• Povijest/
• Ljudi i karijere /

20. 05. 2025

Dnevnik domobrana Drage Kramarića iz 1. svjetskog rata, 1915. godine (II. DIO)

• Marijan Ožanić

Domobranski strojopuščani odjel (Hrvatski povijesni muzej)

(Izvor slike: https://www.vecernji.hr/...)

OŽUJAK 1915.

1 / III. Ponedjeljak

Jučer sam morao dati jednog domobrana i desetnika drugome odjelu da se isti upotpuni. Danas sam si uzeo od satnija 4 stara konjušara – staleš 45 smenom.

Oko 10h prije podne krenula 9 i 12 satnija i strojopuščani odjel na lijevu stranu ceste pošto Rusi kao mravi izlaze iz šume u dolinu. Topništvo puca po njima. Svaka satnija išla je sa dva voda u rojnu prugu (borbenu liniju), a dva u pričuvi.

Ja sam sa momcima strojopuščanog odjela u postavu i to na lijevom krilu. Desno od nas do ceste bila je jedna satnija 28 pukovnije sa 3 strojopuške. Lijevo od nas dvije satnije 26 pukovnije, zatim 54 pukovnija. U rojnu prugu dobili smo telefon.

Pred večer povučena je 12 satnija, a cijela 9-ta satnija u rojnoj pruzi (borbenoj liniji). Labaš si je dao načiniti zaklon gdje smo legli na počinak, ali nisam mogao zaspati, bila mi je jako zima na noge, a posle i voda došla pod mene pa još gore, a povrh toga Labaš svaki čas govori na telefon sa Lulićem.

Preko dana smo sa povisice promatrali kako Rusi plaze kao mravi po dolini, te kako se sakupljaju iza kuća u selu. Naše topništvo izvrsno djelovalo, a strojna puška je potpomagala sa uspjehom.

Na večer čuli smo na lijevom krilu užasnu viku, te smo poslali obhođu tamo da čujemo što je na stvari, jer smo čuli i našu trublju. Obhođa javlja da su Rusi pravili navalu na 54 pukovniju, ali su po prvom bāonu (25-te) bačeni nazad, pri čemu je zarobljeno 140 Rusa. Nakon pol sata pokušali su Rusi opet s navalom, ali su i ovaj put bili bačeni nazad.

Bitka kod Rosulne i Solotwine, Rusi prevarili domobrane

2 / III. Utorak

Rano u jutro počeli su Rusi na desnom krilu praviti navalu ili demonstraciju – užasna je bila vika. Snijeg je gusto padao da se nije vidilo na 15ˣ (koraka) pred rojnu prugu (borbenu liniju). Kad se je razčistilo vidjeli smo pred sobom na lijevoj strani pred 26 pukovnijom rusku rojnu prugu kako napreduje. Odmah je Labaš davao palbe na njih. Ja sam probao sa starom puškom pucati, ali nije djelovala. Zato sam na to mjesto postavio novu pušku – ta ih je tri puta pokosila. Čim je jedna rojna pruga pala potisnuli su Rusi drugu rojnu prugu – ustrajni su – dobro su me zapamtili i mjesto gdje se nalazim – zato poslije nisu htjeli proti mene ići.

Gospodinu natporučniku Luliću javljen je uspjeh i situacija te neuporabivost stare puške.

Oko 10h prije podne nastala je velika „graja“ i vika pred našom frontom. Ja i Labaš odmah smo skočili iz našeg dekunga (rova) da vidimo što je na stvari – imali smo što i za vidjeti. Pred satnijom 28-me i pred 3 strojopuške izniknuo je do sada pritajeni ruski bāon i lagano se približavao našima. Čuli smo glasove da se Rusi hoće predati. Nato je poručnik Labaš potrčao u rojnu prugu i obustavio pucanje u nadi da će se Rusi predati – prešao obkope i pozvao 9-tu satniju da kupi Ruse – bio je zaslijepljen.

Ja sam trijeznije promatrao malo iz daljega što se sve to zbiva pred menom. Opazio sam da iza ovoga ruskog bāona stoji još jedan bāon (možda i više) u pričuvi. Rusi su vikali i lagano se približavali. Pređoše zapreke od žice, i sa naperenim bodovima približavahu se našima. Jednoga sam vidio samo da je pušku odbacio. U našoj rojnoj pruzi bila je slijedeća slika: svi skoro od 28-me su stajali u obkopima, jedni su mahali Rusima neka samo dođu k njima, drugi su sa dignutim rukama (znak predaje) čekali Ruse, treći su glupo stajali. Mnoge nije bilo ni briga što se događa pa su ležali u obkopima, a svi ostali koje do sad nisam nabrojio – koji deset momaka stajali su sa puškama u ruci i ti nisu htjeli pucati. Jedan poručnik od 28-me nalazio se baš kod naše 9-te – taj je neprestano pucao. Dok sam sve to promatrao, Rusi su već počeli se mješati sa 28-mom. Našoj momčadi vikao sam neka budu oprezni, da će nas Rusi prevariti – te neka oni najprije puške bace, onda ćemo znati da se predaju, međutim sam im zapovjedao da pucaju, ali me u onoj viki nisu čuli.

Labaš je bio kojih 20ˣ (koraka) pred obkopima, vikao pak da momci ne pucaju, jer se Rusi predaju i pozvao 9-tu satniju napred da zarobi Ruse, ali se ni jedan momak nije maknuo. Kad mi je nakon svega toga postala situacija jasna, krenuo sam nazad, povukao svoga služaka i ordonanca, usput dao sam znak za nazad svojim momcima na lijevom krilu. Uto je i Labaš shvatio situaciju, krenuo nazad žurnim korakom i viknuo mi da uzmem drugi postav s puškom – nadao se siromah da ću ga moći spasiti. Kad sam povukao svoje ljude, počela je i satnija nazadovati. Rusi su međutim pomješali se sa 28-mom i prešli našu rojnu prugu te za svakim koji je bježao pucali su.

Mene su trojica uzela na nišan, jer su vidjeli da sam časnik, ali sam sretno prošao, iza mene su dvojica pala. Letiti nisam mogao jer je bio debel snijeg. Labaš je također htjeo u zadnji čas pobjeći pa je Rusa koji mi je stajao na putu iz revolvera ubio, ali u svojim dvojima cipelama i s dugačkom kabanicom nije mogao bježati, a Rusi su pazili na njega. Vidili su da je časnik, te smo vidjeli da su pucali za njim i da je pao. Njegovi momci su odmah došli k njemu, ali dal je ranjen ili mrtav neznamo.

Budući da smo izmakli Rusima zapovjedio sam momcima od satnije da na rubu šume pričekaju Ruse i zadrže ih dok nam topovi uzmaknu cestom. Kad su topovi prešli, krenuli smo i mi nazad – Rusi su već bili na povišici na cesti i počeli pucati za nama te jednoga mi momka (Antulića) raniše. Moja četiri momka su se također predala, nisu htjeli bježati te mi je tako ostala stara puška i 10 sanduka sa nabojima.

Sa momcima došao sam do „J.H.“ gdje je bila divizija. Zatekao sam još par časnika. Isti mi rekoše da sa strojopuškom i sa momčadi što bude pridošla držim cestu u rukama. Za strojopušku nisam imao naboja pa sam posudio od 54 pukovnije 4 sanduka. Nakon ¼ sata došao podpukovnik Mesić (zapovjednik 28-me), razložili mu situaciju i on na temelju neznam čega pošalje nas napred.

Blizu povišice opazi jedan nadporučnik kraj ceste ležati jednu rusku satniju u grabi – pozove me i ja sprašim 1000 naboja u njih – mrtvi su se samo koprcali. I tako sam se osvetio i vratio nazad.

Usput našao sam konje i bāon – jedva sam dočekao da mogu jašiti, tako sam bio umoran, da nebi mogao 2 klm ići. 10 satnija je najbolje prošla, bili su pričuva divizije, 11 satnija putovala je kroz šumu u Chmielóvku, te jedva su se smjestili dođoše Rusi tamo i moradoše pobjeći preko Rosulne za nama te preko Solotwinw Manasterezany stigoše nas tek drugi dan kasno na večer.

Časnici oba ostadoše živi. 12 satnija je skoro najgore prošla, polovica ih je zarobljeno. Pričuvni poručnik Berzenković ubit ranjen. pričuvni zastavnik baron Vranicani ranjen i zarobljen (ubit). Pričuvni poručnik Huber nije mogao ići (bolestan) pa je ostao u dekungu (rovu).

Na večer smo se u Rosulni sakupljali, vatre su gorile na sve strane. U 8h poslije podne pođosmo u Manasterezany. Putem sam htjeo jašiti, ali od studeni nisam mogao. Vjetar je upravo kroz kosti puhao, ovaj dan mi je najviše bilo zima. Snijeg je gusto padao a mi kao Napoleonova vojska vraćasmo se šutke kroz vijavicu snijega. Kroz Solotwinu pređosmo i oko 11h noći nastanismo se u Manaterezanu, gdje su mi spekli momci jaja, a ja sam im dao litru ruma za čaj, pa smo tek posle 1h noći legli umorni na počinak.

Originalni crtež Drage Kramarića iz njegovog Dnevnika u kome opisuje bitku  2,3.1915. i kretanje po bojištu od 22.-28.2.1915.

3 / III. Srijeda

U jutro oko 8h pozvao me satnik da si pribavim jednu pušku, međutim priključio nam se pričuvni poručnik Mrazovac sa 2 strojopuške. Posle 8h skupio ostatak bāona te se uputismo desno na povisicu „Pohorylec“ gdje smo postrojili obranbenu prugu. Civili i momčad kopali su dekunge, tovarnjaci vukli su slamu i sijeno za dekunge da se momčad ne smrzne. Moji su momci krasnu si kućicu napravili za pušku, isto tako za mene. Ja sam imao telefon u svojoj kolibici a nastanio sam i poručnika Babića. Zastavnik Schlesinger otišao je još u jutro sa svojim vodom na predstraže, te se na večer bez zapovjedi vratio, pa je siromah morao ponovno ići u postav.

Pred večer gorio gradić Solotwina, radi čega neznam sličan je Bohorodezanyma – Židova sva sila, bježe pred Rusima. 

4 / III. Četvrtak

U jutro oko 2h dođe zapovjed da ćemo oko 4h jutrom biti po lovačkom bāonu izmjeniti, pa da se pripravimo. Konji su se svi nalazili sa trenom u „Nafta Q“. Sinoć u otpravku stoji da nam se dodjeljuju 4 časnika. IV. bāon pretvara se u II. bāon.

Oko 3h u jutro ustao se poručnik Babić pa htjeo naložiti vatru u našoj kućici koja je bila puna sjena. Tom prilikom zapali se sjeno i kućica počne goriti. Ja sam pokupio svoje gunjeve i otišao u dekung (rov) gdje je puška bila i tu se stisnuo među momke i ugodno dremao dalje.

Oko 4h otišao Babić sa svojim momcima na cestu i čekao taj lovački bāon. Isti je i pridošao te se izmjena počela odmah obavljat. Ja sam istom oko 5h otišao, oni imaju 4 strojopuške. Momčad ne izgleda baš najbolja, premda su tek 3-4 dana ovdje – večina su Tirolci pa se svejedno tuže na snijeg. U Nafta Q smo se sakupljali, tu sam si pogledao par izvora petroleuma. Oko podne pošao tren prema „Molotkow“ – naš bāon pošao također, ali bez satnika, pa se on grozno ljutio. U ovom mjestu puno vojništva, trena najviše, jedva smo našli nastanbu. Moji momci iza obilnog fasunga legli spavati, a ja tek počeo spavat, počele i zapovjedi dolaziti.

U 7h na večer „zbjeg“. I. i III. odmah krenuli u Markowa – nazad bliže fronti, a II. bāon krenuo u Nafta Q. Naša pukovnija još u jutro bila je zborna pričuva, a na večer ako se nevaram – brigadna pričuva. Putem bilo mi je zlo – užasno sam pospan bio. Već 5 dana nisam se ispavao, pa sam dremao putem. Jašit nisam htjeo jer bi se smrznuo. U selo smo brzo došli i nastanbu jedva našao. Odmah smo svi legli na počinak.

5 / III. Petak

U jutro poslao opširnu jutarnju prijavu i predlog za promaknuće. 9-ta i 10-ta satnija još sinoć otišli su na raspolaganje nekome majoru, a ostatak bāona na rubu sela lijevo i desno nastanjen. Našu diviziju su izmjenili 6 pukovnija i 1 lovački bāon. Danas smo njihova rezerva.

Do moje kućice gdje sam nastanjen ukopani su nedaleko teški topovi, koji pucaju po malo. Pred večer nisu dobro ispalili ekrazit granatu pa im je ista pred topom eksplodirala i 6 momaka mrtva, 3 ranjena, 2 konja ubita. Na večer stoji u zapovjedi da ćemo biti tjekom noći ili rano u jutro izmjeniti po četnoj diviziji.

Pukovnija izgubila 63% ljudstva

6 /III. Subota

Sinoć sam dugo kraj vatre sjedio sa momcima. Nisam mogao spavati, pošto sam cijeli dan spavao. Danas sam se ustao u 5h. Oko 7h prije podne krenuo bāon nazad u Molotkow.

Nešto čujem da će našu diviziju povući izvan boja i nanovo popuniti. Putem sam malo jašio i razgovarao sa jednim artiljerijskim časnikom. U Molotkowu nastanjen na rubu sela. Naša pukovnija ima svega skupa 1800 momaka i 26 časnika, a iz Rume pošli smo sa 4.800 i 52 časnika. 26 pukovnija ima oko 200 momaka, a 27 i 28 uopće neobstaju – njihov veliki tren je već u Keresmezo, a kuhinje u Delatynu.

Nastanbu imam dobru. O podne pisao sam očitovanje zašto mi je puška zarobljena i manjak stvari kod odjela isto tako bio je kod 9 satnije rastavljen. Zapisnik sa momčadi glede poručnika Labaša koji ostao među Rusima – nezna se za stalno dali je pao ili ranjen.

Moji momci su danas svirali. Sa Schlesingerom bio sam kod 9 satnije te smo se kartali sa poručnikom Horvatom i kadetom Mencigerom – zaslužio sam 10 Kr. Oko 6h po podne pođosmo nas tri zastavnika k strojopuški (kmeni). Kasnije došao poručnik Babić. Sviralo se i pjevalo do 11h30. Malo smo pili, pušili i razgovarali. Momci su mi dobru večeru napravili.

Časnici bāona su slijedeći:

zapovjednik bāona: satnik Rudolf pl. Mattanić

pobočnik: poručnik Ausch

9 satnija: zapovjednik poručnik Horvat i zastavnik Mencinger

10 satnija: zapovjednik poručnik Babić i zastavnik Schlesinger

11 satnija: zapovjednik poručnik Rumen i poručnik Mrkšić

12 satnija: zapovjednik poručnik Baglama i zastavnik Paviša

strojopuščani odjel: zastavnik Kramarić

Doktor Sok

Borba s Rusima na Karpatima

(Izvor slike: https://virtualna.nsk.hr/...)

Misa i mimohod, Hawryliwka

7 / III. Nedjela

U 8h30 došao ordonanc sa bāona, da imam odmah staviti momčad kraj bāona, te da se ide u crkvu. Momčad se očistila i okitismo se borom te stajasmo oko crkve pošto nisu mogli svi unutra. Čuli smo kako glazba lijepo svira unutra.

Posle mise bio mimohod satniku, a posle ulaza bio časnički dogovor (Schlesingera špotao radi straže). Posle ručka oko 2h „zbor“. Dugo smo čekali na odlazak. Danas došao naš hodni bāon (2 satnije) sa satnikom Vrbanić, nadporučnik Marić, pričuvni poručnik Kocsmaros, kadet Galijan, Rožić, Špicer, Klaić i t.d. Kad je Vrbanić rekao pred generalom, da je doveo još 11 kadeta, bilo je veselje da ćemo opet imati časnika, ali Babiću nije pravo. Par puta je poviknuo: a gdje su stari aktivni, pošto ih skoro uopće nema.

Oko 3h krenuli smo – put se morao prtiti kroz snijeg, zima jaka, momčad slaba, a mjesto kamo idemo daleko oko 26 klm. Često puta smo stali na putu i zebli, što nam oteščava hod. Ja se već čitavi tjedan ne ćutim dobro. U zadnje vrijeme imam suhi kašalj, a pokraj svega toga grizu uši, kao da me hoće ispiti – nema čovjeka u čitavoj pukovniji koji ih nebi imao, pa nije ni sramota imati ih. Putem sam jašio, a kad sam ozebao išao sam pješice. Večinom sam spavao.

Oko 11h na večer stigosmo napokon umorni u mjesto „Hawryliwka“ gje je 36 divizija. Odmah sam okupirao jednu kuću i nastanio se sa doktorom. Iza čaja zaspao sam i spavao kao top. Nije me smetalo golicanje buha i uši. Danas sam se sa Auschem oštro pograbio radi nastanba – sve nehotice.

Puni uši i buha

8 / III. Ponedjeljak

Ustao u 8h. Iza fruštuka sjeo sam na klupu i pošao u lov na uši i buhe. Kaput, a pogotovo krzneni lajbec bili su puni životinjica, koje sam nemilosrdno istjerao iz toplog ležaja na zimu.

Ausch došao doktoru radi zubi. Rada bi išao malo na dopust da si ih popravi. Danas smo si sami morali jelo pripravljati – bāon ne kuha. Moji dečki malo sviraju. Na večer bio sam sa ostalim časnicima na razgovoru. Novopridošlim pričamo doživljaje.

Pridošli su sledeći:

nadporučnik Marić 12 satnija,

poručnik Kocsmaros 11 satnija,

kadet Klaić 10 satnija,

kadet Wasserbauer 9 satnija.

Zima i vijavica snijega

9 / III. Utorak

Jučerašnje vježbe odpadaju pošto je zakazan odlazak u 1h p.p. Čujem, da jučerašnja pošta nije otišla pošto će momčad moći sama predavati – dakle idemo daleko iza bojne linije.

Sinoć promatrali smo veliku vatru na obzorju. Čini mi se da je zapaljeno mjesto Bohorodezany. O podne sam dao zasedlati, ali nakon 1 sat rasedlati su morali da konji ne drže previše teret. U 3 sata fasovali smo nova odijela, a stara podrapana vratili. Na cijeloj fronti mir, zima i vijavica snijega već treći dan. Danas sam dao kukuruz za sijeno (mjesto novaca). Ženska mi dala još gore kokicu (kurka). Na večer dugo na peći gnjavio se. Za sutra određeno zanimanje.

11 / III. Četvrtak

Od jutros pozvani smo svi zapovjednici na bāon pošto satnije nisu točno počele s vježbom. Ja se pak moram interesirati za drugu pušku. U 10h došla zapovjed da ima sve u 11h45 stavljeno biti. Stupa se prema istoku i to preko „Stebnik“ kota 368. Ovraszyna u Neudorf gdje je određen kraći odmor.

Grijao sam se kod jedne poljakinje sa osmero djece. Odmah je donela čaja i mlijeka. Satnik poslao mi iz druge kuće bazgovog čaja – nije loš. Cijelim putem tjera nas užasna sniježna vijavica.

Od 2-9h putovali smo sa odmorom od pol sata u Neudorfu. Neudorf je lijepo i veliko selo, prilično bogato. Mislili smo da ćemo tu ostati, ali nam dadoše pravac „Zakrzewce“, daleko po prilici 12 klm. Bāon načini nazad front i stupa u određeno mjesto, dva civila su bili vodići. Cesta bila je urisata kao drum, ali od silne sniježne vijavice sve je bilo puno snijegom, da smo morali do koljena gaziti. Onima ostrag nas nije ništa pomagalo što smo mi napred prtili, jer čim je čovjek izvukao nogu iz suhoga snijega, dotična jama bila odmah zatrpana. Po danu bilo je još nekako za podnašati, ali po noći ljude je vjetar samo bacao u snijeg. Oko 9h na večer jedva nekako umorni stigosmo u oveće selo.

Nastanbe su već bile određene, te se odmah zavukoh u svoju kućicu (Afea i 14 god. Paraskevna).

Đifka (djevojka) nam je odmah naložila „pić“ te se grijasmo (tu sam kupio masla, jajec i moloka – troška malo, sve za ćtiri šuske – seksera). U jednoj sobi ležalo nas je 20, ja nisam htjeo dugo da zaspim, isto i moj desetnik – iste misli imasmo – škakljalo nas. Konji su u dvije štale.

12 / III. Petak

Ustao se oko 8h. Za danas određen odmor, momci odmah zasvirali. U posjete došao mi Mencinger.

Do podne sam spavao. Momci mi načinili ručak i šmarna je bilo, večeru isto tako. Pred večer došla zapovjed da ćemo izmjeniti 1 bāon 13 pukovnije. Polazak u 3h45 prije podne. Danas morali su civili cestu čistiti od snijega. Na večer nisam mogao zaspati od vrućine i „prekobrojnog staleša“.

U 11h30 p.p. došao ordonanc od bāona, da imamo odmah odstupati a ne  u jutro. Za 10 časaka moj odjel bio je već spreman. Ja sam otišao na čelo bāona. Put je bio isti kao jučerašnji, samo nije bila sniježna vijavica.

Nekoliko naših satnija se predalo

13 / III. Subota

Put nas je vodio preko „Mohyla“ u „Krasilowku“ po prilici 5-6 klm. Oko 2h u jutro stigli smo u mjesto te izmjenili određeni bāon, tako da je 11 i 9 satnija bila svaka sa 3 voda u rojnoj pruzi, 1 pričuva, a dvije satnije u selu kao obhođe koje su patrolirale okolo. Njihova strojopuška nije u postavu, pošto se nezna odakle bi mogao protivnik navaliti. Bojna stepenica bila je pod brijegom u jednoj štalici, a ostali konji poslani su preko brijega 3 klm daleko do jednog Židova. Tako isto sam i ja učinio, samo mi nitko nije znao kazati gdje je taj Židov. Satnik i pobočnik otišli su odmah spavati, a meni naprtiše još konje od kuhinja i streljivne kolone, po prilici preko 40 konja. Nije mi preostalo drugo već tražiti po selu čovjeka koji bi znao odvesti tamo konje. Jedva sam našao čovjeka i sve spremio, potom sam se legnuo u bližnjoj kućici i spavao do 8 sati.

Kad sam se opremio dođe ordonanc po nas da imamo zauzet postav na brijegu jer da Rusi napreduju. Budući da su granate i šrapnele padale po brijegu odredio sam, da ide momak od momka na 20ˣ (koraka)  daleko. Kad sam došao gore, veli mi satnik da sam već odavna morao tuj biti. Šuteć sam izabrao postav i otišao malo dalje u jedan zaklon odakle sam sve mogao vidjeti. Satnik je međutim otišao za drugi brijeg, a ja sam ostao sa dva voda 11-te na povisici. Ispod mene u okomitom pravcu stupala je dolinom 9-ta satnija prema 1 klm dalekom selu „Krzywotuly-nawe“ gdje se je nalazila 16-ta pukovnija skojom smo imali držati spoj. 16 i 13 pukovnija nalazile su se nad selom na povisici u dekungima. Desno od njih nalazila se 53 pukovnija.

Jedva se naša satnija smjestila u dekunge (rovove), počele su ruske granate po njima tuči, u isto vrijeme nastala pucnjava nad selom. Dugo sam promatrao što se to tamo zbiva. Pucnjava bivala je sve slabija a momčad nekoja počela bježati iz dekunga. Ostali su ustali i čekali Ruse, te skupa s njima otišli na drugu stranu brijega.

Naši topovi počeli su odmah tamo pucati gdje su se ovi predali. Predala se 16-ta satnija 13-te pukovnije i 13 satnija 16-te pukovnije. Rusi su zauzeli naše postave, a 13, 16 pukovnija i naša 9 satnija počeše bježati prema nama. Rusko topništvo bacalo je granatu za granatom, koje su padale u hrpe momčadi, ali slabo koji bio ranjen. Kad su naši uzmakli jedno 2 klm i vidli da Rusi neidu u selo vratiše se lagano natrag u dekunge i u selo. Naši topovi su neprestano udarali po povisici. Oko podne počeli su Rusi pojedince na 100ˣ (koraka) izlaziti iz šume kraj našeg sela i iza dviju kuća se sakupljahu. Cijelo poslije podne su izvirali iz šume. Topništvo je pucalo u šumu, ali oni su i dalje išli. Pred večer opališe naši jednu ekrazit granatu u kuću gdje je bilo po prilici već dvije satnije Rusa, i zapališe mahom kuću. Uz nju su izgorile još dvije kuće. Sutra dan nije bilo ni jednog Rusa u selu.

Naša satnija koja je imala obhođarenje u onom djelu sela uhvatila je 18 Rusa. Među istima nalazio se jedan sveučilištarac, tehničar, par slikara pa sam s njima razgovarao. Već sam se prilično naučio na njihov jezik. Posle su iste časnici pozvali sebi u kuću i razgovarali se. Noćas sam spavao u selu, a momčad se izmjenjuje kod puške. 9-ta satnija se povukla k nama na povisicu.

14 / III. Nedjela

Oko 8h30 ustao sam se i pošao na povisicu. Sinoć došao je I/26 bāon u selo pred nama (da ispune mjesto gdje su se oni predali). U jutro sam baš najbolje prispio, da vidim opet jednu žalosnu sliku. Na povisici bili su na lijevo u dekungima naši, zatim u istoj visini malo dalje Rusi, onda opet prazan prostor, i opet naši. U selu na lijevom kraju stajali su u kućama oko 3 satnije naših.

Oko 9h opazio sam kako ravnicom stupa pod selo jedna ruska satnija, koja je našima htjela iza leđa doći. U isto vrijeme krene oko 30 Rusa kroz desni prazni prostor prema selu i sada se dogodi smješna scena. Iz sela pođe prema Rusima također oko 30 naših, neki s puškama, a večina bez njih. Kad su Rusi opazili naše, okrenuše se trkom nazad – naši također za njima i više se ne vratiše – predali se.

Dok se je to zbivalo na tom mjestu, dotle su na lijevom krilu počeli neki naši bježat iz dekunga (rova), a Rusi se najednom nađoše na povisici među našima – i odvedoše ih. Pol sata trajalo je komešanje na povisici. Za to vrijeme primaknula se ona satnija Rusa što je išla ravnicom i u rojnoj pruzi krenuše uz brijeg prema selu, ali su bili zaustavljeni od jednog voda 26 pukovnije koji je bio izvan sela (prema nama) u dekungima.

Iz sela cijelo jutro idu naši sve jedan po jedan kraj nas. Oko 10 sati išli su dva konja, posle sam ih nabrojio 15. Prema sedlanju odmah sam vidio da su od strojopuške.

Ona Ruska satnija što je bila napucana, legla se na zemlju, a kad je pucnjava prestala digoše se i krenuše u selo, i sada je opet nastao džumbus. Naše 3 satnije što su još bile u selu pobacale su puške i bježali Rusima. Ovi su se ispočetka uplašili naših koliko ih je bilo, a kasnije su po dva Rusa (1 spreda, drugi straga) vodili naših po 30. Među inim zarobljena su nam 6 konja od strojopuščanog odjela, koji se također predao, a mi se već drugi mjesec potucamo po snijegu i u istom spavamo.

Cijelo vrijeme dok je ovaj ričet trajao pucalo je naše topništvo među nje i prestalo pucati tek na večer. Jedan vod I/26 bāona, koji je bio bliže nama, povukao se je, i među njima ima dosta ranjenih od naših topova. Ostatak dana pokazivali su se pojedinci iz dekunga, nekoji su obilazili po selu. Pred nama preko šume (lijevo) jest željeznička pruga, po kojoj ide naša i ruska željeznica. Danas cijeli dan sam u dekungu, tek malo zašao sam u selu k lijepoj Anjusi, koja sinoć stradala sa slamkom, brat i moj vodnik.

15 / III. Ponedjelak

Cijeli dan užasna topnička vatra s naše strane, i sve po selu i malo po dekungima pred nama. Na desnom krilu (daleko) vidio sam kako se nekoje satnije motaju. na povisicu i dolje u našem selu ništa nova – bila samo manja obhođa ruska i ta je otišla.

Na večer rasvjetljivao naš reflektor iz Ottynije okolicu. Po noći došla nam vijest od „bāona“! da će Rusi u 3h u noći navaliti. Te noći spletene su žice ispred naših dekunga.

16 / III. Utorak

Cijeli dan opet užasna naša topnička vatra po selu. Preko 500 šrapnela ispaljeno je unutra. Nitko se nemiče po selu. Na desnom krilu opet nazadovanje i napredovanje cijeli dan, samo se motaju. U naše selo došli 8 Kozaka i vratiše se natrag. Ruski topovi pucali su preko nas na naše topove, ali bez uspjeha, dapače naši su ih četiri puta ušutkali, jedva su se javili već su morali šutiti.

Na večer došao nam reflektor, pa je rasvjetlio šumu, posle je morao doći na vrh brijega da rasvjetli selo pred nama. Oko 10h noći počelo najednom naše topništvo užasno pucati – neko je opet sjegurno javio da Rusi navaljuju. Zato vrijeme ja sam mirno dalje spavao u dekungu. Danas su moji dečki kao jučer skuhali kokoš, ispekli, restani krumpir, kava, te na ručak pozvaše i nadporučnika Rumena – zavolili se.

17 / III. Srijeda

Topništvo još uvjek puca po selu. Jedna obhođa od 30 Rusa došla u naše selo, nato su naši topi zapalili 3 kuće u kojima su bili. Na desnom krilu Rusi prodrli ali nakon jedan sat vratiše se naši sa pojačanjem i potjeraše Ruse nazad.

Čujem da su zarobili 300 Rusa. Iza toga uvukli se naši opet u prednji dio sela, pred nama zaposjeli su veliki dio obkopa. Naše obhođe koje su išle večeras kroz naše selo – neke se vratile, a neke ne, premda nije bilo Rusa nezna se za njih.

Oklopni vlak

18 / III. Četvrtak

Zima prilično jaka, već šesti će dan nastati što ne vidim tople sobe, a dekung mi je na vrhu povisice pa puše vjetar sa svih strana. Jedina mi je sreća u nesreći da nemam vode u dekungu pa ipak nekako kuburiram, dočim časnici 9 i 11 satnije moraju vani na polju spavat pošto im je dekung malo pod brijegom pa se napunio vodom.

Danas do podne pucalo rusko topništvo po nama ali slabo štete. Poslije podne bilo malo pucnjave po našem selu – obhođe se valda sastale. Pred večer došao naš oklopni vlak (panzer) pa se zaletio među Ruse te im iz topa i strojni pušaka načinio mnogo štete. Noćas se ogradismo još čvršće sa žicom. Noćas došla vijest od bāona koji se nalazi 3 klm iza nas, da Kozaci navalili na nas. Nato sam skinuo cipele i slatko zaspao jer sam znao da ne bude ništa. Već je peti dan od kako je ušlo u modu zapaliti dnevno po par kuća iz topa.

Austrijski oklopni vlak u Karpatima

(Izvor slike: https://vojnapovijest.vecernji.hr/...)

Čujem, da je naša divizija otišla u Madžarsku, a naš bāon podpao pod 52 diviziju – za druga naša dva bāona neznam gdje su. O izmjeni za sada nema ni govora, ali bāon biva dnevno sve manji. Prvi dana potukao je dosta rusko topništvo, onda obhođe se slabo vraćaju (mislim da im se neda iz kuće van) a naš doktor dnevno lijepu četicu šalje u bolnicu. Momčad je sva iznemogla i prezebla – ja sām sam prilično prehlađen.

19 / III. Petak

Danas topovi pri nama šute a puške samo kod 53 pucaju. Na lijevom krilu daleko od nas, grme topovi. Sinoć malo snijeg zapao, pa danas hladan vjetar puše. Danas nas je pohvalila 52 divizija, te joj moradosmo predložiti momčad za odlikovanje.

Dobili 44 K za 11 zarobljenih Rusa.

Zapovjedništvo pohvalilo Hrvate

20 / III. Subota

Mir na našoj fronti. Noćas kiša padala pa sam se bojao da će mi doći voda u dekung. Danas puše vjetar, a i snijeg pada. Danas sam se šišao i brijao. Uši imamo svi od domobrana do generala – svi se češkamo. Ne pomaže ni promjena veša. Ja sam jučer zatukao 80, a danas 210 (dvije stotine i deset) komada. Više nije za izdržati. Osmi dan već spavam u snijegu i vodi i na zimi. Momčad što je oko nas sve curi u bolnicu, a časnik kad se javi onda se diže kuka i motika na doktora.

Danas je otišao u bolnicu poručnik Horvat, a zapovjedništvo 9-te satnije preuzeo nadporučnik Baglama. Poručnik Pollak dobio par dana slobodno od službe. Danas dobismo mjesto reflektora dva mühnenwerffera koje je preuzeo zastavnik Mencinger – koči se sa svojim topići. Danas nam kade opet pod nos.

U divizijskoj zapovjedi izišla pohvala od zapovjedništva vojske, da su Hrvati jedini (42 divizija) učinili ovaj napredak u Galiciji. Da smo jedini prešli Karpate na takovom mjestu gdje se nitko nebi nadao, da će tuda moći proći vojska.

Zato Rusi i nisu zatvorili ono mjesto gdje smo prešli i odavle smo čistili pred nama dok nisu došle druge čete. Zatim se čestita divizioneru da je zapovjedao takove vojske, a divizioner isto tako čestita brigadiru, ovaj zapovjedniku pukovnije, a ovaj zapovjedniku bāona,

Slabo to nama pomaže, kad smo ovako rastrgani od Krasne svejedno morali u rojnu prugu. Druge čete imaju i odmora, ali Hrvati ništa. Na sadašnjem našem mjestu bili su Pemci 3 dana, a mi već 8 dana.

Od 52 divizije dobio je naš bāon groznu pohvalu. Kada je naime Rus navalio na njihovu frontu 13/III. i kada je čitava fronta uzmakla, jedino je naš bāon zadržao svoje pozicije te tako omogućio, da je 52 divizija opet se povratila i zaposjela svoje stare pozicije.

21 / III. Nedjela

Noćas lijepo mjesečina sjala – dugo je već nisam vidio. Uvjek je oblačno. Danas osvanuo krasan dan, sunce davno neviđeno, rada bi nas siromahe ugrijati, ali nemože od vjetra.

Čujem da je jučer došao jedan bāon iza naše fronte te da će nas danas izmjeniti – nevjerujem.

Navečer otišli moji dečki u selo po kurke (kokoši) – doneli dvije. Danas sam oko 60 komada utuko uši.

Sunčani dan i mir na fronti

22 / III. Ponedjelak

Noćas kopali spojne jarke za topiće oko mene. Osvanuo krasan dan – sunčamo se kao gušteri. Rusi hoće također, ali ih potjeraju naši topi. Na cijeloj fronti mir, topovi također šute. Jedan aeroplan prešao preko nas. Danas se opet sunčamo. Na večer došla vijest od bāona, da se je šest ruskih bāona obuklo u našu uniformu te da će navaliti na nas – opet ništa. Večeras Menzinger pucao iz svog topića – uspjeh izvan očekivanja.

23 / III. Utorak

Osvanuo krasan dan, opet se sunčamo. Više puta prođu cijele ure a da se ne čuje nijedan topovski hitac – što godi mir!

Nadporučnik Ausch dobio dopust 14 dana, ide u Zagreb. Pobočništvo ponuđeno nadporučniku Baglami, ali nije primio, pa je otišao kadet Wasserbaum. Zapovjedništvo 9-te satnije preuzeo satnik Mocnaj. Danas razdijeljena 3/VII/25 hrvatska satnija na bāone. Pukovnija dobila izmjenu od 27 pukovnije a mi ostajemo i dalje vani – već sam se priučio na sve.

Danas opet došle pohvale našoj pukovniji. Zastavnik Drobnjak i Paviša odlikovani srebrnom kolajnom II. razreda. Jučer popodne bio doktor u rojnoj pruzi kod nas – divi se okolici i ruskim dekungima.

Slavim rođendan

24 / III. Srijeda

Naša ostala dva bāona što su izmjenjena idu na ispovjed i pričest u Žabokruki gdje se nalazi pukovnija. Mi smo daleko od njih preko 40 klm. Danas je opet lijep dan, ali vjetar puše.

Jučer na moj rođendan kupili moji dečki prase za 50 kr. i častimo se, ali već dva dana nemam nikakav tek za jesti, slabo se gibam, samo spavam u dekungu. Po podne malo pucali Rusi po nama, bez vrednosti. Danas se došao Sok kartati na brijeg. 

Konačno dobili poštu

25 / III. Četvrtak

Opet lijep dan, pucnjave uopće nema. Danas dobismo nakon mjesec dana poštu. Danas dobiva svaki bāon po jednu hrvatsku satniju od VIII hrvatskih bāona. Od časnika dolazi knama nadporučnik Ivica Tomašević i to k 10 satniji, a poručnik Babić ide za pobočnika, dočim nadporučnik Ausch dobio dopust.

Poslije podne najednom počelo rusko topništvo pucati po nama, sve samo granatama. Ja sam se spustio s povisice k časnicima pa sam se sa satnikom Mocnajem skvačio. Poslije pucnjave došli časnici od 16 i 13 pukovnije, te su nas na večer izmjenili. Mencinger predao svoje topiće. Od 8h na večer počeli smo stupati prema pukovniji preko Zakrzewaca, Hostow, Bortniki u Pužinski, kamo smo stigli u 5h u jutro. Put – grozno blato, cijelo vrijeme jašio sam na konju, a konjušar ga vodio da mogu spavati. U Pužinski dočekao nas Tomašević.

26 / III. Petak

Oko 6h u jutro našao sam si sa nadporučnikom Babićem sobicu kod Židovki (prije toga u bircuzu sjedili) – malo smo spavali. Došao Tomašević da podjeli svoju satniju. Mocnaj pripovjeda satniku o jučerašnjim granatama – vidjet ću kako će se on ponašati.

Danas na večer idu 3 satnije 10-11-12 u rojnu prugu (1 ½ gore a ½ u pričuvi dolje) – 9-ta na raspolaganje podpukovniku Turčiću. Tomaševićeva satnija što je došla, nadopunila je bāon sa 233 domobrana. Nadporučnik Tomašević preuzeo 10 satniju, poručnik Janković k 12, kadet Reberger 10 satniji. Poslije podne do 3h bilo je to razdjeljeno. Zatim smo zapovjednici išli pogledati postav što ga budemo preuzeli. Streljački jarci daleko su od sela 3klm, a put do njih grozno blato. Tamo smo zatekli nadporučnika Vukovića (još iz Srbije), satnika Kneževića, poručnik Pernar.

Oko 5h došao sam tako izmoren doma da su mi sve noge klecale od glada i umornosti. U jutro sam sa Babićem pojeo dva jaja, a ručat nisam imao vremena, jer sam morao ići postav pregledati. Kad smo se vratili odozgor – jeo sam, a zatim smo se sakupili kod pukovnije na kavi.

U 7h30 stavljene su satnije za izmjenu. Sa sobom smo nosili građu za nadkrivanje dekunga i već gotovi plotova od žica koje smo samo bacili pred dekunge. Na putu sam išao zadnji i zatekao satnika (zabludio) te ga vodim u postav. Ljutio se što je njegov dekung blizu rojne pruge, koja je uistinu bila udaljena 2-3000ˣ (koraka), dočim bi on rađe ostao na rubu sela (3klm). Izmjena brzo obavita, ja sam uzeo novi postav.

U fronti imali smo 4 strojne. Spavao sam sa Tomaševićem. Momčad si cijele noći popravlja dekunge (rovove)  i nadkriva. Na nekim mjestima su Rusi blizu na 30 koraka, pa su nam naš drot odvukli, pred svoje dekunge. Mi ne vidimo njihove rojne pruge a niti oni naše, jer se nalazimo na istom brijegu jedni s jedne, drugi s druge strane, samo što smo mi više na povisici a oni pod nama. Pozadi ovakova položaja imamo jako malo, skoro ništa ranjenih, ali zato svaki koji je pogođen jest mrtav. Ranu odnosno kuglicu dobije u glavu i ta eksplodira jer oni pucaju samo sa dum-dum naboji, zato su rane grozne.

Pred našom rojnom prugom nalazi se jedno 20 mrtvih domobrana koje nikako nemožemo povući radi blizine. Ovaj brijeg su branili naši husari, a onda 26 pukovnija. Husara je mnogo poginulo.

Pjevamo da se sve ori

27 / III. Subota

Maglovit dan. U posjete dolazi nam poručnik Stipetić pa se nasmijasmo dovoljno. U dekungu pjevamo da se sve ori „I Davorek je furt pri kanonu stal, i furt i furt ....... je ludoval“.

Menaža dobra. Danas otišao naš satnik za zapovjednika 26 pukovnije a bāon preuzeo satnik Mocnaj. Zastavnik Mencinger došao sa topićem i bombama gore. Na večer izmjenit Stipetić sa našom 11 satnijom (žena, 2 flaše mlijeka i pâr magaraca?). Moja puška preko dana nije u postavu jer bi ju Rusi lahko pogodili, jer je dekung sav izbušen od kuglica, a štitobran je pogodila jedna i odbila nitne.

Hrvati na najopasnijim mjestima

28 / III. Nedjela

Danas naši bacaju bombe u ruske dekunge. Topništva se nebojimo jer smo jako blizu jedni drugima pa bi mogli i vlastite potući, ali naš se je jedan ipak uslobodio i pucao također sa šrapnelom a onda granatama po njihovim dekungi – morali su imati jako mnogo gubitaka. Ovaj naš topdžija se može sa srbskim usporediti radi svoje preciznosti i sigurnosti.

Telefonom nam je javljeno da ćemo biti izmjeniti po 52 regimenti, neki marš bâon, i to pred večer. Zato su otišle stanoređe u selo tražiti nastanbe za momčad. Naša pukovnija odlazi dalje. Kamo neznamo ni sami sjegurno začepiti opet kakovu pogibeljnu rupu. Ah, nas Hrvate baš bacaju po cijeloj fronti, gdje što opasnije, tko će uzdržati nego Hrvati. Pohvalu doduše dobijemo uvjek na svakom mjestu, ali zato je i Galicija natopila se sa junačkom hrabrom krvi hrvatskih junaka. Više puta čujemo  u telefonu, kako samo nas Hrvate traže – pa na primjer za jednu pukovniju Pemaca rađe uzimaju dvije satnije domobranaca.

Izmjenu smo imali dobiti u 8h, ali pošto smo danas toliko bombi i granata bacili Rusima u dekunge to su se oni nadali da ćemo mi navaliti, stoga su pazili na svaku našu kretnju, živahnije pucali nego obično, a naši isto tako, pa je nastala užasna pucnjava na cijeloj fronti – sve radi nas. Ja sam mislio da Rusi navaljuju, ali kad sam se uvjerio o čem se radi imao sam dosta posla dok sam momčad umirio da nepucaju.

Tomašević je tražio ispočetka ½ satnije za pogušćenje rojne pruge. Isti su došli i opet otišli. Pucnjava je trajala 1 sat kod nas dočima na lijevom krilu i duže. Iza pucnjave legao sam spavat i tako smo čekali izmjenu koja je oko ½ 12h istom došla. Iste su naši časnici morali tjerati iz sela, nikako se nisu dali gore. Časnici su im Madžari, ali momčad zato je dobra, jer ima dosta pomješano Hrvata. Ovaj hrvatski bâon ima samo 2 strojopuške, a mi smo imali 4, zatim smo mi imali 3 telefona iz rojne pruge, a oni nijedan. Sve me je strah, da će Rusi prodrti na tom mjestu.

U selo smo pošli u 1h po ponoći, usput smo sastali jednog kapetana, koji je išao u pričuvu, koju je toliko puta naglašivao – neda mu se u rojnu prugu. Posle 1h30 dođosmo u selo, a budući da je odlazak bio u 3h30 naš bâon kao predhodnica nije se isplatilo ići spavati. Babić me dočekao, te smo skupa otišli do lijepih mali Židovki – mala me pak dvorila cijelo vrijeme, zatekao sam ju dok je dremuckala u krevetu, ali se je zato odmah ustala. Tu smo dočekali satnika, i malo čaja pili. U razgovoru dodjelit sam doktorovom stožeru.

Obskrba mnogo bolje funkcionira.

Bohorodyszyn, Korszow

29 / III. Ponedjelak

U 3h 30 prije podne krenusmo iz Pužniki preko Bohorodyczyn gdje smo imali kraći odmor. Tu smo saznali da idemo preko Michalkóva u Korszów, gdje ćemo ukolesavati u vagone. U Michalkówu rade seljaci za naše zapreke od žica, nadaju se naši zapovjednici vojske za uzmicanje.

Danas mi je konj izvanredno živahan. U Korszow stigli smo pred podne i tu se nastanismo – hrane za konje slabo. Na pukovniju išao sam pitati za drugu strojopušku, kad ću ju dobiti. Ručak smo imali zajednički. Posle podne spavao sam. Večera opet zajedno – a iza toga kartalo se do ponoći.

U Pužniki saznali smo da je Przemisl pao, što su nam i Rusi javili iz dekunga. Nato smo na dvije velike ploče ruski napisali da smo ponosni na junake što su ga branili. Ovi siromasi su zadnja dva tjedna jeli samo konjetinu, a zadnji 5 dana uopće nisu jeli. Kada su telefonirali Njezinom Veličanstvu o položaju, zapovjedio im je da se predadu. 

30 / III. Utorak

Naš bâon će kao IV. preselica putovati, ali još se ne ide – što se čeka neznam. Na stanu sam sa satnikom Tomaševićem, Babićem i nadporučnikom Kovačevićem, koji je prekjučer došao iz Pužniki te preuzeo zapovjedništvo 9-te satnije.

Poručnik Janković 12-te, javio se  odmah bolestan čim je došao u rojnu prugu, ali sada kad smo daleko od rojne pruge nalazi se uz nas. Danas sam držao pregled konja i ujedno izabirao si jednoga za jašenje, ako me moj nebi mogao već nositi.

Moji dečki su na stanu kod lijepe ženke – „Wudjan, Lopatni, Šprem“. Za večeru imali smo odojka. Na večer došla zapovjed da u 10h30 budemo na kolodvoru, gdje ćemo se ukolesati i pod mojim vodstvom ostaju – ima ih preko stotine.

Ljutilo me što moram tako brzo na kolodvor, a još nisu drugi bâoni ni počeli sa ukrcavanjem. Konje sam ostavio na cesti kraj kolodvora, a ja sam sa Mencingerom i Babićem imao brigu za vagone, pa smo sjedili sa I. bâonom u čekaonici i slušali viceve Stipetićeve. Poslije otišli smo II. bâonu, gdje se je pilo i pjevalo. Kad se je maknuo II. bâon onda su naši kartali, a mi smo išli na kolodvor glede vagona, kojih nije bilo dosta pa se je momčad vozila za sebe, a ja sa konji ostao sam kao zapovjednik zadnje preselice.

Bâon je otišao u 4h30 u jutro, a ja u 9h. Za vreme ukrcavanja sukob nadporučnika Marića i Mencingera. Noćas sam se dosta naletio okolo po blatu.

Putovanje vlakom, Kolomea

Kolomea (Kolomyia)  grad smješten na rijeci Prut u Ivano-Frankivskoj oblasti na zapadu Ukrajine.

Kolomea na karti Ukrajine

Pohorloutz

31 / III. Srijeda

U jutro oko 7h dobio sam kave na kolodvoru, posle sam se dugo šetao pred kolodvorom. U 9h krenuo sam sa preselicom prema Kolomeji, gdje mi je satnik rekao da će nas pričekati, pa da ćemo skupa putovati, ali ih u Kolomeji već nije bilo, pa su me otpravili dalje. Vozio sam se sa narednikom Turkom u I. razredu. U Lužanu skrenuli smo na desno (nazad) u Kotzman gdje sam dugo čekao.

Odavle otpraviše me u Werenezanka, gdje sam imao dosta neprilike. Htjeli su me jednostavno iskrcati pa da dalje putujem pješice preko 20 klm, jer vele da su na onu stranu kamo sam ja imao ići već 7 vlakova poslali (zadnja stacija) pa da nema za moj mjesta. Nato sam glavaru razložio da je smenom obskrba baona koji bez toga ne može biti, isto tako i strojopuška sa streljačkom kolonom, te sam ga jedino na taj način prisilio da me je pustio dalje.

U Tatarki dočekao me nadporučnik Bašić, te sam se iskrcao, a s Bašićem u veselju malo založio i napio vina i čaja. Danas cijeli dan nisam skoro ništa jeo, a imao sam toliko brige, da mi je par vlasi sjegurno posjedilo.

Lijepo je biti zapovjednik preselice, ali trebalo je i pomagača. Kad je sve bilo gotovo krenem naznačenim pravcem dalje. Nasred puta dočeka me poručnik Janković, dade mi drugi pravac hoda, međutim nismo se ispočetka složili. Put me vodio u selo Pohorloutz daleko od postaje 8 klm. U mjesto stigao sam u 11h30 na večer. Bâon je

baš prije pol ure došao – svoj tren sam odmah razredio kamo tko spada, a satniku sam se prijavio i ostao kod bâona. Prije nego se umoran svalih na ležaj popio sam čaj. 

TRAVANJ 1915.

1 / IV. Četvrtak

Ustao sam oko 9h. Inače „prvi April“ pa su siromaci kadeti nastradali. Iza obilnog ručka otišli svi četnom doktoru se kartati. Poslije podne moj oružar uredio peć pri bāonu pa se grijemo.

U jutro kupili dečki zajedno sa satnijom nerasta za 50 K, a polovicu pak prodali za 50 K, te im je tako ostala polovica prasca badava. Kod poslužne momčadi lijepa ženka, šalila se mnogo snama – ali uzalud. Kod bāona je također zgodna bila pa je morala pobjeći iz vlastite kuće. Kakve sam sve komedije radio. Danas se ovdje šaraju jaja i ja sam dobio dva našarana.

Pred večer sam dobio zapovjed, da moji vodnici nađu „nešto“ za pukovniju, ali pošto je zapovjed došla kasno nije se mogla izvršiti. Večeras otišao naš II. bāon u rojnu prugu pa se i mi nadamo – znao sam ja da će ovdje Hrvati opet morati zagristi u tvrdi orah, putujemo zato od lijevog krila, prošli smo već cijelu frontu i sada nas baciše na desno krilo.

U Bukovinu su nas vozili par sati željeznicom da izgleđemo kao svježe čete, dok uistinu momčad jedva ide, a hrana kako kad. Kad smo u selu onda dobro, ali u rojnu prugu po danu se nemogu kotlići nositi već po noći, a to je jako nezgodno. Večeras sam samo legao spavati – umoran sam.

Kod Dnjestra

2 / IV. Petak

U 2h30 u noći „Zbjeg“.  III. bāon na čelu sa 2 satnije i strojopuščani odjel (bojna, stepenice) stupa preko „Okna“ sela do dvorca na povisici kamo smo imali ići u rojnu prugu. Pred nama je pukla nepregledna ravnica pokrita snijegom a Dnjestar nas u velikom luku obilazi. Preko Dnjestra je Rusija (Galicija) – nisam se nadao da ću ju gledati.

Dnjestru sam se veselio ali bolje bi bilo da ga ni vidio nisam. Noćas su Rusi htjeli ovdje preći Dnjestar i 7 čamaca je prešlo, ali naši husari i ulaneri su zametnuli bitku s njima, uto smo i mi stigli. Zapovjednik vojske htjeo da naša pukovnija načini navalu preko, ali zapovjednik pukovnije podpukovnik Turčić nije dao, već odredi da samo naš III. bāon zaposjedne prostor gdje je lȗk Dnjestra najuži. Pred nama su bili husari te smo njihove postave zauzeli. Zauzimanje postava išlo je sve pod topničkom vatrom. Od dvorca poslata su najprije dva voda u rojnoj pruzi, iza njih na 200ˣ (koraka) išao sam ja sa ordonancom tražiti postav za strojopušku, za menom na 150ˣ (koraka) išla su druga dva voda.

Jedva sam prešao 300ˣ (koraka) preko čistine pukne jedna šrapnela 2ˣ (koraka) iza mene u visini od 5 m, druga šrapnela 6ˣ (koraka9  desno od mene u visini 12 m, a u isti čas explodira i granata. Pritisak zraka bacio me je srećom od zemlju da sam udario nosom u smrznutu zemlju i krv mi procurila iz nosa – razbio sam ga. Oko mene padalo je zrnje kao žito iz vreće – sreća je bila da sam ležao na zemlji. Kad je zadnja kuglica pala na zemlju potrčao sam dalje.

Dok je cijeli bāon prešao čistinu ispaljeno je preko stotinu šrapnela i preko 60 granata, sve je padalo među momčad, a posljedica je bila 1 mrtav i 3 ranjena. Ja sam međutim pregledao desno krilo. Naši topovi su neprestano pucali na ruski povoz. Rusi su htjeli sinoć preći Dnjestar pa su dovukli 50 kola sa pontonima, a pod svakim kolima upregnuto 6 konja. Naši 6 topova neprestano je bacalo palbe po njima, na koncu došli još Kozaci pa u trku odveli još zdrave konje i nekoliko pontona.

K nama u rojnu prugu dovežena su 2 topa koji stoje na milost i nemilost Rusima, pošto su na otvorenom tlu. Rusi neprestano pucaju po njima ali oni se neobaziru već ukapaju i pucaju na Ruse. Preko 300 šrapnela i granata bacili su na ova dva topa, a ranjena su samo dvojica. Mnogo šrapnela palo je i na rojnu prugu. Pred večer vidili smo kako rusko topništvo mjenja postav i kako njihova strojna puška dolazi nad Dnjestar. Na večer i po noći gradili su moji čvrst dekung (rov). U rojnoj pruzi imademo 10 strojnih pušaka. Danas sam postio, večera bila dobra – meso za sutra ostavio.

Originalan crtež Drage Kramarića

3 / IV. Subota

Rano u jutro rusko topništvo jako pucalo, sa tri strane pucaju po nama, jedni spreda, drugi u bokove. Danas satnik bio u mom dekungu da se zakloni od šrapnela. Noćas su dovukli još dva topa iza naše rojne pruge – čudim se zapovjedniku topništva da je 4 topa izvrgnuo protivniku kao dobar cilj.

Danas cijeli dan pucaju Rusi na naša 4 topa, koji se ne mogu ni maknuti – momčadi preko polovica nastradala i tri topa pokvarita. Satnik je na vlastitu odgovornost potjerao preostalu momčad i časnika od topova da se makar oni spase. Na večer odvezeni su topovi nazad. Danas je bilo preko 600 šrapnela i 100 granata (ekrazit) bačeno na našu frontu, osobito na topove – hilze se sve svjetlucaju na suncu.

Poslije podne dobili smo zapovjed da svaka strojopuška ima 10.000 naboja, a ima 10 stojopuški. Javljeno je da Rusi prelaze kod „Anuta“ Dnjestar, pa da se imademo nadati navali od straga. Večeras veliki fasung za časnike, da imamo sutra šta za jesti, jer nam samo večerom donesu jelo.

Krvavi Uskrs

4 / IV. Nedjela

U jutro pio sam toplo mlijeko oko 4h, rano smo se ustali. Kad smo se najeli počme rusko topništvo sa tri strane oštro pucati. Odmah smo se stisnuli u dekungu. isto primjetismo da Rusi navaljuju sprijeda – poveselio sam se, jer u fronti nitko nam se ne može približiti. Čim se veća skupina Rusa skupila otvorio sam vatru, na to su i satnije počele pucati. Na desnom krilu bila je kratka vatra i brzo prestala.

Topništvo rusko pucalo je i dalje – jedna šrapnela eksplodirala je baš pri dekungu, i razvodniku Skomini kuglice razmrskale gornji dio glave odmah je počeo hroptati, nato smo oprali mu glavu, povezali i metnuli na počinak. Duboko je disao, možda će i preboljeti, ali bi mogao bedast biti. Naše topništvo nije pucalo, spavali su svi, a sjegurno i naši momci od satnije.

Rusko topništvo prestalo najednom pucati, a na desnom krilu velika galama. Jedan momak doleti mi da su Rusi prodrli na desnom krilu pa sada da samo kupe po rojnoj pruzi. Podigoh se i vidim da su Rusi došli već na 150ˣ (koraka)  dekungom. Brzo dadem pušku rastaviti i momčad potjeram dekungom na lijevo. Dotle su Rusi došli već na 80ˣ (koraka). Usput kad sam išao dekungom navratio sam se nadporučniku Rumenu – raztumačio mu situaciju i pozvao ga da me slijedi, ali on nije htjeo. Veli, ostajem tu do zadnjeg mnomka.

Kad sam već prilično odmaknuo skočim sa momcima iz dekunga i poletim preko čistine. S nama je uzmicala 9 i 10 satnija, a po nama padale su šrapnele, pješačka vatra i strojna puška. Od dvorca dolazila je pričuva ali prekasno pa se i ona lijevim krilom povukla nazad. Nazadovali smo sve preko sela Okna i zaposjeli povisice. Naše topništvo spavalo te je počelo pucati tek kad smo došli do njih i to sa ceste.

Husari i ulaneri odmah su na konjima otišli napred na desno krilo gdje su se ukopali. Kozaci su nas obilazili i njuškali oko nas, ali Husari su ih tjerali. Sa brijega smo vidjeli kako se Rusi motaju oko dvorca, gdje naše topništvo gruvalo. Naši konji i povoz otišao je u drugo selo, a Židovi kupili stvari i bježali. Zapovjedništvo polubāona preuzeo nadporučnik Kovačević.

U 2h po podne dođe zapovjed da imamo u spoju sa 93 pukovnijom provesti protunavalu. Ta zapovjed nije nam došla baš najzgodnije – momčad i časnici bili su deprimirani, ali kad smo pošli bila nas je sila. Pri protunavali sudjelovala je 25 pukovnija, 93 pukovnija, husari i ulaneri. Lagano smo se primicali protivniku. Topništvo pucalo po njima, a oni nisu se nadali protunavali jer su im i topovi pomaknuli se, a pješadija nervozno motala se po brijegu i dekunge kopala. Naša pukovnija sretno se popela na njihov brijeg, dočim 93 pukovnija sa ulaneri i husari, činili su jednu rojnu prugu za drugom a bili su na istoj kosi (brijegu) sa Rusima. Na desnom krilu bila je živahna pucnjava, ali Rusi nisu mogli uzdržati pretežnoj sili pa kad je 93-ća se primakla i podigla na juriš poustajali su Rusi i u kolonama curili niz brijeg – predavali se.

Nato zakrene 93-ća prema dvorcu odakle su dvije strojopuške pucale, ali naši domobrani podivljaše i premda je bila zapovjed odostrag da se neide napred, pojure naši kao lavovi i u trku osvoje dvorac, zarobe 2 strojopuške, silu pješadije i mnogo časnika. Na lijevom krilu htjedoše Rusi prodrti sa 1 strojopuškom ali u isti čas kad su jedni pojurili desno prema dvorcu dotle su drugi zakrenuli lijevo i došli u lijevo Rusima koji su se opet predavali. Na žalost uhvatio se već mrak i nismo ih mogli dalje proganjati, jer bi inače prešli s njima preko Dnjestra i tamo ih hvatali. Rusi su bili u divljem bijegu. Civili pripovjedaju da se je na stotine utopilo u Dnjestru, tako su se tiskali. Plijena je bilo dosta, kao što su i oni u našim dekungima odjutros našli.

Ja sam srećom sa svojom strojopuškom uzmaknuo, ostao mi samo mali štitobran, a momak što je nosio tronožni stalak uzmicao je također, pa sam se sada nadao da ću naći te stvari. Za momka sam čuo da mu je šrapnela raskolila glavu (feš dečko bio), dočim su Rusi stalak pokupili.

Odjutros su Rusi zarobili naših oko 500 momaka, a mi smo večeras njihovih preko 2000 zarobili. Naša pukovnija je sama zarobila 1058 momka. Kod dvorca našli smo kadeta Rebergera sa prostreljenim srcem - siromah pao je kod uzmaka. Rusi su ga svega pretražili.

Čudim se da ga nisu pokopali, jer u tom pogledu našli smo uzoran red, sve naše mrtvace su zakopali, dapače i imena na križeve napisali, a na jednom grobu ostavili su list što ga je dotični pisao svojoj zaručnici. Slučaj je htio, da je baš poginuloga momka brat, inače desetnik Kudelić, bio određen za obhođu i našao grob svoga brata a list spremio da ga pošalje bratovoj zaručnici. Na koncu bitke u slavu zaviknuli smo 3 put Hura!

U zadnjem momentu htjeli su Kozaci spasiti svoje sa navalom ali su bili suzbijeni i zarobljeni skupa sa konji. Na večer smo sa 93-ćom zaposjeli naše stare dekunge – strašno sam bio umoran ali svejedno sam išao pogledati svoj dekung dali se nalazi teško ranjeni razvodnik Skomina tamo. Rusi su ga lijepo odneli, usput sam našao mali štitobran, kojih 50ˣ (koraka) daleko a moju šrapnelicu kojih 100ˣ daleko. Umoran sam bio kao što još nikad u ovih 9 mjeseci.

Obhođe su otišle istražiti obale pred frontom i jedna obhođa dovede dva domobrana koji su sinoć otišli u selo pred nama po pečenke i kolače da što bolje Uskrs provedu, ali kad su se vraćali oko 2h noći bili su od Kozaka uhvaćeni. Jestvine im oduzeše i zatvoriše ih u svinjac pred kojim su pojeli pečenke i kolače. Na večer kada su Rusi bili potjerani, zaboravili su Kozaci na domobrane, a naša ih obhođa spasila. Ova dvojica ako još ostanu na životu sjećat će se kako su Uskrs proveli u svinjcu.

Sa svojim momcima zaposjeo sam 3 dekunga i pušku udesio da se može pucati za svaki slučaj. Noćas sam se pokrivao sa zastori od prozora iz dvorca pošto mi je služak ostavio gunjeve odjutros, a noći su bile hladne. U jutro probudio sam se kasno. Na večer dobili smo časnici večeru od I. bāona pošto nas je ostalo petorica (5), a i njih je malo ostalo, pa si djelimo.

Gubitak časnika III. bāona dne 4/IV u jutro.

zapovjednik bāona: satnik Mocnaj + pobočnik nadporučnik Babić,

doktor Sok – 12 satnija:

nadporučnik Marić,

nadporučnik Baglama,

poručnik Mrkšić,

zastavnik Paviša – 11 satnija:

nadporučnik Rumen,

poručnik Korcsmaros,

poručnik Polak – 9 satnija:

poručnik Janković – 110 satnija:

mrtav kadet Reberger (prigodom uzmaka na 1 klm pogodila ga kuglica u srce sasvim slučajno).

Jučer u bolnicu otišao zastavnik Mencinger, 9-te bolestan kadet Klaić.

Gubitak I. bāona:

poručnik Stipetić M.,

nadporučnik H. Stipetić,

ranjen nadporučnik Steiner,

kadeti Vuksan, Grdenić, Dr Bohaček, poručnik Mrazovac,

pukovnijski liječnik Erös,

liječnik I. bāona Kralj, i

živinar poručnik Vadasz koji je sinoć došao doktoru na pregled, pa prenoćio i zarobljen.

Uskrsni ponedjeljak

5 / IV. Ponedjelak

Kasno sam se ustao, sunce se već visoko popelo, a momčad izišla iz dekunga pa se sunča, a mnogo ih ide pred rojnu prugu po vodu – žedni smo. Obhođe obilaze poluotokom. Vidjeli smo preko na drugoj strani Dnjestra kako ruske kolone stupaju cestom – valda prema desnom krilu. Moglo ih je biti za dva bāona, odostrag išao je povoz.

Pucanja nije bilo ni s njihove niti s naše strane, mirno smo počivali. Pred nama nalazile su se ovih dana 2 pješačke pukovnije, 1 Kozaka, 1 ulanera, 1 husara – ali se svi pomakoše na desno.

Menažu dobivamo sa dvije strane – živimo u izobilju, momčad isto. Na večer dođe zapovjed da imam preuzeti sa tri strojopuščana odjela (bez pušaka) konje i tovarovođe predati nadporučniku Donneru, a preostalu momčad obući kao pješake domobrane te pod mojim zapovjedanjem stupaju kao poseban odjel dok ne dobijemo puške, a na kolodvoru Okna da preuzmem nekoje stvari za strojopušku. Odlučio sam noćas ostati još u rojnoj pruzi a u jutro oko 4h otići urediti stvari.

Okno, grad kraj Dnjestra

6 / IV. Utorak

Oko 2h u noći nastala pucnjava na lijevom krilu – odmah smo poskakali i malo pucali, ali kad smo primjetili da nitko na nas ne puca – prestali smo i mi. Uistinu nije nitko ni bio, samo se momčad zbunila.

U 4h krenuo sam sa svojim odjelom u Oknu, kamo sam stigao u 5h30. Tu su me već čekali službovodeći narednici od sva tri odjela sa imenicima momčadi. Iza zajutarka uredio sam se i sa narednicima uredio koliko momaka ostaje kod konja, a koji imaju k meni prikključiti.

Oko 7h odjašio sam do Donnera a odavle na kolodvor, te kad tu nisam našao nikakvih stvari krenuo sam sa vodnikom Wudjanom na konji preko Pohorlonca, Jurkoncza u Verbantz k nadporučniku Wissmayeru i Bašiću. Mislio sam kod njih na povozu naći štogod. Obojica lijepo me primiše, čuli su da sam mrtav i cijela pukovnija isto je mislila, pa gdjegod sam se pojavio svako me je radosno primio kao jedinog časnika koji je od početka u ratu.

Od Bašića otišao sam oko 11h, a u Oknu dojašio sam posle 1h.  Preko 30 klm jašio sam po vrućini, konj je bio sav mokar. U Okni me pozvao Donner na ručak, a iza toga sam opremio svoja 23 momka i napisao imenike za pukovniju. Konje sam pred večer otpremio u Pohorlonc. Prije zalaza sunca otpustio sam se natrag k dvorcu gdje sam prijavio svoj dolazak zapovjedniku pukovnije i kako sam uredio sve sa Donnerom glede konja. Iza toga otputio sam se nadporučniku Kovačeviću u rojnu prugu. 93 pukovnija već je izmjenita sa legionaši, a nas će noćas izmjeniti opet nesretni ulaneri. Izmjena je obavljena u 2h noći, a mi se sakupismo oko dvorca. III. bāon je kao predhodnica. Stupamo svi u Czarny-potok.

7 / IV. Srijeda

U 3h30 prije podne stigosmo u mjesto te se odmah nastanismo po kućama. Sada se nalazimo baš na suhoj granici Rusije i Bukovine a par klm. lijevo koketiramo sa Galicijom, gdje su Rusi.

Danas se momčad opet sunča a mnogi se i kupaju pri potočiću, perući veš. Danas nam došao za doktora narednik Koprić. Nadporučnik Kovačević, Tomašević, zastavnik Schelisenger i Wasserbauer kartaju se cijeli dan.

8 / IV. Četvrtak

U jutro se malo prošetasmo selom do pukovnije. Duhana nam ponestalo. Ja ih sve hranim duhanom već tjedan dana. Poslije podne otišao I. bāon bliže rojnoj pruzi. Oko podne došao nam Dr Deanović za doktora – inače moj colega iz vojništva. Kartanje se nastavilo.

10 satnija na večer morala ići zabijati kolce i žicu plest kraj Dnjestra. U zapovjedi bilo da će se radi nazadovanja 4/IV pozvati zapovjednik bāona (Mocnaj) na odgovornost, isto tako 12 kl. rgt., jer je bilo desno krilo ugroženo, a ipak nema nikakve pohvale da smo preko 8000 zarobili.

Svemu ovome bili su krivi husari i ulaneri što su Ruse propustili nama iza leđa. Večeras se nadamo, da će biti zbjeg. Sinoć su Rusi htjeli na desnom krilu prodrt ali su bačeni nazad. U noći oko 1h došla zapovjed od zbornog zapovjedništva da će Rusi na cijeloj fronti poduzeti navalu, ali su se prevarili.

Na granici s Rusijom

9 / IV. Petak

Rano se ustao. 10 satnija došla uvečer nazad – nisu imali dosta žica. Tomašević pripovjeda, da je vidio kako husari što čuvaju Dnjestar odreda svi spavaju. 2 eskadrona su u selu, a par ih je samo na straži i ti spavaju.

Isti su krivi da su Rusi došli 4/IV. nama iza leđa. Jučer i danas pomalo pada kišica, zatim sunce sja. Danas sam se izšetao malo u Rusiju – stojimo baš na tromeđi. Na večer smo dugo razgovarali o prošlom vremenu.

10 / IV. Subota

Danas u jutro, vježbanje u polubāonu, iza toga prošetali smo se opet u Besarabiju (Rusiju). U podne dobili smo s menažom poštu. Oko 3h po podne „zbjeg“ te kao začelnica stupamo iza II. bāona u mjesto Balamutowka, kamo smo stigli kasno na večer. I. bāon imao je odmah zaposjesti dekunge na drugoj strani brijega. III/2 bāon ima priključiti na lijevo krilo.

Nadporučnik Lulić uvjerava Tomaševića da ima osjegurati samo 2000ˣ a ispostavilo se da je bilo preko 5000ˣ. Cijele noći kiša padala, a mi tražimo postave, gdje bi momčad postavili. Strah nas je bilo da se nebi koji u ponor srušio, jer se nije vidilo prsta pred okom.

Mi smo imali izmjeniti husare, ali nije bilo ni jednoga na čitavoj liniji. Radi husara smo i nastradali 4/IV., jer su svi spavali, pa se Rusi prevezli preko Dnjestra. Preostali dio noći sproveo sa Wasserbauerom i Kovačevićem u jednom dekungiću, gdje smo se smrzavali na kiši. I baš naš bāon postavili na najgore mjesto, premda smo toliko pretrpili u zadnje vrijeme, a II. bāon opočiva se i ovaj put – zapovjednik satnik Schleiher, a kod nas Kovačević.

11 / IV. Nedjela

Rano u jutro pregledali smo poljske straže i viđelice od Dnjestra povukli na brijeg, a ostala momčad preko brijega sakupila se u selu. Podpukovnik Turčić pregledao postave. Za danas određeno, da si imademo iskopati dekunge u protegi od 4 klm, a imamo samo 200 ljudi pri bāonu. Kopanje ima se i kroz noć nastaviti. Danas sam 4 put prošao cijelu frontu (preko brežuljaka strme Dnjestarske obale). Blato užasno, umoran sam silno.

U podne bio sam pozvan na pukovniju da ću dobiti strojopušku pa da si privučem konje i postrojim ljude. Za navečer pribavio sam civile mjesto mojih ljudi koji su mi kopali cijele noći dekunge (rovove).

Na večer došla nam je 5/10 husarska satnija, koja je držala poljske straže dok smo mi kopali. Mjesto u dekungu spavali smo u jednoj kućici nedaleko naše momčadi. Te večeri lijepo sam se zabavio sa satnikom Rogulićem (husar); inače staro poznanstvo iz Srbije.

Preko noći držali smo časničku službu, nadzirali smo momčad dali radi – jedini ja, što sam sve obilazio – „na druge nije došao red, razdanilo se“.

Dobronoutz

12 / IV. Ponedjelak

U jutro pukovnija se sakuplja u selu. Dobio sam novu 7/32 strojnu pušku, ali u brzini nisam imao vremena pregledati sve točno. Nadporučniku Luliću javio da sam primio u redu. Pukovnija stupa u mjesto Dobronoutz, gdje izmjenjujemo njemačke dragonere – isti su nam ostavili krasne dekunge sa prozori i pećima, a osim toga zapreke od žica da je milota, dočim šumu koja se nalazi na 50ˣ (koraka) sasjekli su i od granja zapreke isto tako načinili. Dragoneri bili su ovdje 12 dana.

Protivnika nemamo pred sobom, osim malih obhođa. Inače šuma se proteže daleko pred nama, a dekungi baš na granici Rusije i Bukovine sve do Rumunjske granice - svuda su jako učvrščeni. Sa ovoga brijega vele da su promatrali na 4/IV naš juriš na Ruse, da se jako dobro sve vidjelo, jer nije baš daleko. Mi se pomičemo sve više na desno krilo, gdje se bacaju samo izmorene čete. Sada smo cijela divizija na okupu – u svemu oko 3000 ljudi. Danas sam čuo da nam dolazi i opet Mattanić za zapovjednika bāona, već su došla njegova kolica i dva konja.

Kad sam danas točnije pregledao strjopuške, primjetio sam, da su jako zahrđale, a tronožni stalak prebijen, te mi oružar kuje pomičnu vezu. Zatim dobio sam 2 mala štitobrana – oba bez vrednosti. Ova puška što sam ju danas dobio, bila je već u ratu protiv Srba kod 25 p. ustaške pukovnije, te ju je granata 12 m bacila u zrak. Još i danas vide se posljedice.

Udjelba časnika kod polubāona izgleda ovako:

zapovjednik nadporučnik Kovačević,

privremeni pobočnik zastavnik Schlezinger,

doktor Deanović,

zapovjednik 9 satnije kadet Wasserbauer pod kontrolom Kovačevića,

10 satnija nadporučnik Tomašević i

kadet Klaić,

strojopuščani odjel Kramarić zastavnik.

Zdrav nije ni jedan od nas, jer nikada nemamo odmora, dapače po noći moramo držati službe, a ima nas tako malo. Kadet Waserbauer otišao liječniku na pregled.

13 / IV. Utorak

Noćas sam pregledavao straže, sreća da je bilo vidno. U jutro sam duže spavao. Do podne čitali smo novine. Posle ručka spavanje. Posle podne počela sitna kišica padati – vjetar puše.

 Po noći bilo mi je teško pregledavati straže – nije se vidilo prsta pred okom, a kiša kao iz kabla pada. Jedva sam pogodio na koncu u svoj dekung, kroz koji je počela voda kapati – inače dobro sam spavao.

14 / IV. Srijeda

Danas u jutro pregledavao nam je postave Gm Stratzter – pohvalio me i čestitao da sam od početka rata.

Kiša i dalje pada radi koje su se mnogi dekungi srušili. Kod legionara ima mrtvih, teško ranjenih i mnogo lako ranjeni.

Posle podne se pomalo zabavljamo, na večer se kartamo.

Jesu li Hrvati lojalni?

15 / IV. Četvrtak

U jutro pri bāonu se kartamo. O podne čitanje pošte i novina – kartanje se nastavilo. Momčad radi na zaprekama i zaklonima.

Pred večer došao satnik Mattanić za zapovjednika bāona. Schlezinger pobočnik, Kovačević 9-tu satniju. Služba časnika određena po 12 sati a ne po 2 sata.

Čitam danas u zapovjedi, kako se pita dali smo mi Hrvati lojalni. Ovo me boli, gdje sam deveti mjesec u ratu i vidim kako se baš samo Hrvati kao lavovi bore i na koncu ovakova što doživljavamo.

16 / IV. Petak

U jutro pregledavao postave podpukovnik Turčić sa Mattanićem, s kojim sam se rukovao, budući da nisam jučer bio prisutan kada je došao. Sa podpukovnikom se razgovarah o strojnoj puški.

Posle podne se kartaju kod Kovačevića. Došao je i Deanović i pop.

Noćas sam tri put pregledao straže. Do pol noći pisao sam listove.

17 / IV. Subota

Danas smo pregledali nove postave II bāona. Iz Zagreba pridošli satnik Murković, poručnik Boroš, nadporučnik Mudrovčić i još dvojica. H. bāon dolazi iza njih. Vele da su čuli, da smo mi svi zarobiti.

Prije podne pregledavao satnik postave. Poslije podne bio sam u selu kod strojopuščanog odjela.

Razmirica sa civilom u Dobronoutzu.

18 / IV. Nedjela

Nastavak pletenja zapreka, kopanje, nadkrivanje i krinkanje zaklona.

Satnik već drugi dan pravi kapelicu, moji momci ogradu i svijećnjake. Oko kapele posađeni borići.

Danas veliki fasung cipela, zatim hlača, kabanica i rubaca oko vrata.

Poručnik Boroš došao krokirati, a doktor pregledavati postave – sa obojicom satnika do živahnih pregovora.

Na večer fasovali smo hlače i „galožne“. Posle večere skupili smo se kod Kovačevića i kartali do 12h.

Jučer otišao kadet Wasserbauer u bolnicu, ima tifus.

Sretan je, bio je samo mjesec dana, dobio kolajnu II i već ide kući za Šlezinger.

Već 9-ti mjesec pa još nikakova odlikovanja.

19 / IV. Ponedjeljak

Noćas nisam ništa mogao spavati. U službi sam, glava me boli, sunčam se, vjetar popuhiva, momčad radi po zaklonima dalje, narednik me posjetio. Topovi lijevo pucaju na Ruse. Isto tako čuje se topnička vatra iza leđa, kao daleka grmljavina.

20 / IV. Utorak

Danas se učim i podučavam daljinomjerom momčad strojne puške. Satnik Mattanić otišao jučer na večer postrojavati 28 pukovniju.

Ja sam preuzeo gradnju crkvice, koju moji momci strojne puške uređuju. Zapovjedništvo bāona preuzeo privremeno satnik Murković.

Poslije podne pridošao X/25 h. bāon – 1 satnija I. bāonu, 1 satnija II. bāonu, a 2 satnije III. bāonu.

Nama pridošlo jest 420 momaka i 12 časnika.

Udjela časnika:

zapovjednik bāona Matija Murković satnik,

pobočnik F. Schlesinger zastavnik,

strojopuščani odjel Kramarić,

9 satnija zapovjednik nadporučnik Milutin Kovačević,

pričuvni poručnik Josip Pin,

kadet Ladislav Šmit.,

10 satnija zapovjednik nadporučnik Ivica Tomašević,

zastavnik Ivan Jug,

kadet M. Klaić,

kadet Josip Lončarić

11 satnija zapovjednik poručnik Ljudevit Boroš,

 kadet Ivan Kovačević,

 kadet Đuro Beš

12 satnija zapovjednik pričuvni nadporučnik Armin Mojzeš,

zastavnik Stjepan Šipek,

kadet Dragutin Wosner,

kadet Mihovil Cipruš

Nepravda s kolajnama

21 / IV. Srijeda

Isplata mazde. Posjetio nas nadporučnik Wismayer i Bašić.

U zapovjedi izišla odlikovanja, te ih je mnogo odlikovano, među istima po drugi put kadet Wasserbauer sa srebrnom kolajnom I. razreda. Sada se nalazi u bolnici radi tifusa, u svemu nije bio mjesec dana u ratu, a već dve kolajne. To je sreća, dočim Schlesinger već 9-ti mjesec i još ništa nije dobio.

Crkvicu sam dogotovio. Svaki mi čestita da je jako lijepa.

Pop Jurić dolazi svaki dan pregledati.

Na večer se obično sastajemo kod Murkovića, gdje izdaje zapovjedi, a iza toga zabava. Nekoji časnici se sastaju opet kod nadporučnika Kovačevića, kamo dođe i doktor iz sela, te se kartaju do kasno na večer. Kadeti se sastaju pri 10-toj satniji.

Danas su moji dečki došli sa drugom strojopuškom u postav. Tronožni stalak je jako dobro izrađen te je nadporučnik Lulić i podpukovnik Turčić izrazili svoju pohvalu nad istim. Oružara i kovača predložio sam na promaknuče.

Satnik Murković dao je još jučer porušiti sve dekunge (rovove) te ispočetka nove graditi, pa domobrani opet pri poslu. Poljska straža pojačana te je sada cijeli vod na straži.

Staleš bāona sada je 736 domobrana.

Posveta kapelice

22 / IV. Četvrtak

Danas u 10 sati posvetita je moja kapelica. Časnici su bili svi prisutni. Došao i podpukovnik sa Lulićem i Ključkom, zatim svi doktori i poručnik Jesenski. Od II bāona došlo je također dosta časnika, dapače došao je jedan i od topništva, isto i momčad od topništva. Po satniji došlo je 20 domobrana koji su bili poredani pred crkvom, a na čelu ovih stajali su domobrani koji su poslije mise uz govoranciju gospodina podpukovnika Turčića bili dekorirani.

Poručnik Jesenski i Ključka su nas na više snimaka (15 kom) fotografirali, te će iste poslati u koji ilustrovani list.

Već par dana ne ćutim se najbolje – imam grozni „dirac“. Prehladio sam se preksinoć kada su legionaši oko pol noći počeli živahno pucati. Mislio sam da su Rusi navalili, pa sam onako vruć skočio iz kreveta te me je hladni vjetar propuhao. U jutro se ispostavilo da su legionaši pucali na divlje svinje (kojih ima jako mnogo pred nama) u misli da Rusi napreduju.

Danas poslije podne kad sam mjerio daljine sa svojim momcima prošla je kraj mene jedno 10ˣ (koraka)  srna – i njih ima ovdje dosta.

Već par noći uzastopce, oko pol noći nastaje kod legionaša živahna pucnjava – boje se Rusa.

Danas poslije podne približila se mala četica Rusa blizu nas pa su ju obhođe natjerale u bjeg.

Čujemo da se veće sile sakupljaju pred našom frontom te da i topova ima.

23 / IV. Petak

Danas u jutro oko 5h otišla je naša jaka obhođa sa 4 kadeta u ohođu Rusima. Naše bi zapovjedništvo rado da se makar jedan Rus uhvati, da ga se može ispitati, kako su jaki i.t.d. Polovica obhođe se je poslije podne vratila, a polovica se priključila II bāonu, te su ostali preko noći tamo u šumi.

 Poslije podne posjetila nas 28 pukovnija da momčad vidi kako se dekungi grade i žica plete za zapreke. Satnik Mattanić si je pogledao crkvicu koju je on zamislio a ja dovršio, te veli da je jako dobro ispala.

Oko 5h po podne došao brigadir pukovik Pilepić pregledavati naše postave. Ja sam se baš nalazio u školi sa daljinomjerom sa momcima te ga nisam vidio. Čujem da su se mnogi svakako predstavljali.

Danas u jutro bio sam slučajno na liječničkom pregledu. Došao sam popiti malo opiuma, a iza toga jeo sam čokoladu – valda će šta koristiti.

24 / IV. Subota

U jutro pregledavao postave Generalmajor Stracker. Na bāonu vidio sam već izrađene fotografije od Jesenskoga. Kadeti idu u obhođe.

Na večer bili svi zapovjednici kod Murkovića na čaju.

25 / IV. Nedjela

Danas su se služile tri mise u našoj kapelici, dapače se i ispovjed obavlja – pope ima makar zabave i veselja. Moga služaka imendan.

U jutro oko 4h držali su mu colege služaci govoranciju. Danas došao gore colega kadet Avramović od 28-me radi obhođe.

Čujem da je Vukajlović zastavnik kod 28-me, obkoparski časnik.

Satnik Mattanić preuzeo je zapovjedništvo bāona, a pukovniju neki pukovnik.

Pred večer dobila svaka satnija jednoga cucka na izobrazbu protiv Rusa. Ti psi bi se imali nalaziti u pruzi poljske straže, ali će se neko vrijeme zadržavati kod nas da se priuče – neće ništa da jedu.

Koncert u dekungu (rovu)

26 / IV. Ponedjelak

U jutro vježbanje. O podne pišem listove. Na večer prema zapovjedi otišao pričuvni poručnik Pin od 9-te satnije za zapovjednika 1 satnije, s njim je otišao i kadet Wossner od 12-te satnije.

Na večer bio koncert opet u mom dekungu (rovu).

U obhođe i na stražu neidem kao zapovjednik odjela. Čujem da se radi o primirju – nevjerujem.

27 / IV. Utorak

Ustao sam rano, ali zle volje. U 6h pozvan sam na pukovniju. Tu smo sa Marencem i nadporučnikom Lulićem dogovorili glede razdjeljenja konja od strojopuščanog odjela. Ostaje samo konj: 1, 3, 4, 6 i 4 streljačka tovarnjaka – ukupno 8 konja bez jahaćeg. Ja sam zadržao 10.

Sa Marencem otišao sam u selo Jesenskom na gablec, isto tako menaži II. bāona. Jesensky ima lijepu puricu.

12 konja predao sam Jesenskom i 6 domobrana (ustaša). 2 počasnika dao sam za postroj I. odjela poručniku Treliću. Mjesto predatih konja dobivam troja kola. U selu sastao sam generala – jašili smo jedan prema drugom.

O podne dojašio sam u rojnu prugu. Kod bāona pripovjedao sa satnikom o novom postroju odjela. Čujem da je g. Lulić rekao da sam već 4 strojopuške posijao. U istinu samo jedna je zarobita na Krasni 4/III.

Na pukovniji sam vidio da je Šlezinger isto postao zastavnik kao i ja, premda je on 3 mjeseca kasnije postao, prema tome se ne nadam promaknuću, ili skupa.

Želudac mi je još uvjek prehlađen. Zato sam jako zlovoljan i nezadovoljan, nigdje se nemogu smiriti, idem od jednog časnika do drugog, pa opet letim dalje. Na večer sakupili su se zapovjednici kod satnika – ja sam otišao spavati.

28 / IV. Srijeda

U jutro malo sam vježbao sa momcima nazadovati.

Danas su dva generala sa svojim stožerom pregledavali rojnu prugu, pa su došli do nas i vratili se natrag.

29 / IV. Četvrtak

Danas su mi dečki kuću preradili – sada je prostrana i više svjetla dolazi unutra. Oko 3h po podne prošlo par ranjenih legionaša koji su se sastali sa ruskom poljskom stražom i potukli se – naša obhođa nije pritekla u pomoć.

Danas sam dobio dvoja kola, dva domobrana za povoz strojne puške. Cijeli dan sam zle volje, još uvjek se ne ćutim dobro.

Dobivam premještaj i napuštam svoje dečke

30 / IV. Petak

Jučer sam morao za puške uzeti nove postave i to jedna mi je na desnom krilu a druga na lijevom, razmak po prilici 2000ˣ (koraka).

U jutro pozvao me Lulić na pukovniju te mi rekao, da će me izmjeniti u postavu sa drugim puškama, a ja dotle da ću ići u selo Dobronovitz sa svojima vježbati ili (to mi se veli, gdje već peti mjesec snjima radim u rojnoj pruzi pred protivnikom, a momčad još i u Srbiji bila u ratu) te čekati na drugu pušku i da ću spadati pod zapovjedništvo II/28 bāona (Mattaniću).

Vidio sam odmah da me kani premjestiti na vječna vremena 28 pukovniji. Kada sam pričao satniku Murkoviću zauzeo se za stvar te je odlučeno da se samo zapovjednici promjene.

Mislim da je ova izmjena radi toga provedena, da se 28-moj dade stara iskusna momčad. Ovaj odjel što je došao, ima nove puške sve potpuno, dočim momčad je raznovrsna, ima ih koji su bili u Srbiji i u Galiciji već na bojištu, ali ima i takvih koji su vježbali mjesec dana – regruti. Zatim ima momaka od sve četiri domobranske pješačke pukovnije, pomješanih domobrana.

Sa svojim dečkima sam se teško rastao, promjenio sam samo svoga vodnika Wudjana, narednika Lačana, oružara i služaka. Gusle sam dao starim svojim momcima, a tamburu zadržao. Izmjena obavljena je oko 3h po podne. Poručniku Žarkoviću nije bilo također pravo što se momčad izmjenjuje te on preuzima moje sve stvari i spada pod zapovjedništvo 28. pukovnije, a ja preuzimam sve njegove stvari i ostajem kod III/25.

Nove puške i momčad odmah odoše u dekunge, a ostali krenusmo svi u selo od bāona, gdje smo podjelili stvari. Mattanić također bio malo prisutan.

Na večer došao sam pregledati momčad po dekungu.

 SVIBANJ 1915.

1 / V. Subota      3013/3285       3009/288

U jutro sam nadgledao kako momci dogotavljaju dekunge (rovove). Sa sobom su doneli krasne dalekozore pa sam jedan promjenio. Oko podne gledao sam sa satnikom kako naši pucaju prema Rusima.

Posle ručka došao nam poručnik Ključka sa fotografskim aparatom pa nas je na prvoj slici fotografirao pred puškarnicama. Iza toga smo pošli nazad, a ja Tomaševiću pripovjedam i predstavljam kako bi bilo zgodno da se nas uhvati kako se srbimo od uši, i dok sam pravio komedije Ključka se samo nasmije i veli mi da me je baš u najzgodnijoj pozi slikao. Naravski da mi nije bilo pravo, jer nisam ni primjetio da nas je snimio.

Posle podne bio sam u selu kod konja i pregledavao opremu i stvari što sam dobio. Na večer bio sam sa Tomaševićem pozvan k satniku na pivu gdje smo se malo kartali i dobio sam preko 70 K. Kartali smo se do 1h po ponoći.

2 / V. Nedjela

U 6h u jutro već sam sa momcima vježbao sa daljinomjerom. U 10h prisustvovali smo misi. Na večer imali smo zajedničku večeru (odojka na ražnju).

Oko 11h stigla telefonska vjest da je 53, 16 i 25 pukovnija odlikovana opet i dobiva kraljevski pozdrav.

3 / V- Ponedjelak

Sinoć se Tomašević nikako nemože da orijentira u blagovaonici, glede postava. Danas očekujemo Maršala, da pregleda naš i legionaški postav do podne (kasno). Javio nam da neće doći nego popodne. Postav si je samo pogledao odozgor i pohvalio ga.

Na večer smo se kod nadporučnika Kovačevića zabavljali do 2h.

U Karpatima zarobljeno 30.000 Rusa

4 / V. Utorak

U 4h30 prije podne došla zapovjed, da se ima II bāon proširiti po našim postavima, a naš III. bāon izmjenjuje III/26 bāon, koji pak izmjenjuje 27 pukovniju. 27 pukovnija stupa u pričuvu u Dobronautz a 28-ma se ukrcava u vagone, pa će sjegurno u Galiciju. 27-ma za njom, a mi po svoj prilici također.

Kad smo izašli iz postava držao je satnik govor sakupljenom bāonu o našim pohvalama za junačka djela kod Krasilovke.

Naše 3 satnije (9-10-11 s.) zaposjele su postave 26-te a 12 satnija ostaje u pričuvi kod pukovnije. 26 satnija je tek na večer odlazila, pa su časnici se sakupili u dvorcu te pili, pjevali i kartali skupa sa našim kadetima. Tomašević lakši za 120 K.

Posle podne pregledavao Gm. Stracker naše postave, te u dvorcu uhvatio kadete kako se kartaju i bježe iz sobe. Klaić se htjeo sakriti pa turio glavu pod kanape, a satnik Murković se smije generalu u uho koji gleda kroz prozor u sobu. Prizor je grozno smješan bio, te smo se svi skupa smijali. Klaić precrtan, u zapovjedništvu već je bio imenovan zastavnikom.

Pred našom frontom nalazi se tvornica stolaca skojima domobranci vatru lože. Dekungi ništa nevaljaju. Stanujem u dvorcu sa stožerom. Domaći ljudi hrane se našom menažom. Dve gospođe nalaze se također tamo – lijepo postupamo snjima.

Na večer došla telefonska vjest da je u Karpatskim bojevima zarobljeno 30.000 Rusa, te novi zarobljenici još uvjek pridolaze.

Bitka traje dalje.

5 / V. Srijeda

U jutro sam pregledao momčad, sunčajući se čitao novine, zatim posjetio Tomaševića i Kovačevića koji je bolestan. Satnik je isto vizite pravio.

Gm. Stracker pregledava danas 26 pukovniju. Kraj našeg dvorca je samo prošao.

Posle ručka gospođa došla nam u društvo, na večer isto tako. Bilo je veselo raspoloženje. Beš pjeva, i pije. Na koncu idući kući pao u jarak. Broj zarobljenih Rusa narasao za 10.000.

Jučer imenovan je Beš zastavnikom.

6 / V. Četvrtak

U jutro sam pregledao svoje puške te smo popravljali izgled za pucanje. Bojna stepenica pridošla iz Dobronoutza. Po podne sam poslao jednoga momka po ostale konje. Ovdje u Rusiji možemo više uzimati za hranu konjima.

Pred podne pregledao je i opet postave šef gen. stožera, pukovnik njemačke vojske. Mnogo časnika išlo je snjim.

Predstavili smo se hrvatski.

7 / V. Petak

Kadet Klaić bio na prijavku pukovniku. U jutro satnik jašio sa prijaviteljima. Konjušari doneli mnogo zobi, sjena i slame za konje iz sela pred rojnom prugom. Danas do podne zakazan pregled postava po generalu brigadiru Miljaljeviću, ali nije došao do nas. Kad smo se vraćali pred podne kući sastali smo majora Turn-Taxrsa. Isti je došao pregledati si postave.

Posle podne iza spavanja vježbao sam momčad sa daljinomjerom, a ujedno sam izmjerio daljine koje bi mi mogle trebati.

U 5h jašio sam oko dvorca sa Tomaševićem, Murkovićem i doktorom. Iza toga bacali smo kamena s ramena. Najdalje bacao satnik, ja, onda Tomašević.

Na večeri bilo je par kadeta i svi zapovjednici satnija – pjevalo se i tamburalo. Tomašević jako zgodan. U 10h se rastali, ali nekoji stari griješnici ostali su se kartati, pa do 2h noći.

Podpukovnik Turčić pregledao je na večer budnost u postavima. Do sada javljeno je, da su zarobljena 22 topa, 64 strojne puške i preko 50.000 Rusa u Karpatima.

Novi zarobljenici još uvjek pridolaze – dvije glavne ceste su im presječene.

 8 / V. Subota

U jutro oko 4 sata počeli najednom ruski topovi pucati. Preko noći su ih dovukli. Odmah smo se izselili iz dvorca u rojnu prugu, a konji spremni – dok se smrači onda ćemo ih poslati u Dobronoutz.

Prema prijavi kadeta Cipruša koji je bio u obhođi, došle su „nove“ svježe mase Rusa pred nas. Cijeli dan topnička borba. Rusi se počimaju u rojnoj pruzi približavati. Zapovjednik obhođe kadet Kovačević slao je svaki čas prijave, ali ujedno se povukao do poljskih straža, odakle je vatru uzvraćao. Kad su se Rusi približili uzmicali su nazad. Pri tom je jedan stao na minu, koja ga je raznesla na komade. Momčadi je također dosta ranjeno.

Kadet Šmit poslan je sa jednim vodom za razbistrenje. Na večer povučene su naše obhođe, a poljske straže se povukle, zatim opet poslane malo napred pred žice.

Do pol noći obavljao sam službu bataljonskog nadzornog časnika, a posle ponoći poručnik Boroš. Kod satnija su također satnici imali službu.

U brzojavu veli se da je zarobljeno 60.000 Rusa na Karpatskoj fronti, a daljnji zarobljenici slijede.

Postao  poručnik

9 / V. Nedjela

Pred jutro bila živahna pucnjava, ali se nisam probudio. Naše poljske straže opet stoje vani. Kadet Klaić preuzeo zapovjedanje nad njima.

Rusi se približuju, potjerali nam poljske straže, ali iste se opet vratile (naime samo od 11 satnije su se povukle).

Posle podne nastala živahna vatra pred poljskim stražama koje su se boreć uzmicale ispred strojne puške te tako privukli Kozake pred mene. Moji momci sjegurno se drže, čim što ide odmah jave, te je tako uspjelo mi dvojicu Kozaka (narednika i vodnika) ubiti, a više njih je otišlo što teže što lakše ranjenih.

Jedan hitac ispaljen mi je u štitobran i vodnika pošpricala prašina i farba. Kad je prestala pucnjava izašli smo van te pokupili sablje, puške i spise od poginulih. Iste nismo mogli kroz žice dovuć pa su ostali.

Mnogi su mi čestitali što sam odbio navalu, a i na promaku. Postao sam poručnik sa 1/V.915.

Lulić satnik i Wissmayer, nadporučnik Ključka, major Mattanić, poručnik Vilković.

Sablje i puške morao sam poslati na pukovniju. Hoću gospoda da imaju uspomena. Žao mi je za krasnim sabljama. Večeras spavam opet u dekungu kraj puške. Nisam se ustajao po noći kad je nastala pucnjava.

10 / V. Ponedjeljak

Oko 8h pripravljamo se da doček. Promatram postave na lijevo sve do Balamutonke i dalje.

Rusko topništvo puca po našem I. bāonu a najviše po 26-toj. Sve mi se nekako sumnjivo čini. Primjetio sam da su Rusi opet prešli Dnjestar kod Onuta, koji je bio zaposjednut sa kavalerijom. Isti slučaj kao i na Uskrs.

Rusi su došli na taj način iza našeg I. bāona, koji se je morao povući iz dekunga. Nato je nastala konfuzija. 26-ta je morala zavrnuti isto lijevo krilo. Kad su Rusi vidjeli situaciju navališe Kozaci (na konji) pa na žice. Jako su kuražni. 26-ta u nazadovanju.

Prema tome sam se nadao da ćemo i mi morati zavrnuti, ali kod dvorca se zaustave dijelovi 26-te, a ja sa strojopuškom poletim do njih u pomoć, te sam uzeo postav posve sam na lijevom krilu. Bio sam u groznom škripcu. Dobio sam preko 40 granata i šrapnela. Sa ove povisice stepao sam Ruse koji su htjeli u bok doći 26-toj (ranjenik na zavoju ceste).

Sa povišice sam promatrao, kako Kozaci u grupama jaše po čistini i kako naše topništvo puca. Nekolicina došla ih je meni pod brijeg (zaklonjena) a drugi su otišli nazad. Pješadija pregledava dekunge.

Naše čete što su mogle uzmaknuti vraćaju se nazad od Dobronoutza, ali sa slabim uspjehom. Kozaci i pješadija bili su blizu Dobronoutza a mi sa svih strana obkoljeni.

Jedna satnija legionaša uzmakla je pred topničkom vatrom. Imali su mnogo gubitaka. Jedan vod iste satnije prolazio je kraj mene i hrabro potisnuo Ruse iz sela ispod mene, ali su i oni nastradali. Ima ih dosta ranjeni i zarobljeni, pošto su im došli u leđa.

Ja sam svaki čas dolazio podpukovniku Mesiću od 26-te sa opažanjima. Satnik Vrbanić ranjen je u usta – razrezana mu usnica.

Pred večer pošao sam opet javiti situaciju, ali podpukovnika skupa sa telefonom i ordonanci nije bilo. Zatekao sam dva legionaša i jednog vodnika koji su mi šapčući rekli da su Rusi prodrli kod 11-te satnije ta da se ova povukla.

Nato sam ja brzo se spustio u šumu niz brijeg te sa fućkanjem i signalom dao znak 26-toj i strojopuški da se povuku u šumu, te svi skupa zaposjednemo iz III/25 bāona jednu povisicu da im čuvamo leđa. 11 satnija je samo malo zavinula (polovica). Na povisici gdje smo se zaustavili imao sam dobar izgled kroz prosjek na drugu povisicu gdje su Rusi bili (1.9.00t nišan).

Noćenje sam osjegurao sa stražama. Hladno je bilo prilično.

Od časnika bio je podpukovnik Mesić, nadporučnik Vuković, zastavnik Lončar i ja.

11 / V. Utorak

U 3h30 u jutro, čim je zora svanula otvorim vatru kroz prosjek šume te potjeram preko 2 satnije Rusa nazad. Upucani smo bili dobro. Četvrt sata nakon mene pucalo je topništvo na isto mjesto, ali prekasno nažalost. Oko 3.000 naboja sam ispalio, a momci iz rojne pruge pune pojasnice.

Oko 5h pođemo napred. Kad smo došli na rub, otvorim živahnu vatru, ali najednom momci poletješe nazad. Jedva sam ih zaustavio i potjerao napred u prijašnje postave.

Cijeli dan puškaranje, municije svaki čas trebaju.

Šipek zastavnik došao sa svojim ljudima kao pričuva, a isto tako i jedan satnik husarski sa husari. Ranjenih imamo dosta. Rusi bacaju bombe na nas. Jučer cijeli dan nisam ništa jeo, a danas jako malo. Moja lijeva puška morala je jučer dva puta bježat iz postava kad se satnije nizašto povukle.

Po noći bacale se rakete u zrak. Poručnik Boroš i zastavnik Beš otišli u Dobronoutz doktoru, da su bolesni – vele.

12 / V. Srijeda

U 2h30 prije podne imala je biti navala na dvorac i to 26-ta. 2 satnije legije, husari i t.d. Ja sam sa svojom strojopuškom otišao od podpukovnika i postavio se u rojnu prugu kod 11-te satnije, tako da baš Ruse imamo u bok (premda oni imaju mene i u leđa, ali zato smo dobro zakrinkani i ukopani).

Moji puštaju samo pojedince, a Rusi su već nanjušili strojopušku pa pucketaju ovamo pomalo. Navala nije uspjela jer su husari po običaju otišli nazad.

U 11h prije podne javljeno nam je da je u 12h o podne uzmak. Nato sam poslao najprije momčad sa naboji, a onda uzduž rojne pruge kraj II. bāona, pa kraj crkvice iznad Dobronoutza u jednom selu se sakupljamo. II bāon je počeo prije nego mi uzmicati te je zaposjeo povisice iznad Dobronoutza – štitili uzmak.

Čim su Rusi vidjeli da uzmićemo odmah su se digli i pošli za nama. Kozaci sjeli na konje pa tjeraj i lovi domobrance. Sa povisice gledali smo kako prave ataku na jednu našu četicu i kako ih hvataju. Navalu sjajno prave, upravo im se divim. Topništvo su također privukli. Pješadija išla odmah pregledavati dekunge a Kozaci nas tjerali.

Nad Verboutz-om zauzeo III. bāon postav i čekali dok dođe II. bāon da nam produži desno krilo, ali međutim dva eskadrona Kozaka su već dojašili u selo, a drugi se približuju – neugodna situacija.

Moje puške bile su u nizini pri lijevom kutu. Nato sam Wudjanovu pušku pozvao na povisicu i tek što smo došli već su Kozaci sjašili konje i išli pješice na navalu uz brijeg. Crvena, zažarena lica pokazaše mi se pred nosom, ali za čas počne moja strojopuška djelovati, a ono što je ostalo poleti u šumu prema desnom krilu gdje ih je u bok dočekao II. bāon i dalje ih prorijedio.

Iza ovog pokušaja stali su Kozaci i čekali pojačanja. Topništvo je pucalo na naš brijeg ali bez uspjeha. Pred večer smo uzmakli a po bāonu ostala je jedna satnija (Tomašević) za štit uzmaka. Ja sam sa strojnim puškama išao prvi da uzmem postav i štitim svima skupa uzmak.

Spustili smo se u selo Kuczurnik, a odmah iza njega nalazili su se već dekungi koje smo imali zaposjesti. Jedva sam došao dolje, već su dve naše satnije došle. Odmah smo zaposjeli, ali spoj na lijevo nikako nismo mogli naći sa 26-tom. Iza nas stupao je u masi II. bāon a iza njega opazili smo nekakovo konjaništvo, pa budući sam znao da ga mi nemamo, a i po drugim znakovima razaberem da su Kozaci. Smjesta upozorimo II. bāon na opasnost, a oni trkom pojuriše u postave.

Moje obadvije strojne puške bile su smjesta uperene na cestu te na 900ˣ (koraka) daljine počnem sa obadvije sjeći po konjima i Kozacima, koji su se odmah u trku dali cestom uz brijeg. Pratio sam ih sve dok nisu (njih par) zakrenuli na drugu stranu brijega (2000ˣ daljina).

Po cesti se lijepo vidjelo kako Kozaci vode svoje ranjene konje natrag. I opet sam im mnogo štete napravio. Mrak se je već bio uhvatio pa sam išao sa nadporučnikom Kovačevićem pregledavati lijevo krilo. Uto su se ruski topovi tako raskuražili da su nam došli na 2000ˣ )koraka), upravo pod nos i počeli pucati prema mojim strojnim puškama, ali bez uspjeha.

U okrilju tame spustiše se Kozaci u selo te sjašiše i pođoše pješice na navalu. Slabo ih se moglo vidjeti, ali bili su svejedno bačeni nazad.

Prvi bāon bio nam je daleko na lijevo, pa smo se bojali da Kozaci neće njuškati okolo dok ne nađe prolaz, a onda da nas ne pokupe. Kozaci koji su se bili spustili za II. bāonom uhvatili su jednoga domobrana od 8 satnije te ga svukli do gola i htjeli ga mučiti, ali u sretan čas po njega počeo sam sa obe strojopuške pucati po Kozaci i u onoj uzbuđenosti i metežu rastepu se Kozaci, a on dobije od civila kaput i slamnati šešir te tako dođe sretno knama u rojnu prugu.

Za Tomaševića smo se po drugi put pobojali da je zarobljen. Prvi put je iz postava zadnji pošao, a sada je branio nazadovanje a nije pridošao. Posle smo čuli da je ravno kroz šumu došao na pukovniju.

U ovim postavima nismo sjegurni pošto momčad nema više od 40 naboja kod sebe. Ruksake su pobacali da mogu brže ići. Umorni smo svi skupa. Pukovnija obećala nam naboja, ali nisu poslali. Satnik teško ranio jednog vodnika u kuk, zato što mu je odgovarao i psovao ga – nehotice je ranjen i ostao u dekungu, pošto ga nismo mogli sa sobom ponijeti.

Čim smo došli u postave morali smo još na mnogima mjestima žice splesti. U svakom dekungu su momci budno pazili pa kada su Kozaci htjeli se došuljati, jedan domobran ih je primjetio i zapovjedio oštro i glasno cijeloj rojnoj pruzi „živahno pucati“, našto su Kozaci opet uzmakli.

Kasno na večer čujemo da se je II. bāon povukao, a i mi smjesta da moramo ići. Ordonanca od pukovnije nije bilo pa smo se dogovarali što bi napravili. Prevladalo je, da se i mi povučemo. Tiho bez glasa ostavismo dekunge i u onoj tami na širokim poljanama se lagano sakupljasmo i pođosmo pravcem kamo smo mislili da je pravac uzmaka i dobro smo pogodili. Kad smo našli pukovniju pođemo mi na čelu a II. bāon odostrag. Jedva smo se maknuli već smo čuli puške za nama.

Primjetili su svejedno, da smo uzmakli, ali nas nisu proganjali. Nakon 6 klm zaustavili smo se u mjestu „Walawa“, gdje je bilo naše topništvo. II. bāon ostao je pred selom na straži. Smjesa 1. 11. i 12 satnije te moja strojopuška određena je za štit topništva, a ostale 2 satnije III. bāona ležale su u istočnom djelu mjesta u grabi kao pričuva. Ja sam također sa strojopuškom i bojnom stepenicom ležao u jarku kraj ceste. Spavao sam koji sat i pol.

Sa časnicima stojimo ovako:

Kadet Ladislav Šmit javio se danas na večer da ne može dalje ići, jer ima upalu jaja, pa nas je ostavio odmah kako smo zaposjeli dekunge u Knezurmiku.

Zastavnik Ivan Jud 12/V u jutro ranjen je lahko u nogu (debelo meso) te je pravodobno otišao sa koli.

Kadet M. Klaić nazadovao je sve do 14/V u mjestu „Duboutz“ gdje je sjeo na kola i odvezao se nekuda, veli da nemože dalje.

Poručnik Lj, Boroš 12/V u jutro javlja se bolestan i uto ga baš udari kuglica i lahko ga rani te i on sretno umakne s kolima.

Kadet Đ. Beš otišao 12/V. doktoru da je bolestan, ali je došao odmah u rojnu prugu, a u 12 sati skupa snama nazadovao, a u Walawi nas ostavio i otišao.

Kadet Wassner pridošao nam je od I. bāona, ali odmah 12/V. u jutro se javio bolestan na jaje i otišao.

Nadporučnik Armin Mojzes javio se bolestan 12/V. u jutro sjeo na kola i otišao. Njegova satnija sa 3 voda dodjelita je za štit divizijskog povoza. Zapovjedništvo je sjegurno preuzeo kadet Cipruš, kojega također nema među nama.

Od 26 pukovnije priključio nam je nadporučnik Šega i preuzeo zapovjedanje 11 satnije, a nadporučnik Krpan, koji se jučer i danas nalazio pri nama otišao je II. bāonu (na večer). 14/V. ostavio nas je i Šega te je otišao svojoj rastepenoj 26 pukovniji skupa sa Krpanom.

 Kraj

Nastavak u zelenom notesu

(Zeleni notes, nažalost, nije nađen)

DIO I. - Dnevnik domobrana Drage Kramarića iz 1. svjetskog rata, 1915. godine (I. DIO)

 DODATAK 

 Ruma 30/XII.914.

 3/25 Strojopuščani odjel

Poslužna momčad (i njihova sudbina)

zastavnik Kramarić D.

1. narednik Laćan Janko – službovodeći
2. vodnik Wudjan Andro: puškovođa
3. vodnik Lopatni Viktor: puškovođa 15/I. pristizao
4. desetnik Lisica Antun 28/II. premješten II. odjelu
5. 5.4. desetnik Boroša Josip – potkivač
6. razvodnik Pavlović Ljudevit
7. 7.5. razvodnik Klarić Andro: ordonanc
8. domobran Županec Juraj 2/III. zarobljen
9. domobran Hanžek Josip 28/II. premješten II. odjelu 4/IV. zarobljen
10. 10.6. domobran Galek Ladislav
11. 11.7. domobran Riđan Nikola
12. 12.8. domobran Štok Janko
13. 13.9. domobran Kahlina Grga 2/III. zarobljen
14. 14.10. domobran Kontin Luka
15. domobran Bukal Mijo 2/III. zarobljen
16. domobran Jagatić Fabijan 18/II. ranjen – 1/III. otišao nazad
17. razvodnik Skomina Mijo 6/III postao razvodnik. 4/IV. teško ranjen od š. u glavu.
18. domobran Antulić Vid 2/III. ranjen pod ruku – u boln.
19. razvodnik Halambek Baltazar, oružar, 6/III. postao razvodnik 30/IV. ostao
20. domobran Gjurak Ivan 1/III. pridošao od 10-te
21. domobran Šepec Alojz 1/III. pridošao od 9-te
22. domobran Šprem Franjo 1/III. pridošao od 9-te 4/IV nestao
23. vodnik Krljan Mato od 9 stje. 8/IV. otišao 25/IV. I. odjelu
24. desetnik Lisica Antun II od. 6/IV., otišao 25/IV I. odjelu
25. razvodnik Horvat Franjo od II. o. 6/IV
26. razvodnik Polić Ivan od II o. 6/IV otišao u bol. 1/V.
27. domobran Pavičić Brcko od II o. 6/IV otišao u bol. 24/IV.
28. domobran Kušt Pavel od II o. 6/IV
29. domobran Štorga Blaž pridoš. školi 29/IV.
30. domobran Logomer David 29/IV
31. domobran Bjelina Ivan
32. domobran Kordej Alojz
33. domobran Todorć Božo 12/IV. u bolnicu
34. domobran Belošević Pavao
35. domobran Trepotec Mato 2/III. zarobljen
36. domobran Šiftar Josip 1/IV. nestao bolestan u bolnicu
37. domobran Benković Mato
38. domobran Šimunović Ivan 27/IV. otišao sa 12 predana konja
39. domobran Peharda-Božić Marko
40. domobran Kocijan Stjepan
41. domobran Rogina Tomo 27/IV. otišao s konji
42. domobran Sokolović Vinko
43. domobran Geci Franjo 27/IV. otišao s 12 konja
44. domobran Mesec Andro 27/IV. otišao s 12 konja
45. domobran Mujnaković Đuro
46. domobran Dubenik Stjepan
47. domobran Kamjan Đuro
48. domobran Đurkan Ivan
49. domobran Gotak Josip 27/IV. otišao sa 12 predana konja
50. domobran Jelenčić Ivan u stalešu 11 s.
51. domobran Kanjer Stanislav u stalešu 11 s.
52. domobran Stojaković Živko u stalešu 12 s. 27/IV. otišao s konji
53. domobran Mihaljević Petar u stalešu 9 s. kod g. satnika
54. domobran Bedeković Rok u stalešu 10 s. kod g. satnika
55. domobran Zenko Marko u stalešu 9 s. 30/IV. ostao smenom
56. domobran Kmelj Josip 1/III. pridošao od 9-te
57. domobran Orešić Ivan od II. o. 6/IV
58. domobran Jurina Šandor od II. o. 6/IV, otišao u bolnicu 29/IV.
59. domobran Tkalec Mijo od II. o. 6/IV.

Povezani članci

• Dnevnik domobrana Drage Kramarića iz 1. svjetskog rata, 1915. godine (I. DIO)

Komentari

Komentiraj