• Poduzetništvo/
• Povijest/
• Društvo/

01. 07. 2022

Anatomija novog društva (12) - Porezni dug i „Liste srama“, tijekom deset godina

• Marijan Ožanić

Dio izvješća Porezne uprave o dugu fizičkih osoba u gradu Zagrebu na dan 31.10.2021. godine.

(Izvor slike: https://duznici.porezna-uprava.hr/...)

Uvod

Od 2012. godine više-manje redovito pratim godišnje izvješća Porezne uprave[1] o poreznom dugu fizičkih i pravnih osoba, po županijama i za cijelu Hrvatsku. I uvijek me iznenadi veliki broj poreznih dužnika, te ogroman ukupan i pojedinačan porezni dug. Iznos neplaćenog poreza mjeri se u milijardama kuna. A posebno me iznenadi činjenica da je to u našem društvu jedna potpuno marginalna i gotovo nevažna tema. Kada Porezna uprava jednom godišnje objavi liste svojih dužnika, pojavi se nekoliko tekstova u medijima koji to površno komentiraju i onda se ponovo fokus javnosti usmjeri na puno važnije i zanimljivije teme, kao što su „ustaše i partizani“, prepucavanje predsjednika i premijera i život Severine i Elle Dvornik.

Stvaranje velikog poreznog duga i odnos države prema tome daje jednu sliku (ne)funkcioniranja našeg društva i to sigurno nije nevažna tema..

Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Avenija Dubrovnik 32

(Izvor slike: https://hr.n1info.com/...)

Predsjednik Hrvatske vlade u to vrijeme, Zoran Milanović je 2012. godine nakon objave Popisa poreznih dužnika izjavio (portal www.jutarnji.hr od 31.7.2012.): „Nisam niti pogledao taj popis, to je posao Porezne uprave“. Najavio je da ga ni neće pogledati.

Ta me izjava začudila, jer je to sigurno nije problem samo Porezne uprave kao što ni požari u Dalmaciji nisu problem samo vatrogasaca.

Predsjednik Vlade je poslije komentirao objavu Popisa poreznih dužnika u Dnevniku HRT-a rekavši da nije riječ o stupu srama, jer se radi o dugu, a ne utaji poreza i da nije sramota biti dužan.

„Nije to stup srama i nije tako zamišljen. Radi se o dugu, a ne o utaji, ne radi se o kaznenom djelu. Onaj tko nije platio će platiti. Cilj je uvesti red da se poveća svijest. Tko god je na popisu neka se ne smatra osramoćenim, neka plati porez,“ rekao je premijer.

Zanimljivo je da mnogi od onih koji su se našli na Listi srama nisu jadnici koje je snašla „sudba kleta“ i zbog toga su ostali bez ičega pa ne mogu platiti porez. Mnogi od njih i dalje voze skupe aute, a neki imaju vile pod Sljemenom s pogledom na Zagreb.

To posebno iritira obične ljude koji zbog duga od nekoliko tisuća kuna mogu dobiti ovrhu.

Kako je nastajao porezni dug

Izvori neplaćanja poreza mogu se naći već u  počecima 1990-ih kada su u nevjerojatno turbulentnom razdoblju mnoga poduzeća imala strašne probleme u poslovanju, mnoga su propadala, osnivala su se poduzeća koja se nisu snalazila na tržištu, ubacili su se razni muljatori i mešetari koji su se htjeli na brzinu obogatiti, bio je rat, a u tom razdoblju započela je era sveopćeg neplaćanja, ne samo poreza. Porez je bio zadnji na popisu obveza koje je trebalo ispuniti. Treba se sjetiti da su u toj situaciji posebno negativnu ulogu odigrale državne tvrtke i institucije HEP, HŽ, MORH i drugi koji nisu plaćali za kupljenu robu i izvršene poslove pa su često bili generatori procesa neplaćanja.

Mnogi direktori poduzeća su tada govorili: „Ako država meni ne plaća, neću ni ja plaćati državi.“

Drugi su se opravdavali: „Teško je poslovati i ja prvo platim dobavljače i svoje radnike, a onda mi ne preostane za porez.“

Neki poduzetnici i direktori poduzeća tada su govorili: „Ma, porez mi je zadnji na popisu obveza, nekako ću se snaći i iskemijati, ići ću razgovarati u Poreznu upravu, naći ćemo nekakvo rješenje.“

Ima i onih koji računaju na svoja politička i ostala poznanstva koja će ih uvijek izvući iz problema, a jedan takav je i porezni dug.

A bilo je i onih koji su se sjećali situacije u bivšoj državi u 1980-ima kada su se masovno uzimali krediti koji se poslije nisu vraćali, odnosno kojima je rate povrata kredita „pojela inflacija“ pa su računali da će se možda opet nešto slično dogoditi i da će im netko otpisati porezni dug.

Ako se malo vratimo u „onu, bivšu komunističku prošlost“, sjetit ćemo se jedne popularne izreke „snađi se druže“. To je bilo glorificiranje snalažljivih ljudi koji su se znali snaći u pojedinim situacijama. O snalažljivima su se pričale razne priče i anegdote u kojima su uvijek ispadali simpatični, gotovo kao heroji. Snalažljivost našeg naroda smatrana je kao naša velika vrijednost u odnosu na „glupe“ Nijemce. Svi smo mi u našoj okolini upoznali ljude za koje se govorilo „on ti je sposoban i snalažljiv, on se uvijek zna snaći“. I gledalo ih se pomalo sa strahopoštovanjem. Koliko puta vam se dogodilo da, dok vi stojite u redu, snalažljivi ljudi idu preko reda, dok vi plaćate ulaznicu i idete kroz vrata, snalažljivi skaču  preko plota,  dok se vi držite pravila, snalažljivi traže vezu, idu „okolo“. Takvi snalažljivi ubacili su se i u biznis, nastojali se brzo obogatiti i vjerovali su da će  svojom snalažljivošću naći način da ne plaćaju porez.

Vjerujem da je ipak najviše onih dužnika koji su zapali u poslovne teškoće, suočili se s problemima kojima nisu dorasli i nisu više mogli ispunjavati svoje obveze, među kojima je i plaćanje poreza. I porezni dug im se gomilao.

Ipak, većina poduzetnika koje znam rekli su mi: „Ja da želim mirno spavati i prvo podmirim sve obveze državi.“

Kada bih se držao svih propisa i zakona

Demokracija je dugotrajan, kompliciran i vrlo neučinkovit proces. Treba se držati zakona, pravila, procedura, poslovnika.  Sve to dugo traje i naravno ide na živce onima koji imaju moć i žele brzo ostvariti rezultate. Mnogi moćnici zato kažu: „Kada bih se držao svih propisa i zakona, ne bih nikada ništa napravio“.

Međutim, društvo bez pravila kojih se svi pridržavamo ne može funkcionirati, nastaje bezakonje, kaos ili diktatura. Ne možemo se  držati i  ne držati pravila, biti i ne biti za pravnu državu, kako nam odgovara. Članovi zajednice pravila ponašanja moraju prihvatiti kao nešto normalno, njihovo i u svakom trenutku ih trebaju zastupati i braniti. A prekršitelji pravila moraju biti od društva uočeni i označeni,  a od strane pravne države kažnjeni.

Imamo nevjerojatnu situaciju da mnogi političari, koji su inače prisegnuli da će štititi zakone i ustavni poredak, smatraju da je potpuno normalno ljudima objašnjavati da su zakoni glupi.

Nije ni čudo da onda neki zaključe da je glupo plaćati porez.

Kako se izračunava i objavljuje porezni dug

Na web stranici http://www.porezni-duznici.com/ može se pročitati:

     „Prema članku 8. stavku 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16) obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena ako Ministarstvo financija, Porezna uprava bez pristanka poreznog obveznika objavi na svojim mrežnim stranicama popis dospjelih i neplaćenih dugova po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i prireza, doprinosa za obvezna osiguranja, trošarina, posebnih poreza, poreza na promet nekretnina, iznosa na ime naknade za koncesiju te carina, ako je ukupni iznos duga:

1. veći od iznosa 100.000,00 kuna za fizičke osobe koje obavljaju djelatnost,
2. veći od iznosa 300.000,00 kuna za pravne osobe,
3. veći od iznosa 15.000,00 kuna za sve ostale porezne obveznike (građane).

U skladu s odredbom stavka 8. istog članka navedenog Zakona, popis dospjelih, a neplaćenih dugova objavljuje se 31. listopada svake godine.

Logo Porezne uprave

(Izvor slike: https://obrtnici-rijeka.hr/...)

Ukupni dug koji je kriterij za objavu izračunava se na način da se stanje na dan 30.09., po osnovama za koje je propisana objava dospjelih neplaćenih dugova, korigira za uplate izvršene do dana obrade za formiranje popisa. U slučaju da 30.09. pada na neradni dan ili dane blagdana, u izračun se uzima stanje na prvi sljedeći radni dan….

Datum 1.10. na koji je uzeto stanje u izračun duga, je porezno prihvatljiv/opravdan jer su do dana obrade za formiranje popisa u evidencijama nadležnih tijela evidentirana sva zaduženja koja dospijevaju do navedenog datuma.

Prema odredbi stavka 10. istog članka navedenog Zakona popis dospjelih i neplaćenih dugova ne sadržava podatke o dugovima poreznih obveznika kojima je porezno tijelo odobrilo odgodu ili obročno plaćanje duga ili reprogramiranje naplate poreznog duga ili je pravomoćnim rješenjem o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi utvrđeno da se dug reprogramira ili je potvrđen predstečajni sporazum ili je sukladno Zakonu o stečaju potrošača sklopljen izvansudski sporazum, odnosno sudska nagodba na pripremnom ročištu.

Popis dospjelih i neplaćenih dugova također ne sadržava podatke o dugovima za koje je Ministarstvo financija, Porezna uprava prijavila potraživanje koje ima prema dužniku u stečajnom postupku. Naime, člankom 96. Stečajnog zakona koji je bio na snazi do 31. kolovoza 2015., odnosno člankom 167. sada važećeg Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15) propisano je da stečajni vjerovnici svoje tražbine prema dužniku mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku.“

Kako je sve počelo, o „Listi srama“ 2012. godine

Javna objava dužnika na svojevrsnoj 'listi srama' uvedena je 2012. godine, u vrijeme ministra financija Slavka Linića. Tada se na njoj našlo oko 7.000 tvrtki, 13.000 obrta i 102.000 građana koji su zajedno dugovali oko 30 milijardi kuna. Ovaj iznos kontinuirano se smanjuje - dijelom zbog bolje naplate, ali velikim dijelom i zbog zastare, pogotovo od sistemske promjene iz 2017. godine. Od tada se, naime, na zastaru pazi po službenoj dužnosti, a ne više kao do tada po podnesenom zahtjevu obveznika. Porezni dug koji se nije naplatio nakon šest godina otkad je utvrđen, prijavom poreznog obveznika ili izvršnim rješenjem poreznog tijela, sistemski se otpisuje iz poreznih evidencija.

Na Popisu dužnika koje je 31.7.2012. objavila Porezna uprava prvih stotinu dužnika dugovalo je pojedinačno više od 20 milijuna kuna, dok je 3000 pravnih osoba državi bilo dužno oko 15 milijardi kuna.

Tadašnja šefica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec  je u razgovoru za Dnevnik Nove TV najavila pravu ofenzivu prema svim poreznim dužnicima. Najavila je  da su prioritet bila ona poduzeća koja su stvarala čitave lance, samo zbog izvlačenja novca.

„Od ukupno 30 milijardi kuna koliko duguju privatne i pravne osobe za porez, planiramo naplatiti pola tog iznosa, odnosno 15 milijardi kuna. Preostali iznos vjerojatno nećemo moći naplatiti jer se uglavnom radi o stečajevima.“

U članku pod nazivom „Čavlović Smiljanec za porezni dug optužila bivšu Vladu“, objavljenom 31.7.20212. godine na portalu www.lidermedia.hr  pored ostalog piše:

          „Pomoćnica ministra financija i ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec izjavila je kako je objava liste poreznih dužnika samo jedna od mjera uvođenja reda u porezni sustav, a bivšu je vladu prozvala što se porezni dug od 52 milijarde kuna proteklih godina nije spominjao, te što su na listi posebice poduzetnici koji su s bivšom vladom bili u itekako dobrim odnosima…….

          'Razloga za objavu popisa, liste poreznih dužnika ima više. Posebno ističem odgovornost ove Vlade u odnosu na sve porezne obveznike, poduzetnike koji uredno plaćaju i podmiruju svoje porezne obveze unatoč tomu što smo u krizi, recesiji, one koji se snalaze na razne načine i državi nisu dužni nikakve obveze', kazala je Čavlović Smiljanec koja je putem YouTube kanala Vlade odgovorila na pitanja o objavi liste poreznih dužnika.

      Ističe da su na listi poreznih dužnika najvećim dijelom poduzetnici koji dugi niz godina nisu podmirivali svoje obveze, a istovremeno su stjecali imovinu velike vrijednosti. Odgovarajući na upite tko je dozvolio takva dugovanja, Čavlović Smiljanec je kazala kako se iznos od 52 milijarde kuna uopće nije spominjao prijašnjih godina. Taj dug kao da nije postojao. Iznos od 52 milijarde kuna se počeo spominjati ove godine, naglasila je.

      U svakom slučaju, riječ je o poreznim obveznicima, poduzetnicima koji su itekako bili u dobrim odnosima s bivšom vladom, kojima je bivša vlada omogućavala da ne plaćaju porezne obveze. Ti isti poduzetnici, čija imena neću isticati, zapošljavaju veliki broj radnika, a istovremeno su naplaćivali i radili dobre i unosne poslove za državu, nisu plaćali svoje obveze", ustvrdila je ravnateljica Porezne uprave.

        Osvrćući se pritom posebno na tvrtke iz građevinske djelatnosti, kaže kako te tvrtke nisu uopće plaćale svoje podizvođače, kooperante te kako su oni došli u velike probleme upravo zbog takvih koji su naplaćivali svoje obveze od države, a istovremeno onima koji su za njih radili nisu plaćali……“

Na portalu www.poslovni.hr u članku pod nazivom „Čak trećina poreznog duga otpada na kamate, dio već završio u zastari“ od 1. kolovoza 2012. mogli smo pročitati da je Porezna uprava najavila i obećala sljedeće:

1. svim poreznim obveznicima u problemima omogućiti reprogram dugova na 36 mjeseci
2. realno je da će se od 30 milijardi kuna poreznog duga naplatiti polovica, oko 15 milijardi
3. na listi prioriteta je oko 10.000 onih koji su osnovali cijele lance poduzeća i koristili ih kako bi izbjegli plaćanje poreznih obveza – oni duguju oko 12 milijardi kuna
4. do kraja kolovoza bit će gotova prva porezna rješenja, a do konca godine poreznici planiraju riješiti 10.000 prioritetnih dužnika
5. porezna uprava preko podataka i OIB-a može utvrditi ukoliko je netko imovinu prebacio na članove obitelji, pa će porezni dug naplatiti od njih
6. zakon o financijskom poslovanju trebao bi hrvatsko tržište očistiti od poduzetnika koji su izvor nelikvidnosti.

Zanimljivo je da je Nada Čavlović Smiljanec 2020. godine završila u zatvoru, jer je nekim dužnicima prolongirala otplatu duga. O tome se moglo pročitati  9.7.2020. godine  na portalu www.tportal.hr u članku „Bivša ravnateljica Porezne uprave Čavlović Smiljanec osuđena na dvije godine zatvora.“ U tom članku je pisalo:

            „Bivša ravnateljica Porezne uprave i saborska zastupnica SDP-a Nada Čavlović Smiljanec u četvrtak je osuđena i kažnjena s dvije godine zatvora za prolongiranje naplate poreznog duga osječkom poduzetniku Željku Bilošu. Biloš, čijoj je tvrtki OLT prema optužnici prolongirana naplata poreznog duga čime je državni proračun oštećen za 9,5 milijuna kuna, osuđen je na četiri godine i šest mjeseci zatvora. S njima je na optuženičkoj klupi zagrebačkog Županijskog suda bila i bivša šefica osječke Porezne uprave Ružica Kovačević koja je dobila tri godine zatvora.

        Tužiteljstvo tvrdi da je Čavlović Smiljanec autoritetom ravnateljice Porezne uprave, nakon donošenja rješenja o ovrsi, od Ružice Kovačević tražila da se rješenje ne provede, iako je po zahtjevu bez odgode moralo biti proslijeđeno Fini. Time je Biloševoj tvrtki, po tvrdnjama tužiteljstva, omogućeno nesmetano poslovanje po računu sve do pokretanja predstečajne nagodbe u svibnju 2013. te je onemogućena ovrha.

        Optuženici su na suđenju zanijekali krivnju i odbacili optužbe.“

Prije objave liste poreznih dužnika na portalu www.jutarnjilist.hr u članku od 26. veljača 2012. pod nazivom „Zgombić o objavi registra dužnika: Linićeva ideja je nezakonita. Dug treba naplatiti brutalnim metodama“,  Hrvoje Zgombić, stručnjak za porezni sustav je izrazio stav  kako osobe koje namjerno ne plaćaju porez trebaju ići u zatvor na pet ili deset godina. Na pitanje što biste vi predložili, odgovorio je:

      „Dužnicima bih jasno rekao - imate rok do 1. lipnja ove godine platiti dug sa zateznom kamatom, a nakon toga vas progonimo kazneno i imovinski. To bi trebalo objaviti preko kampanje. No, prije toga trebali bi se srediti registri dužnika, da se vidi što je utjerivo, a što nije. Ako se to sredi, ……, koliko duguju takve tvrtke, moglo bi se naplatiti do 1. siječnja 2013. To bi trebalo napraviti brutalno i u okviru zakona.

A na pitanje kako to mislite – brutalno, odgovorio je:

      „Pa ako netko namjerno ne plaća porez, treba ići u zatvor na pet ili deset godina. Naravno, treba razlikovati namjerno dugovanje odnosno utaju i ono dugovanje koje se učini jer ti dobavljač ne plati fakturu pa se ne može platiti PDV.“

Nakon objave Liste srama 2012. godine Hrvoje Zgombić, porezni savjetnik i predsjednik Uprave društva  Zgombić & Partneri je rekao:

      „Ključno je pitanje što je država doista učinila da naplati sporne poreze. S obzirom na to da se dugovi vuku godinama, čini se da nije mnogo. U slučaju tvrtki, razlog zašto nije pokretala prisilnu naplatu ponajprije je pokušaj spašavanja radnih mjesta. Pristup je bio bolje pričekati da plate dug nego ići u ovrhu i izbaciti zaposlene na ulicu.

    Taj pristup, međutim, nije donio osobite rezultate, već je samo pokazao nemar i neuredno poslovanje države. Osim toga, mnogi su otvorili tvrtku bez ijednog zaposlenog, nagomilali dugove, zatvorili su tu firmu i otvorili drugu.

    Država nije mnogo učinila ni na njihovu kažnjavanju.“

Takvo je stanje bilo 2012. godine, ali i danas, deset godina poslije situacija se nije mnogo popravila, čak se i nakon toliko godina na popisima i dalje možemo naći ista imena kao i 2012. godine.

Ogromni iznosi nenaplaćenog i otpisanog poreznog duga

Na početku  sjednice Vlade u veljači 2012. godine premijer Zoran Milanović osvrnuo se na program oprosta dugova i istaknuo kako su sporazum potpisali svi istarski gradovi. Uz to je rekao:

          „Na ovome se vidi humanost svake vlasti. Do sada je 12,5 tisuća dobilo priliku za oprost duga. Ovo nije recept za gospodarski rast, već za novi početak. Ovo je ono što Vlada može i zanimljivo je vidjeti pozitivni odgovor lokalnih vlasti.“

(portal www.vecernji.hr, članak „Milanović: Za oprost duga i 'novi početak' priliku dobilo 12,5 tisuća građana“, od 11.2.2015.)

Nakon šest godina jedna analiza je pokazala koliko je dugova otpisano tijekom godina i o kolikim iznosima se radi. U članku „Izbjegavaju li eksponirani dužnici s 'liste srama' ovrhu države čudesnim spletom okolnosti, pogodovanjem, ili se od njih zaista ništa ne može naplatiti?“ objavljenom na portalu www.tportal.com od 7.11.2021. piše:

     „Po lani objavljenim podacima, od 2017. do 2020. godine zastara je proglašena za 346.570 poreznih dužnika s iznosom od ukupno 15,5 milijardi kuna, od čega je 6,8 milijardi kuna glavnica, a 8,7 milijardi kamata. Radilo se mahom o starim i nenaplativim potraživanjima, od kojih su neka sezala još u 1995. godinu. No, idućih godina sistemski su također otpisane značajne svote: po podacima koje je objavio Jutarnji list, u 2018. godini je sistemski otpisan dug za 90.778 obveznika, i to 0,74 milijardi kuna glavnice i 0,54 milijardi kuna kamata.

     Iduće 2019. godine je dug otpisan za 56.667 obveznika, 0,51 milijardi kuna glavnice i 0,34 milijardi kamata, a tijekom 2020. godine otpisan je za 54.816 obveznika, i to 0,46 milijardi kuna glavnice i 0,29 milijardi kuna kamata.

      'U 2021. godini je za 56.284 poreznih obveznika izvršen sistemski otpis duga za koji je s 1. siječnja 2021. godine nastupila zastara prava na naplatu i to u iznosu od 441,28 milijuna kuna glavnice i 251,46 milijuna kuna kamata. Nadalje, u istom razdoblju, po podnesenim zahtjevima poreznih obveznika te pazeći na nastup zastare po službenoj dužnosti službenici Porezne uprave otpisali su 137,9 milijuna kuna glavnice i 205,9 milijuna kuna kamata', odgovorili su nam iz Porezne uprave. No ovi podaci odnose se na sve dužnike, a ne samo one čija su imena objavljena na popisu najvećih dužnika.“

Država sustavno otpisuje zbrojeno milijarde kuna raznim poreznim dužnicima i to je još jedan pokazatelj neefikasnosti držane uprave.

U Poreznoj upravi kažu da im je jasno da mnoge blokirane tvrtke s malim osnivačkim kapitalom nemaju novca koji bi država ovršila. Nakon što se takvim tvrtkama utvrdi neplaćena porezna obveza i razmjeri štete, Porezna uprava diže kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba na temelju koje mogu završiti u zatvoru ili im se dugovi naplaćuju od imovine.

Apsolutni zastarni rok za porezne dugove nastupa nakon šest godina, no u slučajevima kada država poduzme radnje za naplatu, zastara se produljuje. Mnogi porezni dužnici računaju na to da će im dug ući u zastaru.

Mediji obično izabiru nekoliko zvučnih imena, nogometaša, pjevača, par poduzetnika, o tome se stidljivo nešto napiše i drugi dan se sve zaboravi. Obični ljudi s dugovima od par tisuća kuna bore se s ovrhama, a na popisu poreznih dužnika su ljudi čiji se porezni dug mjeri milijunima kuna i na tom popisu su već niz godina.

I nikom ništa.

Čudi me da nitko ne zatraži od Porezne uprave detaljno obrazloženje za nekoliko najuočljivijih slučajeva na Listi rama, onih koji imaju najveći porezni dug i oni koji su niz godina na toj listi.

Nekoliko primjera s Liste srama

I 2020. godine, kao i mnogih godina prije toga u jesen su se objavili porezni dužnici, tzv. „Lista srama“. Porezna uprava je objavila Popis poreznih obveznika koji udovoljavaju kriterijima za objavu duga na dan 31.10.2020. godine. Lista  je sadržavala 50.000 imena.

U članku „Lista srama: Šuker napokon podmirio porezni dug, a dužni su još sportaši, političari...“ objavljenom na portalu www.24sata.hr, od 1.11.2020. godine piše:

   „Najveći porezni dužnik u 2020. godini bio je Damex gradnja d.o.o. Marinka Mikulića, s nevjerojatnih 217,6 milijuna kuna duga za PDV, porez na dohodak, doprinose, porez na dobit, pa čak i za promet nekretninama. Pitanje je kako se uopće dopustilo da njegov dug i ostali dugovi tako narastu.

     Iako ima takav ogroman dug, najveći dužnik, Mikulić, koji je prije kraha slovio kao „hrvatski kralj papira“, još ima luksuznu vilu s koje mu pogled puca na Zagreb. Na njoj nije upisana nikakva zabilježba države.

     Dug vjerojatno nikad neće niti biti naplaćen, jer je za tvrtku pokrenuto brisanje. Sljedeće godine će nestati s liste dužnika, a s njom i dug. Pitanje je kako se uopće i dopustilo da dug tako naraste.“

Damex gradnja d.o.o. našla se na samom vrhu popisa poreznih dužnika i u 2021. godini s ukupnim dugom od vrtoglavih 144.663.579,02 kune.

Dio izvješća Porezne uprave o dugu pravnih osoba u gradu Zagrebu na dan 31.10.2021. godine.

(Izvor slike: https://duznici.porezna-uprava.hr/...)

Posebno je zanimljivo da je na tom popisu s višemilijunskim dugom i jedan nekada poznati i medijski moćan novinar, Davor Butković koji je 1990-ih godina „vedrio i oblačio“ u hrvatskim lijevim medijima, glumio „savjest društva“, napadao pretvorbu, tajkune, HDZ, korupciju, prijateljevao s premijerima. I zanimljivo je da se nitko ne pita kako je jedan novinar mogao 1990-ih zaraditi toliko novaca da mu se porez mjerio milijunima kuna i da mu je porezni dug 2020. godine bio  1.936.181,48 kuna. A najveći dio, čak 1.216.092,08 kuna, nastao je zbog neplaćenog poreza na dodanu vrijednost (PDV). S obzirom da je Butković prošle 2019. godine dugovao državi čak 3.229.365,72 kuna, za pretpostaviti je da je dio duga otišao u zastaru. 

Davor Butković se i našao i na Popisu dužnika od 31.10.2021.

Dio izvješća Porezne uprave o dugu fizičkih osoba u gradu Zagrebu na dan 31.10.2021. godine.

(Izvor slike: https://duznici.porezna-uprava.hr/...)

Novinar Davor Butković se našao i na Popisu dužnika od 31.10.2022. U medijima su o toj Listi srama iz 2022. godine  vrlo malo pisali, a među primjerima koje su izvukli iz Liste i komentirali, Davora Butkovića nisu spominjali.

Dio izvješća Porezne uprave o dugu fizičkih osoba u gradu Zagrebu na dan 31.10.2022. godine.

(Izvor slike: https://duznici.porezna-uprava.hr/...)

Zar se pisanjem u Jutarnjem listu i Globusu može zaraditi tako veliki novac? 

Osim toga, kako netko može godinama dugovati kao fizička osoba milijunske iznose poreznog duga, a da ne završi u zatvoru. Ako je država imala razumijevanja za pravne osobe, razna poduzeća dužnike, jer ih nije htjela otjerati u stečaj da radnici ne završe na  burzi, čime je jedna fizička osoba zaslužila takav tretman. Osim toga, tko ga štiti i zašto ga netko štiti. Ima li s tim veze i uvijek prisutna misteriozna „duboka država“.

Naše „istraživačke novinare“ takva tema ne zanima ili ne smiju o njoj pisati.

Na popisu dužnika 2012. godine mnogi su tada uočili  ime čiji „case“ može dobro poslužiti za proučavanje  „anatomije novog društva“. Sada je to već zaboravljeno, ali je korisno malo se podsjetiti. Ivan Mijatović rođen 1973. godine, tada 39-godišnjak dugovao je 9,9 milijuna kuna poreza. Njegova je karijera nevjerojatna i on je na temelju svog životnog iskustva „imao pravo zaključiti“ da zakoni ove države, a i pravila ponašanja bilo kojeg civiliziranog društva za njega ne vrijede. I da  ne treba plaćati porez.

O tom nevjerojatnom slučaju moglo se pročitati u članku objavljenom 31.7.2012. na portalu www.jutarnji.hr pod nazivom „Stručnjak za upravljanje dugom u top 10 dužnika: Mijatović državi duguje 9 milijuna i 97 tisuća kuna“.

Ivan Mijatović, svojedobno je, kao vrlo mlad čovjek, bez iskustva i naravno znanja, bio pomoćnik ministra financija Bože Prke i bliski suradnik Borislava Škegre. Kada je imao nešto više od dvadeset godina, bio je član Uprave Plive i šef Nadzornog odbora Hrvatskog Telekoma, vodio povjerenstvo za privatizaciju HT-a, nakon čega je otišao u Deutsche Telekom. U Ministarstvu financija, spominje se po medijima, bio je načelnik za upravljanje javnim dugom i gotovinom i zadužen za drugu javnu ponudu Plivinih dionica.

Slovio je kao „stručnjak za upravljanje dugom“, a sam je imao dug od preko 9.000.000 kuna.

Prozivalo ga se zbog više slučajeva sukoba interesa. Bio je u Nadzornim odborima ARZ-a, Končara, PBZ-a. Mediji su pisali kako je 2005. godine dok je radio u Plivi kupio u Charlotti u SAD-u vilu od 500 kvadrata, s 9 soba i velikim bazenom. Spominjali su se i apartmani i dvorac u SAD-u. Na internetu je zbog toga prozvan hrvatskim Rockfellerom.

Najvažnije funkcije u superuspješnim kompanijama obavljao je prije tridesete godine života. Naravno, on o tim poslovima nije imao pojma. Sve te funkcije iskoristio je da izvuče veliku lovu za sebe. A to je čisti kriminal.

Sada živi u SAD i Poreznoj upravi je nedostupan, iako bi jedna normalna, uobičajena međunarodna tjeralica mogla dovesti tog neplatišu poreza pred hrvatsko lice pravde.

Čime je tako mlad čovjek zaslužio da dođe na tako odgovorne funkcije i sudjeluje u donošenju važnih odluka?  Tko mu je omogućio i po kojim kriterijima da dođe na te funkcije?

Ljudi koji su tog mladog čovjeka postavljali na te funkcije zajedno s njime bi trebali doći na  „Liste srama“, jer su ga oni stvorili. Osjećaju li imalo odgovornost prema tome svom djelu ili su se i oni na taj način snašli u životu i obogatili pa u aktivnostima njihovog pulena ne vide ništa loše. Sigurno bi odgovorili: „Što je u tome loše, pa  tako se gradio naš 'ubrzani kapitalizam'“.

Nekadašnji šefovi i suradnici tog mladog čovjeka su još uvijek živi i zdravi i mogli bi odgovoriti na ta pitanja, kada bi ih netko to pitao, kada bi nekoga to zanimalo. Kada bi netko to pitanje postavio značilo bi da ga to smeta i da želi da se takve stvari više neće događati.

Međutim, to pitanje nitko ne postavlja, jer to zapravo nikoga niti ne smeta.

Al Capone i neplaćanje poreza

Objava poreznih dužnika s ukupnim iznosom duga koji se penje na desetke milijardi kuna, reakcije i objašnjenja dužnika, njihova opravdanja, ogorčeni komentari građana, mudra objašnjenja i analize raznih analitičara govore ne samo o samom problemu neplaćanja poreza već više govori o cijelom našem društvu. Najzanimljiviji mi je bio komentar jednog „mudrog, nezavisnog stručnjaka“ koji je rekao da je sada problem u tome što se poduzetnici „moraju baviti porezom, umjesto da se bave poslom, traženjem kupaca i ugovaranjem poslova“.

Porezom se ne treba baviti,  porez treba plaćati i o tome se ne diskutira.

Poduzetnici trebaju koristiti savjete poreznih stručnjaka da plate, naravno, što manje, ali porez treba platiti. Neplaćanje poreza je zločin prema državi koji ugrožava i gospodarstvo i suverenitet države.

Čuveni američki mafijaš Al Capone bio je monstruozni, višestruki ubojica, ali je 1931. godine završio u zatvoru  Alcatraz na obali San Francisca ne zbog ubojstava već zbog neplaćanja poreza.

Nezamislivo je neplaćanje poreza

U civiliziranim društvima je nezamislivo da se masovno ne plaća porez, jer su svi svjesni da je to udar na  stabilnost, a i suverenitet države. Zato su uspostavili mehanizme koji to brzo uočavaju i kažnjavaju. Rijetki su oni koji se usude ne plaćati porez, takvi postaju kriminalna manjina s kojom država lako izlazi na kraj. Kriminal i lopovluk nisu nikada problem sami po sebi. Uvijek ih je bilo i uvijek će ih biti. A ozbiljne države znaju uspostaviti mehanizme da se obrane od takvih. Ozbiljan problem nastaje tek kada se kriminal tolerira.

Kroz odnos prema plaćanju poreza može se ocijeniti način funkcioniranja države. Uredno i disciplinirano plaćanje poreza je temelj za stabilno funkcioniranje neke države. Država koja ne može osigurati redovito i disciplinirano plaćanje poreza, ne funkcionira kao prava država.

Objavljeni popisi poreznih neplatiša pokazuju da naša državna uprava još uvijek ne funkcionira dobro ni učinkovito, jer nije sposobna osigurati normalno i disciplinarno plaćanje poreza i stvaranje predviđenih proračunskih prihoda.

A istodobno dozvoljava da se nekima, čak i fizičkim osobama,  „gleda kroz prste“ i dozvoljava im da godinama ne plate svoj porezni dug.

LITERATURA

9. https://www.jutarnji.hr/...
10. https://mfin.gov.hr/...
11. https://duznici.porezna-uprava.hr/...
12. https://duznici.porezna-uprava.hr/
13. http://www.porezni-duznici.com
14. https://www.tportal.hr/...
15. https://direktno.hr/...
16. https://www.vecernji.hr/...
17. https://www.jutarnji.hr/...
18. http://www.porezni-duznici.com/
19. https://direktno.hr/...
20. https://www.jutarnji.hr/...
21. http://arhiva.nacional.hr/...
22. https://direktno.hr/...
23. https://www.maxportal.hr/...
24. https://www.telegram.hr/...
25. https://novatv.dnevnik.hr/...
26. https://www.tportal.hr/...
27. https://www.vecernji.hr/...
28. https://lidermedia.hr/...
29. https://www.poslovni.hr/...
30. https://www.jutarnji.hr/...
31. https://m.vecernji.hr/...
32. https://www.24sata.hr/...

[1] Porezna uprava je jedinstvena i samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija čija je temeljna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o prikupljanju doprinosa. Porezna uprava djeluje pod nazivom: Ministarstvo financija, Porezna uprava.

Povezani članci

Komentari

Komentiraj