03. 01. 2016

Što bih savjetovao novom ministru poduzetništva

Marijan Ožanić

Jedan kolega mi je nedavno rekao: „Ti se dugo baviš poduzetništvom, mnogo tekstova si napisao, a i rezultata ostvario pa da te vidim, imaš li petlje nešto otvoreno i hrabro predložiti novom ministru poduzetništva. Što bi mu savjetovao?“ To pitanje shvatio sam kao pravi izazov. Zato sam slobodan napisati nekoliko savjeta, sa željom da Hrvatska postane dinamična i poduzetna „Startup nacija“ :

Nadam se da ćemo uskoro dobiti novu Vladu. Pred novog mandatara se postavljaju veoma teški zadaci da provede radikalne promjene i zemlju izvuče iz krize. Neće mu biti lako, zapravo bit će mu strašno teško, jer jedan dio javnosti od njega očekuje čudo, drugi očekuje da se odmah obračuna s onima koji su upropastili zemlju, a jedna jaka skupina napada ga žestoko i histerično već samo zbog toga, jer nije „njihov“. A njegov je zadatak pokrenuti rast gospodarstva, zapošljavanje i izvoz, unijeti nadu i optimizam u one koji se žele iseliti, a u one koji su se već iselili potaknuti želju da se vrate.

Razgovarajući o tome jedan kolega mi je rekao: „I predsjedniku Vlade, a i ministru poduzetništva biti će teško. Što bi ti mogao savjetovati na temelju svog iskustva? Mnogi stoje sa strane, prigovaraju i podbadaju. Ti se dugo baviš poduzetništvom, mnogo tekstova si napisao, a i rezultata ostvario pa da te vidim, imaš li petlje nešto otvoreno i hrabro predložiti. Znam da te ministar neće pitati za savjet, ali zamislimo si takvu hipotetičku situaciju da te ipak pita, što bi mu savjetovao ?“

To pitanje shvatio sam kao pravi izazov. Poduzetništvo ima izuzetnu važnost za stvaranje novog, uspješnog hrvatskog gospodarstva. Uspjeh Vlade bude u velikoj mjeri ovisio o radu ministarstva koje će se baviti poduzetništvom. (Možda u novoj Vladi neće biti samostalnog ministarstva poduzetništva, ali će poduzetništvo sigurno biti veoma važan sektor u ministarstvu gospodarstva). I svatko od nas bi trebao dati svoj doprinos koliko zna i umije.

Zato sam slobodan napisati nekoliko savjeta, sa željom da Hrvatska postane dinamična i poduzetna „Startup nacija“ :

1. Ministar se treba dobro pripremiti

Savjetovati ministra da se treba dobro pripremiti za obavljanje tako važne dužnosti, kao što je njegova, izgleda pomalo smiješno, nepotrebno i naivno. Pa trebalo bi biti normalno da se ministri pripreme za svoj posao. Nažalost, to najčešće nije bio slučaj i dosadašnji ministri su jako malo znali o poduzetništvu, odnosno znali su ono što su mogli pročitati u novinama i znanje im je bilo manjkavo i površno. A to je vrijedilo u pravilu i za mnogo njihovih suradnika u Ministarstvu. Svi su davali deklarativnu podršku razvoju poduzetništva, svake godine su se iz proračuna izdvajala velika financijska sredstva kroz potpore u poduzetništvo, ali su rezultati u pravilu bili mali.

Novi ministar, ako želi biti uspješan, treba jako dobro razumjeti procese koji se odvijaju u poduzetništvu, kako nastaju, rastu i razvijaju se poduzeća da bi te procese mogao poticati, usmjeravati i selektirati. Treba dobro upoznati procese stvaranja, razvoja, proizvodnje i prodaje novih, inovativnih proizvoda, konkurentnih na stranom tržištu. Mora znati sve prepreke koje su do sada stajale na putu poduzetnicima da bi ih mogao maknuti, mora znati kakvo poduzetništvo najviše izvozi i zapošljava da bi tu vrstu poduzetništva najviše stimulirao, mora znati o akademskom poduzetništvu, o transferu tehnologije, o poduzetništvu temeljenom na znanju, o inovacijama i razvoju proizvoda, o upravljanju poduzetničkom infrastrukturom, od poduzetničkih inkubatora, tehnoloških parkova do poduzetničkih zona. Mora jako mnogo znati, što dosadašnji ministri nisu znali niti ih je to zanimalo.

2. Osnovati poduzetničko, savjetničko vijeće

U savjetničko vijeće treba pozvati najuspješnije poduzetnike, one koji izvoze i zapošljavaju. I onda ih pitati: „Drage gospođe i gospodo, recite mi što bih ja i moje ministarstvo trebali učiniti da biste vi još više izvozili i još više zapošljavali? Navedite mi sve probleme na koje nailazite u radu, sve prepreke koje vam u poslovanju stoje na putu da bismo ih mogli maknuti. A od vas tražim da poslujete pošteno, da plaćate poreze, da redovito radnicima isplaćujete plaću i plaćate sve doprinose, da na vrijeme plaćate svoje dobavljače, da budete socijalno osjetljivi, društveno odgovorni i poslovno etični. Znam da najbolji poduzetnici i jesu takvi.“

Savjetničko vijeće mu treba, pored ostalog, s mnogo primjera prikazati kako djeluju „četiri zla“ koja uništavaju poduzetništvo:

Nelikvidnost – nemoguće je poslovati, ako se ne može naplatiti završeni posao. Velika, a često i državna poduzeća. u mnogo slučajeva, malim poduzetnicima kasne s plaćanjem i po godinu dana.
Uvozni lobi – na natječajima, kroz javnu nabavu prednost se daje stranoj robi i stranim kompanijama.
Korupcija – mali poduzetnik ne može plaćati sve provizije državnim službenicima koje oni od njega očekuju da bi dobio posao. Danas više nije teško otkriti korupciju. Ona postoji samo zato jer se dopušta.
Neprijateljski odnos državne administracije i javne uprave prema poduzetnicima i antipoduzetnička klima koja je prisutna u društvu.

Savjetničko poduzetničko vijeće će novom ministru objasniti i što očekuju od javne uprave, od komora, od znanosti, a posebno što očekuju od gospodarskih savjetnika u našim veleposlanstvima.

3. Ponašati se kao igrači u boćanju na ledu

Ministarstvo bi u odnosu na poduzetnike trebalo djelovati kao pomoćni igrači u boćanju na ledu, tzv. curlingu. Kada vodeći igrač baci „kamen“ („balotu“) prema cilju, tada pomoćni igrači čiste „metlama“ stazu kojom balota putuje prema cilju. Zamislimo si da je glavni igrač poduzetnik koji izbacuje proizvod na tržište, a ministarstvo mete stazu ispred njega. I to je to.

Ministar i njegovi suradnici ne mogu umjesto poduzetnika nastupati na tržištu, pregovarati i ugovarati poslove, ne mogu proizvoditi, ni organizirati proizvodnju, niti voditi poduzeće. Ali mogu i moraju ispred poduzetnika „čistiti put“, eliminirati prepreke, micati one koji smetaju da bi „kamen“ (proizvod) došao do cilja (tržišta). Svaka prodaja proizvoda na tržištu je jedan dolazak do cilja, jedna pobjeda. I ministarstvo treba pomoći sa svojim „metlama“ u toj pobjedi.

curling 5

Boćanje na ledu – igrači metlama čiste ispred balote

(Izvor slike: http://curlingincroatia.blogspot.hr/...)

4.Svoje djelovanje usmjeriti na razvoj poduzetništva kroz pet osnovnih područja

Nova radna mjesta i povećanje izvoza mogu se ostvariti u najvećoj mjeri u poduzetništvu i u industriji. Tijekom sadašnje krize najveća hrvatska poduzeća otpustila su preko 13.000 radnika, a 80% novih radnih mjesta otvara se u poduzetništvu. Najveći doprinos rastu zaposlenosti između 2002. i 2008. godine ostvaren je zahvaljujući malim poduzećima. Tek je svako peto novootvoreno radno mjesto u sektoru poduzeća kreirano u sektoru velikih poduzeća. Velika poduzeća malo pridonose novoj zaposlenosti.

Mala poduzeća (do 50 radnika) po svim statistikama pokazuju najbolje rezultate i uspjela su sačuvati i stvarati više radnih mjesta tijekom recesije nego što je to bio slučaj s poduzećima ostalih veličina. U razdoblju od 2002. do 2012. godine stopa preživljavanja za mala poduzeća bila je 87,8%.

Prema tome, veliki značaj malih i srednjih poduzeća i u Hrvatskoj proizlazi iz njihova važna „strukturalna obilježja” – da su glavni „proizvođači radnih mjesta” u zemlji. Masovna zapošljavanja u državnim poduzećima, institucijama i javnoj upravi treba smatrati devijacijom, a ne pravim zapošljavanjem.

Da bi se ostvario rast poduzetništva, stvaranje nove industrije i reindustrijalizacija potrebno je, uz svu logističku pomoć od strane svih javnih institucija i ustanova, djelovati kroz 5 osnovnih programa:

a) Poticati osnivanje velikog broja novih poduzeća

Potreban nam je veliki broj novih, malih privatnih poduzeća na svim područjima gospodarstva, a težište staviti na poduzeća temeljena na znanju i inovativnosti, s potencijalom za izvoz. Tako će se stvarati široka baza poduzeća iz koje će se, uz podršku najboljima, selektirati novi pobjednici na tržištu. Proces „stvaranja velikog broja novih poduzeća“ je dugotrajan i složen proces koji počinje već u školama. Da bi se to moglo ostvariti potrebno je:

kroz stalnu široku kampanju informirati ljude i motivirati ih za poduzetništvo,
stvarati kroz medije pozivnu klimu u javnosti za poduzetništvo,
djelovati u školama i fakultetima,
pripremati i obrazovati potencijalne poduzetnike,
uključiti učenje o poduzetništvu u cijeli obrazovni sustav od 2.razreda srednje škole do fakulteta,
davati financijsku potporu, kredite i jamstva za poduzetnike početnike,
savjetničkom podrškom olakšavati osnivanje poduzeća i početak poslovanja.

Nositelji tih aktivnosti trebaju biti razvojne agencije, poduzetničkih inkubatori i tehnološki parkovi.

b) Provoditi stalnu potporu procesu rasta i razvoja postojećih poduzeća

Uloga svih državnih, gradskih, potpornih i ostalih institucija je da budu servis, potpora i suradnik svih poduzetnika, a posebno onih poduzetnika koji mogu rasti i razvijati se. Program mora najboljim poduzetnicima pružati svu institucionalnu, logističku i financijsku podršku da postanu još bolji, rastu i zapošljavaju. Na tržištu se stalno provodi selekcija i samo najbolji uspijevaju. Od ukupnog broja poduzeća 90,7% su mikropoduzeća (od 1-10 radnika), ali samo 7.2% od njih napreduje i narastu do razine malog poduzeća (od 10 radnika do 50 radnika). A vrlo mali broj poduzeća (1.8%) prelazi iz razine malog u srednje poduzeće (do 250 radnika). Samo njih 0,3% prelazi u razinu velikih (iznad 250 radnika).

Potrebno je uočavati, selektirati i izabrati one koji su najbolji i koji mogu postati najbolji, odnosno one koji imaju najveći potencijal rasta.

Najboljima pružati potporu u rastu i razvoju kroz:

obrazovanje, marketinšku pomoć, nastupe na tržištu, sajmove, kredite i sl.
programe uvođenje sustava kvalitete po ISO 9000,
potporu procesima razvoja novih inovativnih proizvoda,
savjetničku pomoć u rješavanju poslovnih problema,
povezivanje s novim sustavom Globalne mreže hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu.

Posebno težište treba staviti na poduzeća koja su dosegla 100-200 zaposlenika i prešla kritičnu fazu razvoja. Time su pokazala da znaju poslovati, rasti i razvijati se.

c) Restrukturirati i „spašavati“ poduzeća u krizi

Razumljivo je da su u gospodarstvu najvažnija ona poduzeća koja rastu i razvijaju, jer zapošljavaju izvoze i stvaraju prihod. Međutim jako je važno baviti se i poduzećima u problemima. Ta poduzeća najčešće kao svoju prvu mjeru „spašavanja“ i rješavanja poslovnih problema koriste otpuštanje radnika.

Zato im kroz organizacijske, kadrovske, tehnološke i upravljačke promjene treba pomoći da ne propadnu, a radnicima da ne izgube radna mjesta. U te programe uključiti financijsku podršku, savjetničku pomoć i pomoć u nastupu na tržištu. Za to je potrebno mnogo znanja i iskustva, potrebne su jake savjetničke organizacije i uključivanje znanstvenih institucija.

d) Privlačiti i poticati nove investicije i izgradnju novih pogona

To su tzv. „green field“ investicije (izgrađene na livadi) naših i stranih poduzeća. Nažalost, ima ih malo i većinom se realiziraju na neproizvodnim djelatnostima (supermarketi i sl.). Ali ipak ima nekoliko dobrih primjera kao što su mali međimurski grad Prelog i „prsten“ Zagrebačke županije gdje je realizirano mnogo novih investicija, novih tvornica kroz pravi „investicijski bum“.

e) Provoditi izbor sposobnih, iskusnih i obrazovanih ljudi koji programe mogu provesti.

Program sam za sebe, koliko god dobar bio ne može puno napraviti i obično završi u ladici. Zato su najvažniji ljudi na svim razinama koji će taj program znati provoditi.

Da bi svi ti programi mogli ostvarivati očekivane rezultate treba pored ostalog promijeniti dosadašnji način dodjeljivanja potpora. I do sada su se jako velika financijska sredstva ulagala u poduzetništvo, ali način rada je bio pogrešan. Sve se radilo na kabinetski i birokratski način, nije se pratio poduzetnički proces i nisu se pratili i analizirali postignuti rezultati. Zato taj kabinetski način rada treba radikalno promijeniti, vezati potpore uz proces rasta i razvoja poduzeća uz stalnu kontrolu ostvarivanja i ocjenjivanja rezultata dodijeljenih potpora na temelju kriterija – koliko je novih radnih mjesta otvoreno i ljudi zaposleno i kakav je izvoz ostvaren

5. Pokrenuti program obrazovanja ljudi koji se u javnoj upravi bave poduzetništvom

Na važnim i utjecajnim pozicijama u javnoj upravi, gradskim poglavarstvima, institucijama i Sveučilištu koje imaju jak utjecaj na poduzetništvo sjede ljudi bez dovoljno obrazovanja za taj posao. To obrazovanje nisu mogli nigdje dobiti pa je važno da se organizira obrazovni program za njih. Poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi imaju važnu ulogu u razvoju poduzetništva. Ali u mnogim slučajevima i njih vode ljudi koji nisu bili nikada niti blizu poduzetništvu, nikada nisu sudjelovali u razvoju proizvoda, a nikada nisu imali potrebu nešto naučiti. I umjesto da se bave poticanjima rasta i razvoja poduzetništva, uglavnom se bave iznajmljivanjem poslovnih prostora. A niti ne znaju što bi trebali raditi. Ista je situacija i u gradskim poglavarstvima i raznim inovatorskim udrugama.

Treba ih obrazovati i onda im postaviti jasne ciljeve koje moraju ostvarivati te ih ocjenjivati po tome. Već se mnogo novaca kroz razne potpore ulaže u poduzetništvom, a zbog nedovoljno obrazovanih i sposobnih ljudi u javnoj upravi rezultati nisu zadovoljavajući.

6. Sva veleposlanstva i komore usmjeriti da budu potpora poduzetnicima u nastupu na stranim tržištima

U većini zemalja to je normalno pravilo koje ne treba posebno isticati. Strani poduzetnici u svojim veleposlanstvima dobivaju svu stručnu pomoć, analize tržišta i poslovne kontakte za nastup na tržištima u inozemstvu. Kod nas, nažalost, u većini slučajeva nije tako, jer u veleposlanstvima, konzulatima i predstavništvima komora u pravilu su ljudi koji ne razumiju gospodarstvo i nisu zainteresirani biti na usluzi poduzetnicima kod nastupa na tržištu.

Za analizu i osvajanja tržišta, za stvaranje kontakata, za pripremu ugovora, za dobivanje posla na inozemnom tržištu poduzetnicima je nužna „logistika“ državnih i ostalih institucija. Mnogobrojna naša veleposlanstva, predstavnici u Bruxellesu i inozemne podružnice HGK morali bi poduzetnicima biti na stalno raspolaganju. To znači da iza poduzetnika (naravno i svih ostalih gospodarstvenika) u njihovom nastupu na inozemnom tržištu treba stajati čvrst i odgovoran Sustav institucija, povezanih u Globalnu mrežu hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu. U toj mreži, kao logistika poduzetnicima, trebaju djelovati vrhunski, iskusni profesionalci. A njihov rad će se ocjenjivati po tome koliko su ugovora pripremili i „omogućili“ poduzetnicima.

7. Znanost preusmjeriti s istraživanja samo za objavljivanje u stranim časopisima na istraživanja koje će imati kao rezultat novi proizvod konkurentan na tržištu i akademsko poduzetništvo

Treba drastično promijeniti odnos Sveučilišta prema poduzetništvu i pokrenuti Program razvoja akademskog poduzetništva i transfera rezultata istraživanja u gospodarstvo kroz poduzetništvo.

Naše Sveučilište i cijela akademska zajednica trebali bi biti generator našeg gospodarskog razvoja kao što su to sveučilišta u mnogim razvijenim zemljama. Američki profesor dr. Burton Lee je u travnju 2015. u svom predavanju na zagrebačkom FER-u rekao da se na američkom sveučilištu Stanford koje je mnogo manje od Zagrebačkog (iako mnogo bogatije) svake godine osnuje oko 500 novih kompanija, 50% u vlasništvu profesora i doktoranada i 10% u vlasništvu studenata. Osim toga oni dobivaju preko 100 patenata godišnje za svoje inovacije. To je rezultat izrazite poduzetničke klime koja vlada na Sveučilištu, poduzetništvo se potiče i cijeni, znanstvenici su čvrsto povezani s gospodarstvom, a studenti u svojim klubovima stalno diskutiraju o novim poduzetničkim idejama. Na taj način američka sveučilišta pokreću američko gospodarstvo.

Nažalost, s druge strane na našem Sveučilištu, kao i u cijelom društvu vlada izrazito antipoduzetnička klima, Sveučilište je jako odvojeno od gospodarstva, slabo razumije poduzetništvo, na Sveučilištu ima malo patenata, a transfer znanstvenih rezultata u gospodarstvo gotovo ne postoji. Znanstvena zajednica je usmjerena samo na pisanje članaka koje će objaviti u stranim časopisima i od kojih hrvatsko gospodarstvo nema nikakve koristi. A uglavnom ih ne zanimaju istraživanja koja će svoje rezultate moći komercijalizirati.

8. Razvijati gospodarstvo znanja kroz podršku razvoju i inoviranju proizvoda uz program supstitucije uvoznih materijala i stvaranje HIS-a, Hrvatskog inovacijskog sustava

Da bi proizvod bio uspješan na tržištu, da bi se mogao prodavati, izvoziti i stvarati prihod poduzeću i društvu mora biti konkurentan. Važna komponenta konkurentnosti je inovacijska razina proizvoda. Inovacije i proizvodi koji su rezultat vlastitog razvoja čine suštinu gospodarstva znanja povezujući znanje i gospodarski rast.

Da bi se gospodarstvo znanja moglo razvijati potrebno je poticati:

razvoj na znanju utemeljenih poduzeća,
razvoj inovativnih proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu,
usku suradnju znanosti, obrazovanja i poduzetništva,

Obično se razvoj gospodarstva znanja poistovjećuje s ulaganjem u istraživanje i razvoj. Međutim, nije dovoljno samo ulagati u znanje. Iskustva najrazvijenijih zemalja pokazala su da ne postoji automatizam između ulaganja u znanost i gospodarskog razvoja. Zaključeno je da je za razvoj zemlje važnija „njena sposobnost da eksploatira tehnički i komercijalno znanstvena unapređenja“, od samog ulaganja u znanstvena istraživanja. To znači da nije dovoljno samo ulagati u znanost, treba znati i moći znanstvena dostignuća komercijalizirati

Gospodarski rast jedne nacije „ne ovisi o veličini razvojno-istraživačkih resursa, već o načinu organiziranja i upravljanja tim resursima, kako na razini poduzeća tako i na nacionalnoj razini“. Suština inovacija je u primjeni i komercijalizaciji znanja i inovativnosti.

Bez obzira što se obično kritizira malo ulaganje istraživanje i u razvoj (I&R) u Hrvatskoj, mnogo je veći problem što je to ulaganje neučinkovito i ne ostvaruje očekivane rezultate.

Zato bi trebalo:

uspostaviti HIS (Hrvatski inovacijski sustav) okrenut prema inovativnim proizvodima i inovativnim poduzećima te stvaranju proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu. Sve razvojne institucije na razini Hrvatske trebale bi, usmjerene prema zajedničkom cilju, činiti HIS. Suština HIS-a je stvoriti takvo okruženje i sklop institucija i potpora u kojima će inovacije (razvoj i istraživanje) biti učinkovito iskorišteni za ostvarenje gospodarskog rasta. Važno mjesto u HIS-u može imati Program komercijalizacije inovacija (od ideje do uspjeha na tržištu),

razraditi Program supstitucije uvoznih materijala kojim bi se potaknuo razvoj novih domaćih proizvoda koji će zamijeniti uvozne,
s poticanjem inovatorstva početi u školama i fakultetima.

9. Nastaviti i učinkovitije provoditi Program izgradnje poduzetničke infrastrukture

Posebno mjesto u poticanju razvoja poduzetništva ima poduzetnička infrastrukturna podrška. To znači osnivanje poduzetničkih potpornih institucija u kojima će se veliki dio programa realizirati. Poduzetničku infrastrukturu čine:

Poduzetnički inkubatori[1]
Tehnološki parkovi[2]
Poduzetnički centri[3]
Poduzetničke zone[4]
Slobodne zone
Razvojne agencije[5]

NAPOMENA – Slobodne zone obično se ne razmatraju kao potporne institucije za razvoj poduzetništva.

Često se za navedene potporne institucije koriste i drugi nazivi kao što su inovacijski centri, centri izvrsnosti, tehnopolisi, tehnološko inovacijski centri i slično, ali sve one po svom djelovanju mogu se svrstati unutar opisanih osnovnih tipova institucija.

Poduzetnička infrastruktura ne smije služiti samo za iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga poduzetnicima, kao što se to kod nas redovito događa. Mora rješavati gospodarske probleme svog kraja i mora biti „operativni alat“ za realizaciju ciljeva iz Strategije razvoja gospodarstva pojedinog grada, županije, kraja ili cijele države.

tehnopolis_zagreb1 (1)

Budući Tehnopolis Zagreb

(Izvor slike: arhiva autora)

10. Poslušati preporuke Billa Clintona

Bill Clinton, američki predsjednik od 1993. do 2001., u jeku posljednje velike financijske krize objavio je 2011. knjigu pod nazivom „Natrag na posao–Zašto trebamo pametnu državu za snažnu ekonomiju“[1] i u njoj je pored niza uputa što bi trebalo napraviti napisao:

Treba podržati Nacionalni dan radnih mjesta (National Jobs Day). Dana 1. studenoga 2011. skupina poslovnih lidera zatražila je od kompanija koje imaju pedeset i više zaposlenika, a takvih je kompanija više od milijun, da zaposle jednu nezaposlenu osobu.

Bill Clinton

(Izvor slike: https://www.washingtonpost.com/...)

Ako tako razmišlja jedna Amerika, zašto ne bismo i mi. Prema popisu iz 2011. u Hrvatskoj ima 13.242 mala poduzeća (10-50 radnika), 3.304 srednjih poduzeća (50-250 radnika) i 594 velikih poduzeća (više od 250 radnika). To je ukupno 17.140 poduzeća. Znači po tom pravilu bi se moglo zaposliti više od 10.000 radnika.

Treba reći da je i dosadašnja vlada imala jedan sličan zakon, ali i taj je zakon kao i mnogi drugi u praksi doživio mnoge devijacije. U prvom redu poticalo se zapošljavanje u državnim poduzećima i agencijama u koje su se zapošljavala u velikom broju djeca političara, članovi raznih poglavarstava i državnih institucija. A druga devijacija je bila što su se ubacili razni lukavi, neuspješni poduzetnici koji su zapošljavali ljude s burze da bi dobili potpore, a onda ih otpustili nakon godinu dana, te zapošljavali druge i opet tražili potpore.

Znači takvo zapošljavanje treba usmjeriti samo u poduzetništvo i to u uspješna privatna poduzeća kojima nije potrebno baviti se takvim „muljanjima“.

VAŽNA NAPOMENA – svaki program i svaki dokument predstavlja samo 25% posla kojeg treba obaviti. Mnogo veći angažman potreban je da se bilo koji program realizira. Za realizaciju programa potrebni su ljudi sa znanjem, iskustvom i sposobnostima.

I puno je teže naći takve ljude nego napisati neki program.

[1] Clinton, Bill (2012), Natrag na posao – Zašto trebamo pametnu državu za snažnu ekonomiju, Mate, Zagreb

[1] Poduzetnički inkubator - poduzeće u vlasništvu grada, županije, države, osnovano sa zadaćom da potiče razvoj poduzetništva. posjeduje poslovne prostore (zgradu – inkubator) u kojima poduzetnici započinju svoj poslovni život, rastu i razvijaju se uz pomoć stručnjaka iz poduzetničkog inkubatora.

[2] Tehnološki park – poduzeće u vlasništvu, grada , županije, a vrlo često i sveučilišta osnovano sa zadatkom poticanja razvoja poduzetništva na području visokih tehnologija i razvoja proizvoda. Može imati sve značajke i poduzetničkog inkubatora, ali na području visokih tehnologija i razvoja. Najčešće je povezan sa sveučilištem. U tehnološkom parku su poduzetnici koji se prvenstveno bave područjem visokih tehnologija i razvojem proizvoda. U nekim tehnološkim parkovima se ne provodi proces inkubacije, već težište stavljaju na poduzetnike u rastu i razvoju.

[3] Poduzetnički centar - poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu nekog grada ili županije, osnovana s ciljem da potiče poduzetništvo kroz poslovno obrazovanje, savjetovanje, promidžbu, izradu poslovnih planova i ostale djelatnosti koje razvijaju poduzetništvo. Ne posjeduje zgradu s poslovnim prostorima za poduzetnike pa ne provodi procese inkubacije, već sve rade samo na savjetničkoj razini. Veliki broj poduzetničkih centara preregistrirao se u razvojne agencije.

[4] Poduzetnička zona - područje koje je prostorno-planskim dokumentima određeno za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s izgrađenim prometnicama i komunalnom infrastrukturom. Gradovi i općine na čijem se području nalaze poduzetničke zone svojim aktima određuju gospodarske djelatnosti koje se mogu odvijati u poduzetničkoj zoni. Da bi bile ispunjene sve funkcije poduzetničke zone, kako one usmjerene k gospodarskom razvoju, tako i funkcije očuvanja okoliša, poduzetnička zona morat će zadovoljavati standarde i minimalne sadržaje koje propisuje ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

[5] Razvojna agencija - poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu nekog grada ili županije, osnovano s ciljem da daju potporu razvoju županije, da bude dio mreže županijskih razvojnih jedinica/agencija povezanih s Ministarstvom regionalnog razvoja, te da bude središnje mjesto za izradu projekata za razne EU razvojne fondove.