ugovora o kupnji od 1.svibnja 2001. godine, opisano je da „u naravi predstavlja dio z.k.č.br. 1356/427 upisane u z.k.ul. broj 10502 k.o. Vrapče, označena kao poslovni objekt tlocrtne površine 1154 m2 i oznakom u kopiji katastarskog plana CXXVIII, odnosno prema novom stanju k.č.br. 363/52 k.o. Rudeš upisana u posjedovni list 4940, naziv čestice Baštijanova, a sastoji se od zgrade površine 1152 m2 i gospodarskog dvorišta površine 763 m2“.
Cijena te nekretnine bila je 3.452.796,96 kuna.
29.studenoga 2001.
Gradsko poglavarstvo na 19.sjednici donijelo je Zaključak kojim odobrava zaključenje Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama s KONČAR–Elektroindustrijom d.d. radi podmirenja duga prema Gradu Zagrebu kompenzacijom.
6.prosinca 2001.
Tehnološki park Zagreb, Gradski ured za gospodarstvo i KONČAR-Elektroindustrija d.d. sklopili su Ugovor o preuzimanju duga Tehnološkog parka Zagreb prema vjerovniku KONČAR-Elektroindustriji d.d. u iznosu od 597.790,84 kuna koji uvećan za 136.372,06 kuna kamata iznosi 734.162,90 kuna.
Gradski ured za gospodarstvo preuzeo je dug Tehnološkog parka prema KONČARU, umjesto da Tehnološkom parku plati dio potpore odobrene kroz usvojen Plan za 2001.godinu.
Tehnološki park je tako dobio potpisan Ugovor s Gradom Zagrebom kojim se Tehnološkom parku dala na upravljanje i korištenje nekretnina – poslovni prostor na adresi Drvinje 63, bez naknade. U Ugovoru je definirano da se te nekretnine koriste za obavljanje djelatnosti u svrhu poticanja poduzetništva i razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva Grada Zagreba.
Na taj način su smanjeni troškovi poslovanja Tehnološkog parka, jer se više nije plaćao najam zgrade. Troškovi zgrade su nakon kupnje zgrade bili samo – troškovi energije, vode, osiguranja, čuvanja i održavanja.
U cijelom tom procesu nitko nije uočio da je propušten jedan jako važan detalj. Ne znam je li taj detalj KONČAR hotimično sakrio kod prodaje, a „stručnjaci“ iz Grada nisu se potrudili pogledati, ali je činjenica da je zgrada koju je Grad kupio bila „debelo“ opterećena hipotekom. Odnosno, KONČAR se zaduživao kod Zagrebačke banke i sve svoje nekretnine, uključujući i „baraku“ je stavio pod hipoteku.
Bilo je i financijskih stručnjaka koji su smatrali da se to prebijanje dugova Končara za komunalnu naknadu Gradu s vrijednošću zgrade i neplaćenog najma, odnosno duga jednog trgovačkog društva (Tehnološki park), nije moglo napraviti. Više se ne sjećam detalja i obrazloženja.
Međutim, kako god bilo da bilo, Grad je postavo vlasnik zgrade i dao ga nam je na korištenje, a mi smo se riješili plaćanja najma Končaru i mogli smo poslovati oslobođeni velikog troška.
U cijeloj toj priči još je jedan zanimljiv detalj. Kada je zgrada bila u vlasništvu Končara, Končar je u okviru najma zgrada osiguravao i čuvanje zgrade i jednu osobu na recepciji. To je bila Štefanija, jedna draga, simpatična gospođa.
Gospođa Štefanija na recepciji
Kada je Grad postao vlasnik zgrade, Končar je „zaboravio“ na Štefaniju i ona je dalje ostala kod nas na porti, a na plaći Končara. Nakon dosta godina nazvao me je Pero Marasović, direktor Končarevog poduzeća koje se bavilo i djelatnostima čuvanja objekta:
„Čuj, kod vas je na porti Štefanija, a mi ju plaćamo. To ne može ići tako. Ako hoćeš da bude na porti, morati ćeš to plaćati.“ Rekao mi je cijenu koja je bila prilično visoka.
„Imaš pravo“, rekao sam mu. „Zahvalan sam ti na dugogodišnjoj pomoći. Mi ćemo sami riješiti problem osobe na recepciji.“
I mi smo 15.9.2008. godine zaposlili Ljubicu Čurić.
Tehnološki park nikada nije imao puno novaca i uvijek smo morali jako paziti na troškove.
Kolegama iz Končara dugujem veliku zahvalnost na pomoći.
Uređenje zgrade i terase
Kada smo postali vlasnici zgrade, mogli smo se početi baviti uređenjem stare barake da dobije ljepši izgled. Najprije smo obojali cijelu zgradu svjetlom plavom bojom, prozore tamno plavom bojom, ispred zgrade smo posadili borove, zapravo tuje, da nas štite od prašine sa ceste i napravili novi natkriveni ulaz i uredili recepciju.
Zgrada TPZ-a obojana u svjetlo plavu boju
Novi ulaz u Tehnološki park
S vremenom smo cijelu „baraku“ preuredili, stavili video nadzor, ugradili internetsku mrežu, pregradili hodnike i napravili nove sobe, pregradili i neke sobe, napravili prolaz na vrt, popravili krov, oluke, gromobrane i još mnogo toga.
Da bismo proširili svoj uvijek premali poslovni prostor raspoloživ za poduzetnike, uzeli smo naknadno u najam jednu malu zgradu u vlasništvu KONČARA (161 m2) koja se naslanja na našu zgradu, zvali smo ju aneks. Taj dio je preuređen u radionicu za poduzeće ALTPRO d.o.o..
Prostor dvorišta između naše zgrade i tog aneksa, s jednim nakrivljenim starim „orehom“ u sredini, popločili smo i preuredili u vrt koji nam je služio za odmor, roštilj i za druženje. Naš čuveni orah je bio jako star i postojala je opasnost da se sruši, čak su bili prijedlozi da ga treba posjeći. To nismo htjeli dozvoliti, jer je stari „oreh“ bio jedan od simbola Tehnološkog parka. Zato smo pozvali stručnjake sa Šumarskog fakulteta da nam pomognu spasiti ga. Orah smo učvrstili jednom gredom i tako je on i dalje stajao.
Lijepa terasa, ugodno mjesto za druženje.
Uz ogradu smo ubrzo postavili jedan veliki zidani roštilj.
Terasa s novim roštiljem, uz plavu ogradu.
Na toj terasi i zgradi-aneksu s lijeve strane iskazala se zločestoća nekih Končarevih direktora, naših nekadašnjih prijatelja. Najprije nas je direktor Končarevog instituta izbacio iz aneksa, s obrazloženjem da im to treba. Zgrada je poslije godinama stajala prazna. A kada sam ja otišao u mirovinu, oteo je terasu, srušio plavu, metalnu ogradu i postavio novu ogradu uz samu zgradu i na taj način nam je oteo lijep prostor za druženje. Prije toga smo morali posjeći orah.
Zvonko Viduka dobio je Odličje Predsjednika Republike, svibanj 2001.
Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je 24.svibnja 2001.godine poduzetnika Zvonimira Viduku iz Tehnološkog parka Redom Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića.
Izašla je knjiga „Poslovna pisma“, srpanj 2001.
U srpnju 2001. godine izdali smo moju knjigu, poslovni priručnik „Poslovna pisma – kako napisati poslovno pismo koje će postići učinak koji očekujete.“ To je knjiga koja je poslije imala još 3 izdanja, a zadnje je izdao nakladnik „Školska knjiga“ iz Zagreba.
Knjigu „Poslovna pisma“ napisao sam neplanirano, gotovo slučajno. U to vrijeme sam dosta pisao za časopise Birotrend i Infotrend koje je osnovao i uređivao Branko Kosec. Jednog dana me je gospodin Kosec zamolio da napišem malu knjižicu od 20-tak stranicu na neku temu koju bi on dijelio uz svoje časopise. Izabrali smo poslovna pisma kao temu. Kada sam se počeo baviti tom temom, sve se proširivalo i u konačnici je ispala knjiga od 200 stranica.
Prvo izdanje je bila knjižica manjeg formata, kao za probu, koja je brzo nestala i nažalost, više nemam sačuvan niti jedan primjerak. I na to izdanje sam gotovo zaboravio.
Nakon toga smo izdali knjigu u „normalnom“ formatu. Knjigu je, kao i sve ostale moje knjige ilustrirao moj prijatelj Milan Lekić.
Da bih olakšao financiranje knjige obišao sam poznate direktore nekoliko većih poduzeća i reklame njihovih poduzeća sam ubacio u knjigu.
Knjiga „Poslovna pisma“, drugo izdanje koje je izdao Tehnološki park, 2001. godine
Predstavljanje knjige Poslovna pisma u Večernjem listu, 8.8.2001.
Predstavljanje knjige Poslovna pisma u časopisu PROFIT u studenom 2001.
Ilustracije u knjizi „Poslovna pisma“
Autor Milan Lekić
Na knjizi je napisan marketinški slogan:
KNJIGA KOJA SE ČITA KAO ROMAN I KORISTI KAO PRIRUČNIK
KNJIGA KOJU SVAKI POSLOVNI ČOVJEK TREBA IMATI
I to izdanje je brzo planulo pa smo 2005.godine izdali treće izdanje koje je bilo prošireno i ljepše dizajnirano s nešto skraćenim naslovom. Knjiga se zvala „Poslovna pisma – kako napisati učinkovito poslovno pismo.“ Ta knjiga imala je 300 stranica.
Nakon toga je Školska knjiga 2009.godine izdala četvrto izdanje knjige koje je bilo identično prethodnom i imalo je 300 stranica.
Prva tri izdanja izdao je Tehnološki park Zagreb, a zadnje izdanje Školska knjiga, Zagreb.
Nekoliko izdanja knjige „Poslovna pisma“
Ta četiri izdanja knjige Poslovna pisma i dva izdanja knjige „Mali brod“ odgovor je onima koji su prigovarali da neke moje knjige izdaje Tehnološki park, poduzeće u kojem sam ja direktor. I u tome pronalazili nekakav mogući sukob interesa. Odgovor je vrlo jednostavan: „Moje knjige se čitaju i prodavaju i ostvaruju profit. I logično je da taj profit ostvaruje poduzeće u kojem radim umjesto da ga dajem nekom drugom poduzeću.“
To je bilo vrijeme kada su ljudi kupovali i čitali knjige, čak i pisali pisma na papiru. Zadnjih desetak godina opao je interes za knjigu. Mislim da su dva razloga za to – masovna upotreba interneta, ali i što je još važnije, sve manje interesa za lijepo pisanje i lijepo izražavanje, što je povezano i s nestajanjem kulture čitanja knjiga i samog pisanja. Internet je donio nevjerojatnu brzinu i efikasnost u komunikaciji, a s tim je povezana i velika površnost, brzopletost i zanemarivanje pravila pisanja i lijepog izražavanja. Kod privatne, prijateljske komunikacije preko interneta dozvoljena je ležernost u pisanju, ali u poslovnoj komunikaciji vrijede ista pravila kao i kod pisanja na papiru. Promijenio se samo mediji koji nosi poslovnu poruku – papir je zamijenio internet, ali pravila pisanja su ostala ista. Poslovno pismo ne nosi samo poslovnu poruku, već predstavlja i samo poduzeće. Loše i zbrkano napisano pismo s mnogo grešaka daje lošu sliku i o poduzeću i o ljudima koji rade u poduzeće.
Toga su svjesna uspješna poduzeća, zato su nas ozbiljna poduzeća poslije angažirala da održim seminar o pisanju poslovnih pisama.
Predstavljanje programa „Komercijalizacija inovacija“, srpanj 2001.
U Ministarstvu za obrt, malo i srednje poduzetništvo održano je predstavljanje programa „Komercijalizacija inovacija“. U ime Ministarstva Program su predstavljali zamjenik ministra Ivan Knok i njegovi suradnici. Bili su nazočni i vodeći ljudi Hrvatskog saveza inovatora, a bili smo nazočni i mi i naši poduzetnici inovatori koji su predstavili svoje inovacije.
Zamjenik ministra Ivan Knok sa suradnicima i vodećim ljudima Udruge inovatora Hrvatske
Poduzetnik Zvonimir Viduka predstavlja svoje poduzeće i svoje inovacije
Došla je Anita Brajković, kolovoz 2001.
Nakon 3 godine Marija Lukić nas je napustila 1.8.2001. godine.
Raspisali smo natječaj i 20.8.2001.godine došla je Anita Brajković koja se kao ekonomistica specijalizirala za marketing. Pokazala se kao odgovorna, komunikativna, marljiva i pouzdana osoba.
Budući da su se djelatnosti Tehnološkog parka stalno proširivale, a posebno se intenzivno proširivala poslovna edukacija, povećao broj seminara, povećao broj raznih događaja na koje smo pozivali medije, a počeli smo s izdavanjem knjiga, Anita Brajković bila je zadužena za marketing, organizaciju seminara, izdavaštvo i odnos s medijima.
Anita Brajković,
Na seminarima je držala temu „Kako predstaviti sebe i svoje poduzeće“. Ta tema je poduzetnicima bila zanimljiva i korisna, jer je veoma važno kako se predstaviti na tržištu i stvoriti pozitivan dojam o sebi, a poduzetnici često nisu vješti u tom predstavljanju.
Jednom nas je zamolila za pomoć jedna mlada poduzetnica koja nije bila iz Tehnološkog parka. Bila je vlasnica poduzeća za pružanje usluga čišćenja, učlanila se u udrugu poslovnih žena i na sastanku udruge u Hotelu Intercontinental trebala se predstaviti ostalim članicama udruge. Bojala se javnog nastupa, imala je veliku tremu, nije to još nikada radila, nije znala što da radi i bojala se da će se obrukati. Odlučili smo joj pomoći i dobro ju pripremiti. Otišli smo u našu sobu za seminare i ona je pred nama počela vježbati svoj nastup, mi smo joj davali upute, ispravljali smo ju, mnogo puta je ponavljala svoj nastup, postojala je sve bolja, sigurnija i dobila je samopouzdanje. Kada smo nakon više od dva sata bili gotovi, znali smo da će njezin nastup biti uspješan. Otišla je u Interconti i nakon svog nastupa javila nam je: „Bila sam odlična. Hvala vam.“
Dolaskom Anite Brajković bilo nas je troje u Tehnološkom parku.
Saša Grozdanić, Marijan Ožanić i Anita Brajković
Kada se udala Anita je postala Brajković Skoko.
AUTOWEB je dobio priznanje
Poduzeće AUTOWEB d.o.o. iz Tehnološkom parku je na „VIDI“ natječaju 2001. godine ušlo u Top deset, a po broju glasova publike u konkurenciji preko 800 web stranica nalazilo se na šestom mjestu.
Seminari za poduzetnike, 1999., 2000. i 2001. godine
- U 1999.godini održali smo 5 seminara za poduzetnike na kojima je bilo 137 polaznika.
- U 2000.godini održali smo 11 seminara za poduzetnike na kojima je bilo 145 polaznika.
- U 2001.godini održali smo 6 seminara za poduzetnike na kojima su bila 72 polaznika.
Započeo Projekt ISO 9000, listopad 2001.
Jedan od projekata koji su originalno kreirani i organizirani u TPZ-u u cilju povećanja konkurentske sposobnosti poduzetnika je projekt koji smo nazvali Projekt ISO 9000.
U tom projektu smo na nov način, sustavno i organizirano po posebnom programu pomagali malim poduzetnicima da uspostave sustav upravljanja kvalitetom prema ISO 9001:2000.
To je bilo u vrijeme kada je Sustav upravljanja kvalitetom prema toj ISO normi i certifikat za taj sustav kvalitete sve više postajao nužan preduvjet za ozbiljan nastup poduzetnika na domaćem i stranom tržištu. Međutim, mali poduzetnici nisu bili jako zainteresirani za uvođenje sustava ISO 9000. Jedan je razlog bio što nisu smatrali da im je to nužno u poslu. Neki poduzetnici su mi rekli: „Ni jedan posao nisam izgubio, jer nemam ISO, a ni za jedan mi ISO nije bio uvjet.“
Na to sam im rekao: „Ubrzo će se to promijeniti i za svaki ozbiljan posao biti će postavljen uvjet da, pored ostalog, imaš ISO certifikat.“
Drugi razlog što mali poduzetnici nisu htjeli uvoditi sustav ISO 9000 bio je što je postupak uspostave sustava bio jako skup. Uvodio se individualno u svakom poduzeću posebno i cijena je bila visoka. Zato smo uveli novi način s istovremenom edukacijom skupine od 10 poduzetnika i značajno snizili cijenu i to smo nazvali Projekt ISO 9000.
Tijekom godina vodili smo niz takvih projekata i nazvali smo ih ISO-1, ISO-2, ISO-3, itd.
Opis Projekta
Projekt je organiziran tako da se radilo timskim radom u skupini od 10 do 20 poduzetnika.
Projekt je imao nekoliko faza:
- FAZA I. - INFO SEMINAR (osnovno informiranje o sustavu upravljanja
kvalitetom i o načinu djelovanja Projekta)
- FAZA II. - PRIPREMA SUSTAVA (edukacija, izrada dokumentacije,
osposobljavanje internih auditora)
- FAZA III. - UVOĐENJE SUSTAVA
- FAZA IV. - PROVJERA SUSTAVA
- FAZA V. - CERTIFICIRANJE SUSTAVA
Cijeli projekt s edukacijom, radionicama, tečajem za interne auditore i konzultacijama do samog certificiranja trajao je 100 sati, tijekom prosječno 6 mjeseci. U Projekt ISO 9000 mogli se uključiti samo oni poduzetnici koji su aktivno koristili internet.
Partner Tehnološkom parku u izvođenju projekta bila je konzultantska tvrtka DEKAFORM d.o.o.
Voditelji Projekta i konzultanti bili su vrhunski stručnjaci s velikim iskustvom u praksi i uvođenju sustava kvalitete kod malih poduzetnika.
Prvi Projekt ISO-1 je započeo 6.10.2001. godine i na njemu smo testirali način rada. U tom prvom projektu sudjelovalo je 10 poduzeća iz Tehnološkog parka.
U jesen 2002. godine taj naš prvi projekt je završio i prva skupina poduzetnika zajedno s Tehnološkim parkom dobila je certifikate.
Jedne subote navečer nazvao me jedan poduzetnik kojeg nisam poznavao i rekao mi: „U ponedjeljak moram poslati ponudu za jedan ozbiljan posao i treba mi ISO certifikat. Možete li mi ga osigurati preko vikenda?“
„Nažalost, to tako ne ide. Proces edukacije i pripreme traje oko 6 mjeseci i to se ne može napraviti preko vikenda,“ rekao sam mu.
Vjerojatno je ipak negdje uspio dobiti certifikat preko vikenda, ali su takvi „ubrzani“ postupci nagrizali autoritet i vrijednost tih certifikata. U posao su se počeli ubacivati razni „padobranci“ koji su rušili kvalitetu tog posla i činili sve da bi dobili posao. Ozbiljne firme koje su se bavile poslovima uvođenja sustava ISO 9000 su se žalile na takvu konkurenciju.
Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom u poduzeća u vlasništvu Grada Zagreba
Na inicijativu Istvana Gaala, načelnika Odjela za gospodarstvo u Gradskom poglavarstvu stvarali su se 2000.godine preduvjeti da se u gradskim poduzećima počne ozbiljno raditi na uspostavi sustava za upravljanje kvalitetom. Najprije je gospodin Gaal izradio „Smjernice za kvalitetu usluga“ koje su usvojene na 7.sjednici Gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 27.srpnja 2000.godine. U Zaključku dokumenta koji je potpisao Gradonačelnik Milan Bandić težište se stavlja na razumijevanju i udovoljavanju korisnikovih potreba. Kvalitetom usluga trgovačkih društava u vlasništvu Grada Zagreba smatra se udovoljavanje opravdanim zahtjevima korisnika usluga.
Dio zaključka dokumenta „Smjernice kvalitete usluga“ od 27.7.2000.
Tim dokumentom su se javna poduzeća obvezala na provedbu „Smjernica za kvalitetu usluga“. To je zahtijevalo veliku promjenu u ponašanju i djelovanju pa je bilo važno sva gradska poduzeća detaljno informirati o važnosti tog dokumenta. Zato je gospodin Gaal osobno, pojedinačno razgovarao sa svim direktorima i pravnicima. Rezultat je bio - trećina direktora je razumjela i dobro realizirala sve što je Smjernicama zahtijevano (npr. GPZ, GSKG), trećina je s mukama nešto napravila, a trećina niti je znala, niti je htjela išta napraviti (npr. ZET).
U skladu s navedenim Zaključcima, odnosno odredbama Politike kvalitete za Trgovačka društva u vlasništvu Grada Zagreba, sva poduzeća u Gradu Zagrebu počela su uvoditi sustav upravljanja kvalitetom. Zato je Tehnološki park, nakon korisnih iskustava koja su stečena u Projektu ISO 9000 za male poduzetnike, ponudio svoje usluge gradskim poduzećima.
Uvodili smo sustav upravljanja kvalitetom u poduzećima Čistoća d.o.o., Vladimir Nazor d.o.o. i Zoološki vrt Grada Zagreba d.o.o. te u Gradskom uredu za gospodarstvo Grada Zagreba.
Izvješće o rezultatima u 2001.
Na kraju svake godine razgovarali smo sa svakim poduzetnikom koji nam je govorio o rezultatima koje je postigao te godine. Zanimali su nas razvoj novih proizvoda, dobiveni patenti, nagrade, zapošljavanje novih djelatnika i izvozni rezultati.
Posebno uspješna je bila 2001. godina.
Te godine su poduzetnici u Tehnološkom parku proizveli 42 nova proizvoda kao rezultat vlastitog razvoja. Veliki dio proizvoda bili su s područja informatike i softvera te elektronike.
Zanimljiv je bio proizvod „Magnetski pogon za prekidač srednjeg napona“. Razvio ga je i proizveo Željko Dujmović, direktor poduzeća MIKROTREND za jedno Končarevo poduzeće iz Borongaja u Zagrebu. Novim high-tech proizvodom zamijenjen je u rasklopnim postrojenjima stari, glomazni prekidač s mehaničkim pogonom.
Magnetski pogon za prekidač srednjeg napona.
Desno je novi prekidač s elektronikom, a lijevo je stari prekidač s mehaničkim pogonom.
Poduzetnici u Tehnološkom parku su u 2001.godini zaposlili 30 djelatnika. Većina djelatnika, 85% bili su visoke stručne spreme.
U svim poduzećima u TPZ-u u 2001.godini radilo je ukupno 87 djelatnika.
Ostvaren je izvoz u veliki broj zemalja.
2002.GODINA
U 2002. godini, 1.siječnja uvedena je u zemljama Europske unije nova valuta euro u papirnatim novčanicama i kovanicama.
(Izvor slike: https://www.istriaterramagica.eu/...)
Od 8. do 24.veljače održane su Zimske olimpijske igre u Salt Lake City. Janica Kostelić je 14.veljače osvojila prvu hrvatsku medalju na Zimskim olimpijskim igrama – zlato u skijaškoj kombinaciji za žene.
U Haagu je 12.veljače započelo suđenje Slobodanu Miloševiću.
Umro je 11.ožujka FranjoKuharić, hrvatski kardinal.
Sprovod kardinala Franje Kuharića
(Izvor slike:https://www.nacional.hr/feljton-dnevnicki-zapisi-o-zadnjim-susretima-kuharica-i-tudmana/)
Na čelu Grada Zagreba došlo je do smjene. Gradonačelnik Milan Bandić je podnio ostavku i 1.ožujka 2002.godine gradonačelnica je postala Vlasta Pavić. Tu funkciju je obavljala do 15.svibnja 2005. godine, kada je gradonačelnik ponovno postao Milan Bandić
Priprema za proširenje Tehnološkog parka, siječanj, 2002.
Tijekom godina uvijek se kao ograničavajući faktor razvoja Tehnološkog parka pokazao prostor. Zgrada u Drvinju je ubrzo postala premalom za milijunski grad i sputavala je poduzetnike u njihovom razvoju unutar Parka. Stalno se razmišljalo o pronalaženju novog prostora u Zagrebu koji bi omogućio daljnji rast i razvoj. Krajem 2001.godine pojavio se prijedlog organiziranja poduzetničkog inkubatora „Prva šansa“ na Zagrebačkom velesajmu u jednom praznom paviljonu. Detaljnija analiza je pokazala da paviljoni na Velesajmu nisu najbolje rješenje.
Tada je na 33.sjednici 28.siječnja 2002.godine Gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnicom Vlastom Pavić razmotrilo idejni projekt proširenja Tehnološkog parka Zagreb, a 14.veljače 2002.godine Gradsko poglavarstvo donijelo je Zaključak kojim podržava projekt proširenja Tehnološkog parka Zagreb i zadužuje Gradski ured za gospodarstvo za organizaciju daljnje razrade i pripreme konačnog projekta.
Tada smo s predstavnicima Gradskih ureda, za gospodarstvo i za izgradnju grada obilazili razne lokacije po Zagrebu koje su nam predlagali za tehnološki park. Sjećam se da je jedna lokacija bila i u halama tvornice „Munja“.
A ja sam se najviše oduševio s lokacijom Grada mladih u Granešini, na obroncima Sljemena, na sjeveroistočnoj periferiji Zagreba u kojem je smješteno poduzeće „Vladimir Nazor“, za organizirani odmor djece. To je bio nekadašnji Pionirski grad. Sve mi je izgledalo idealno za tehnološki park. U prostranom parku i šumi, daleko od buke velikog grada smjestila se velika zgrada u kojoj bismo mogli organizirati poslovne prostore, a oko zgrade u šumi su bili mnogobrojni paviljoni (prazni) u kojima bi mlade poduzetničke obitelji mogle stanovati. Sve je bilo previše lijepo i idealno da bi bilo ostvarivo. Ta ideja se nije ni razmatrala.
Grad mladih u Granešini
(Izvor slike: https://www.nazor.hr/...)
Grad mladih u Granešini
(Izvor slike: http://licegrada.hr/...)
U obilasku svih lokacija s nama je uvijek išao i puno truda uložio načelnik iz Ureda za gospodarstvo, Ištvan Gaal.
Nismo nalazili zadovoljavajuću lokaciju pa smo 27.prosinca 2002.godini uputili pismo gradonačelnici Vlasti Pavić s obrazloženjem potrebe da se proširi Tehnološki park Zagreb na novu lokaciju (lokacija nije definirana).
Proširenje na novu lokaciju omogućilo bi proširenje djelatnosti Tehnološkog parka i novu organizaciju, zadržavajući osnovne kriterije za prijem poduzetnika u Tehnološki park, a to su razvoj proizvoda, inovativnost, visoke tehnologije i razina izvrsnosti.
Očekivali smo puno od odluka i podrške Gradskog poglavarstva. Nadali smo se, naivno, da će Tehnološki park Zagreb d.o.o. završiti jednu fazu razvoja i početi se pripremati za sljedeću u kojoj će djelovati na većem prostoru, imati veće mogućnosti djelovanja i pružanja potpore većem broju poduzetnika.
Opet smo se prevarili, ali smo 2002., 2003. i 2004. godinu ozbiljno radili na realizaciji projekta.
Došao je UTILIS d.o.o., travanj 2002.
Informatičko poduzeće UTILIS d.o.o. osnovano je 24.4.2002. godine i došli su u Tehnološki park 1.10.2002. godine. Osnivači poduzeća su bili Goran Polonji, Zdenko Čorić i Davor Vinčić. Davor Vinčić ih je nakon nekog vremena napustio, ali su i dalje ostali u prijateljskim odnosima. Goran Polonji se u mladosti bavio veslanjem, a kada je postao poduzetnik nastavio je veteranskim veslanjem. Zdenko Čorić se bavio letenjem u malim avionima.
Tim UTILISA, Goran Polonji, sjedi prvi s lijeva, kraj njega je Davor Vinčić, kod osnivanja treći partner u poduzeću. Zdenko Čorić, stoji prvi s desna sa suradnicima.
O počecima UTILIS-a pričao mi je Zdenko Čorić u utorak, 5.svibnja 2015.godine u mojoj emisiji „ARGUMENTI“ na Hrvatskom katoličkom radiju:
„Goran i ja smo se upoznali još za studentskih dana. Bili smo cimeri u domu. Naše zajedničko druženje nastavilo se i dalje kroz zajednički posao, kumstva i prijateljstvo. Već za vrijeme fakulteta razmišljao sam o poduzetničkim mogućnostima, ništa se od toga tada nije realiziralo, za neke stvari je još bilo prerano. Kad radite kod nekoga, uvijek vam se čini da bi neke stvari trebalo napraviti drugačije, bolje. A kada uđete u poduzetništvo, shvatite da mnoge stvari koje su vam se činile da su se mogle bolje napraviti nisu mogle, jer opcije nisu postojale i onda imate puno više razumijevanja za bivše poslodavce. Ali to je normalan proces stjecanja iskustva i učenja.
Mi smo UTILIS pokrenuli 2002.godine u dnevnom boravku i kuhinji stana koji sam ja imao u najmu. Prve nego smo osnovali firmu napravili smo listu kontakata, svih ljudi koje poznajemo, gdje bi mogli biti „što se kaže kruha“, gdje su mogle biti nekakve potrebe za našim uslugama. Međutim, od svih kontakata koje smo rangirali s visokom vjerojatnošću nekakvog dobivanja posla, manje-više ništa nije urodilo plodom. Posao je došao od nekih rubnih kontakata koje smo stavili tek tako na listu.
Tako je došao i prvi kontakt preko kolega s kojima smo radili u Švicarskoj. Naime, ja sam u međuvremenu neko kraće vrijeme živio u Švicarskoj i vratio se. U jednom trenutku neki od tih kontakata su trebali rješenja koja u firmi nisu mogli kvalitetno riješiti. Znači, malo preporuka, malo veliki angažman s naše strane da opravdamo povjerenje i tako je krenulo. S našim dugogodišnjim partnerom iz Geneve gospodinom Rolphom Bossom surađujemo od samog početka. To je suradnja koja se temeljila na jednom đentlmenskom dogovoru uz kavu koji smo nakon par godina formulirali u ugovoru koji na kraju nije nikada nije potpisan, a poštuje se do zadnjeg slova. Ako naletimo na neku situaciju koja nije predviđena u ugovoru sve to riješimo na jedan lijep način. Pokazalo se da postoje ljudi s kojima možete raditi, a da si ne morate čuvati leđa.
U Tehnološki park smo došli u jesen 2002.godine. U to vrijeme je u Tehnološkom parku bila firma ENVOX u kojoj je radio moj dobar prijatelj s faksa i od tada smo u Tehnološkom parku i ne damo se van.
Oko 80% naših prihoda ostvarujemo na stranom tržištu. I u Hrvatskoj imamo vrlo vrijedne i kvalitetne klijente, puno renomiranih firmi. S mnogima smo kroz niz godina uspostavili odnose koji nisu više samo poslovni.
Prošli smo one faze - prve dvije godine su najteže, pa prvih pet godina su najteže, pa treba preživjeti prvih deset godina, pa sada čekamo sljedeću stepenicu.
UTILIS se primarno bavi razvojem softvera, a iz tog je proizašla jedna druga djelatnost, a to su konzalting usluge koje su vezane uz sigurnost poslovanja na internetu, odnosna informacijske sigurnosti. Kada primarno radite web aplikacije kao što ih mi radimo, tada je sigurnost neodvojiva od koncepta web aplikacija. To radimo od 2002.godine.
Izrađujemo softvere po mjeri i iskristalizirali su se neki proizvodi. Jedan od njih je naš HEFESTO, to je softver za upravljanje održavanjem u industriji, koga sada koriste neke značajne firme u Hrvatskoj, kao što su KONČAR-Distributivni i specijalni transformatori, Alsthom, Koestlin, neke u Sloveniji. To su vrhunski organizirane firme, uspješne na svjetskom tržištu. Taj softver omogućuje bolju organizaciju održavanja, svih aktivnosti i informacija vezanih uz održavanje i ključnih pokazatelja službe održavanja i smanjuje troškove. Taj softver smo razvijali nekoliko godina. Imamo vrlo prestižne i vrlo zadovoljne klijente.
Ja se uz informatiku bavim i letenjem, što je bio moj dječački san. I to me jako veseli.
Goran i ja dobro surađujemo, možda i zbog toga što smo dosta različiti i često smo bili u situacijama da smo različito gledali na neke stvari. A ta različitost je u stvari dobra. U svim tim raspravama polazimo od toga da i jedan i drugi i firmi i jedan drugom želimo dobro. I na kraju uvijek nađemo način kako problem riješiti. Kod toga je jako važno i međusobno povjerenje i uvažavanje.“
U studiju HKR-a, u emisiji ARGUMENTI, 5.5.2015.
S lijeva na desno-Marijan Ožanić, voditelj i gosti poduzetnici Zdenko Čorić, UTILIS d.o.o. i Ivica Horvat, direktor i vlasnik poduzeća Plava tvornica d.o.o. iz Virovitice.
Izmjena izjave o osnivanju Tehnološkog parka, srpanj 2002.
Gradska skupština je 3.srpnja 2002.godine donijela odluku o izmjeni izjave o osnivanju trgovačkog društva Tehnološki park Zagreb. Promjene su se odnosile na odredbe o tome tko može biti direktor. Grad Zagreb je 19.7.2002., ovaj put po zastupniku, gradonačelniku Milanu Bandiću opet mijenjao Izjavu o osnivanju društva.
Izmijenjena Izjava upisana je 13.12.2002.godine u sudski registar trgovačkog suda u Zagrebu.
BIOS d.o.o. i Igor Medić, srpanj 2002.
Uvijek smo lijepo surađivali sa svim institucijama za potporu poduzetništvu. A posebno je lijepa suradnja bila s Davorom Begonjom, direktorom riječkog TIC-a, Marjanom Novakom, direktorom MPC-a iz Čakovca i s Igorom Medićem direktorom osječkog BIOS-a. Sva trojica su nam bili dobri suradnici i dragi prijatelji.
Igor Medić, direktor BIOS-a
(Izvor slike: arhiva Igora Medića)
BIOS (Business Incubator Osijek) je ustvari osnovan 1996.godine, ali od 1996. do 2002.godine poslovanje BIOS-a bilo je kaotično i neuspješno. Zato sam 2002.godinu uzeo kao početak normalnog i uspješnog rada, jer je tada BIOS počeo djelovati kao pravi poduzetnički inkubator i obavljati sve funkcije inkubatora.
BIOS je imao nešto drugačiji razvojni put u odnosu na našu, riječku i čakovečku instituciju. Poduzetnički inkubator BIOS Osijek osnovali su 1996.godine Grad Osijek i ETZ d.o.o. iz Osijeka s ciljem podupiranja razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Inicijativa za osnivanje Poduzetničkog inkubatora u gradu Osijeku pokrenuta je od strane ETZ-a d.o.o. krajem 1995. godine. Ideja o projektu inkubatora predstavljena je poglavarstvu Grada Osijeka te je predloženo da ETZ izradi građevinski projekt za izgradnju/rekonstrukciju prostora u kojem će se izgraditi poduzetnički inkubator te da vrijednost izrade navedenog projekta predstavlja ulog u temeljnom kapitalu budućeg društva.
Od osnivanja 1996. do normalnog i uspješnog poslovanja nakon što je Igor Medić 2002.godine postao direktor BIOS je prošao jedno turbulentno razdoblje. Na BIOS je utjecalo Gradsko poglavarstvo Grada Osijeka, Centar za poduzetništvo Osijek, Open Society Institute iz New Yorka, Soros Economic Development Fund, konzultant Krsysztof Zasiadly i prof.dr.Slavica Singer.
Gradsko poglavarstvo je 4.5.2001.godine dodijelilo poslovni prostor u svom vlasništvu na adresi J.J. Strossmayera 341 na korištenje i upravljanje BIOS-u. Novi prostor se sastojao od 8.900 m2 prostora na kojem su bile izgrađene dvije skladišne hale ukupne površine 1000 m2. Navedene hale potrebno je bilo u potpunosti renovirati (struja, voda, grijanje, telefoni, pregradni zidovi, izolacija, kotlovnica, hidranti i sl.).
U „Glasu Slavonije“ 9.4.2002. godine objavljen je članak pod naslovom "Poduzetnički inkubator BIOS - najveći promašaj".
Dana 8.7.2002.godine održana je konstituirajuća sjednica Nadzornog odbora BIOS-a. Na prijedlog članice Nadzornog odbora Slavice Singer za novog direktora Poduzetničkog inkubatora BIOS izabran je Igor Medić. Centar za poduzetništvo se obvezao doznačiti kunsku protuvrijednost 60.000 dolara kao namjensku dotaciju za operativne troškove BIOS-a, a Grad se obvezao da će priskrbiti sredstva potrebna za nužnu adaptaciju poslovnog prostora dodijeljenog Poduzetničkom inkubatoru BIOS d.o.o.
U dogovoru s Nadzornim odborom i Skupštinom BIOS-a 1.10.2002. godine zaposlen je Jean-Pierre Maričić, na radnom mjestu suradnik.
Dana 24.12.2002.godine objavljen je natječaj za prikupljanje zahtjeva za subvencionirano korištenje poslovnog prostora namijenjenog budućim stanarima BIOS-a. Mogućnost prijave imali su zainteresirani poduzetnici koji su željeli pokrenuti proizvodnu djelatnost ili uslužnu djelatnost usko vezanu uz proizvodnju te imaju potencijal za rast i razvoj, a ne obavljaju navedenu djelatnost duže od godinu dana
Na 2.skupštini Udruge hrvatskih institucija za poticanje poduzetništva održanoj u Zagrebu 24.12.2002. predstavljen je Poduzetnički inkubator BIOS, te je postao punopravni član Udruge hrvatskih institucija za poticanje poduzetništva (UHIPP).
"Sada ćemo moći bolje surađivati sa sličnim institucijama u Hrvatskoj i pri tome steći neophodna znanja za kvalitetniji rad u BIOS-u", rekao je Jean-Pierre Igoru nakon povratka iz Zagreba.
(NAPOMENA- tekst o BIOS-u napisan je na temelju magistarskog rada Igora Medića pod nazivom „Institucionalna potpora Start-up poduzetničkim pothvatima na području grada Osijeka - slučaj poduzetnički inkubator Osijek“, iz kolovoza 2004. godine.)
Igora pamtim po njegovoj velikoj energiji, entuzijazmu, stručnosti, komunikativnosti i pozitivnoj energiji koja je zračila iz njega. Bio je vrijedan suradnik i dragi prijatelj. Kada god smo mogli, prenosili smo im naša iskustva, dali im sve dokumente Tehnološkog parka koje smo imali da im pomognemo u izradi njihovih procedura, pravilnika i ostalih dokumenata i sudjelovali na konferencijama koje je organizirao BIOS. Rado smo odlazili u Osijek i surađivali tamo s dragim prijateljima.
Pod Igorovim vodstvom BIOS je postao najbolji i najugledniji poduzetnički inkubator u Hrvatskoj, a 2008. godine je od Ministarstva poduzetništva službeno proglašen za najbolji poduzetnički inkubator.
Kada je 2009. godine Igor Medić napustio BIOS, naslijedio ga je kao direktor Jean-Pierre Maričić, njegov bliski suradnik i naš dragi prijatelj.
Jean-Pierre Maričić
BIOS je u studenom 2016.godine proslavio 20 godina od osnivanja. Nažalost, nisam mogao biti nazočan proslavi i konferenciji pa su mi poslali zahvalnicu i jednu lijepo prijateljsko pismo.
Nagrade i priznanje u 2002.
- Navigo sistem d.o.o. poduzetnika Nevena Čolića dobio je u veljači 2002.godine na Hrvatskom izboru za mobilne uređaje nagradu Zlatni Moby, Specijalno priznanje žirija za CroGuide – Hrvatski softver za GPS uređaje.
Moj Moby bio je u to vrijeme ugledan časopis o mobilnim komunikacijama.
Nagrada Zlatni Moby za Navigo sistem Nevena Čolića
- AutoWeb d.o.o. Krešimira Prtenjaka osvaja eminentnu nagradu kompjutorskog časopisa „BUG“ u kategoriji portali/automobili te je tako ušao u „Top 50“ web stranica u Hrvatskoj.
- AutoWeb d.o.o. izabran je za sudjelovanje u najvećem svjetskom istraživanju interneta „Internet Monitor“, što je iznimno priznanje, u kojem sudjeluje oko 2000 web stranica iz cijelog svijeta, a svega osam webova iz Hrvatske (HT hinet, Iskon, Globalnet, Monitor, Sportnet, HRT, Slobodna Dalmacija i AutoWeb).
- Tomislav Bronzin, CITUS d.o.o. dobio je Microsoftovo priznanje „Microsoft Evangelist of the Year for Croatia“, Umag, 2002. kao najbolji razvojni inženjer i promicatelj znanja u zajednici razvojnog inženjera Hrvatske kao predsjednik Hrvatskog udruženja programera.
Uspjeh poduzeća ALTPRO d.o.o.
Krajem 2002.godine ALTPRO je završio razvoj inovacije, „Brojač osovina“, specijalnog sigurnosnog uređaja za željeznički transport, kojim su se Hrvatske željeznice oslobodile uvoza tih osjetljivih i složenih uređaja. Taj uređaj je naišao na odličan prijem na svjetskom tržištu. S tim proizvodima ALTPRO se svrstao u red malog broja svjetskih proizvođača koji proizvode takve uređaje za potrebe željeznica. Posebno je bitno naglasiti da se ALTPRO danas u stručnoj javnosti smatra jednim od najkompetentnijih proizvođača i poznavatelja sustava detekcije vlaka na svijetu.
Sa svoja dva kompleta sigurnosnih sustava za željeznička vozila i infrastrukturu ALTPRO je u 2002.godini, a i poslije bio jedan od tri proizvođača takvih uređaja u svijetu.
Znak ALTPRO-a postao je poznat u svijetu željezničke industrije
Prvih 8 poduzetnika dobilo je certifikat ISO 9000, listopad 2002.
U jesen, 22. listopada 2002. godine prvih 6 poduzetnika iz Tehnološkoga parka Zagreb u okviru prvog projekta kojeg smo nazvali Projekt ISO-1 dobilo je certifikat upravljanja kvalitetom prema ISO 9001:2000. Do kraja godine certifikat su dobila još dva poduzeća.
Prvih 8 poduzeća bili su Tehnološki park Zagreb d.o.o., Fittich Zg d.o.o., Veski d.o.o., Ergonomika d.o.o., Sial d.o.o., Altpro d.o.o., Citus d.o.o. i Bemass projekt d.o.o.
Poduzeća koja su sudjelovala u Projektu su imala 3-12 zaposlenika. Projekt je započeo 16.11.2001.godine i trajao je oko 11 mjeseci. U početku je u Projektu ISO-1 bilo 10 poduzeća, a onda su dva poduzeća odustala tijekom procesa pripreme.
Nakon toga smo projekte proširili i na ostale poduzetnike Grada Zagreba.
Rezultati Projekata ISO-1:
- TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o. bio je prvo poduzeće u vlasništvu Grada Zagreba koje je dobilo certifikat ISO 9001:2000 (22.10.2002.).
- TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o. bio je u to vrijeme najmanje poduzeće u Hrvatskoj, s tri zaposlena, koje je dobilo certifikat ISO 9001:2000.
- Prvi puta se uspostava sustava upravljanja kvalitetom vodila istovremeno u 10 malih poduzeća.
Certifikat ISO 9000 koji je dobio Tehnološki park
Prvi poduzetnici iz Tehnološkog parka koji su dobili certifikat ISO 9000, listopad 2002..
Do 2004. godine završena su 3 projekta koje smo nazvali ISO-1, ISO-2 i ISO-3. Kroz te projekte je prošlo 35 malih poduzeća iz Tehnološkog parka i s područja Grada Zagreba. Ti projekti su u prosjeku trajali 6 mjeseci.
Primjer plana aktivnosti iz jednog ISO projekta
Program obrazovanja i pripreme je vodio Mladen Meštrović iz poduzeća DEKAFORM d.o.o., a certifikaciju Goran Budiselić iz SIQ-a. Kolege Mladen i Goran su bivši končarevci.
Programi su se odvijali u Tehnološkom parku Zagreb d.o.o., a sufinancirali su ga Grad Zagreb i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.
Financijsko izvješće TPZ-a za 2002.
Nakon što je Grad Zagreb kupio Tehnološki park i uključio ga u svoj Program poticanja razvoja maloga gospodarstva u Gradu Zagrebu, TPZ i poduzetnici dobili su znatniju potporu. Financijska se slika značajno promijenila:
- Prihod ……………………………………… . 1.538.766 kuna
- Rashod ……………………………………….. 1.498.924 kuna
- Dobit nakon oporezivanja ………………… ….. 24.687 kuna
NAPOMENA: Tehnološki park je potporna institucija i nije mu za cilj ostvarivati neku značajniju dobit, a većina financijske potpore, od subvencije najma do potpore za inovacije, ide kroz Tehnološki park direktno poduzetnicima.