20. 04. 2022
Rudi Aljinović – Priča o mom životu i stripu – Sjećanja jednog stripoljupca (III.DIO)
U trećem dijelu svoje autobiografije Rudi Aljinović govori o vremenu od 1969. do 2022. godine. Govori o rubrici „Sastanak s Lastanom“ koju je pisao desetak godina, o stripovima za koje je pisao scenarije i o crtačima s kojima je radio. Govori o svom zadnjem stripu i o novoj generaciji hrvatskih crtača stripova koje jako cijeni.
„Otok s blagom“, posljednji strip za koji je scenarij napisao Rudi Aljinović.
„Sastanak s Lastanom“, 1969.-1979.
Lastana sam radio 10 ili 10.5 godina u Modroj lasti. Ja sam došao na zamisao da pišem Lastana i osmislio sam rubriku. Ideja je bila da se napravi rubrika za komunikaciju čitatelji - redakcija. I da netko odgovara na pitanja djece i daje im korisne savjete za život. Urednik Modre Laste bio je Dragutin Brigljević i on je predložio da se taj lik zove Lastan. Lastana je nacrtao Ivica Bednjanec. Klinci su počeli masovno pisati pisma Lastanu i rubrika je bila jako popularna.
Modra Lasta nastala je od lista Djeca za djecu koji je pokrenuo otac mog najboljeg prijatelja, Sabolović. On je bio predratni učitelj, osnivao je školske zadruge,
Sada Modra Lasta izlazi jedno mjesečno, a u moje vrijeme je izlazila 2 put mjesečno.
Naslovnica Modre laste br. 2, od 15.9.1969. u kojoj je počeo izlaziti „Sastanak s Lastanom.“
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Početak pisanja rubrike „Sastanak s Lastanom“. (Prvi ili drugi Lastan).
Objavljeno u Modroj lasti br. 2 od 15.9.1969.
Lastana je ilustrirao Ivica Bednjanec.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Lastan iz Modre laste br.6 od 15.11.1969.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Poziv Lastana čitateljima da mu se javljaju s pitanjima objavljen u Modroj Lasti br.1 od 1.9.1970.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
„Sastanak s Lastanom“ s puno pitanja i odgovora objavljen u Modroj lasti“ br. 1 od 1.9.1970. godine.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
„Mini šale“, 1969./70
Mini šale objavljene u listu „Izviđač“, zima 1970. godina.
Pretpostavljam da bi to bile mini šale navedene u Stripografiji.Autori, ni šale ni crteža nisu navedeni.
Crtež je vjerojatno izradio Ratko Srezović, jer je on naveden u Impressumu kao karikaturist, a autor šala bi mogao biti Rudi Aljinović
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Impressum lista „Izviđač“, zima 1970.
Glavni urednik je Rudi Aljinović, a karikaturist Ratko Srezović.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Strip „Mikrob protiv huligana“, 1969./70.
Ratko Srezović je bio đak Škole primijenjene umjetnosti. Išao je u isti razred s Lordanićem. Bio je vrlo marljiv u crtanju, imao je preciznu liniju, što je jako važno u stripu. Družio se s Lordanićem.
Bio je boležljiv dečko, stanovao je na tadašnjem Trgu Republike 6, iznad onog prolaza prema tržnici. Htio je crtati stripove, ali sam nije imao nikakve ideje. Nije imao mašte. Nije bio u stanju kao Beker sam izmisliti neki sadržaj. Uvijek je tražio precizan scenarij. Pitao sam ga: „Bi li ti volio više raditi strip sa Divljeg Zapada ili o pustolovinama djece?“
Onda bi on rekao: „Napiši što hoćeš.“
Obolio je, bio je psihički bolestan i prestao crtati.
On je bio dijete rođeno u centru grada, stanovali su na sjevernoj strani Jelačićevog trga. A sva djeca koja su tamo rođena su bila osjetljiva. Nije tamo imao travnjak da igra nogomet, kao mi na Trešnjevci.
Početak stripa „Mikrob protiv huligana“.
Strip je počeo izlaziti u „Modroj lasti“ br. 2 od 15.9.1969.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Dvije stranice, table stripa „Mikrob protiv huligana“
Lijeva tabla je iz Modre laste br. 2 od 15.9.1969., a desna je iz Modre laste br. 12 od 15.2.1970.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
List „Izviđač“, urednik Rudi Aljinović, 1969.- 1984.
Nekoliko brojeva časopisa „Izviđač“, osnovanog 1969. godine. Prvi lijevo je prvi broj.
List „Izviđač“ je bio list za vođe izviđača. Osnovan je 1969., izlazio je do 1984.
Urednik je bio Rudi Aljinović.
(izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Prvi broj časopisa „Izviđač“, proljeće 1969. godine.
(izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Redakcija časopisa „Izviđač“.
Rudi Aljinović je glavni odgovorni urednik.
(izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Na zadnjoj stranici „Izviđača“ objavljivan je jedan strip. Nisu navedeni autori stripa, ni scenarist ni crtač (MAB ?).
(izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Traži se dječak“, 1970./71.
Strip „Traži se dječak“ izlazio je u Modroj lasti od broja 1, iz 1.9.1970. godine do a 19-20 od 1./15. lipnja 1971.
Bednjanec[1] je bio jako dobar kao suradnik, jako dobro smo surađivali. Završio je ŠPU. Dok je bio vrlo mlad imao je jako lošu naviku, volio je popiti. Ali, kada se oženio i dobio dijete, bilo je s tim gotovo i posvetio se obitelji. Nakon djevojčice dobio je, čini mi se, blizance. Trebao je zarađivati za obitelj.
Bio je jako posvećen poslu, bio je zaljubljen u svoj posao.
Jako puno je radio za Modru lastu.
Modra lasta je u početku izlazila pod nazivom „Djeca za djecu“ i te novine su samo djeca ispunjavala. Pa 'ko će to čitati, kaj djeca za 8. mart pišu pjesme o majci. Pa koga to zanima. To smo već pročitali tisuću puta.
Prvi stripovi su mu bili najkvalitetniji. Kada je počeo dobivati puno posla uzeo je dva pomoćnika, talentirane školarce iz Škole primijenjene umjetnosti. Prvi pomoćnik mu je bila kasnija supruga. Rekao im je: „Ja ću nacrtati glavne likove i rad s glavnim likovima, a ti se bavi plotovima u pozadini, nacrtaj u pozadini i Sljeme, ako se strip događa u Zagrebu. Ako će biti masovka, to ćeš ti napraviti, a ja ću doraditi.“
Mislim da je Bednjanec prvi crtač u Hrvatskoj kojega znam, uveo sustav „kolektivnog rada“. Ne, ne, prvi je počeo Maurović.
Bednjanec je živio u središtu grada, na Jelačićevom trgu 15, u dvorišnoj zgradi na prvom katu. Nije bio problem pozvati ga na piće: „Dođi tu u Gradsku kavanu ili u kafić u tvojoj zgradi.“
Ivica Bednjanec (1934.-2011.)
(Izvor slike: https://www.stripovi.com/...)
Autoportret Ivice Bednjanca
Objavljen u Modroj Lasti br.1 od 1.9.1965. godine.
(izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Temu za strip „Traži se dječak“ sam našao u mojoj neposrednoj okolini, u obitelji. Moja sestra je živjela na Kvaternikovom trgu. Imala je četvero djece. Bile su tri djevojčice i dječak. Najstariji Bruno bio je srednjoškolac. Najstarija djevojčica je pazila na svoje dvije male sestre.
Jednog su dana bile na kupanju na bazenu
U Zagrebu je bilo nekoliko dječjih kupališta, pri obdaništima, dječjim domovima, školama. Poslije su sva ta kupališta redom zatvarana iz higijenskih razloga, jer nije bilo u njima tekuće vode, nije se voda često mijenjala. Onaj bazen u školi na Selskoj cesti napunio se početkom tjedna i voda se nije mijenjala do petka.
Moja sestra i njezin muž dopustili su onoj najstarijoj koja je imala 13-14 godina da vodi svoje dvije mlađe sestre od 5 i 4 godine na kupanje na bazen, vjerojatno gore na Šalatu. Kada im je bilo dosta kupanja, mlađe curice su htjele ići doma. Ona najstarija koja ih je trebala čuvati nije dobro pazila i dvije male klinke su otišle doma same. I sada je nastala panika. Ova najstarija curica je mislila da su se utopile. Lutala je i tražila sestre. A ove klinke su upamtile put i same došle doma.
Iz toga sam napravio priču za strip.
To je bila osnovna tema, ali, naravno, ja nisam prepričao događaj već je zamisao bila da se neko dijete izgubilo i da se oko toga može razviti prava pustolovna priča.
Scenarij sam napisao dok sam bio u vojsci.
Članak Veljka Krulčića o Ivici Bednjancu objavljen u Modroj lasti br.1 od 1.9.1965. godine.
(izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Početak, prva tabla stripa „Traži se dječak“ iz Modre laste br. 1 od 1.9.1970. godine.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Nekoliko pasica stripa „Traži se dječak“ iz Modre laste br. 4 od 15.10.1970.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Završetak stripa „Traži se dječak“ objavljen u Modroj lasti, dvobroj 19-20 od 1. i 15. lipnja 1971.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Strip šale „Fućko“, 1971.
U Britaniji je izlazio časopis "Gol", bio je posvećen isključivo nogometu. A kod nas je licencno otkupljen. Onda su za volju starim ljudima umetnuli i pasicu s junakom koji se zove Fućko o golfu ili kriketu. To smo radili Srezović i ja. Ali to je bilo strano tijelo. Ako je cijeli strip, 16 stranica posvećen nogometu, zašto da se tu sada umiješa jedan pasica iz golfa.
List Gool je kratko izlazio.
Nogometni strip-magazin „GOOOL!“ izlazio je u Zagrebu 1971. godine, od ožujka do srpnja.
Izdavač je bio Vjesnik. Izašlo je samo 18 brojeva.
(izvor slike: http://skab612.com/...)
Knjižica „Izviđač u prirodi“, 1975.-1990.
Popularna knjižica Rudija Aljinovića koja je imala 6 izdanja.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Foto-strip „Šišićeva 2-10“, 1982.
Strip „Šišićeva 2-10“ izlazio je 1982. u posebnom izdanju na okruglu godišnjicu izlaženja lista Pionir.
Strip „Mikrobov prvi let“, 1983.
Izviđačke novine „Mi mladi“, br.9, iz travnja 1983. godine u kojima je počeo izlaziti strip „Mikrobov prvi let“.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Mikrobov prvi let“, objavljen u časopisu Mi mladi, 1983. godine.
Strip je po scenariju Rudija Aljinovića crtao Ratko Srezović.
Lijevo br. 9, iz siječnja 1983., a desno nastavak objavljen u br.12. iz travnja 1983.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Izviđačke zgode“, 1983.
Članak u novinama „Mi mladi“, 1984.
Članak objavljen u 28. broju novina „Mi mladi“, u listopadu 1984. godine.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Bobo budi dobar“, 1985.
To je bio događaj s gradskog pločnika. Strip mora imati zanimljivu priču sa što napetijom pustolovinom.
Bešlić[2] je bio školarac iz ŠPU. Imao je veliku želju raditi stripove i učiti. Mi stariji smo svakom početniku kojem smo mogli nazrijeti talent dali neke pokusne radove. Neka prvo nacrta jednu „šlajfnu“ u 4 slike pa bumo vidli. Ako bi to imalo jedan profesionalni nivo, uvrstili bismo ga u list.
Strip je uživao veliku popularnost i talentirani crtači koji su voljeli strip obilazili su novinske redakcije i tu i tamo su uspjeli plasirati nekakav crtež, ilustraciju uz neki članak. Dolazili su u redakcije bez poziva, nenajavljeno. Tako je i Bešlić kao klinac dolazio u redakciju Plavog vjesnika.
S Bešlićem sam radio samo jedanput.
Mislim da sam ga ja sam pozvao na suradnju.
Stanko Bešlić (rođ. 1955.)
(Izvor slike: http://www.stripforum.hr/leksikon/autori/beslic-stanko/)
Strip „Priče o Rikiju“, 1985.
Serija stripova „Priče o Rikiju“.
Strip „Porječanske aktivnosti“ objavljen je u novinama „Mi mladi“, br. 38 iz rujna 1985., a strip „Nesporazum“ u novinama "Mi mladi" br. 39 iz listopada 1985. godine.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Meksikanac“, 1985.
Dopunjen strip „Meksikanac“ počeo je izlaziti u dvobroju Večernjeg lista od 13. i 14.7.1985., a završio je u dvobroju Večernjeg lista od 2. i 3.11 1985. godine
Bili smo zadovoljni što su se u Večernjaku 1985. godine odlučili štampati novu verziju „Meksikanca“. Nakon verzije Meksikanca koju je Maurović radio za Horizont 1951. godine htjeli smo napraviti što širu verziju Meksikanca Jacka Londona. To je bio jedini razlog. Vidjeli smo da strip u 12-13 nastavaka ne može obuhvatiti sve slojeve Londonove proze. Htjeli smo sačuvati što više detalja i što više slojeva Londonove proze, čak i neka razmišljanja aktera. Bila je potreba da se uz jednu pojednostavljenu verziju iz Horizonta pojavi i jedna šira verzija koja će ići malo dublje u organizam Londonove priče. Nismo radili iz početka već smo samo dodavali naše dodatke. Stari strip je ostao i tekst je ostalo isti, samo smo dodali nešto novog teksta.
Dobro je da se ljudi upoznaju i s jednom i drugom verzijom. Kraća verzija mogla bi ići i u školske udžbenike, jer 13 stranica nije puno. A za sladokusce i za izbirljivije treba napraviti širu verziju. Ta verzija je izlazila u Večernjaku.
Nova verzija nije možda puno dulja, ali je išla više u dubinu Londonove proze.
Meksikanac u Horizontu, 1951., scenarij Krešo Novosel
Horizontov „Meksikanac“ objavljen je 2009. godine u knjizi „Meksikanac i drugi stripovi iz Horizonta“
Strip je prvi put izašao u Horizontu br. 1, od 5.2.1951. godine. Izlazio je do broja 12, od 25. srpnja 1951. godine.
Scenarij je po noveli Jacka Londona napisao Krešo Novosel, urednik Horizonta.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Meksikanac u Večernjem listu, 1985., scenarij Rudi Aljinović
Dvobroj Večernjeg lista od 13. i 14.7.1985. godine u kojem je počeo izlaziti strip Meksikanac.
(Izvor slike: arhiva NSK)
Članak Veljka Krulčića u Večernjem listu od 20. i 21.7.1985. kojim je predstavio strip Meksikanac na početku izlaženja (uz 2. nastavak)
(Izvor slike: arhiva NSK)
Prva stranica, tabla, stripa „Meksikanca“ objavljena u Večernjem listu od 13. i 14.7.1985.
(Izvor slike: arhiva NSK)
Na dnu table je naveden scenarist A. Rudi
Završetak, zadnja tabla stripa „Meksikanac“ objavljen je u Večernjem listi od 2. i 3.11 1985. godine.
(Izvor slike: arhiva NSK)
Strip „Moja ljubavna priča“, 1986.
Strip „Moja ljubavna priča“ objavljen je u časopisu „Mi mladi“, br. 44, ožujak 1986.
Scenarij Rudi Aljinovi, crtač Julije Radilović
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana).
Strip „Oli i ostali“, 1986.-1988.
Strip serija o Oliveru izlazila je u časopisu „Mi mladi“ pod nazivom „Oli i ostali“. Moj naslov je bio „Oli i ostali“ i tako je izlazio u Zagrebu. Ali je Jules mislio dalekosežnije:
„Pa ja moram strip prodati na više mjesta. Oli i ostali je predugački naslov. Za plasiranje u inozemstvu ne može strip biti o dječaku koji se zove Slavko. Nek' se zove Oliver.“
Jules[3] je inzistirao da ima ime Oliver koje ima internacionalni štih da ga može plasirati u inozemstvo. Pod nazivom „Oli i ostali“ ne bi imao isti efekt.
Mislim da je Oliver bolji strip od Baće izviđača. Baća izviđač je bio već nazivom ograničen samo na izviđače.
Julesa sam upoznao kada sam već bio profesionalac, radio sam u Plavom vjesniku, kao vanjski suradnik.
Jules i Rudi Aljinović
(Izvor slike: arhiva Rudija Aljinovića, objavljeno u časopisu KVADRAT, br. 43.)
Žao mi je da je Jules umro. Teško mi je bilo kada sam to čuo.
Serija stripova od jedne stranice na temu izviđača, koja je nakon par brojeva dobila naziv „Oli i ostali“, počela je izlaziti u izviđačkim novinama „Mi mladi“ u broju 46, u svibnju 1986. godine.
Scenarist je A. Rudi (Rudi Aljinović)
Izviđačke novine su izlazile jednom mjesečno, izdavač je bio Savez izviđača Hrvatske.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Izviđačke novine „Mi mladi“, broj 49 iz rujna 1986. godine.
Scenarist se potpisuje pseudonimom Kićo.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Scenarij stripa je napisao Kićo. To je bio, pseudonim Rudija Aljinovića koji je za Julesa Radilovića pisao scenarije za stripove s tematikom izviđačkog života, u pravilu na jednoj tabli.
Kićo je bilo izviđačko ime Rudija Aljinovića.
Još od dječačkih dana Rudi Aljinović je jako volio izviđače i skautski život.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Od broja 51, iz studenog 1986. godine serijal stripova iz izviđačkog života dobio je zajednički
naziv „Oli i ostali“.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Strip „Najmlađi kurir“, 1988.
Strip „Otok s blagom“, 1987./89.
„Otok s blagom“ je zadnji strip koji sam radio. Taj strip sam radio sa Željkom Lordanićem[4]. I Lordanić je bio đak ŠPU. Ti dečki iz ŠPU-a su se nepozvani motali po redakcijama.
Urednik Modre laste Dragutin Brigljević tražio je da Lord i ja napravimo neki strip i mi smo predložili „Otok s blagom“. Svi stripovi koji su izlazili u Modroj lasti bili su ograničeni na izlaženje u jednoj školskoj godini, a „Otok s blagom“ išao je kroz dvije školske godine.
Moja želja je bila raditi „Otok s blagom“. To je jedan od najboljih pustolovnih romana, ako ne i najbolji napisan za mladež. Bio sam svjestan da je ta tema višekratno iskorištena. Moj prvi susret s tim romanom je bio strip „Zlatni otok“ koji je radio Maurović po knjizi još u Zabavniku za vrijeme NDH. Scenarist je bio Fra-Ma-Fu. Knjiga je tada kod nas u Zagrebu izašla pod nazivom Zlatni otok.
Lordanić je bio jako dobar i kao suradnik i kao čovjek.
Željko Lordanić (rođ.1948.)
(Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljko_Lordani%C4%87)
Kada smo započeli i kada smo završili strip, pili smo rum. Spontano smo došli na ideju: „Idemo popiti rum i na početku i na kraju.“
Radili smo strip o gusarima, a gusarsko piće i piće moreplovaca bio je rum. Rum se jedini u vrijeme jedrenjaka nije pokvario na putu od Europe do Amerike.
Početak stripa „Otok s blagom“ Rudija Aljinovića i Željka Lordanića.
Strip je počeo izlaziti u Modroj lasti br. 1, od 1.9.1987.,
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Dvije table stripa „Otok s blagom“ iz Modre laste.
Na lijevoj strani je početak stripa koji je počeo izlaziti u Modroj lasti br. 1, od 1.9.1987., a desno je stranica stripa iz Modre laste br. 13, od 1.3.1988.
Završetak stripa „Otok s blagom“ objavljen u Strip reviji Večernjeg lista br. 96 iz kolovoza 2021. godine.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Rudi Aljinović, Žarko Beker, domaćica izložbe, Lord-Lordanić, s bradom, Tito BIlopavlović i Bednjanec., 1992.
(Izvor: arhiva Rudija Aljinovića, objavljeno u časopisu KVADRAT br. 43, 2020. godina)
Na slici je otvorenje Lordanićeve izložbe (1992.) u Galeriji u Ilici 208, zapadno od Iličkog trga. Galerija nije dugo trajala.
Zadnji strip
Poslije „Otoka s blagom“ više nisam radio stripove. To je tako - jednostavno je tako ispalo. Nije više bilo ponuda i sasvim sam izašao iz toga.
2002., Knjižica „Izviđačke godine"
Knjižica „Izviđačke godine“ posvećena je misiji izviđača i tradiciji dugoj 90 godina.
Urednik je Rudi Aljinović.
(Izvor slike: arhiva Zdenka Horjana)
Rudi Aljinović
Autor karikature je Rudi Stipković
(Izvor slike: http://www.stripforum.hr/...)
2007., Osnovana Udruga prijatelja stripa Stripforum
Ljubitelji stripa na redovitim sastancima u Starom fijakeru u Mesničkoj ulici.
Na tim sastancima je početkom 2007. godine osnovana Udruga prijatelja stripa Stripforum
Rudi Aljinović je sudjelovao u osnivanju udruge. Uz njega su bili Mladen Novaković, Žarko Beker, Oto Reisinger i drugi strip autori i ljubitelji stripa.
(Izvor slike: Strip revija, veljača 2023.)
Kako je nastala Udruga prijatelja stripa Stripforum koja izdaje Strip reviju i mnogobrojne albume stripa.
(Izvor slike: Strip revija, veljača 2023)
2009.-2010., "Povijest hrvatskog stripa" - Strip revija
Od rujna 2009. do srpnja 2010.godine izašla su 4 broja Strip revije u kojima je objavljena antologija hrvatskog stripa, odnosno „letimični pregled povijesnog razvitka stripa u domaćim tiskovinama“.
U prva dva broja objavljena su prva dva dijela Povijesti hrvatskog stripa koju je počeo pisati Rudi Aljinović, ali je, nažalost, obradio samo razdoblje od 1923. do 1948. godine.
U 4. broju objavljen je tekst Rudija Aljinovića „Zaboravljeni strip zaboravljenog autora“ o Petru Zrinskom i njegovim radovima.
U uredništvu Strip revije bila su najuglednija imena na polju stripa.
Glavni urednik je Mladen Novaković zaljubljenik u strip, kolekcionar i veliki poznavatelj umjetnosti stripa, a posebno hrvatskog stripa.
Početak Povijesti hrvatskog stripa Rudija Aljinovića koja se počela objavljivati u 1. broju Strip revije, u rujnu 2009.
(Izvor slike: Strip revija br.1, rujan 2009.)
Drugi dio Povijesti hrvatskog stripa Rudija Aljinovića koji je objavljen u 2. broju Strip revije, u prosincu 2009.
(Izvor slike: Strip revija br.2, prosinac 2009.)
U 4. broju objavljen je tekst Rudija Aljinovića „Zaboravljeni strip zaboravljenog autora“ o Petru Zrinskom i njegovim radovima.
(Izvor slike: Strip revija br.4., srpanj 2010.
2012., Knjiga „Kada je strip bio mlad“, Stripforum
Naslovnica knjige „Kad je strip bio mlad - prilozi za povijest hrvatskog stripa“
Knjigu je izdala Udruga prijatelja stripa Stripforum 2012. godine.
Autori knjige su Rudi Aljinović i Mladen Novaković
Sadržaj knjige „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: knjiga „Kad je strip bio mlad“)
Početak teksta Mladena Novakovića „Hrvatski strip – došao je da ostane“ objavljen u knjizi „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: knjiga "Kad je strip bio mlad")
Početak tekst Rudija Aljinovića „Strip u Hrvatskoj – Zaboravljeno desetljeće“ objavljen u knjizi „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: knjiga „Kad je strip bio mlad“)
Početak teksta Rudija Aljinovića „Kad je strip bio mlad“ o Andriji Mauroviću objavljen u knjizi „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: knjiga „Kad je strip bio mlad“)
U Strip reviji iz veljače 2023. godine Mladen Novaković je opisao kako je s Rudijem Aljinovićem radio na knjizi „Kad je strip bio mlad“, objavljenoj 2012. godini
(Izvor slike: Strip revija“ iz veljače 2023. godine)
Rudi Aljinović, Julio Radilović-Jules i Oto Reisinger 11. listopada 2012. godine prije promocije knjige
„Kada je strip bio mlad“ pred galerijom „Raga“ u Radničkoj cesti 22
(Izvor slike: Promocija: Kad je strip bio mlad – MojStrip)
Oto Reisinger na promociji knjige „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: Promocija: Kad je strip bio mlad – MojStrip)
Promocija knjige „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: Promocija: Kad je strip bio mlad – MojStrip)
Rudi Aljinović govori na promociji knjige „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: Promocija: Kad je strip bio mlad – MojStrip)
Rudi Aljinović i Oto Reisinger na promociji knjige „Kad je strip bio mlad“
(Izvor slike: Promocija: Kad je strip bio mlad – MojStrip)
2015., Uz nagradu za životno djelo „Andrija Maurović“
Rudi Aljinović u svom stanu u Voltinom naselju.
Vjerojatno 2015. godina.
(Izvor slike: arhiva Rudija Aljinovića, objavljeno u časopisu KVADRAT, br. 43, 2021.)
Slikano je u mom stanu. Iza mene je moja knjižnica. U našoj kući se uvijek puno čitalo. Tata je mnogo čitao, kupovale su se novine.
Možda je to bilo povodom Maurovićeve nagrade.
Rudi Aljinović, ispred ulaza u zgradu u Voltinom, kolovoz 2015. godine.
(Izvor slike: https://www.jutarnji.hr/...)
Neki novinari, vjerojatno Jutarnjeg lista, tražili su me da izađem iz kuće. Vidi se da poziram. Ispratio sam novinare koji su me intervjuirali, vjerojatno u kolovozu 2015., kada sam dobio nagradu “Andrija Maurović“ za životno djelo na području hrvatskog stripa.
Tada se ponovo probudio interes za mene.
Mnogo mladih talenata
Ono što me ispunjava velikim zadovoljstvom je da strip scena u Hrvatskoj nikada nije bila tako bogata talentima i tako jaka kao sada. Nikada nije bilo toliko mladih i toliko darovitih crtača kao sada. A vidljivo je to zato što veliki broj crtača radi za inozemstvo.
Jer, sjetimo se, prije Drugog svjetskog rata bila su svega dva, tri autora - Maurović, Neugebauer, Bis. Druga generacija u kojoj su bili Radilović, Beker, Svirčić, Delač, Dovniković, opet nije bila tako brojna.
A danas imamo brojne vrhunske svjetske autore.
Šteta je što većina tih stripova koje naši dečki rade za inozemne izdavače, kod nas nikada neće ugledati svjetlo dana. (Izvor: KVADRAT, br. 43, 2020.)
2021., „10 pitanja Rudiju Aljinoviću“, srpanj 2021.
U Strip reviji Večernjeg lista br. 95, iz srpnja 2021. objavljen je intervju s Rudijem Aljinovićem pod nazivom „10 pitanja Rudiju Aljinoviću“.
Glavni urednik Strip revije je Mladen Novaković, a u Uredništvu je bio Julio Radilović – Jules..
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Početak intervjua s Rudijem Aljinovićem objavljen u Strip reviji Večernjeg lista br. 95 iz srpnja 2021. godine. Razgovor je vodio Želimir Kosović – Dida.
(Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
U intervjuu kao odgovor na 6. pitanje Rudi Aljinović je izabrao 6 najboljih hrvatskih strip listova od 1935. do 2021. godine.
(Izvor slike: Strip revija Večernjeg lista br. 95 iz srpnja 2021. Arhiva Gradske knjižnice)
Završetak intervjua u kojem Rudi Aljinović govori o svojim planovima na polju stripa..
Izrazio je želju da napiše knjigu „Sjećanja jednog stripoljupca“.
(Izvor slike: Strip revija Večernjeg lista br. 95 iz srpnja 2021. Arhiva Gradske knjižnice)
2021., "Plavi zabavnik" o Rudiju, 17. listopada 2021.
Plavi zabavnik br. 62, od 7.10.2021.cijeli je posvećen Rudiju Aljinoviću.
Plavi zabavnik je mali strip magazin kojeg izdaje simpatičan stripofil, umirovljenik ZET-a Želimir Kosović-Dida. Tiska ga za svoje prijatelje samo u 12 primjeraka.
(Izvor slike: arhiva Želimira Kosovića-Dide)
Rudi Aljinović u svom domu u Voltinom, na Trešnjevci.
(Izvor slike: Plavi Zabavnik br. 62, od 7.10.2021.)
Rudi Aljinović. Nacrtao Ivica Bednjanec.
(Izvor slike: Plavi Zabavnik br. 62, od 7.10.2021.)
U Plavom zabavniku br. 62 objavljen je razgovor s Rudijem Aljinovićem o njegovom djetinjstvu i stripovima u NDH..
(Izvor slike: Plavi zabavnik, br. 62)
Želimir Kosović-Dida opisao je kako je upoznao Rudija Aljinovića.
(Izvor slike: Plavi zabavnik, br. 62)
U Plavom Zabavniku Želimir Kosović je objavio simpatičan foto-strip o gospodinu Rudiju s bradom iz vremena korone..
Do tada nisam našao ni jednu sliku Rudija Aljinovića iz „bradate faze“.
(Izvor slike: Plavi Zabavnik, br. 62)
Rudi Aljinović i grupa stripoljubaca 2020. godine u kafiću „Verdi“ u Gundulićevoj ulici br. 4.
Želimir Kosović doveo je Rudija Aljinovića na sastanak stripofila u „Verdi caffe“.
Grupa stripoljubaca nalazila se svaki prvi četvrtak u mjesecu od 2006. godine, najprije u "Starom fijakeru" u Mesničkoj, a onda u kafiću „Verdi“.
Rudi Aljinović u šetnji u parku u Voltinom naselju kraj svog stana, 2020. godina
Rudi Aljinović u posjeti kod stripofila Želimira Kostovića, 2020. godine
(Izvor slike: Plavi Zabavnik, br. 62)
Želimir Kosović – Dida na sprovodu Rudija Aljinovića, 14.12.2022.
(Izvor slike: arhiva autora)
2022., Srijeda, 18. svibnja 2022.
U srijedu 18. svibnja 2022. posjetio sam gospodina Rudija u Domu i zamolio ga da mi kaže kako gleda na svoj život i rad. Htio sam da tim njegovim razmišljanjem završim tekst njegovog životopisa. Rado se odazvao i zaključio:
Ima sam dobar i lijep život
Volio sam ljude i volio sam život. Život je vrhunac univerzuma. Nema ništa ljepše od toga. Život je lijep, jedina je mana života što je prekratak. Loše strane zaboravljam, a ostaju samo lijepe stvari. To uljepšava svijet. Da nema tih lijepih sjećanja život bi bio jako tužan.
Stripovi su mi uljepšavali život. Bili su jedna od najljepših stvari u mom životu. Značili su mi u prvom redu veliko zadovoljstvo. Bili su nadgradnja običnog života. Ne živimo samo da bismo jeli, spavali i zadovoljavali egzistencijalne potrebe, moramo imati i neke duhovne i intelektualne užitke.
Lijepa je i ljubav, ljubav roditelja prema djeci, djece prema roditeljima, ljubav dvoje zaljubljenih, ljubav prema umjetnosti.
U životu su važne i poteškoće. Poteškoće su sol života.
Imao sam puno dobrih suradnika, bio bih nepravedan kada bih izdvojio jednu ili dvije osobe. Uvijek smo živjeli u svojim dobrim, zatvorenim krugovima.
Teško mi je reći koji mi je moj najdraži strip, sve sam radio sa zanimanjem, interesom. Sve što sam radio nastojao sam uraditi što bolje. Nikada se ne bih mogao odlučiti za jedan strip, kao što se ni roditelj ne može odlučiti koje mu je dijete najdraže. Zadovoljan sam sa svakim scenarijem koji sam napravio, jer znam da sam ga pošteno napravio. Neki su slabije kvalitete, a neki bolji. Ali sve smo radili s velikim zadovoljstvom. To je tako u životu.
U moje doba veliki je scenarist bio Zvonimir Furtinger. Imao sam sreću da sam radio s jednom dobrom generacijom velikih umjetnika. Koliko sam ja mogao doprinijeti njima, tako su oni još više doprinijeli meni. Mene uz strip vežu samo lijepe uspomene.
Puno ovisi o vremenu u kojem čovjek živi i o vremenu i o prilikama koje su mu se pružile. Mi smo imali sreću da smo dobili priliku raditi, a što je s onim talentiranim, možda i boljim od nas koji tu priliku nisu dobili.
Kada se sve okrene, na ovom svijetu je najvažnije zdravlje.
Novinarski život je lijep. Prvo, zbog dinamike, svaki dan je nešto novo. Drugo, to je zanimanje koje ovisi o mnogo drugih ljudi, od kolega u redakciji, štampara do prodavača novina.
Novinarstvo je jako lijep poziv i drago mi je da sam se „ukopčao“ u to. Bio sam sretan kada mi je objavljen moj prvi tekst. To je bio mali tekst, ali ja sam bio uvjeren da ga je čitala cijela Hrvatska.
Najradije se sjećam suradnje u Plavom vjesniku, jer je to bio početak moje karijere.
Jako sam zadovoljan, jer sam odabrao tu profesiju. Iako mislim da je profesija odabrala mene.
Rodio sam se u jednom sretnom trenutku, krenuo u osnovnu školu sa sedam godina, baš onda, 1943., kada je počeo izlaziti Neugebauerov „Zabavnik“. To je najbolji list koji je ikada izlazio za djecu, s genijalnim autorima, Maurović, oba Neugebauera. Nakon njih su došli Furtinger, Beker, Radilović, sve velikani. Ostavili su lijepa djela iza sebe. I ja se smatram dijelom te generacije. Bilo je nekoliko smjena generacija, ali je tradicija jedinstvena. Nas ne bi bilo da nije bilo FRA-MA-FU-a, da nije bilo „Pustolovnog Ivice“ koji je bio prvi strip koji se pojavio kod nas, u našoj zagrebačkoj štampi. Ne znam što bi bilo s nama da u cijelom nizu stvaratelja nismo imali Mariju Jurić Zagorku, koliko bi naš svakidašnji svijet bio siromašniji.
Zagreb je bio lijepa sredina za život. Sjećam se moje lijepe Trešnjevke koja je bila lijepa za život, a posebno Pongračevo. Svake nedjelje prije podne u svakoj gostionici na Ozaljskoj i Tratinskoj cesti bila je glazba, netko je donio gitaru, a ljudi su pjevali i pili vino.
Ta sjećanja na početak mog života na Trešnjevci i danas me griju.
Život je pun lijepih stvari, a jedna od tih lijepih stvari su, naravno, i stripovi.
Moj život je bio dobar i lijep. Napravio sam u životu puno lijepih stvari, ali ne onoliko koliko sam htio, ali to nitko ne uspijeva. Netko ima prilike u životu napraviti više, a netko manje.
Ja sam zadovoljan sa svojim životom. U prvom redu nisam učinio ništa loše i nikom nisam učinio zlo. Koliko sam mogao, činio sam dobro.
A treće, znao sam uživati u životu.
Rudi Aljinović, ispred ulaza u zgradu u Voltinom kolovoz 2015. godine.
(Izvor slike: https://www.jutarnji.hr/...
Napustio nas je gospon Rudi, 3.12.2022.
U subotu, 3. prosinca 2022. godine, u 87. godini života, umro je Rudi Aljinović, u KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu.
On je treći velikan iz „Zlatnog doba hrvatskog stripa“ koji nas je napustio u 2022. godini. Najprije je umro Julio Jules Radilović, 26. siječnja 2022., ubrzo nakon njega Borivoj Bordo Dovniković, 8. veljače 2022., a na kraju godine, 3.12.2022. napustio nas je Antun Rudi Aljinović, jedan dobar, dragi čovjek, veliki scenarist stripova.
On je zadnji od „Velikih 10“, deset velikih umjetnika koji su obilježili Zlatno doba hrvatskog stripa.
U srijedu, 14. prosinca 2022. godine u Maloj dvorani Krematorija u Zagrebu oprostili smo se od gospona Rudija. Ispraćaj je bio skroman, nije došlo mnogo ljudi, kao što je već i uobičajeno kada se opraštamo s našim velikanima stripa. Na ispraćaju Julija-Julesa-Radilovića, jednog od najvećih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća bilo je još manje ljudi. Jedino je veliki strip crtač Borivoj Dovniković imao veliki sprovod, s govorima i telegramom sućuti od Ministrice. Ali mogu pretpostavljati da to nije zato što je Bordo bio jedan od naših velikana stripa, već su razlozi za dostojan ispraćaj bili druge prirode.
Svećenik Željko Lovrić iz župe sv. Leopolda Mandića s Rudijeve Trešnjevke, iz ulice Dragutina Golika, iz Voltinog naselja, lijepim riječima u svojoj propovijedi oprostio se od gospodina Rudija. Žao mi je da nitko iz institucija s kojima je gospodin Aljinović desetljećima surađivao, iz Saveza izviđača, iz časopisa Modre laste, iz Stripforuma, Striprevije, iz Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, nitko od njegovih kolega novinara i stripaša nije rekao par iskrenih i toplih riječi u trenucima kada smo se od njega opraštali.
Zanimljivo je da su u svojim osvrtima u medijima svi gospodina Rudija spominjali u najvećoj mjeri kao dugogodišnjeg Lastana, koji je u Modroj lasti godinama odgovarao na pitanja mladih čitatelja, a njegove scenarije za stripove naših najvećih majstora su spominjali usput u jednoj rečenici.
Nažalost, živimo u vremenu koje ne poznaje i ne cijeni prave vrijednosti, ali sam siguran da će i buduće generacije čitatelja uživati u prekrasnim i zanimljivim stripovima naših velikih majstora i cijeniti će velikana po čijim scenarijima su ti stripovi nastajali.
2023., Strip revija posvećena Rudiju Aljinoviću
Naslovnica Strip revije iz veljače 2023. godine posvećene Rudiju Aljinmoviću
(Izvokr slie: Strip revija, veljača 2023.)
Tekst urednika Strip revije Mladena Novakovića o Rudiju Aljinovća iz veljače 2023. godine..
(Izvor slike: Strip revija, veljača 2023.)
Mladen Novaković piše o svojoj suradnji s Rudijem Aljinovićem u tekstu objavljenom u Strip reviji iz veljače 2023.
(Izvor slike: Strip revija, veljača 2023.)
Iz Strip revije, iz veljače 2023., posvećene Rudiju Aljinoviću
Kraj
LITERATURA
- Aljinović, Rudi i Novaković, Mladen, (2012.), „Kadje strip bio mlad: prilozi za povijest hrvatskog strip“, Stripforum, Zagreb
- Aljinović, Rudi i Maurović, Andrija (2021.), „Barba Niko i Ivo“, Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu
- Aljinović, Rudi i Maurović, Andrija (1987.), „Maurović“, Dečje novine, Gornji MIlanovac
- Đaniš, Vjekoslav (2020.), „Intervju: Rudi Aljinović“, Časopis za strip KVADRAT, br.43, 2020., Ogranak Matice Hrvatske u Bizovcu, Bizovac
- http://www.mgz.hr/...
- https://mapiranjetresnjevke.com/...
- http://www.stripforum.hr/...
- http://www.stripforum.hr/...
- https://www.mojstrip.eu/...
- https://www.stripforum.hr/...
- ttps://www.oispartak.com/srl/content/mi-mladi-album-za-1958-brojevi-28-38
- http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
- http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
- http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
- Kosović, Želimir-Dida (2021.), „10 pitanja Rudiju Aljinoviću“, Strip revija Večernjeg lista br. 95, srpanj 2021., Zagreb
- Krulčić, Veljko (1984.), „Hrvatski poslijeratni strip“, Istarska naklada, Pula
- Krulčić, Veljko (2009.), „Mauroviću s ljubavlju“, Vedis, Zagreb
- Maurović, Andrija (1986.), 8 remek-djela jednog od najvećih svjetskih majstora stripa/ u redakciji Veljka Krulčića, Istarska naklada, Pula
- Maurović, Andrija (1989), „Priče o odvažnim ljudima“, KIC Privlačica, Privlaka
- Maurović, Andrija (2009), „Andrija Maurović – Meksikanac i drugi stripovi iz Horizonta“, Vedis, Zagreb
- Milčec, Zvonimir (2007), „Moj zagrebački rukopis“, V.B.Z., Zagreb
- Novaković, Mladen (2023.), „Deset godina suradnje s Rudijem“, Strip revija, Zagreb
[1] Ivica Bednjanec (Zagreb, 1934.- Zagreb, 2011.), bio je hrvatski crtač stripa, pjesnik, humorist i scenarist. Bio je samostalni likovni umjetnik, nekada profesor na Grafičkoj školi u Zagrebu a više od 40 godina kontinuirano je objavljivao stripove, kojima je ujedno bio kompletni autor, kako scenarija tako i crteža. Riječ je o više od 2.000 tabli stripa, više od 1.000 scenarija, 3 knjige stripa. Stvorio je legendarni dječji strip - "Duricu" koja je 12 godina izlazila u "Smibu", reviji za osnovce.
Nakon završene grafičke škole radio je kao litograf u Štamparskom zavodu "Ognjen Prica" u Zagrebu. Uz rad nastavlja školovanje te 1962. diplomira na višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Svoje prve stripove počinje objavljivati 1952. godine (Stanoje Goranin - Vjesnikov zabavnik "Petko"). U to vrijeme stvara i prve grafičke dizajne. Prvu nagradu dobiva još 1957. godine-na natječaju "Narodne armije" nagrađen je njegov strip "Crveni se šuma". Od 1963. do 1968. godine nastaje opus njegovih stripova iz hrvatske povijesti - tridesetak kompletnih naslova. Od 1967. godine djeluje kao samostalni umjetnik i član ULPUH-a.
Godinama je predstavljao svoju zemlju na velikim svjetskim izložbama stripa: više puta u Montrealu (ujedno više puta uvršten u katalog odabranih radova); još 1978. godine s Mirkom Ilićem u Lucci; u Napulju (gdje je dobio i Pulcinellu 1984. godine). Iste godine dobiva nagradu "Andrija" u Ljubljani; na salonu stripa u Vinkovcima 1988. godine osvaja Grand Prix, a 1997. godine Nagradu za životno djelo i odlikovan je Redom Danice Hrvatske.
Rad Ivice Bednjanca uvjetno se može podijelili na dva područja, takozvani realistički strip, te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku. Tijekom 1960-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova, stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje njegova suradnja s "Mofrom lastom" gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala: "Osmoškolci i Genije" i "Lastan". Posebno je značajan Nježni, lik realiziran u dvije varijante: Nježni robijaš (1975. – 1976.) i Nježni sport (1976. – 1983.). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala: Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji - Duricu. Među najkvalitetnije stripove njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala Barun Trenk (1974).
(Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivica_Bednjanec)
[2] Stanko Bešlić (Slavonski Brod-1955), svojedobno student zagrebačke Likovne akademije u klasi profesora Šuteja, profesionalno se bavi ilustracijom i crtanjem stripova od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Stripove raznih žanrova objavljivao je u “Patku”, “Modroj lasti”, “SMIB”-u, “Malim novinama”, “Mi mladi”, “Politikinom zabavniku”, “Vidicima”, “Oskaru”, “SN reviji”, “Kvizu”, “Večernjem listu”, “Erotici”, “24 sata” i drugim listovima. Stripove erotskog sadržaja, koje je sabrao i u nekoliko objavljenih albuma, objavljuje u specijaliziranim publikacijama u Nizozemskoj, Belgiji, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj, Italiji.
Svoju raznovrsnu, likovnu djelatnost Bešlić je upotpunio scenografskim izvedbama u kazalištima (između ostalih i u HNK), izradom plakata, humorističnih razglednica, grafika s vedutama Zagreba, ilustracijom knjiga i raznim drugim poslovima grafičkog oblikovanja, a posljednjih se godina intenzivno bavi crtanjem slikovnica za djecu, među kojima prevladavaju informativno-poučni sadržaji.
[3] http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
http://www.sveopoduzetnistvu.com/...
[4] Željko Lordanić (Zagreb, 1948.) zagrebački je crtač stripova, akademski slikar i likovni stvaratelj. Još u osnovnoj školi zaljubio se u umjetnost stripa i rock, tako da nije nikakvo čudo da je na natjecanju Plavog vjesnika iz 1965. za mlade crtače stripa osvojio drugu nagradu za svoj kratki strip o senjskim uskocima. Školu primijenjene umjetnosti, odjel grafike koja je tad trajala pet godina pohađao je 1964.–1969. i diplomirao kod profesora Vilka Glihe. Zatim je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1969.-1974.). Od 1974. godine radi kao samostalni umjetnik, pretežno angažiran oko stripa, ali s povremenim izletima u vode ilustracije i opreme knjiga, kao animator - jedan od scenografa u crtanom filmu Čarobnjakov šešir M. Blažekovića, ali i kao restaurator i dekorativni slikar. Još u tijeku studija na ALU počeo je objavljivati stripove u Sloveniji, prije svega u ljubljanskoj izdavačkoj kući Delo (u novini Delo i Nedeljskom dnevniku), to su bile adaptacije književnih djela; Morski vuk, Gulliverova putovanja, Ljubav na sjeveru (po romanu Jack Londona), Zov divljine, Kavkaski zarobljenici, Pogum ob Jezeru, Otok s blagom.
Zatim su to bili stripovi s temom pokreta otpora u Sloveniji (partizani); Agent Kir, Diverzanti, pa zatim povijesni; Vitez Damjan, pa vestern stripovi; Jeff Clayton, pa znanstveno-fantastični; Planet zlobe.
Radivši u Sloveniji surađivao je sa scenaristima Cirilom Galeom, Ivom Antićem i Marko Mihelčićićem na stripovima; Crveni Gusar, Kraljičina ogrlica, Taras Buljba, Grizly, Hrabrost na jezeru, Priča s vodenih brijegova (prema romanu Razbojnici iz močvare Ljanšan - kineskog pisca Ši nai-Ana).
Osobito je bila plodonosna suradnja s Cirilom Galeom, koji je Lordaniću pomogao kod plasmana njegovih stripova u Italiju, Englesku, Makedoniju i Srbiju.
Paradoksalno je da je Lordanić iako pobjednik (drugi na natječaju za strip iz Vjesnikove kuće), nije gotovo ništa napravio i objavio u toj kući. Zapravo tek je Večernji list, reprizno objavio - Guliverova putovanja i to krajem 1980-ih, a Vjesnikovo izdanje iz 1990-ih; Plavi zabavnik, strip Zmaj od Bosne 1992.
Godine 2016. dobio je najveće priznanje za svoj rad na stripu - nagradu "Andrija Maurović" koju dodjeljuje udruga Art9, što je zapravo nagrada za životno djelo.
(Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljko_Lordani%C4%87)