13. 01. 2016
Kronologija drame jednog velikog poduzeća u 1990.
O burnim razdobljima koja su naša poduzeća proživljavala krajem 1980-tih i početkom 90-tih, o tome kako je to izgledalo „iznutra“ zna se jako malo. Mi koji smo u svemu tome sudjelovali, te drame proživljavali možemo biti svjedoci povijesti. A u opisu tog vremena mogu nam pomoći tekstovi u tvorničkim novinama pojedinih poduzeća.
Turbulentna vremena promjena
Krajem 1980-tih i početkom 90-tih naša poduzeća prolazila su kroz turbulentna, burna i okrutna razdoblja. O tome se zna jako površno, uglavnom se barata s brojkama koliko je poduzeća otišlo u stečaj, koliko je ljudi završilo na burzi s par slika štrajkačkih skupova. Kako je to izgledalo „iznutra“ zna se jako malo. O tome možemo govoriti mi koji smo u svemu tome sudjelovali, te drame proživljavali i možemo biti svjedoci povijesti. A u opisu tog vremena mogu nam pomoći tekstovi u tvorničkim novinama pojedinih poduzeća. Ja ću se kao „Stari končarevac“ osloniti na tekstove iz Končarevca[1], tvorničkog lista poduzeća Rade Končar. U „ono vrijeme“ bilo je uobičajeno da velika poduzeća imaju svoje tvorničke listove. Tako je poduzeće Rade Končar imalo list Končarevac koji je do 1989. izlazio svaki tjedan, a nakon 1990. jednom mjesečno. Bez obzira što su članci bili u skladu s tvorničkom, a to znači i „partijskom“ linijom, što su novinari bili odgojeni u komunističkom duhu koji su neki od njih zadržali i kada komunizma više nije bilo, tjednik Končarevac je pratio sva događanja kroz godine i donosio vrijedne informacije.
Tvornički listi Končarevac, lijevo -format lista do 1990., desno-format lista poslije 1990.
(Izvor slike: „KONČAR – 80 godina“, specijalno izdanje lista Končarevac, siječanj 2001.)
Analizirajući naslove članaka i pisanje „Končarevca“, od 12. siječnja 1989. do studenog 1990. godini možemo pratiti kronologiju jedne povijesne drame, burne procese koji su se odvijali u tom velikom poduzeću na kraju socijalističkog i na početku kapitalističkog razdoblja, kada se veliko poduzeće na očigled sviju raspadalo.
(NAPOMENA: U italicu su napisani originalni tekstovi iz Končarevca. U normalnom fontu tekstu su moji komentari.)
Skupina radnika iz Končareve tvornice Srednji električni strojevi, (oko 1970.)
(Izvor slike: arhiva autora)
Možda će nekima nešto od toga biti i nerazumljivo, jer mladi danas više nemaju pojma što je to samoupravljanje, što su to OOUR[2]-i, SOUR-i, radne organizacije i složena poduzeća, različite pravne, organizacijske forme u kojima su radili njihovi roditelji i u kojima se odvijao cijeli gospodarski život zemlje. Za neko vrijeme ljudi neće vjerovati da je to sve bilo moguće. U vrijeme tih burnih procesa bio sam jako kritičan prema načinu kako su se rješavali problemi, kritizirao sam menadžment koji se u tim promjenama nije snašao. Bio sam nezadovoljan načinom kako su se provodili procesi restrukturiranja i reorganizacije poduzeća, ali moram reći da se to danas radi na mnogo lošiji način i na mnogo nestručnijoj razini. Iz starih tekstova mogu se uočiti mnogi gospodarski problemi s kojima smo i danas suočeni. Izgleda da kroz povijest nismo mnogo naučili, mnogo znanja koje smo imali izgubilo se, a mnogo registratora i arhiva u kojima je znanje bilo pohranjeno je bačeno.
Gospodin Jere Šupe popravlja rotor jednog vučnog istosmjernog stroja u Tvornici srednjih električnih strojeva, (oko 1980.)
(Izvor slike: arhiva autora)
Pred desetak godina sam prolazio kroz jednu veliku radionicu u KONČAR-u i vidio skupinu tehnologa i radnika kako živo diskutiraju. Kada su mi rekli u čemu je problem, tužno sam im rekao: „Pa taj smo problem riješili pred trideset godina“.
U razdoblju od 12.1.1989. do studenog 1990., već je srušen Berlinski zid[3] (9. studenog 1989.), Gorbačeva[4] perestrojka[5] u SSSR-u bila je u punom tijeku (započela 1987.), sindikat Solidarnost rušio je komunizam u Poljskoj i doveo do prvih (polu)demokratskih izbora u lipnju 1989.
Rušenje Berlinskog zida, 1989.
(Izvor slike: http://www.presstiz.rs/...)
A u Končaru se 7. prosinca 1989., kao da su živjeli izvan vremena i prostora, održavala 2.akciona konferencija SK[6] SP[7] Rade Končar. Mjesec dana nakon toga, 11.siječnja 1990. Hrvatski sabor je omogućio uvođenje političkog višestranačja i 13.veljače 1990. ukinuo odredbu kojom je Savez komunista bio pozicioniran kao vodeća politička partija.
Kao što uopće nisu shvaćali što se oko njih u društvu događa, vodeći ljudi Končara nisu se snašli niti kao menadžeri i nisu znali upravljati u krizi. Končar je od velikog poduzeća s 24.197 radnika u 1989. za dvije godine bio prepolovljen (1991. imao je 9.932 radnika), a za deset godina, 1999. godine je broj radnika spao na 4.115 radnika. Sličnu, i još goru sudbinu doživjela su i mnogo druga nekada velika socijalistička poduzeća.
Kada je prvi šok prošao, jedna skupina ljudi počela se dobro snalaziti u „novom vremenu“.
1989. godina
Olujni oblaci se skupljaju na horizontu
KONČAREVAC: 12. siječnja 1989. (u originalu u listu piše 12. januara)
Naslov: Izgledi i zadaci - uz plan za 1989. godinu i promjenu organizacije (piše Predsjednik SOUR[8]-a Rade Končar dr. Božidar Frančić[9] )
"Plan 1989. raspravljamo u vrijeme kada nisu poznati ne samo uvjeti privređivanja i mjere tekuće ekonomske politike, već niti neka osnovna rešenja privrednog sistema. Idemo ususret mnogo očekivanoj, željenoj i - bar za sada – nedovoljno pripremljenoj reformi. ….. Zaustavljanje inflacije nije na vidiku. Plan smo predložili uz pretpostavku godišnje stope inflacije u 1989. od 160 posto, što je vrlo optimistično i na granici realnog ….Nisu nam dovoljni prihod i dohodak na papiru. Osnovno mjerilo uspješnosti svake organizacije bit će likvidnost…Podsjetimo da sada imamo dospjelih nenaplaćenih potraživanja iz konvertibilnog izvoza oko 30 milijuna dolara, od toga samo u Egiptu 25 milijuna dolara. U siječnju ćemo s velikim naporima sačuvati likvidnost i, unatoč obavezama za kamate koje ćemo platiti oko 90 milijardi. … Time bismo prekinuli spiralu zaduživanja i započeli proces smanjenja kamata."
Opet reforme i reorganizacije, iz SOUR-a u Složeno poduzeće - neće više biti OOUR-a
KONČAREVAC: 23. veljače 1989. ( u originalu piše 23. februara)
Naslov: Uz novu organizaciju u Rade Končaru
"Stupanjem na snagu Zakona o poduzećima 1.1.1989. stvorena je zakonska osnova za oživotvorenje koncepcije otvorene tržišne privrede koja polazi od radne organizacije koja obavlja privrednu djelatnost kao ekonomske i poslovne cjeline koja se organizira i posluje kao poduzeće. Postojeće organizacije udruženog rada koje obavljaju privredne djelatnosti dužne su organizirati se i uskladiti svoje samoupravne opće akte s odredbama Zakona do 31.12. 1991."
KONČAREVAC: 13. travnja 1989. (u originalu piše 13. aprila )
Naslov: „Rade Končar“ prvi u zemlji organiziran kao Složeno poduzeće
"Potpisivanjem Samoupravnog sporazuma o udruživanju, u Zagrebu, 11. travnja 1989. 30 poduzeća, 3 radne organizacije i 1 zajedničko poduzeće udružilo se u Složeno poduzeće „Rade Končar“. Samim potpisivanjem ovlaštenih delegata poduzeća i radnih organizacija priveden je kraju više mjesečni rad na novoj organizaciji „Končara“ prvenstveno uslovljen nastojanjima fleksibilnije prilagođivanja zahtjevima tržišta i tehnološkog razvoja, a kojem dosadašnja rješenja poslovnog ciklusa u tri nivoa više nisu mogla odgovarati….Jedinstveno složeno poduzeće zasniva se na zajedničkim planovima i poslovnoj politici, uz postojanja jednakog stupnja solidarne odgovornosti i jednake razine sredstava rezervi kao što je bilo i do sada.“
Na Končaru su kao na „uzornom đaku socijalističke izgradnje“ vježbali i provjeravali sve svoje eksperimente i gospodarske umotvorine.
Organizacijska shema Složenog poduzeća Rade Končar u društvenom vlasništvu 1989. godine
(Izvor slike: knjiga „50 godina primijenjenih znanstvenih istraživanja i razvoja na području elektrotehnike“
Inflacija od 1.000 posto
KONČAREVAC: 20. srpnja 1989. ( u srpnju se prešlo na hrvatske nazive mjeseca, op. pisca)
Naslov: Rebalans Zajedničkog godišnjeg plana - Prilagođavanje inflaciji od 1000 posto
"Zbog čega rebalans? Zbog prilagođavanja poslovanja inflaciji od 1000 posto i smanjenju opsega realizacije… U poslovanju „Rade Končara“ u protekle tri godine stagnira realizacija. Razlozi su u izrazitom smanjenju investicija i povećanja rizika kod naplate u zemljama u razvoju, naših glavnih kupaca investicijske opreme, kao i smanjenja potražnje u zemlji."
Promjene se naslućuju i zahtijevaju, ali nitko nije svjestan kakve će biti
KONČAREVAC: 7. prosinca 1989.
Naslov: „Končarevi komunisti imaju mogućnost i obavezu da daju puni doprinos u predstojećim promjenama u Savezu komunista“ - Odrzana 2. akciona konferencija SK SP „Rade Končar“
"Predsjedništvo Akcione konferencije SK SP „Rade Končar“ sazvalo je konferenciju ….u situaciji u kojoj su prisutni veliki problemi u društvenom i ekonomskom razvoju zemlje, psihologija nemoći i ravnodušnosti, nizak životni standard i socijalna nesigurnost najširih slojeva stanovništva, nedostatak razvojne koncepcije, te enormno visoka inflacija.
Predsjednik Poslovodnog odbora dr. Božidar Frančić je rekao: „… slijedimo osnovna opredjeljenja za koja se u ovom trenutku zalaže društvo. To je u prvom redu težnja k demonopolizaciji[10] ….Pred nama je druga faza koja bi trebala biti završena krajem ožujka 1990., a cilj joj je briga i borba za uvećavanje društvenog kapitala, preciznije da naš društveni kapital dobije pravu privredničku ulogu….moramo biti otvoreni i jasni, te da se Savez komunista mora jasno distancirati od totalitarizma…“
Ovo iz današnje perspektive izgleda nevjerojatno. Komunistički svijet se ubrzano ruši u cijelom svijetu, za dva i pol mjeseca (13.veljače 1990.) Hrvatski sabor će ukinuti odredbu kojom je Savez komunista vodeća politička partija, u Rumunjskoj će za 8 dana (25.prosinca 1989.) komunistički diktator Nicolae Ceauşescu i njegova supruga Elena biti osuđeni na smrt i strijeljani, za dvije godine (6. studenog 1991.) u Rusiji, kolijevci komunizma će ukinuti komunističku partiju, a Končarevci održavaju akcionu konferenciju Saveza komunista. Onda nam je sve to izgledalo jadno, ali sad se trebamo pitati kako su svi ti ljudi, od kojih su mnogi bili i stručni i pametni, a mnogi i vrhunski inženjeri (iako većina inženjera nije bila u Partiji) mogli i dalje pričati o „društvenom kapitalu“ i „osnovnim opredjeljenjima“ i kako nisu vidjeli da to sve više nema smisla.
Naslov: Šarolikost mišljenja, stavova i prijedloga - tragom jedne ankete
"Na kraju seminara za novoizabrane sekretare OOSK[11] u poduzeću objavljeno je ispitivanje stavova i mišljenja sudionika o aktualnim pitanjima…
…sekretari smatraju da je čak 80% članstva neaktivno. Gotovo svi smatraju da u OOSK treba bitno mijenjati način rada..
Vrlo je značajno da dvije trećine sudionika u anketi smatra kako je jedino demokratsko rješenje u demokratskom procesu tajno glasanje i liste s više kandidata koji obavezno moraju imati svoj program.
Problemi u društvu koje treba najprije rješavati su modernizacija privrede, ekonomska reforma i smanjenje nezaposlenosti,.
Put izlaska iz ekonomske krize anketirani vide u investiranju stranog kapitala (19 posto), slobodnom djelovanju tržišta (18 posto), omogućavanje stručnjacima da neposredno donose odluke (16 posto), te smjenjivanje rukovodilaca koji nisu dali očekivane rezultate (13 posto).
Najveći dio učesnika (84 posto) prihvaća tržišnu orijentaciju poslovanja u cijelosti, 11 posto, samo djelomično, dok je samo jedan anketirani izjavio da uopće ne prihvaća tržišnu orijentaciju."
Jedan kolega Končarevac, tada je izbor tih partijskih sekretara prokomentirao: „To je kao da 1945. ideš u ustaše“.
Anketa je pokazala da komunistička partija više nije monolitna, da su članovi neaktivni, jer u sve to više ne vjeruju, da su i među njima počeli puhati drugačiji vjetrovi i da su počeli drugačije razmišljati. Ali su se i dalje održavali stari komunističke rituali, akcione konferencije, proučavanje partijskih dokumenata, izbor sekreta Saveza komunista i obrazovanje članstva.
Cijene skočile 23 puta
KONČAREVAC: 14. prosinca 1989.
Naslov: Ljudski je faktor u rješavanju naplate trenutno značajniji od bilo kojeg drugog efekta poslovanja
"U ovoj godini zbog hiperinflacije kojom su povećane cijene u prosjeku čak 23 puta promatrajući prosinac 88/89., svi problemi financijskog poslovanja su značajno zaoštreni…..U slučaju velikog raskoraka između isporuke i stvarne naplate, ako kupac ne plati kamate efekti u poslovanju slični su poklonjenoj proizvodnji……
Poteškoće koje imaju pojedina poduzeća, (blokirane žiro račune, kašnjenja i nemogućnost isplate osobnih dohodaka) da nije provedena reorganizacija prenijele bi se na kolektiv u cjelini, a time onemogućile i financijski uspješna poduzeća."
Nitko još ne vjeruje u katastrofu, inflacija 2.300%
KONČAREVAC: 28. prosinca 1989.
Naslov: „Ovogodišnji rezultat poslovanja omogućuje dobar start za narednu godinu“
(svečanost u povodu Dana Slozenog poduzeća „Rade Končar“- izlaganje predsjednika Poslovodnog odbora, dr. Bozidara Frančića)
“Polučili smo uspjeh i rezultate koji omogućuju relativno dobar start u narednu godinu. Ostvarili smo izvoz od 103 milijuna dolara, a od toga 78 milijuna na konvertibilnom tržištu. U ovoj godini bilježimo i rast izvoza u razvijene zemlje, a smanjujemo kliring. Rezultati su ostvareni u vrlo teškim uvjetima poslovanja. Inflacija ima stopu od 2300%, drastično su pale sve investicije, nastupile su teškoće s naplatom proizvedene i isporučene robe.”
“U okviru velikih promjena, kako na društveno političkoj tako i u ekonomskoj sferi, samo potpuno konzistentnim mjerama koje imaju svoju cijenu, naći ćemo put izlaska iz krize. Naše poduzeće uvijek se prilagođavalo razvojnoj politici, te je prošlo kroz niz faza - od krute centralizacije do nedavno napuštene dogovorne ekonomije.
Nastupa prvi korak transformacije i promjena u poslovanju koje su u skladu s društvenom i privrednom reformom.”
Naslov: Izabrano pet najuspješnijih poduzeća
"Prijedlog poslovne politike za 1990. upućen na javnu raspravu (- sa 10. sjednice Radničkog savjeta složenog poduzeća.")
Od tih pet izabranih najuspjršnijih poduzeća dva će ubrzo potresati štrajkovi, a jedno će otići u stečaj.
Imenovan odbor za ONO[12] i DSZ[13]. Tjedan dana prije razglabani su “Osnovni pravci djelovanja Saveza komunista Hrvatske na reformi društva i Saveza komunista” - 11. kongres SKH.
Svi su kao drogirani, oni sada kada je sve gotovo diskutiraju o „Osnovnim pravcima djelovanja Saveza komunista“.
Meni izgleda da je to sve bila predstava za članstvo, da se članstvo ima čime zabavljati. Politička vrhuška i sav represivni aparat su dobro znali da je sve gotovo i ubrzano su se pripremali za Novo doba i kako da u novom kapitalističkom društvu zadrže moć i preuzmu kapital društva u svoje ruke.
U to vrijeme sam upao u jednu sobu i našao visoke funkcionere SK kako na stroju za rezanje papira uništavaju hrpe dokumenata.
1990.
Oluja se približava - još se vjeruje da će sve biti dobro
KONČAREVAC: 11. siječnja 1990.
Naslov: Godina uspješnih priprema za efikasnije poslovanje - Poduzeće “RK Elektronika i informatika” među najuspješnijima u prošloj godini
Poduzeće proglašeno za najuspješnije u prošloj godini ubrzo će u stečaj. Kako je moguće da je rukovodstvo Končara bilo tako slijepo i nije vidjelo što se približava. To me podsjeća na izreku iz jednog vesterna: „Padam s desetog kata i na svakom katu kažem, još uvijek je dobro“.
Slom se približava - gdje su signali?
KONČAREVAC: 18. siječnja 1990.
Naslov: Odlikovani zlatnim značkama i godišnjim nagradama.
Naslov: Novom organizacijom do boljih poslovnih rezultata - Savjetovanje o drugoj fazi transformacije i poslovnoj politici u 1990.
"U cilju daljnjeg povećavanja efikasnosti poslovanja, povećavanja dobiti i višeg standarda, nužne su nove promjene, partnerski odnosi zasnovani na specijalizaciji bez monopola, nova poslovna politika kroz koju valja postojeća proturječja otkloniti."
Predviđa se povećanje proizvodnje i izvoza, sve izgleda dobro
KONČAREVAC: 25. siječnja 1990.
Naslov: Start u 1990. godinu je dobar - treba ga odrzati (12. sjednica Radničkog savjeta slozenog poduzeća)
"S ostvarenih 200 milijuna dolara zaključaka u prošloj godini, ostvaren apsolutni rekord. Na području uvoza nemamo problema. Naša je likvidnost u odnosu na planiranu povećana. Kamatni udar je uspješno prebrođen i imat ćemo relativno stabilan siječanj i veljaču."
Na horizontu se skupljaju oblaci
KONČAREVAC: 1. veljače 1990.
Naslov: Pomaci u poslovanju još uvijek nedovoljni
"Uza sve prošle godine ostvarene pomake, ne najavljuje se ova godina bez rizika i problema, već godina u kojoj nastojanja moraju biti usmjerena njihovu ublažavanju u što je moguće većoj mjeri."
Izvješće iz poduzeća „RK – Transformatori“, koje će ubrzo otići u stečaj.
KONČAREVAC: 8. veljače 1990.
Naslov: Tražili novce - dobili istinu - Post festum štrajka u RK - Transformatori
"Štrajk koji je počeo 15. siječnja u jednoj radionici proširio se na cijeli kolektiv. Na radnike je poraznije od odgovora da nema ni zakonske, ali niti na osnovi poslovnog rezultata, mogućnosti za povećanje osobnih dohodaka, djelovao podatak o spornim potraživanjima i reklamacijama iz prethodnih godina u vrijednosti od oko 600.000 DEM i dugovanja poduzeća od 1.689.000 DEM….
Radnici su zapanjeni financijskim stanjem kolektiva, o čemu godinama nisu dovoljno znali."
I ovaj zadnji zaključak je simptomatičan za tadašnje društvo, koje se dičilo samoupravljanjem. Radnici su aktivno sudjelovali u Radničkom savjetu, upravljali poduzećem, svako tromjesečje diskutirali o financijskim izvješćima o poslovanju, izglasavali „vrijednost boda“ kojim se određivala plaća, izglasavali planove i izvješća o realizaciji planova, dizali ruke za sve i svašta, za svakakve odluke, a na kraju o ničemu nisu znali. I čudili se „što se to dogodilo.“
To je prava slika samoupravljanja kojem su se divili zapadni ljevičarski intelektualci.
Ispitivanje transformatora 725 MVA za TE Obrenovac, 1984. godine
Poduzeće koje je proizvodilo velike strojeve i izvozilo ih u cijeli svijet došlo je u velike probleme.
(Izvor slike: Monografija Končara, 1946.-1986.)
Prvi šok
KONČAREVAC: 22. veljače 1990.
Naslov: Što se zapravo dogodilo?
"Prva skupina radnika poduzeća „RK-Elektronika i informatika“ otišla na “čekanje[14]”. …Planira se povećanje posla i smanjenje broja radnika. Želi se povećati dohodak na 30.000$ po radniku (konkurencija ima 70-80 tisuća dolara po radniku).. Neosporno je da i u ovom poduzeću kao i u velikoj većini jugoslavenskih kolektiva postoje viškovi radne snage. Činjenica je da se elektroničari moraju najbrže prilagođavati tržišnoj ekonomiji. Zbog toga su se oni i prije svih u „Rade Končaru“ pokušali prilagoditi novim uvjetima i to na ovaj način-smanjenjem broja radnika."
I ova informacija zaslužuje posebni komentar. U cijelom svijetu poduzeća koja se bave visokom tehnologijom, informatikom i elektronikom doživljavaju najbrži rast i poslovno su najuspješnija, a u Končaru takvo poduzeće prvo dolazi u probleme i među prvima će završiti u stečaju. To govori o načinu rukovođenja socijalističkim poduzećima koja jednostavno nisu bila pripremljena za promjene i za nove odnose na tržištu, jer je njihov menadžment i dalje razmišljao i ponašao se na stari način. Oni stručnjaci koji su otišli iz Končara i osnovali svoja poduzeća i postali poduzetnici (neki došli i u Tehnološki park) radikalno su se promijenili da bi preživjeli na tržištu, a naši kolege koji su ostali u Končaru ostali su u zarobljeni u svom svijetu. Kada su mali poduzetnici iz Tehnološkog parka, bivši Končarevci počeli napredovati i uspješno poslovati, tada su se njihovi bivši kolege u Končaru osjetili ugroženi i tražili da se Tehnološki park zatvori. (Poduzeće od 300 radnika osjetilo se ugroženim od poduzeća s dva radnika). Ali to je već jedna druga priča koja isto tako jednom treba biti ispričana.
KONČAREVAC: 1. ozujka 1990.
Naslov: Vrlo ambiciozan plan realizacije
"S ugovorenom proizvodnjom za izvoz možemo biti zadovoljni, no na domaćem tržištu zbog restrikcija investicija ugovorenost je slabija."
Ambiciozan plan poduzeća „RK – Končar inženjering“, koje će ubrzo doživjeti katastrofu.
Još jedan primjer zavaravanja i prikrivanja istine polovičnim informacijama. S velikom ugovorenom proizvodnjom za izvoz hvali se Inženjering poduzeće koje je ugovaralo velike projekte u kojima su sudjelovala ostala Končareva proizvodna poduzeća. A prešućuje činjenicu da je većina poslova ugovorena s kupcima iz nesvrstanih zemalja za koje se moglo znati da neće platiti tu robu i da će se stvoriti ogromna neplaćena potraživanja (gotovo 100.000.000 dolara) zbog kojih će poduzeće RK-Inženjering završiti u stečaju.
KONČAREVAC: 22 ozujka 1990.
Naslov: Usvojen zajednički godišnji plan za 1990. (13. sjednica Radničkog savjeta Složenog poduzeća.)
"Ovogodišnji plan zasniva se na osnovnim koncepcijama reforme. Najveće probleme u ostvarivanju planskih veličina predstavlja naplata realizacije……Nakon rasprave prvi put nije bilo moguće izbrojiti glasove, budući da delegati nisu digli ruke ni za, ni protiv niti su bili suzdržani."
I članovi Radničkog savjeta više nisu vjerovali u „sve te priče, reforme i planove“, postali su apatični i nisu uopće htjeli glasovati.
Opet transformacije i reorganizacije, iz Složenog poduzeća u dioničko društvo
KONČAREVAC: 29. ozujka 1990.
Naslov: Kontinuitet promjena - odgovor izazovima budućnosti
"Raskid s dogovornom ekonomijom i uvažavanje tržišnih zakonitosti sve je očitije u jugoslavenskoj privredi. Godinama navikavana na jednoobrazno organiziranje, društvena poduzeća sada se transformiraju u nove organizacijske oblike kako bi što uspješnije djelovala na domaćem i inozemnom tržištu.
I Složeno poduzeće „Rade Končar“ nastoji pratiti promjene koje se događaju na tržištu pa se nepunu godinu dana od transformacije SOUR-a u Složeno poduzeće nalazimo pred novom transformacijom. Vremenska bliskost, promatrana kroz prizmu ranijih shvaćanja, samo je dokaz da se promjene brzo događaju i da im se treba prilagođavati. Predložena transformacija u dioničarsko društvo „Rade Končar“ nije negacija transformacije iz travnja 1989. godine, već njezin logičan nastavak."
Naslov: Utvrđivanje prijedloga odluke o transformaciji (14. sjednica Radničkog savjeta slozenog poduzeća)
"Transformacija složenog poduzeća u dioničko društvo u društvenom vlasništvu i povezivanje s društvenim kapitalom."
Upravo žalosno, brod tone, a menadžment umjesto da se bavi tržištem, naplatom robe, umjesto da traži kako da ugovore nove poslove, oni se bave stalno novim reorganizacijama i formalnim reformama, jer ne znaju što bi drugo napravili.
Naslov: Sindikat još uvijek u traženju samog sebe
Sindikat se kao ni ostali, nije snašao. I do tada nije imao neku značajniju ulogu, bavio se organiziranjem izleta, proslavama, nabavkom „svinjskih polovica“, a rukovodstvo sindikata je služilo Partiji i direktorima. Osjećali su da bi se trebali promijeniti, ali nisu znali niti kako niti što bi stvarno trebali raditi.
Naslov: Zaposlenost sve slabija, sredstava sve manje (Sa sjednice Radničkog savjeta RO-Elektrotehnički institut)
"Problemi s financiranjem razvojne institucije. Nitko ne plaća razvoj."
"Problemi počinju izlaziti na površinu i u Elektrotehničkom institutu."
Slom se približava
KONČAREVAC: 5. travnja 1990.
Naslov: Prijedlog odluka bez dovoljno glasova (14. sjednica RS SP „Rade Končar“)
"Prijedlog odluka o transformaciji Složenog poduzeća “Rade Končar“ u Dioničko društvo nije dobio potrebnu većinu glasova Radničkog savjeta.
…sve više se iskazuje potreba za drugačijim načinom prikupljanja kapitala od do sada uobičajenog putem kredita…pa se i u Končaru pristupilo razmatranju optimalnog organiziranja u cilju efikasnog prikupljanja kapitala.
Želi se napustiti sustav neograničene solidarnosti, formirati dioničko društvo, otkupljivale bi se dionice, poduzeća bi postala društva s ograničenom odgovornošću,..
Prijedlogom ugovora o povezivanju društvenim kapitalom u Složenom poduzeću „Rade Končar“ predviđeno je da Složeno poduzeće izda 164 dionice vrijednosti od po 10 milijuna dinara, a da udružena poduzeća vrijednost otkupljenih dionica ulože kao dionički kapital u „Rade Končar“ d.d."
Prijedlog nije izglasan, jer ljudi više nemaju povjerenja u sve te transformacije i reforme kojima se prikriva nesposobnost rukovodstva da se snađu u situaciji koja je sve teža.
KONČAREVAC: 12. travnja 1990.
Naslov: Krajnji je čas da sami tražimo put izlaska iz krize (Zbor radnika RO Elektrotehnički institut)
"Na zboru je potvrđena konstatacija kako ova i ovakva erupcija nezadovoljstva nije uzrokovana samo kašnjenjem plaće, već prvenstveno proizlazi iz neadekvatnog organizacijskog i poslovnog sistema koji je Institut, organizaciju s vjerojatno najjačim stručnim i znanstvenim potencijalom koncentriranim na jednom mjestu u Hrvatskoj, doveo u ćorsokak. ….. no sasvim je sigurno da ovakav Institut kakav je danas postaje preživjela, preglomazna i nefleksibilna institucija."
Sve se svelo na konfuzno i očajno muvanje, nemoć i nesposobnost sagledavanja i uzroka i izlaska iz krize. Stečaj instituta koji je ubrzo nastupio još dugo nakon toga je mnogim ljudima, medijima i raznim političarima bio metafora odnosa nove vlasti prema razvoju i Končaru. Bilo je popularno napadati HDZ-ovu Vladu da je uništila Institut. Još i danas mogu čuti neke kolege, bivše zaposlenike Instituta koji su svojim radom dosta pridonijeli stečaju Instituta, kako javno govore: „Tuđman je uništio Institut“. Međutim, treba znati da je u studenom 1990. godine „Rade Končar-El. institut“ koji je zapošljavao 885 radnika, imao 37.200.000 dinara gubitka. A ja dobro znam, jer sam bio u to vrijeme poslovni tajnik u Upravi Končara, da je tadašnja Vlada poduzela sve što je mogla da spasi KONČAR, a time i Institut. I uz tu pomoć se KONČAR, nakon stečaja mnogih poduzeća ponovno podigao.
Problemi Instituta koji su doveli do stečaja bili su rezultat njihovog načina rada i poslovanja, ali i problema svih ostalih poduzeća koja više nisu mogla plaćati razvoj. Institut nije nastupao na tržištu, već je bio servis proizvodnih poduzeća u njihovom razvoju i voljeli su za sebe reći da razvijaju nove proizvode za poduzeća KONČAR-a. Osnovan je 24. ožujka 1961. i tada su mu pripali svi laboratoriji i dio zaposlenika konstrukcijskih ureda. Prvi direktor Instituta bio je inženjer Zlatko Plenković[15], vrhunski stručnjak, znanstvenik, poslije i sveučilišni profesor, ugledan i cijenjen Končarevac i dobar čovjek. Zanimljivo je da on nikada nije bio u Partiji. Kada se 1948. vjenčao u Crkvi, to je izazvalo šok u Končaru, ali njegov status u poduzeću nije se promijenio. Ostao je direktor Instituta do 1972. godine.
Prof. Zlatko Plenković u svojoj vikendici na Plešivici 1994.godine
U toj vikendici 1990. sastajali su se ugledni Končarevci i radili na idejama kako spasiti to veliko poduzeće koje se počelo urušavati i raspadati. Nažalost, nitko ih nije slušao.
(Izvor slike: arhiva autora)
Najveći hrvatski znanstvenici, poslije sveučilišni profesori i akademici s područja elektrotehnike stvarali su KONČAR, Končarev institut i hrvatsku znanost. S vremenom je Institut narastao na preko 1.000 zaposlenika, vrhunskih stručnjaka i znanstvenika i imao je veliku ulogu u činjenici da je veliki broj Končarevih proizvoda bio rezultat vlastitog razvoja.
Velika upravna zgrada Instituta
(Izvor slike. http://www.koncar-institut.hr/...)
Međutim, u 1980-tim Institut je svoje razvojne djelatnosti sve više birokratizirao, sveo ih često na „štampanje elaborata“, odvojio se od konkretnih potreba poduzeća, postao sam sebi svrha, zapao u krizu i početkom 1990. došao u velike poslovne teškoće.
Najbolji i najpoduzetniji inženjeri agoniju Instituta nisu mogli gledati i u njoj sudjelovati, napustili su ga i osnovali svoja privatna poduzeća. I počeo je sukob kolega koji su nekada dvadeset godina zajedno radili u istoj sobi, sukob poduzetnika i njihovih kolega koji su ostali u KONČAR-u i činili sve da svojim kolegama poduzetnicima zagorče život. A dosta su zagorčavali život Tehnološkom parku i meni.
Na kraju, Institut svojim prihodima nije više mogao pokrivati rashode i plaće zaposlenika i otišao je u stečaj 21. prosinca 1990. Poslije stečaja, 21. siječnja 1991. obnovio se kao trgovačko društvo KONČAR-Elektrotehnički institut d.o.o. i 2010. imao je više od 160 zaposlenika i velikim dijelom danas djeluje i na tržištu.
KONČAREVAC: 19. travnja 1990.
Naslov: Ususret „Izborima '90“
"Prvi višestranački izbori u poslijeratnoj Hrvatskoj upravo su pred nama. U nedjelju 22. travnja glasat će se za zastupnike u društveno-političkim vijećima općina, odnosno mjesnih zajednica, a u ponedjeljak 23. travnja za zastupnike u vijećima udruženog rada."
Novinari "Končarevca", koji su cijeli život posvetili pisanju hvalospjeva samoupravljanju i socijalističkoj izgradnji, dolazak demokracije i prvih slobodnih izbora zabilježili su bez velike euforije. A slom komunizma nisu preboljeli nikada. Ali su i dalje uglavnom korektno bilježili što se u Končaru događalo.
Naslov: Usvojen prijedlog odluka o transformaciji
"Pred delegatima Radničkog savjeta Složenog poduzeća „Rade Končar“ ponovno su se našli prijedlozi akata o transformaciji … koji u prethodnoj sjednici nisu dobili potrebnu većinu glasova…….budući da su delegati RS SP velikom većinom glasova (dva glasa protiv, nijedan suzdržan) usvojili prijedlog akata o transformaciji Složenog poduzeća „Rade Končar“.
Iz drugog pokušaja konačno usvojeni akti o transformaciji. Nema nikakvih prijedloga o tome što učiniti u burnim vremenima koja su već pred vratima, već se bave pravnim aktima koji više nikoga ne zanimaju.
Naslov: Prihvaćen izvještaj o poslovanju u 1989. ( 15. sjednica RS SP „Rade Končar“).
Niti izvješće o poslovanju prethodne godine nije bila podloga za detaljnu analizu situacije i izradi bilo kakvi programa akcije, restrukturiranja, drugačijeg nastupa na tržištu. Ništa.
Naslov: Sindikat još na vjetrometini
"Sasvim je sigurno lakše nešto kritizirati no predlagati novo, no i to je mnogo manje pogubno od apatije i odustajanja koja je sudeći po posljednjoj krnjoj sjednici Predsjedništva Konferencije sindikata SP-a održanoj bez kvoruma, očito prevladala u većini naših poduzeća
Problemi počeli diktirati tempo organiziranja."
Svi su bili svjesni da ovakav sindikat nikome ne treba, ali jedino što su znali, to je organizirati sjednice raznih predsjedništva i sastančiti „u prazno“.
KONČAREVAC: 17. svibnja 1990.
Naslov: Usvojena odluka o transformaciji (16. sjednica Radničkog savjeta SP)
"Nakon opširnije rasprave …..usvojena Odluka o transformaciji Složenog poduzeća „Rade Končar“ u Dioničko društvo u društvenom vlasništvu."
Stari se svijet ruši - glava se gura u pijesak. Naravno da je transformacija poduzeća bila potrebna, ali najvažniji zadaci su bili kako povećati prihode, kako naplatiti izvedene poslove po svijetu, kao nadomjestiti nova tržišta, a to nikakva transformacija niti nova organizacija nije mogla riješiti.
Naslov: Održan Prvi kongres saveza samostalnih sindikata Hrvatske - Jučerašnji sindikati napustili scenu - novi samostalno moraju izboriti članstvo
"Točno u 18 sati i 40 minuta, u petak 11. svibnja, uz buran pljesak prihvaćen je prijedlog da Kongres nastavi s radom kao Prvi kongres samostalnih sindikata Hrvatske.
…Ako je prosječni osobni dohodak privrede Hrvatske sada na nivou 500 DEM , može se procijeniti da barem polovina zaposlenih prima plaću ispod 400 DEM koju smo odredili kao polazni minimum – iako je to sa stanovišta egzistencijalnih potreba puko siromaštvo, pitanje je kako to i ostvariti."
Sindikati nastoje ući u „novo doba“. Koliko će im to uspjeti? Svijet se promijenio, kako ga razumjeti i kako djelovati u tom promijenjenome svijetu? To pitanje je stalno prisutno i danas nakon 25 godina kao i onda.
KONČAREVAC: 31. svibnja 1990.
Naslov: Najveći porast realizacije na konvertibilnom izvozu (17. sjednica Radničkog savjeta).
I dalje se izvode predstave samozavaravanja.
Naslov: Nakon prvih višestranačkih izbora - Končarevci u vijećima Sabora
"U Vijeće udruženog rada sabora izabrana su trojica končarevca, sva trojica predstavnici HDZ-a."
Od ta tri Končarevca (više se ne sjećam njihovih imena) u novoj vlasti svi smo očekivali da razumiju situaciju i KONČAR-u i pomognu u rješavanju problema. Nažalost, nisu znali što treba učiniti i nisu ništa učinili. Niti skupina uglednih Končarevaca koji su se u to vrijeme skupljali u vikendici profesora Plenkovića na Plešivici i razrađivali ideje kako spasiti KONČAR nisu uspjeli ništa učiniti.
KONČAREVAC: 14. lipnja 1990.
Naslov: „Rade Končar“ d.d. u društvenom vlasništvu. U Zagrebu, 7. lipnja konstituirana Skupština dioničkog društva
"Konstituirana Skupština, za predsjednika Skupštine izabran dr. Stjepan Novosel, a za predsjednika Upravnog odbora „Rade Končar“ d.d. izabran dr. Božidar Frančić."
Dr. Stjepan Novosel, Štef, bio je ugledan „stari Končarevac“, direktor poduzeća Generatori. Nikada nije bio u Partiji. Dr. Božidar Frančić, ugledan Končarevac, znanstvenik, sveučilišni profesor, direktor Instituta. Končarevci su ga jako cijenili i voljeli. Ali ni on se u tom turbulentnom vremenu nije snašao i nije uspio „spasiti“ KONČAR i spasiti većinu poduzeća od stečaja. Pitanje je bili i netko drugi tada mogao nešto učiniti.
Naslov: Daljnji iskorak u priblizavanju svjetskom tržištu (intervju predsjednika Upravnog odbora)
"Uvjeren sam da će naše poduzeće i u ovom teškom ambijentu izdržati, razvijati se, preobraziti, ma koliko to u određenim fazama bilo teško. Uvjeren sam da ćemo znati raspoznati pruženu šansu za afirmaciju svojih sposobnosti i stvaralaštva, te da ćemo zajedničkim snagama uspjeti efikasno poslovati u otvorenoj tržnoj privredi kako bi smo se približili europskoj produktivnosti i profitabilnosti."
KONČAREVAC. 21. lipnja 1990.
Naslov: Postoji trzište, postoji proizvod konkurentan na svjetskom trzištu - nedostaje novac za ulaz u 1991
(Intervju s direktorom poduzeća RK- Transformatori koje će za nekoliko mjeseci doživjeti katastrofu.)
"Pitanje:
Što je s cijenom koju postižete, budući da je niska cijena ranije ugovorenih poslova jedna od najvažnijih uzroka financijske nestabilnosti?
Odgovor:
Ono što je proizvedeno u prvom polugodištu, ugovoreno je po cijeni od 2.4 $/kilogram, isporuke do kraja godine imaju cijenu od 3.0 $/kg, dok prosječna cijena za sljedeću godinu, za koju je ujedno u cijelosti osigurana zaposlenost, iznosi 3.8 $/kg. Kada smo ugovarali poslove koje danas završavamo, kamata na kredite iznosila je 5%, a danas je 35%. Izvozne stimulacije koje su prije tri godine bite u saldu za nas 20%, sada su ukinute. Opterećenja privrede kroz poreze i doprinose nikada nisu bila tako visoka kao danas. Sasvim je sigurno da sami ne možemo riješiti taj period preživljavanja do iduće godine u kojoj bismo dosegli ostvarenje financijske stabilnosti. Nadamo se da idućih nekoliko mjeseci neće biti ozbiljnije ugrožena likvidnost, iako se neke stvari mogu odvijati preko noći."
Katastrofa je bila na pomolu i Transformatori su ubrzo završili u stečaju. Nakon stečaja, na mjestu starih osnovana su nova poduzeća koja su dio radnika povukla s burze i počela s proizvodnjom. Danas ta poduzeća imaju mnogo manji broj radnika, mnogo veću produktivnost i među najuspješnijim su poduzećima u Hrvatskoj.
Naslov: Svečano uručenje Nagrade ZAVNOH-a
Strašan šok !!!
KONČAREVAC: 5. srpnja 1990.
Naslov: Život posvetio radu.
"Vijest koja se u ponedjeljak u prvim jutarnjim satima širila među Končarevcima, da je Božidar Frančić zauvijek otišao iz ovih prostora ostavljala je zaprepaštenje i nevjericu na svakom licu."
Prof.dr. Božidar Frančić
(Izvor slike: http://www.croatianhistory.net/...)
Dr. Frančić, Predsjednik Upravnog odbora počinio je samoubojstvo 1. srpnja 1990., u nedjelju popodne, u svom stanu, pod, još uvijek, nerazjašnjenim okolnostima.
Godine prolaze, a još uvijek nitko ne zna zašto je to učinio. Kolale su po KONČAR-u mnogobrojne teorije, ali niti jedna nije potvrđena.
Katastrofa je počela
KONČAREVAC: 19. srpnja 1990.
Naslov: Ipak likvidacija “INFOSA“ - Gasi se poduzeće „RK - Informacijski sistemi“
"Jučer – polet i uzlet, za vrijeme kojega se nije slutilo u kakvim će se teškoćama poduzeće naći danas i sutra kojega za ovaj naš kolektiv više, nažalost, nema."
Propast je doživjela tvrtka koja je djelovala na najpropulzivnijem tržištu, na koje mu druge slične tvrtke doživljavaju velike stope rasta, a domaće tržište je gladno njihovih proizvoda i usluga. Likvidaciju je objašnjava čovjek koji je i sam sudjelovao u vođenju te tvrtke i bio odgovoran za njezinu propast. Za nagradu je napredovao u Upravni odbor. Nakon stečaja poduzeća postao je poslovni savjetnik i profesor na poslovnoj školi u Sloveniji. U ljeto 2012. postao je Predsjednik nadzornog odbora KONČAR-Elektroindustrija d.d.
Naslov: Dio radnika „Transformatora“ u štrajku - štrajk do ispunjenja njihovih zahtjeva
"Štrajkaški odbor podnio sljedeće zahtjeve:
- osobni dohodak 100% veći;
- isplata osobnog dohotka u jednom dijelu;
- preispitivanje odgovornosti rukovodstva, Radničkog savjeta, Sindikata, uz prisutnost nove vlasti, SDK i SUP-a.
Nakon razgovora s direktorom, rješenje nije nađeno. Gdje je kraj i gdje su rješenja?"
Poduzeće nema novaca za poslovanje, a štrajkaši traže povećanje plaće za 100%. Izgleda da radnici nisu poslovanje poduzeća povezivali sa svojim plaćama, iako su svaki mjesec na Radničkom savjetu izglasavali vrijednost „boda“ za plaće i dobivali izvješće o poslovanju.
KONČAREVAC: 26. srpnja 1990.
Naslov: Štrajk obustavljen, zahtjevi ostali
"U srijedu, 18. srpnja nakon zbora radnika Poduzeća „Transformatori“, odlukom većine prekinut je štrajk započet u petak."
Naslov: Od 26. srpnja do 6. rujna godišnji odmori
Iz današnje perspektive ne mogu vjerovati, iako sam i ja kao i svi ostali otišao na godišnji. Katastrofa na vidiku, počeli godišnji odmori, sve ostavljeno za jesen. Umjesto ulaganja maksimalnih napora da se spriječi katastrofa, da se traže rješenja za izlazak iz krize, počeli godišnji odmori, ide se na more!!!!
Vruća jesen - sve se počelo rušiti
KONČAREVAC: 6. rujna 1990.
Naslov: Posljedica blokade Iraka - Gubitak ugovorenih poslova u iznosu od 257 milijuna dolara.
"Sukob s Iranom traje već jedno desetljeće, a ovog ljeta je iračka agresija kulminirala provalom u susjedni Kuvajt. Cjelokupni miroljubivi svijet osudio je taj akt, te je od svih zemalja koje poslovno surađuju s Irakom preko Ujedinjenih nacija zatražena i podržana akcija blokade agresora.
Posljedica blokade Iraka za našu privredu nesagledive su bilo kroz nemogućnost naplate već završenih poslova bilo kroz obustave isporuka proizvedenog, zaustavljanja proizvodnje ili prekida ugovaranja.
U vrijeme stupanja blokade na snagu Rade Končar ima u Iraku ugovorenu vrijednost izrade i isporuke energetskih objekata u vrijednosti od 257,6 milijuna dolara.
Samo u ovoj i idućoj godini to je udar od 45 milijuna dolara."
Naslov: Gubici mnogo veći od bruto-dobiti: rezultati poslovanja prvog polugodišta 1990. godine.
"Devet od 40 kolektiva prijavilo pozamašan gubitak. U prvih šest mjeseci ostvaren je realan pad prosječnog osobnog dohotka 14.5% u odnosu na prosinac 1989., odnosno 29.8% u odnosu na 1988. godinu."
"Teškoće s likvidnošću ugrožavaju isplate osobnih dohodaka."
KONČAREVAC: 13. rujna 1990.
Naslov: Uzroci i posljedice sadašnjega stanja - otvoreno pismo Upravnog odbora
Za teškoće u kojima se našlo poduzeće Upravni odbor okrivljuje neprijateljsko okruženje i nešto malo i vlastite slabosti.
Katastrofa se približava kao uragan. Menadžment ukočen i paraliziran kao „zec pred reflektorima automobila“.
KONČAREVAC: 20. rujna 1990.
Naslov: Održana Skupština Dioničkog društva „Rade Končar“- Izabran predsjednik i neki novi delegati
Naslov: Usvojen prijedlog Upravnog odbora o transformaciji organizacije Poduzeća „Rade Končar - Elektrotehnički institut“
Poduzimaju se nemoćni, “klasični“ potezi - kad ne znaš što bi trebao napraviti, započni s reformama i reorganizacijom.
Lavina štrajkova kreće
KONČAREVAC: 27. rujna 1990.
Naslov: Vlasništvo, prijelomna faza reforme - Iz razgovora Ante Markovića, predsjednika SIV-a s privrednicima na ZV
"Bez promjene vlasničke strukture i poticanja svih ostalih promjena zasnovanih na tome, sva jugoslavenska privreda zrela je za stečaj."
Naslov: Neizvjesnost koja brine
U poduzeću Generatori, poznatom po dobrim zaradama, plaća je zakasnila tjedan dana. Sindikat je sazvao zbor, pozvao direktora na odgovornost. Direktor ih je upoznao s veoma ozbiljnom situacijom. Velika potraživanja kod nesolventnih kupaca, teške financijske prilike. Malo se govorilo o lošem radu, monopolističkom ponašanju, gubljenju tržišta, škartovima, nesposobnosti. Direktor je osjećao da je to zadnji put da zbor radnika kako-tako drži pod kontrolom.
Naslov: Stigla dugo očekivana računala
Kad se ne zna kako povući radikalne poteze, kupuju se računala da se imaju čime zanimati dok „brod tone“.
KONČAREVAC: 4. listopada 1990.
Naslov: Utvrđivanje tehnološkog viška u „RK“ d.d. tijekom ovog mjeseca
"Iscrpljene su sve mogućnosti, potrošeni svi krediti, a na koji način, najbolje ukazuje porazno i katastrofalno stanje u privredi. Umjesto porasta, u globalu slijede padovi u poslovanju i sve veći financijski problemi.
Umjesto efikasnog i poduzetnog radnika, relativno dobro plaćenog, masa nezadovoljnika s niskim radnim efektima potpomognutim neadekvatnom organizacijom, opterećena nizom nepotrebnih do krajnje mjere birokratiziranih poslova."
Gdje nestaše godine odricanja
KONČAREVAC: 11. listopada 1990.
Naslov: Gdje nestaše godine odricanja - Protestni zbor radnika Poduzeća „RK - Elektronika i informatika“ na Fallerovom šetalištu
"Protestni zbor organizirao Sindikat radnika poduzeća “Elektronika i informatika”. Jedan govornik: “Nismo došli tražiti milostinju, već zarađeni osobni dohodak. Teško mi je nakon trideset godina rada, nakon brojnih odricanja, počevši od “trinaeste plaće” do raznih izdvajanja i pomoći brojnim pogonima, shvatiti da moje poduzeće, koje je slovilo kao jedno od najuspješnijih, danas nema pomoći niotkuda. Zašto smo prepušteni vlastitoj sudbini?” Teškoće toga poduzeća u vezi su s nedostatkom posla, pa se svakog mjeseca bilježi 500.000 $ gubitka.
“Direktori pričaju kao da su progutali gramofonsku ploču”, primjećuju radnici. Osnovan štrajkaški odbor.
Poduzeće RK-Elektronika i informatika je 4.siječnja 1991. otišlo u stečaj.
“Ne damo svoje vlasništvo”, bila je u to vrijeme glavna parola na jednom štrajkaškom zboru velikog inženjering-poduzeća iz SOUR-a KONČAR koje se pred kraj 1990. primicalo stečaju. (Stečaj je započeo 28. ožujka 1991.) U njoj su se prelamale tragične drame i zablude samoupravnog razdoblja. Činjenica da je njihovo stvarno vlasništvo gubitak od oko 50.000.000 $ i da su svi sudjelovali u njihovu stvaranju, zajedno s megalomanskim i neodgovornim ponašanjem svojega rukovodstva, ništa nije mijenjalo na stvari. Zaposlenici su se osjećali vlasnicima poduzeća (što su na neki način i bili kroz društveno vlasništvo), ali se nisu osjećali odgovornim za ogromne gubitke poduzeća. Poduzeće je trebalo otići u stečaj, a radnici na burzu, što je značilo da radnici neće samo izgubiti posao, već i poduzeće koje je bilo „njihovo vlasništvo“.
KONČAREVAC: 18. listopada 1990.
Naslov: Početak raspleta
"U prvom naletu 232 radnika tehnološki višak."
"Utvrđena organizacija poduzeća - Konačna odluka o transformaciji za 10 dana."
Poduzeća kojima prijeti katastrofa - reorganiziraju se (!).
KONČAREVAC: Studeni 1990.
Naslov: Od gubljenja strpljenja, pojedinačnih štrajkova - do općeg štrajka
Naslov: Protiv stečaja i otpuštanja - Zbor radnika Poduzeća „RK-Generatori“
Naslov: Prva varijanta pokušaja spašavanja kolektiva- Skupština „RK - Generatori“
Ostavke direktora u Generatorima
Radnici su putem sindikata u Generatorima postavljali svoje direktore i pomoću ankete vršili provjeru svih rukovoditelja. Nažalost, direktor kojeg su postavili radnici, bio je simpatičan, ugledan radnik, ali bez ikakvog iskustva u rukovođenju velikim poduzećem i nije bio ništa uspješniji od onih koje je postavljala Partija. Ubrzo je bio smijenjen.
U studenom 1990. u cijelom KONČAR-u na „čekanju“ je bilo 2.845 radnika, na burzi nakon stečaja 2.631 radnik, a kao tehnološki višak u 20 poduzeća bilo je 1.608 radnika.
Naslov: Kriza upravljanja - Sjednica Skupštine „Rade Končar“ d.d. - na redu su ostavke
"Istina izlazi na vidjelo: unatrag četiri godine poslovalo se s godišnjom stopom pada 5-10%, godinama se poslovalo s niskom stopom akumulacije 3% na promet. Prošle godine je „Rade Končar“ u konsolidiranoj bilanci iskazao gubitak od 135 milijuna dinara. Četiri poduzeća u takvu su gubitku da će morati u stečaj, a sedam poduzeća posluje s vrlo velikim poteškoćama i za njihov daljnji rad su nužni radikalni zahvati. Na loše rezultate poslovanja utjecali su nerealni tečaj dinara, previsoke kamate, preveliki porezi i doprinosi, vrlo teška naplata potraživanja, itd.
Loši rezultati poslovanja prije su financirani kreditima, a u ovoj su godini, naglim porastom duga dobavljačima koji ne mogu izmiriti, poduzeća postala nelikvidna i nesolventna. Pogoršana financijska situacija naglo je zaoštrena sve lošijom naplatom potraživanja i prekidom poslova za Irak.
Vlada ne smatra da će se promjenom rukovodstva riješiti svi problemi, ali drži da će se promjenom dosadašnjeg ustrojstva koje karakterizira nedjelotvornost upravljanja u cijelom poduzeću početi rješavati problemi. Vlada ne nudi novac, niti to može, jer ga ni sama nema, no može dati podršku i stajati iza poduzeća u pregovorima, možda i priskočiti u pomoć putem Republičkog fonda za razvoj pri pokretanju novih poduzeća, ali na osnovi jasnog programa, razvoja i organiziranja."
Naslov: Ostavka Upravnog odbora „Rade Končar“ d.d.
Naslov: Započinje proces preustrojstva i konsolidacije. Počinju promjene.
Svi su se pitali koliko će sve te promjene biti uspješne. Skupština dioničkog društva „Rade Končar“ na sjednici održanoj 27. studenog 1990. raspravljala je o novoj organizacijskoj i upravljačkoj strukturi i donijela odluku o osnivanju holding kompanije. Za naziv novog poduzeća predloženo je ime KONČAR. Poduzeća koja pripadaju KONČAR holdingu poslovat će pod imenom KONČAR dodajući tomu i naziv svoje tvrtke. S 31. prosincem prestaje radom SOUR „Rade Končar“, a nastupa na snagu nova organizacija. Na Novu godinu, 1. siječnja 1991. formira se poduzeće KONČAR-ELEKTROINDUSTRIJA d.d. Osnivači su Hrvatski fond za razvoj, Hrvatska elektroprivreda i Hrvatske željeznice. U sustav je povezano 59 poduzeća, 52 u zemlji i 7 u inozemstvu. Za predsjednika Upravnog odbora holdinga KONČAR-ELEKTROINDUSTRIJA d.d. 19. prosinca 1990. imenovan je Vjekoslav Srb.
Tijekom burnog razdoblje od kraja 19990. i u 1991. deset poduzeća je otišlo u stečaj, a 3 u likvidaciju, ostali su radnike slali na „čekanja“. Pet poduzeća iz Makedonije i Srbije s 5.380 radnika izašlo je iz sustava. Da bi mogao preživjeti KONČAR se najprije se s 24.197 radnika u 1989. ubrzo prepolovio, a onda, do 1999. smanjio na oko 4.000 radnika
Većina poduzeća koja su prošla stečaj sada s mnogo manjim brojem radnika uspješno posluju.
Veliko znanstveno dostignuće u 1990.
Posve nezapaženo u tim olujnim vremenima prošla je informacija o jednom izvanrednom znanstvenom dostignuću našeg velikog akademika, prof. dr. Vojislava Bege[16]. Kraj svih članaka o štrajkovima, reorganizacijama, „čekanjima“ i stečajevima tko bi pisao o znanstvenim dostignućima. I ja sam o tome saznao tek u lipnju 1996., kada sam s akademikom Begom razgovarao na FER-u i onda objavio taj razgovor najprije u listu Končarevac, a onda na još nekoliko portala. Profesor Bego mi je pričao:
U fizici postoji problem koji se rješava već 150 godina. Ako želimo univerzalni sistem jedinica, tada bi jedinice sile, snage, radnje, morale biti iste u mehanici i elektrotehnici. Budući da je amper osnovna jedinica, tada se volt ne može više samostalno definirati, jer voltamper je snaga, što imate i u mehanici. Trebate napraviti neke pokuse da to povežete. Ja sam uveo neke trikove da se to riješi, trebala je posebna oprema, napravili smo je u KONČARU i tada smo mi 1980. ustanovili da jedinica napona griješi za 8 milijuntinki. To su vrhunska mjerenja maksimalne točnosti. I druga mjerenje su to potvrdila pa je od 1990. godine u svijetu jedinica za napon promijenjena za 8 milijuntinki. To je za našu zemlju, koja nema niti tradiciju niti opremu, niti dovoljno ljudi, velika stvar, veliko znanstveno dostignuće.
Akademik Bego je još rekao da planira nastaviti s tim istraživanjima i sve fizikalne veličine u mehanici i elektrotehnici povezati da točnije odredi kilogram. Ali mu za opremu treba 100.000 DEM koje nije mogao nabaviti. To je bilo vrijeme u kojem su šoferi, uz puno odobravanje javnosti, postajali milijarderi.
Akademik Vojislav Bego i Naponska vaga, 1996.g.
(Izvor slike: arhiva autora)
NAPOMENA: više informacija o našim velikim profesorima koji su gradili KONČAR i hrvatsku znanost možete pročitati na:
http://www.croatianhistory.net/...
http://www.croatianhistory.net/...
http://www.croatianhistory.net/...
LITERATURA
- Stjepan Car (2011.), „50 godina primijenjenih znanstvenih istraživanja i razvoja na području elektrotehnike“, KONČAR- institut za elektrotehniku, Zagreb
- Končarevac, tvornički list Rade Končara, u razdoblju 1989.-1990.
- Grupa autora (1986), „Rade Končar, 1946-1986“, Rade Končar, Zagreb
[1] Končarevac – tvornički list, „Informativni list radnika Složenog poduzeća Rade Končar“, do 1990. izlazio jednom tjedno, imao je tiražu od čak 20.000 primjeraka. Svaki zaposlenik KONČAR-s dobivao je besplatno taj list. Kao tvornički list počeo je izlaziti već 1947. pod nazivom Svjetlost. Od 1956. do 1964. izlazio je pod nazivom Vjesnik, a od 1964. do kraja 1990. izlazio je tjedno pod nazivom Končarevac. Nakon 1990. izlazi je jednom mjesečno. Ljudi u KONČAR-u pamte jedan skandal vezan uz Končarevac. Polovicom 1980.tih, jednog 4.travnja, na dan NDH Končarevac je osvanuo u svečarskom ruhu, s logom u crvenoj boji, što se inače događalo samo uz neke važne datume. Nastala je uzbuna u poduzeću, komunisti su se sastajali, tražili krivca, ali ga, što je stvarno nevjerojatno, nisu nikad našli.
(2) OOUR – osnovna organizacija udruženog rada. koju su ljudi skraćeno zvali samo OUR - bio je naziv za osnovni (najniži) poslovni pravni subjekt u nekadašnjoj samoupravnoj socijalističkoj Jugoslaviji od 1974. sve do njenog raspada 1990-ih. OOUR -i su počeli nicati nakon donošenja Ustava iz 1974., A nakon Kardeljevog Zakona o udruženom radu donesenog 25. studenog 1976. postali su obligatni pravni oblik, po kojem se svaka dotadašnja radna organizacija morala preoblikovati. Oni su idealizirano zamišljeni kao „asocijacije slobodnih proizvođača, sredstvo da se poveća efikasnost privrede u društvenom sektoru i samoupravljanjem reintegrira već dobrano dezintegrirano jugoslavensko društvo“. OOUR-i su se grupirali u RO-Radne organizacije, a RO-i u SOUR- Složenu organizaciju udruženog rada. Akademik J.Županov je u svojoj knjizi „Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma“ iznio procjenu da su troškovi instaliranja „udruženog rada“ u SFRJ iznosili 4.5. milijardi dolara (Tanasić, 1988.)
(3) Berlinski zid - zid koji je razdvajao Zapadni Berlin od Istočnog, sagrađen je 1961. godine, a srušen je 9. 11. 1989. godine nakon što je vlast dozvolila prijelaz iz Istočnog Berlina u Zapadni i obratno bez ikakvih uvjeta ili papira. Ova informacija se brzo proširila Berlinom čiji su građani odmah se počeli sakupljati na graničnim prijelazima te rušiti dijelove Berlinskog zida.
(4) Mihail Sergejevič Gorbačov, (1931, Ukrajina), komunist, posljednji predsjednik SSSR-a. Na vlast je došao 1985. nakon smrti Konstantina Černjenka, kada je uz pomoć manipulacija i s jednim glasom više izabran za generalnog sekretara CK KPSS-a. U 1988. započinje vrijeme Glasnosti kojom se dopušta kritiziranje putem javnih glasila partije i njenih čelnika. Početak 1990. godine zatiče ovu državu u totalnom rasulu. Tijekom 5 godina njegove vladavine državni budžet je imao godišnji deficit od 109 milijardi rubalja, a strani dug je u ovom istom razdoblju prešao s nula dolara na 120 milijardi. Ljudi su od posljedica slavljene Perestrojke trpjeli nestašice kakve nikada nisu doživjeli. Sporazumom iz 8. prosinca 1991. godine predsjednik Rusije Boris Jeljcin, predsjednik Ukrajine Leonid Kravčuk i Bjelorusije Stanislav Šuškevič potpisuju smrt Sovjetskog Saveza i nezavisnost vlastitih država. Ovo stanje na kraju priznaje i Gorbačov na Božić 1991. godine, kada podnosi ostavku na svoj položaj pošto država više ne postoji. Formalno Sovjetski Savez je ukinut 1. siječnja 1992. godine.
(5) Perestrojka - (ruski: перестройка, ponovna izgradnja) je program reforme sovjetskog gospodarstva i politike što ga je lansirao Mihail Gorbačov 1987. godine. Gospodarskom reformom je omogućeno ograničeno funkcioniranje tržišta, a političkom reformom postupno su uvedeni sloboda tiska, sloboda govora i novi oblici izborne konkurencije, uz otvaranje javnih medija kritičkom izvještavanju o slabostima sovjetskog sustava. Paketom reformskih zakona omogućeno je otvaranje privatnih poduzeća, dopuštena su ograničena inozemna ulaganja i decentralizacija. Reforme su imale ograničen domet, jer nisu mijenjale bit sustava, pa je perestrojka ubrzala krizu i raspad sovjetskog komunističkog sustava 1991. godine te time i kraj Hladnog rata.
(6) Savez komunista Jugoslavije (SKJ) - totalitarna društveno-politička organizacija u bivšoj SFRJ, koja je provodila unitarnu politiku i vladala jednostranačkim sustavom i donijela mnogo zla Hrvatskoj. Stranka je utemeljena na Kongresu ujedinjenja radničkih stranaka u Beogradu 20.–23. travnja 1919. pod imenom Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Na Drugom kongresu SRPJ (k), u Vukovaru 20.–25. lipnja 1920., partija mijenja ime u Komunistička partija Jugoslavije. Pod tim imenom djeluje do 1952. kada mijenja ime u Savez komunista Jugoslavije. Savez komunista Hrvatske (SKH) je bio dio Saveza komunista Jugoslavije. Osnovan je 1937. u Samoboru kao Komunistička partija Hrvatske, koja je na Šestomu kongresu KPJ u Zagrebu, 2.-7. studenoga 1952., promijenila naziv u Savez komunista Hrvatske. U siječnju 1990. godine, nakon 14. izvanrednog kongresa, SKJ se politički raspao po nacionalnim linijama i formalno je prestao postojati.
(7) Složeno poduzeće (SP) – pravni i organizacijski oblik poduzeća prema Zakonu o poduzećima od 1.1.1989. To je bilo neko prijelazno rješenje od Zakona o udruženom radu (iz 1976.) prema Zakonu o trgovačkim društvima (iz 1993.).
(8) Složena organizacija udruženog rada (SOUR).
(9) Božidar Frančić (1932, Sušak-1990., Zagreb), diplomirao i doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a u Splitu na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje bio je redovni profesor. Od početka je zaposlen u Končaru, kao projektant, direktor Elektrotehničkog instituta (1969.-1977), a od 17.7.1986. do smrti (samoubojstva) 1.7.1990. bio je predsjednik SOUR-a Rade Končar. Bio je ugledan znanstvenik koji je ostvario zapažene rezultate na području projektiranja sinkronih generatora gdje je pronašao originalna rješenja patentno zaštićena u više europskih zemalja. Za sve nas Končarevce je još uvijek misterija zašto je počinio samoubojstvo.
(10) misli se na eliminiranje monopola Savez komunista
(11) OOSK - Osnovna organizacija Saveza komunista.
(12) ONO - općenarodna obrana
(13) DSZ - društvena samozaštita
(14) Čekanje – u radnim odnosima, kad zaposleni čeka da se ponovno otvori njegovo radno mjesto ili kad još nezaposlen čeka svoj red (biti na čekanju; biti na listi čekanja ). Nekadašnji radnopravni propisi (prije 1996. godine) omogućavali su poslodavcima da radnike upute na „čekanje“ za vrijeme prekida rada. U biti, za vrijeme „čekanja“ poslodavac šalje radnike kući bez obveze dolaska na posao kada nema dovoljno posla, a postoji mogućnost da se zaposlenik kasnije ponovo pozove natrag na posao. Poslodavci se ne odlučuju za otpuštanje radnika već na poduzimanje mjera kako bi sebi smanjili financijska opterećenja za neko vrijeme, a da s druge strane radnici budu zadržani u radnom odnosu. Radnici takvu mjeru često doživljavaju kao prvu stepenicu prema otkazu, no, to i ne mora biti tako, ali ipak češće jest. Današnji Zakon o radu koji je na snazi u Republici Hrvatskoj ne poznaje termin "slanja radnika na čekanje". Osoba je u radnom odnosu kod određenog poslodavca ili nije, te sukladno tome ostvaruje prava koja joj iz radnog odnosa pripadaju.
(15) Zlatko Plenković, - (Podgora, 28. srpnja 1917. – Zagreb, 25. ožujka 2003.), inženjer, znanstvenik i gospodarstvenik. Diplomirao je 1942. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te se zaposlio u zagrebačkoj podružnici Siemens AG, u kojoj je djelovao do 1945. godine. U novoutemeljenomu poduzeću »Rade Končar« stupio je 1956. na rukovodeću dužnost tehničkoga direktora. Osnivač je i prvi direktor Elektrotehničkoga instituta »Rade Končar« (1961.). Institut je bio pretečom Više tehničke škole – Zagreb, kojoj je Plenković bio dekanom od 1973. do 1975. godine. Bio je i direktor poduzeća »Rade Končar« – Industrijska elektronika. Na Elektrotehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je predmete Usmjerivači i Energetska elektronika. Profesor Plenković je oko 1945. uveo u hrvatski jezik riječ usmjerivač kao prijevod njemačke riječi Stromrichter, uvedene u njemački jezik 1932. godine. Bio je počasnim članom Akademije tehničkih znanosti Hrvatske
(16) Vojislav Bego, - (Split, 3. kolovoza 1923. - Zagreb, 30. svibnja 1999.), hrvatski akademik, profesor emeritus i redovni profesor Fakulteta elektrotehnike u Zagrebu. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju polazio je u Splitu, diplomirao je na (tadašnjem) Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1946. Potom se zaposlio u poduzeću Rade Končar. Doktorsku disertaciju obranio je 1965., tri godine kasnije (1968.) postaje redoviti profesor na Elektrotehničkom fakultetu. Član suradnik JAZU (danas HAZU) postao je 1975., od 1986. je izvanredni član, 1991. godine postaje redovni član. Autor je 160 znanstvenih i 101 stručnog rada. Svjetski je ugled stekao svojim radom i napretkom ostvarenim na polju temeljnih električkih mjerenja, točnije ostvarenju jedinice napona Volt. Vrhunac tih uspjeha svakako je izrada i uspješna primjena Naponske vage za 10 kV i 2 g 1981. godine te Naponske vage za 10 kV i 10 g 1983. godine. Jedna od posljednjih njegovih ideja bila je da pomoću danas već vrlo točnog Volta, točnije odrediti kilogram.