26. 11. 2015
20 godina Tehnološkog parka Zagreb
Tehnološki park Zagreb uvijek je bio zajednica vrhunskih poduzetnika, kreativnih ljudi, vrsnih stručnjaka i dobrih, plemenitih osoba. Počeo je djelovati prije 20 godina,1.ožujka 1994., kao prvi tehnološki park u Hrvatskoj. Žao mi je da Grad Zagreb nije imao više razumijevanja za razvoj poduzetništva i razvoj svog tehnološkog parka (a nema ga ni sada).
Poduzetnici iz TPZ-a 2004. godine
(Izvor: arhiva autora)
Godina 2014. godina može biti zapamćena po mnogim detaljima i događajima, pozitivnim ili negativnim, ali meni će, pored ostalog, biti važna i zato, jer je to 20. godišnjica Tehnološkog parka Zagreb. Budući da je ta godišnjica važna za razvoj poduzetništva i poduzetničke infrastrukture u Hrvatskoj, a prošla je potpuno nezapaženo, bez ikakvog spomena, odlučio sam o tome nešto napisati. Tu godišnjicu niti jedna stranka u Zagrebu, a niti u nekom ministarstvu nije mogla upisati u svoju zaslugu, pa su odlučili sve zanemariti.
Svjedoci povijesti
U zadnjih više od dvadeset godina stvarala se nova hrvatska država, stvaralo se novo društvo i novo gospodarstvo. U tom stvaranju sudjelovali su svi građani Hrvatske, na ovaj ili onaj način, mnogobrojne institucije i poduzeća, svojim trudom, znanjem, entuzijazmom, nadama, snovima, strahovima, «znojem, krvlju i suzama». Sudjelovali smo kako smo znali, kako smo umjeli. Svaki od nas ima svoje mjesto u tome. I Tehnološki park Zagreb (TPZ), kao prvi poduzetnički inkubator u Hrvatskoj i svi poduzetnici koji su djelovali u njemu, imaju svoje mjesto i ulogu u tim zbivanjima, a to znači u povijesti razvoja hrvatskog gospodarstva.
U onim pionirskim danima pokazali smo što to znači poduzetništvo temeljeno na znanju, što je razvoj proizvoda i što su to inovacije. Rezultati poduzetnika iz Tehnološkog parka Zagreb govore o tome kakvo je poduzetništvo Hrvatska mogla imati, a kakvo bi mogla imati, ali i morala imati da bismo izašli iz krize.
Tijekom tih dvadeset godina Tehnološki park Zagreb razvijao se u krajnje teškim i turbulentnim uvjetima, okružen s mnogo nerazumijevanja i s malo podrške, ali uvijek se oslanjajući na vrhunske poduzetnike.
Kako smo počeli
Prvi tehnološki park, poduzetnički inkubator za visoke tehnologije u Hrvatskoj. počeo je djelovati 1.ožujka 1994., prije 20 godina u okviru koncerna KONČAR, u „baraci na Drvinju“. Time je počeo razvoj poduzetničke infrastrukture u Hrvatskoj. Najprije se zvao KONČAR-Tehnološki park d.o.o. Prve četiri godine ja sam bio jedini zaposlenik, a ujedno i direktor. Odmah nakon osnivanja Tehnološkog parka, 1.ožujka 1994. u poslovni prostor je ušao i prvi poduzetnik, Pero Marinčić, dipl.inž. i njegova tvrtka s područja visokih tehnologija ZZAP- ELEKTRONIK d.o.o. Kolega Marinčić je bio jedan od najboljih hrvatskih elektroničara i bavio se razvojem proizvoda. Time su već na početku definirani kriteriji po kojim su dolazili poduzetnici u Tehnološki park. Poslije njega došli su i drugi najbolji naši inženjeri, poduzetnici koji su se bavili razvojem inovativnih proizvoda na području visokih tehnologija.
To je bilo u vrijemeu kojem se gradilo novo društvo i novo gospodarstvo, kada se tek počelo razvijati poduzetništvo o kojem smo svi malo znali. Nakon što sam kao inženjer radio 20 godina u Končaru, u proizvodnji na poslovima razvoja tehnologije i novih proizvoda, dobio sam zadatak da osnujem tehnološki park. Prvo moje pitanje je bilo: „A što je to tehnološki park i što je to poduzetništvo?“ Tako je počeo moj, najprije sam mislio izlet u poduzetništvo, a postalo je mnogo više od toga.
Dolazili smo iz komunističkog sustava u kojem je privatno poduzetništvo bilo zabranjeno i nismo znali što je poduzetništvo. To treba znati da se vidi iz kakvih smo uvjeti kretali u poduzetništvo, kako smo se snalazi, rasli, razvijali se, dobivali nova znanja, a tako se razvijalo i poduzetništvo. Neki su (a nadam se i ja) tijekom vremena nešto o svemu naučili, a mnogo još uvijek malo znaju što je to poduzetništvo.
Prvi poduzetnici iz Tehnološkog parka na izložbi u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagreb, 1995. godine.
Boris Nanut (LOGOS d.o.o.), Svjetlana Šokčević (ERGONOMIKA d.o.o.), Zdenko Mondekar (UNISOFT d.o.o.), Željko Kovač (ORGANIZACIJA POSLOVANJA d.o.o.), Dražen Pehar (LOGOS d.o.o.), Pero Marinčić (ZZAP ELEKTRONIK d.o.o.), Nikola Čolaković (SIAL d.o.o.), autor, Goran Orešković i Boris Meško (VESKI d.o.o.)
(Izvor: arhiva autora)
Grad Zagreb postaje vlasnik Tehnološkog parka
Nakon prvih četiri godina rada KONČAR-Tehnološki park je došao u vlasništvo Grada Zagreba i promijenio naziv u Tehnološki park Zagreb d.o.o. Često me pitaju zašto je Grad Zagreb kupio Tehnološki park, odnosno zašto je KONČAR prodao Tehnološki park. Sve je počelo nakon što je Tehnološki park počeo dobivati sve veći ugled, a njegovi poduzetnici sve više nagrada i raznih priznanja. U KONČARU se počelo pričati kako Tehnološki park „pod prozorom KONČARA“ stvara konkurenciju Končarevim poduzećima. Dolazilo je sve više do nesporazuma. Tada je Uprava Končara donijela odluku da se Tehnološki park pripoji Institutu. Znao sam da bi nakon toga Tehnološki park nestao. Nisam to htio dopustiti. Otišao sam u Gradski ured za gospodarstvo i predložio da Grad Zagreb kupi Tehnološki park. Imao sam sreću da su tada u tom uredu radili gospodin Ištvan Gaal, gospodin Velimir Vinčić, a zamjenik pročelnika bio je mr. Krešimir Buntak. Oni su dali veliku podršku toj ideji. Sretna okolnost bila je i činjenica da je Grad Zagreb u to vrijeme (1997.) usvojio dobar i cjelovit Program za poticanje razvoja maloga gospodarstva u Gradu Zagrebu. U njemu su bili programi poticanja poduzetništva i trebao im je tehnološki park ili poduzetnički inkubator koji nisu imali. Na 14. sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba od 29. lipnja 1998. godine donesena je odluka da «Grad Zagreb kupi poslovni udjel u 100% iznosu u visini 150.000 kn od dioničkog društva KONČAR-Elektroindustrija d.d., Zagreb, Fallerovo šetalište 22, u društvu s ograničenom odgovornošću KONČAR-Tehnološki park d.o.o., Zagreb, Fallerovo šetalište 22».
Ugovor je svečano potpisan 16.srpnja 1998. u 11 sati u Tehnološkom parku Zagreb. Sa strane KONČARA ugovor je potpisao predsjednik Uprave gospodin Vjekoslav Srb, a sa strane Grada Zagreba potpisnica je bila Gradonačelnica Zagreba Marina Matulović-Dropulić koju je kod potpisivanja zamijenio mr. Krešimir Buntak. Ubrzo zatim je Grad promijenio naziv poduzeća u Tehnološki park Zagreb d.o.o.
Dobra suradnja i razumijevanja Grada Zagreba za tehnološki park i poduzetništvo trajala je tako dugo dok su inženjer Gaal i mr. Buntak bili u Gradskom poglavarstvu. Kada su oni otišli iz Poglavarstva, Grad, nažalost, više nije imao razumijevanja za poduzetništvo.
Tehnološki park je 2008. proširio svoju djelatnost i preustrojio se u Razvojnu agenciju Zagreb – TPZ d.o.o. koja je počela s radom 1. lipnja 2008. godine.
Djelatnost Tehnološkog parka uklopila se u novu Razvojnu agenciju, odnosno Razvojna agencija je nastala tako da su se djelatnosti Tehnološkog parka nadopunile i proširile novim djelatnostima.
Kako nas je javnost u početku doživljavala
Tijekom svih tih godina poslovnog života nismo se micali iz barake uz zapadnu ogradu KONČAR-a, ali smo promijenili 3 adrese (Fallerovo šetalište 22, Drvinje 63 i sada Dragutina Golika 63), 4 pravna oblika – KONČAR-TEHNOLOŠKI PARK d.o.o., TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o., (dio društva GKG Zagreb) i ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o, podružnica Tehnološki park Zagreb, te RAZVOJNA AGENCIJA ZAGREB-TPZ d.o.o.. Promijenila su se i 2 vlasnika - najprije koncern KONČAR d.d., a nakon toga Grad Zagreb.
"Baraka" u Drvinju
(Izvor: arhiva autora)
Drago mi je da su se tijekom tih dvadeset godina, nakon nas i u ostalim gradovima Hrvatske osnivali mnogi novi poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi, gradile su se nove lijepe zgrade u kojima su djelovali. A Tehnološki park Zagreb je i dalje ostao u „baraci na Drvinju“.
Ulaz u Tehnološki park
(Izvor: arhiva autora)
Što smo postigli i kako smo radili
Žao mi je da Grad Zagreb nije imao više razumijevanja za razvoj poduzetništva i razvoj svog tehnološkog parka (a nema ga ni sada), ali smo mi i pored toga postali najveća koncentracija poduzetnika na području inovacija, razvoja proizvoda i visokih tehnologija kod nas. A po svojim rezultatima bili smo jedan od najboljih tehnoloških parkova Srednje Europe.
Moje je geslo uvijek bilo „vrijednost tehnološkog parka nije u zgradi, vratima i prozorima, već samo u poduzetnicima i njihovim rezultatima“, a ti rezultati su uvijek bili vrhunski. Poduzetnici iz TPZ-a za svoje inovativne proizvode dobili su 13 patenata i preko 150 nagrada na izložbama inovacija po cijelom svijet, od Pittsburgha, Londona, do Zagreba i Čakovca, veliki broj državnih, društvenih, gospodarskih i znanstvenih priznanja (Zlatna kuna, Orden Danice, nagrade Hrvoje Požar,..). Svake godine se u TPZ-u kreiralo, proizvelo i plasilo na tržište 25–40 novih proizvoda. Kroz razne seminare u TPZ-u je prošlo više od 8.000 polaznika i tisuće ljudi koji su došli po savjet i porazgovarati o svojim poduzetničkim idejama.
A najvrjedniji rezultat je izvoz proizvoda u preko 48 zemalja svijeta.
Ti rezultati nisu došli sami od sebe, oni su rezultat jednog načina rada koji se razlikovao od načina rada u većini ostalih tehnološki parkova. Selekcija za ulazak u Tehnološki pak bila je jako stroga i mogli su ući samo najbolji poduzetnici koji su se bavili visokom tehnologijom i razvojem inovativnih proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu. A cilj TPZ-a nikada nije bio samo iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga, već je težište stavljeno na procese razvoja inovativnih proizvoda i proces rasta i razvoja poduzetnika. Uvijek je bio najvažniji mentorski rad s poduzetnicima, poslovni savjeti, poslovno obrazovanje, stvaranje kreativnog ozračja za razvojni rad, poticanje inovacija, sinergija sustava, te praćenje poduzetničkog potencijala, rasta i razvoja. Takvi zadaci zahtijevaju vrhunske, obrazovane i iskusne profesionalce.
U TPZ-u se razvoj pojedinih poduzetnika prati od srednje škole. Najprije se u srednjoj školi uoče odlični mladi inovatori, nakon toga ih se prati na faksu, a nakon faksa dolaze u TPZ.
U ono davno vrijeme, kada su neki sadašnji članovi Tehnološkog parka tek počeli ići u školu, nije se baš znalo što je to poduzetništvo, a još manje se znalo što je to tehnološki park, što mu je zadaća i što bi treba biti. Mi smo svi zajednički definirali kriterije po kojima će TPZ funkcionirati, po kojima ćemo selekcionirati kandidate koji žele ući u TPZ. Postavili smo jako stroge kriterije i težište smo stavili na razvoj proizvoda, visoke tehnologije i inovativnost. Zato su u TPZ dolazili uvijek vrhunski stručnjaci, genijalni inženjeri, briljantni inovatori, ali prije svega pošteni, vrijedni, časni i dobri ljudi koji mnogo rade, bore se na tržištu i svoje proizvode izvoze u cijeli svijet.
I to je najvažniji razlog što je TPZ ostvarivao izvanredne rezultate.
Imao sam sreću
Kada se sada osvrnem na godine koje smo zajedno prošli, iskreno priznajem da sam imao veliku sreću, jer sam bio okružen ljudima koje sam cijenio, poštovao i volio. Cijenio kao izvanredne stručnjake, poštovao kao vrijedne poslovne ljude i volio kao prijatelje. Oni su pronijeli slavu Tehnološkog parka Zagreb.
Imao sa i veliku sreću što sam kao suradnike imao vrhunske stručnjake i divne ljude, s kojima sam stvarao i razvijao naš Tehnološki park. Zato je Tehnološki park dobro funkcionirao i stekao visoki ugled i u njemu je uvijek vladala ugodna, prijateljska i poticajna radna atmosfera. Tamara Didak, Saša Grozdanić, Lidija Zadro, Anita Brajković-Skoko, Marina Grgić-Eldić, Vedrana Holjevac i Ljubica Čurić bili su mi vrijedni suradnici, a ostat će mi zauvijek dragi prijatelji.
Direktor i njegov tim
(Izvor: arhiva autora)
Svi zajedno smo iz te «barake na Drvinju», krećući ni od čega, stvorili instituciju koja ostvaruje rezultate vrijedne i u međunarodnim razmjerima. Stvarali smo neponovljiv duh naše sredine, stvarali smo povijest razvoja hrvatskog poduzetništva. Na to možemo biti jako ponosni. Posebno se sjećamo ugodnih prijateljskih druženja pod «orehom u vrtu», u kojima su se izmjenjivala iskustva i u pravim stručnim, inženjerskim diskusijama kreirali zajednički projekti i novi proizvodi. Stvarao se i „Dobri duh TPZ-a“ kroz veliku ljubav prema tehnici i razvoju proizvoda, inženjersko samopouzdanje i vjeru u moć znanja, rada i istraživanja, kroz širenje prijateljstva i suradnje, kroz rješavanje problema, ali više od svega kroz česte razgovore i diskusije. Roštilj i čobanac pod orehom pamte sekao jedna čuvena tradicija TPZ-a.
Čuveni oreh na dvorištu
(Izvor: arhiva autora)
Odmor uz "čobanac" (kotlić je u kutu )
(Izvor: arhiva autora)
Vrhunski poduzetnici već su u samom početku rada Tehnološkog parka Zagreb postavili najviše kriterije za inovativnost, razvoj proizvoda i izvrsnost rezultata. Time je „letvica“ kvalitete postavljena jako visoko pa su kriteriji za ulazak u Tehnološki park bili takvi kakve nema nitko drugi. I zbog toga smo uvijek bili bolji od drugih. Po tome je naš Tehnološki park ostao neponovljiv i drugačiji od svih drugih tehnoloških parkova i inkubatora kod nas i u svijetu. Upoznali smo velik broj tehnoloških parkova srednje Europe od Austrije, Mađarske, Slovenije do velikog Area Science Parka u Trstu i niti jedan od njih nije ostvario toliko rezultata na polju inovacija, patenata i razvoja proizvoda kao što su ih ostvarili poduzetnici Tehnološkog parka Zagreb.
Mi smo bili zajednica kreativnih ljudi, vrsnih stručnjaka i dobrih i plemenitih osoba. Moji suradnici i ja nikada naše poduzetnike nismo zvali „stanarima“ tehnološkog parka. Oni su za nas uvijek bili najprije prijatelji, suradnici i članovi jedne posebne, elitne zajednice.
Poduzetnici iz TPZ-a 2009. godine
(Izvor: arhiva autora i arhiva Nacionala)
Zaštitni znak „Starog TPZ-a“
Stari orah, Zmaj Jura i, nadam se, moja malenkost bili su zaštitni znak „Starog“ Tehnološkog parka kojeg više nema i koji odlazi u povijest. Tih se dana sjećam s velikim ponosom i puno emocija.
Zmaj Jura
(Izvor: arhiva autora)
Kada sam kroz mnogobrojne članke, radio i TV emisije u to davno vrijeme, a i danas, popularizirao naš Tehnološki park, uvijek su središnje mjesto imali Zvonko Viduka (ALTPRO d.o.o.), Goran Orešković (VESKI d.o.o.) i Željko Dujmović (MIKROTREND d.o.o.) , veterani i „zvijezde Tehnološkog parka“, poduzetnici s kojima „sam se hvalio“ i koji su bili primjer najinovativnijih poduzetnika u Hrvatskoj. Uz njih su izvanredne rezultate na području izvoza i razvoja inovativnih proizvoda postizali i drugi kolege poduzetnici i njihova poduzeća, npr. Tomislav Bronzin, tvrtka CITUS d.o.o., Bruno Birgmajer, VISOR d.o.o., Ivan Matuna, MATUNA d.o.o., Goran Polonji i Zdenko Čorić, UTILIS d.o.o., Ivana Drčec CYCLOPS d.o.o., Zdravko Ivančić, NUMIKON d.o.o., Danijel Babić i Matija Puškar, BYTE LAB d.o.o., Miroslav Milak, MAG INFORMATIKA d.o.o., Nikola Čolaković, SIAL d.o.o., Dražen Pehar LOGOS d.o.o. Oni svoje proizvode izvoze po cijelom svijetu. Mnogi od njih više nisu u TPZ-u. Kolege poduzetnici koji su danas u Tehnološkom parku imaju velike uzore u koje se mogu ugledati, ali i veliku obvezu da nastave putovima svojih velikih prethodnika. Sada u prvi plan dolazi nova generacija koja ima zadaću stvarati „Novi“ Tehnološki park Zagreb, „držati i dalje visoko zastavu TPZ-a“ i čuvati duh koji smo zajednički njegovali. Ja vjerujem u ovu sadašnju generaciju TPZ-ovaca, jer su svi divni ljudi, vrijedni stručnjaci i sposobni poduzetnici. I oni ostvaruju velike i značajne rezultate, uspješno posluju, rastu i razvijaju se. Kroz TPZ je prošlo ili su još u TPZ-u više od 50 poduzetnika.
Prospekt „staroga“ Tehnološkog parka
(Izvor slike: arhiva autora)
Tehnopolis – jedan san na kraju
Dvadesetu godišnjicu svog djelovanja Tehnološki park Zagreb dočekuje još uvijek u „baraci na Drvinju“. To smatram svojim osobnim neuspjehom. Budući da nisam nikada bio niti u jednoj stranci niti partiji nisam nikada uspijevao animirati razna stranačka vodstva koja su bila na vlasti da pokrenu izgradnju tehnološkog parka kakvog Zagreb zaslužuje imati..
Zato sam prije odlazio u mirovinu pokrenuo jedan projekt u koji vjerujem da može pokrenuti gospodarstvo Zagreba. To je projekt „Zagrebačkog Tehnopolisa[1]“, „tehnološkog grada na Savi“, prave naše Silikonska dolina koja bi trebala biti realizirana na prostoru „nesuđene“ Sveučilišne bolnice Zagreb, u naselju Blato, na južnom ulazu u Zagreb, uz Savu. Bolnica u Blatu je od 1995. u likvidaciji i već gotovo dvadeset godina nitko ne zna što bi s njom. Objekt se stalno uništava, već su odneseni veliki transformatori, svakodnevno se odnose prozori i aluminijski okviri, trava je do pojasa, a prostor sada služi za skladištenje razne robe i tko zna što još. Budući da je taj objekt trebao biti jako skup, svi mi građani Zagreba financirali smo izgradnju svojim samodoprinosom. Izgrađen je do sadašnje faze, kada je 1995. zaustavljena gradnja.
Nedovršena Sveučilišna bolnica Blato
(Izvor: zg-magazin.com.hr)
Objekt ima 236.000 m2, a gotovo 40% je završen. Vezan je uz moderne prometnice i autoput, a blizina Save omogućiti će mu i prometne veze rijekom.
To je upravo idealno mjesto za Tehnopolis.
Nedovršena zgrada "bolnice" Blato, snimljena 15.2.2011.
(Izvor: arhiva autora)
U tom „Gradu“ će biti (jednom, nadam se) mnogo proizvodnih poduzeća, malih i velikih, početnika i „zrelih“ poduzeća, koja će proizvoditi proizvode konkurentne na svjetskom tržištu, povećavati izvoz i zapošljavati mnogo ljudi. To je institucija, objekt u kojem će se „stvarati“ poduzetnici, nova poduzeća, novi izvozni proizvodi i nova radna mjesta.
To je projekt koji će pokrenuti Zagreb, a time i Hrvatsku.
To je za sada još uvijek samo san, a svi mi koji volimo Zagreb možemo ga realizirati.
Danas je Zagreb okružen „Westgateima“ i „Eastgateima“, svim mogućim supermarketima, u kojima stotine stranih dućana prodaju stranu robu. Ja želim da Zagreb na svojim “ulaznim vratima” bude okružen tehnološkim parkovima, u kojima će stotine naših poduzetnika proizvoditi robu za strana tržišta. A kruna svega neka bude Tehnopolis na Savi. Stotine poduzetnika, velikih i malih poduzeća smjestiti će se u tom ogromnom objektu i zapošljavati i tisuću zaposlenika.
Tehnopolis će biti energetski neovisan, jer leži na izvorima termalne vode koja će se koristiti za grijanje, što je već bilo predviđano i nekadašnjim projektom bolnice.
Kada sam predstavio Tehnopolis, projekt je naišao na veliku potporu javnosti. A ubrzo nakon toga je pao u zaborav. Sada čujem mnogobrojne ideje od Borongaja do Zagrebačkog velesajma u kojima se planira potrošiti mnogo novaca, a jedan gotovo dovršen veliki objekt stoji prazan i neiskorišten.
.jpg)
Kako će Tehnopolis izgledati u budućnosti
(Izvor: arhiva autora)
Tužna slika iz 2016.
U nedjelju, 12. lipnja 2016. prolazio sam kraj zgrada „sveučilišne bolnice“ u Blatu, kraj mog nesuđenog Tehnopolisa. Snimio sam slike koje prikazuju strašnu devastaciju objekata tijekom zadnji pet godina. Treba samo usporediti prethodnu sliku snimljenu 15.2.2011. i slike snimljene 12.6.2016.
Svakodnevno se krade iz „bolnice“ sve što se stigne. Na slikama se vidi da već nedostaje svaki drugi prozor i ploče na zidovima, a ne vidi se da su već odnesli transformator težak nekoliko tona. Prozorska stakla su vrlo skupa, jer su izrađena iz specijalne legure koja ima neke posebne osobine.
U cijelom velikom objektu je samo jedan „čuvar“.
Najstrašnija je indiferentnost građana Zagreba koji su svojim novcima gradili tu bolnicu. I kojima se živo fućka što se događa sa Zagrebom.
Ove slike ne pokazuju samo odnos Zagreba prema svom vlasništvu, već odnos prema gospodarstvu. U Zagrebu ima preko 40.000 nezaposlenih, a nikoga ne zanima projekt koji bi mogao potaknuti gospodarstvo i zapošljavanje.
Zar među 800.000 građana Zagreba to samo mene brine, ljuti i žalosti?
Devastirana zgrada „bolnice“ u Blatu, snimljena 12.6.2016.
(izvor: arhiva autora)
Devastirana zgrada „bolnice“ u Blatu, snimljena 12.6.2016.
(izvor: arhiva autora)
I još par riječi na kraju
I na kraju možemo reći da je Tehnološki park Zagreb pokazao da za dobar tehnološki park treba imati, kako se to sada obično kaže, hardver i softver. Hardver su zgrade, oprema, Internet i slično. Softver je znanje, iskustvo i srce, entuzijazam i ljubav za taj posao.
Hardver se može kupiti, znanje i iskustvo se može steći, a srce morate imati.
Imate ga ili nemate.
I to je sve.
Dolazi novo vrijeme, dolaze novi ljudi, novi poduzetnici, nadam se da će jednom, konačno, Tehnološki park Zagreb dobiti novi veliki prostora kakav zaslužuje. Tom novom Tehnološkom parku, novim ljudima, generacijama koje će doći poslije nas, voditi ga u sljedećih dvadeset godina i graditi u novoj fazi razvoja, poručujem:
«Ne budite činovnici, budite prijatelji poduzetnicima.
Činovnici daju samo informacije, prijatelji pružaju pomoć.
I neka vrata Tehnološkog parka budu uvijek otvorena.»
[1] Naziv tehnopolis se koristi za veliki znanstveni ili tehnološki park u kojem su poduzeća temeljena na znanju s područja visokih tehnologija. Ima već mnogo takvih velikih tehnopolisa u svijetu.
ČLANCI O TOJ TEMI
VIDEO
Animacija idejnog projekta Tehnopolisa iz lipnaj 2012. godine.
Izvješće Z1-Televizije s predstavljanja Projekta Tehnopolis 30. svibnja 2012. godine
KNJIGA (15 GODINA TEHNOLOŠKOG PARKA)